Povežite se s nama

Sport

IO NK Kurilovec – Hoće li netko napokon stati na kraj bezočnoj samovolji i tiraniji pojedinih nogometnih vlastodržaca i mešetara

Objavljeno

na

Izvršni odbor Nogometnog kluba Kurilovec uputio je Očitovanje prema javnosti, ali i službenim nogometnim organizacijama i pojedincima, povodom utakmica u kojima smatraju da su drastično oštećeni. Očitovanje u potpunosti prenosimo.

Oduvijek je tome bilo tako: tko gubi – ima pravo da se ljuti. I zakaj se, prosim vas lepo, onda i mi ne bi ljutili nakon što smo u srijedu, na sam Praznik rada, u živopisnom ambijentu zelenih brega zagorske metropole Krapine, izgubili utakmicu 28. kola Treće NL Centar, protiv domaćeg Zagorca, sa glatkih 3:0 (1:0). Izgubili smo mi i tri dana poslije toga, doma, kontra vodeće Segeste, reklo bi se opet uvjerljivo – 2:4. Logičnim se, naravno, nameće pitanje: a kaj se imate buniti i ljutiti nakon tak glatkih poraza, da je rezultat bil tijesan i na knap još bi vas i razmeli, ali ovak….

Ali mi Kurilovčani, tvrdoglavi, uporni i ponosni kakvi jesmo, ipak se i bunimo i ljutimo jer trpjeti i šutjeti više ne želimo i ne možemo. Naravno da nam se ovo nije dogodilo prvi put, ali je ovom prigodom uistinu prelilo svaku čašu i prešlo svaku granicu sportskog i ljudskog bitka i dostojanstva.  U obje smo utakmice, naime, drastično zakinuti i oštećeni, što su blaži oblici činjeničnog stanja koje se ne može prevesti drugačije nego – pokradeni. U Krapini nas je pomoćni sudac Rašić uništio bezočnim i bezobraznim podizanjem zastavice i označavanjem nikome vidljivog i shvatljivog zaleđa, a glavni (kako mu i samo prezime asocira) Komesar još bezočnijom „sljepoćom i šutnjom“, izvlačeći prvi prekršaj domaćih izvan linije 16 metara, dok mu prilikom drugog ni na kraj pameti nije bilo reagirati, kamo li puhnuti u zviždaljku i pokazati na 11 metara. No, zato je, recimo, u drugom dijelu prvi dolazak domaćih igrača u naš šesnaesterac, u 52. minuti, drsko iskoristio za brzopotezno dosuđivanje samo njemu razumljive najstrože kazne.

Doma, pak, kontra sisačke „stare dame“, vjerovali ili ne, opet je prvi pomoćni isti dotični „gospodin“ Rašić (zašto baš on, gospodine povjereniče, zar nema drugih sudaca?), zahvaljujući kojem Segesta dolazi u vodstvo poslije debelog zaleđa strijelca Martinovića. Naša potpuna dominacija u drugom dijelu mirisala je na poravnanje rezultata koje je, međutim, glavni arbitar Jokić, bez da trepneš, spriječio, prvo nedosuđivanjem „svemirskog“ penala poslije starta na Ćosiću, a sve „zabetonirao“ dosuđivanjem više nego sumnjivog „elvera“ za goste u sudačkoj nadoknadi. Uzgred, u drugom dijelu prekid igre je trajao punih 12 minuta (nekoliko intervencija liječnika i brojne zamjene igrača), a glavni je dao do znanja da će se igrati još najmanje – 4 minute?! Duboko smo uvjereni da snimke sa ovih utakmica mogu potvrditi kako prezentirani propusti nisu plod naše mašte ili zablude, no pitanje je tko će si uopće dati za pravo i odvojiti vrijeme da iste pogleda i provjeri?!

Da ovo sve skupa nije tragično, bilo bi komično i obratno, no tragediju cijele situacije čine zapravo radnje koje su joj prethodile. One su uistinu najveći povod, razlog, uzrok i posljedica naše, ne ljutnje, nego dubokog ljudskog i sportskog razočaranja, ogorčenja i nevjerice.

Naime, čim je objavljeno koja će sudačka trojka voditi utakmicu u Krapini, iz redova nadležnih nogometnih saveza (ne)posredno nam je skrenuta pažnja da vjerojatno idemo na put bez – nade. Drugim riječima, u Krapini ćemo imati ulogu i poslanje baš identično onom koje je imao jelen kojeg su vrijedni drugovi dotjerali do same čeke kako bi ga drug Tito lako i bez problema – odstrijelio. Žalosno, ali slične su informacije i „poruke“ do nas stizale vezano i uz naš naredni domaći ogled sa Segestom. Nismo željeli povjerovati u te i takve najave i prognoze jer smo jednostavno vjerovali da imamo momčad spremnu da na prostranom krapinskom igralištu iznenadi domaćina, a sa Siščanima smo bili spremni odigrati „va banque“, pa nek’ pobjedi bolji. No, u subotu u 19,20 sati smo se na jadan i bijedan način uvjerili i shvatili da su naša vjerovanja bila prazno slovo na papiru i da su nadležni nogometni povjerenici i vlastodršci unaprijed skuhali kašu u koju smo mi upali ne baš kao muhe, prije kao mali, bespomoćni mravi.

E, sad da smo i mi baš „vesla sisali“, nismo, pa smo u  neposrednoj pripremi ovih utakmica dečke pripremili i za mogući, unaprijed izrežirani scenarij po kojem su iste stvarno odigrane. Stoga ne treba čuditi da dečki na terenu nisu reagirali, još manje protestirali, ni na jednu od ne čudnih, nego bizarnih i neshvatljivih prethodno opisanih situacija, a nisu iz jednostavnog razloga jer su bili pripremljeni za viđeno i suđeno pa si uz sve muke pretrpljene na terenu nismo mogli niti htjeli dozvoliti da se momčad iskartonira i osakati za teške utakmice koje su pred nama i koje odlučuju o našoj sudbini odnosno opstanku u III HNL.

Slijedom svega iznijetog, suočeni s nevjericom, ogorčenjem i konsternacijom svih ljudi u klubu i oko njega, s punim pravom postavljamo pitanje nadležnim nogometnim osobama i institucijama: tko si to i na temelju čega daje za pravo da na tu istu našu sudbinu utječe na opisani, bezočni, bezobrazni i bezobzirni način? Tko je tim „frajerima“ i mešetarima dao mogućnost da iz svojih udobnih fotelja vuku poteze koji će odlučivati o sudbini bilo kojeg kluba pa tako i našeg? Tko su ti pristojno honorirani povjerenici i ini dužnosnici koji posežu za takvom samovoljom i tiranijom koja bi sportu i nogometu trebala biti tabu tema i zabranjeno područje? Konačno, tko su ti vlastodršci iz viših nadležnih institucija koji na sve to žmire, neće ili ne žele reagirati i iz kojih to razloga neće ili ne žele učiniti? Da li su i oni nekome od njih ponešto dužni pa, eto, „ruka ruku mije“, pa svi zajedno ipak u tom kolu plešu zajedno, ne mareći što od nogometnog sporta rade cirkus i žabokrečinu, a od klubova očajnike i bedake?! Gospodo, kad će se konačno netko nadležan očitovati o ovoj temi i o nizu sličnih koje su sve prisutnije i učestalije u medijima? Do kad će ti silni povjerenici za suđenje i natjecanje raditi svoje križaljke i drmati kako im se prohtije, do kad će se za službene utakmice delegirati suci koji već duži niz godina nose etiketu „naručenih za prljave poslove“ (i to, gle čuda, uvijek baš iste sudačke trojke i uvijek baš u finišu sezone kada se i u vrhu i na dnu mnogima „kroje gaće“)? Do kad će ih se skidati pa vraćati na liste i bezobzirno koristiti sitne „kokošarske“ usluge onih koji nemaju Bog zna kakve ambicije za napredovanjem i čije su karakterne osobine skromne i rubne, a one koji pak žele korak više ucjenjivati odrađivanjem određenih poslova?  Do kad će službenim osobama (čitaj: delegatima) biti onemogućeno o viđenom na utakmici, s naglaskom na suđenje, iznositi i pisati istinu i samo istinu, a ne ih prisiljavati da radi daljnjeg opstanka na listi i opetovanog delegiranja, sve anomalije, propuste i evidentne pogreške pokrivaju svojim formalnim, „pišljivim“ i prozirnim izvješćima???

Na kraju svih krajeva, do kad će se spoznaja da je prije svake sezone poželjno obaviti razgovore sa inim povjerenicima, pri tom razmijeniti informacije i „mišljenja“, prezentirati  namjere i ambicije u sezoni koja slijedi, pri čemu navodno nije na odmet utvrditi „cijene“ za određene usluge – tretirati kao „javna tajna“? Nisu li tu posrijedi nedozvoljene i koruptivne radnje na koje bi nadležni nužno morali reagirati, ali ih i debelo sankcionirati? Ili je sve to prešutno i uvriježeno pravilo ponašanja za sve one klubove koji bi eventualno htjeli rang više, kao i one koji bi unaprijed htjeli izbjeći brige oko opstanka, pa tko voli – nek’ izvoli!? Ako se bez tog prešutnog pravila ne može gore ni dolje, treba li onda krivnju bacati i optuživati klubove koji to pravilo „poštuju“ i takvu „igru“ prihvaćaju!?

Da nije tužno bilo bi komično i obratno, ali, na žalost, o svemu tome (pre)često odlučuju, kroje i „skrbno brinu“ ljudi koji su tek kraće vrijeme, tek povremeno ili uopće nisu bili akteri i dužnosnici u amaterskim klubovima kakvima pripada i naš. Klubu koji danas ima registrirana 263 igrača (23 seniora i 240 igrača mladeži), njih tridesetak na „posudbi“ u ostalim turopoljskim klubovima i dvadesetak u dobi 5-6 godina koji se već marljivo uče loptanju, klubu koji ima petnaest trenera, veliki sportski objekt i ukupno četiri terena koje svakodnevno treba održavati. Klubu koji se nije ustručavao organizirati jedan od najvećih međunarodnih turnira limača na ovim prostorima, kako bi promovirao svoju domovinu i svoj kraj, ali i ponešto privrijedio ne bi li uspio zatvoriti godišnji financijski proračun, za koji članovi Izvršnog odbora, treba li to uopće posebno naglasiti, uistinu moraju „krv pišati“ ne bi li u tome uspjeli.

A onda će vam netko iz kruga tih samovoljnih dužnosnika i vlastodržaca bez problema poslati račun na besramni iznos od 6.500,00 eura samo za članarine i registracije tih brojnih mladih igrača, a prethodno takse i naknade službenim osobama potezom pera povećati za 50% (pa kaj bi mi šteli u klubovima, pa i kruh i mleko su otišli gore i poskupili…)….Izbora jednostavno nemate, snađite se kako znate i umijete jer vam nad glavom već sutra visi mač moguće suspenzije zbog nepravovremenog plaćanja. Ponavljam, izbora nemate, preživjeti morate…kako, toga ponekad ni sami nismo svjesni.

Ali, zato smo i te kako svjesni te u ovoj prigodi naglašavamo kako više nismo spremni tolerirati i preživljavati situacije u kojima će nam ti isti ili srodni dužnosnici delegirati i slati službene osobe (čitaj: suce i delegate) baš „po narudžbi“, baš po unaprijed skrojenom scenariju u kakvom smo, na žalost,  bili prisiljeni sudjelovati u Krapini protiv Zagorca i doma kontra Segeste. I slaba su nam pri tom utjeha bile riječi bivšeg predsjednika krapinskog kluba: „Dečki, ja vam se ispričavam, ali s tim svim stvarno nemam ništa…“. Ili domaćeg „vječitog“ kroničara sportskih i nogometnih zbivanja, bivšeg golmana istog kluba: „Dečki, stvarno ste bili bolji, ali…..“. Još su nam manja utjeha bili smijeh i nevjerica neutralnih gledatelja na utakmici protiv Siščana, vezani uz prije navedene sudačke odluke, kao i bijes i ogorčenje domaćih članova kluba i kibica s kojim su iste odluke otvoreno popratili.

I čovjek se onda na kraju priče i više nego s pravom pita: kakvog to sve skupa zapravo ima smisla? Kakvog smisla ima voziti se autobusom na utakmicu i igrače tijekom vožnje pripremati na spoznaju da se svi skupa zapravo vozimo ususret – nemogućoj misiji? Je li klub o kojem svakodnevno brinete i nad kojim svakodnevno strepite u funkciji raznih saveza i silnih povjerenika i dužnosnika ili bi možda ipak trebalo biti – obrnuto? I to dužnosnika i povjerenika koji će istovremeno bez problema zažmiriti na činjenicu da ima i onih klubova koji baš i ne ispunjavaju sve kriterije natjecanja, nadasve one vezane uz neodigrane, ali zapisnički odrađene i pokrivene utakmice mladeži…?! Nije li napokon došlo vrijeme da se tim pojedinim samovoljnim silnicima i vlastodršcima podrežu krila i pokaže put prema izlaznim vratima, ako ni zbog čega, ono zbog vraćanja izgubljene vjere u sve ono što bi u nogometnom sportu trebalo imati etiketu – čisto, pošteno i pravedno….pa nek’ pobjedi uistinu bolji. Ali i zbog te silne vojske bedaka i volontera koji nogometni sport i svoj klub doživljavaju isključivo kroz prizmu odanosti, strasti i ljubavi, istinske i iskrene! A kojih je, upravo zbog svega navedenoga, iz dana u dan, na žalost, sve manje i manje…

 

U vjeri i nadi da ovaj naš vapaj neće proći nezapaženo i završiti u nogometnom košu te da isti neće skončati po onoj „karavane prolaze, a psi i dalje laju…“, s pravom očekujemo argumentirani odgovor od bilo koje nadležne osobe iz te naše velike nogometne obitelji. Gospodo, onog tko se „drzne“ odgovoriti, slobodni smo unaprijed, vrlo rado i bez ikakvog ustručavanja proglasiti nogometnom osobom – ne godine, već desetljeća!

Srdačni sportski pozdrav iz Kurilovca – Turopolja srca! S poštovanjem….

Velika Gorica, 06.05.2024.

Predsjednik Izvršnog odbora

Dražen Vujnović

 

Dostaviti:

  1. Marijan Kustić, predsjednik HNS-a
  2. Tomislav Svetina, predsjednik ZNS-a
  3. Davor Ivić, predsjednik NSSMŽ-e
  4. Neven Šprajcer, predsjednik NSKŽ-e
  5. Stjepan Merkaš, predsjednik NSKZŽ-e
  6. Nenad Črnko, predsjednik NSZŽ-e

O tome obavijest:

  1. Damir Stipković, tajnik NSZ
  2. Božidar Smrekar, povjerenik za suđenje III NL Centar
  3. Damir Nogić, povjerenik za natjecanje III NL Centar
  4. Neven Šimunić, disciplinski sudac
  5. Željko Mihalj, predsjednik NSVG

 

Sport

VIDEO ‘Jelavić mi je prijatelj, momčad mu je opasna, ali mi smo spremni!’

Nogometaši Gorice u subotu od 18.15 sati kreću u svoje treće gostovanje zaredom, ovoga puta kod Lokomotive na Maksimiru. Nema Durakovića i Perića, možda ni Ercega, ali odmah će zato u vatru novi desni bek…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je 17-godišnji Nikica Jelavić, mladi napadač GOŠK-a iz Gabele, stigao na Poljud u ljeto 2002. godine, u svlačionici ga je dočekao i tri godine stariji Mario Carević. Kratko su igrali zajedno, već u siječnju 2004. Car je otišao u Saudijsku Arabiju i putevi im se nakon toga više nisu sretali. Carević je prošao Njemačku, Belgiju i Izrael, Jelavić svoju priču gradio preko Austrije i Škotske sve do elitnog svijeta Premiershipa, a putevi će im se opet spojiti – ove subote u Maksimiru!

– Poznajemo se, bili smo cimeri, igrali smo skupa… Dobri smo prijatelji – kaže Carević dvadeset i nešto godina poslije.

Gorica će u subotu od 18.15 sati gostovati kod Lokomotive, koju vodi prijatelj i bivši suigrač. Nije to posebno neobična situacija u svijetu HNL-a, često smo gledali te “prijateljske utakmice” na klupama, a to obično znači da jedan drugoga jako dobro poznaju.

– Vidi se njegova ideja u ova prva dva kola, dosta su organizirani defenzivno, kad stanu u ‘petorku’ otraga ne daju ti ni puno dubine ni međuprostora. Dobro se otvaraju, imaju puno dubine, a imaju i tog malog Krivaka, koji ti može napraviti probleme u situacijama jedan na jedan. Dosta su raznovrsni,Antolić, Pajač, Leovac dajustabilnost i iskustvo, a ostatak je dosta mlad i motiviran, imaju dobar balans i zbilja su me ugodno iznenadili – kaže Carević.

Gorica u treće kolo donosi jedan bod, osvojen u Varaždinu, dok se s Poljuda vratila praznih ruku.

– Rekao sam i odmah nakon utakmice da mogu biti djelomično zadovoljan izvedbom, ali ne i rezultatom. To je dosta dobro izgledalo, iako nam fale još neke stvari za nadogradnju, da smo još opasniji po dubini. Radimo na tome i mislim da će to u budućnosti biti bolje. Moramo nastaviti raditi i izvući pouke iz te utakmice. Nažalost, ostali smo s igračem manje, izgubili utakmicu, ali mislim da smo bili dosta dobri to prvo poluvrijeme – pronalazi Carević povod za optimizam.

Lokomotiva iz prva dva kola ima četiri boda, a protivnik tog tipa zahtijevat će i nešto drukčiji pristup.

– Čeka nas jedna drugačija utakmica, drugačiji protivnik, koji je u prva dva kola pokazao da je dobro organiziran u defenzivi i da su u kontranapadu odlični. Morat ćemo biti maksimalno koncentrirani i motivirani, moramo dobro pripremiti utakmicu da bi tu mogli uzeti nešto – kaže trener Gorice.

“Uzeti nešto” u prijevodu znači da ni jedan bod s trećeg uzastopnoga gostovanja ne bi bio loš.

– Svaku utakmicu pripremamo za pobjedu, ali pitanje je je li to svaki put i realnost ili nam nešto ipak fali. A ja mislim da nam u ovom trenutku fali nešto da bi pobjeđivali u kontinuitetu. Mislim da smo i na Poljudu hrabro izlazili, kad smo mogli, visoko, da smo stvarno tražili taj visoki presing i iz tih situacija smo bili opasni. Igrat ćemo i dalje svoju igru, ostavit ćemo te neke generalne principe, ali ćemo se i adaptirati na protivnika, u nekom manjem postotku. I to je kvaliteta, da limitiraš suparnika u njihovim dobrim stvarima i da pokušaš iskoristiti njihove nedostatke, jer svatko ima nedostataka. Mi smo se odmorili i osvježili, spremni smo – ističe Carević.

Od ove utakmice moći će računati i na novoga igrača, 25-godišnjeg Slovenca Žana Trontelja, koji će morati odmah u vatru.

– Hoće, konkurirat će za utakmicu, iako nije na 100 posto. Ta pozicija nam je zbilja bila gorući problem i doveli smo Trontelja, igrača koji je potentan, brz, dobro napada dubinu… Klasične karakteristike za beka. Mislim da će nam stvarno dobro doći, s obzirom na to da smo ostali samo na malom Kasumoviću – zaključio je Carević.

Neće biti na Poljudu isključenog Durakovića, neće biti ni ozlijeđenog Perića, a i dalje je upitan iskusni Erceg. Svi ostali su tu, željni prilike, a prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Josić, Filipović, Leš – Trontelj, Pozo, Pršir, Čabraja – Pavičić, Kavelj – Čuić

Nastavite čitati

Sport

U jednoj fotografiji objašnjeno je zašto je dobro da igraju domaći dečki

Matematički gledano, Gorica je na Poljudu imala za trećinu navijača više nego što bi imala da u kadru prve momčadi nije bio Zvonimir Josić! Doduše, ta je brojke s deset porasla na 15, ali svejedno je poruka jasna…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dva mjeseca nakon što je redove HNK Gorice napustio Krešimir Krizmanić, igrač koji je simbolizirao sve ono što Gorica kao klub želi biti, na sceni su se pojavila – nova lica. Krizma je nakon sedam godina u prvoj momčadi, nakon ukupno 13 godina u dresu svoga kluba, odlučio otići za drugim izazovima, što je na kraju donijelo angažman u grčkoj OFI Kreti, a nasljednika je najmanje duplo više!

Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, ispričali smo već njihovu priču, domaći su dečki. Prijatelji od najranijeg djetinjstva, suigrači praktički cijeli život, u svim uzrastima HNK Gorice, u koju su stigli kao petogodišnji dječaci, jedan dva dana prije drugoga… Zajedno su i debitirali za seniore u utakmici protiv Varaždina, a tjedan dana poslije zajedno su nastupili i protiv Hajduka na Poljudu. U utakmici koja je donijela potvrdu onoga što smo već odavno znali: to je to!

Igrači koji su odrasli u omladinskog pogonu u seniorskoj momčad, ako je moguće i domaći dečki, a oba ta kriterija Josić i Kučiš ispunjavaju, ono je što se traži, ono što Velikogoričani žele od svoga kluba. U prvih sedam prvoligaških godina bilo je malo prostora za takvo što, Krešo Krizmanić bio je jedan od rijetkih takvih, zajedno s Matijom Dvornekovićem, ali od starta je bilo jasno kako su stabilizacija prve momčad i razvoj omladinske škole dva usporedna procesa.

Kažu da su za izgraditi ozbiljnog prvoligaškog igrača potrebna dva olimpijska ciklusa kvalitetnog rada kroz omladinsku školu, a to znači – osam godina. Ovo je osma prvoligaška godina HNK Gorice, prva bez Krizme, ali njegovi mladi nasljednici Joske i Štef pokazatelj su kako upravo započinje nova era. I dolazi vrijeme da u seniorskom nogometu vidimo sve dobro što se radilo u posljednjim godinama. Kučiš i Josić su prvi u tom nizu, u redu čekaju i Lovro Dukić i Fran Stunja, još od ranije prvotimac je Luka Vrzić, a u konkurenciji za momčad je i Fran Kasumović.

Svatko od njih imat će svoj put, svatko od njih morat će dokazati da ima kvalitetu potrebnu za igranje HNL-a, ali važno je da se nudi prilika. Danas za sve ove momke, sutra za momke iz “zlatne generacije”, koja je bila pionirski prvak Hrvatske, na koju se nadovezuje i sjajni mladi vratar Lovro Lojen, ali i još nekolicina igrača. Prilika, odnosno minute na terenu za ove danas izravna su poruka onima koji će doći sutra, a to je također važan detalj. Gorica dosad nije bila klub koji se “hrani” iz omladinskog pogona, nadamo se da će sad to postati.

Bude li doista tako, sve češće ćemo viđati scene poput one koja je zabilježena na Poljudu. Scene koja je istovremeno i simbolična i vrlo konkretna… Naime, na gostujućoj tribini splitskog stadiona bilo je ukupno 15 navijača Gorice. Njih točno trećina otpadaju na obitelj Zvonimira Josića, veselo i prigodno odjeveno društvo koje se okupilo na sudaru s Hajdukom. U prijevodu, matematički gledano, ulaskom jednog domaćeg mladog igrača u kadar seniora Gorica je dobila za trećinu više navijača nego što bi ih imala bez njega…

Simbolično je to zbog brojki o kojima govorimo, jer na ovako malom uzorku realno i nije problem biti trećina, ali zapravo puno govori. I objašnjava koliko je za klub dobro držati se postulata o kojima je ovdje riječ. Na domaćim utakmicama još će više rodbine, prijatelja i poznanika doći pogledati Zvonu, isto vrijedi i za Štefa, možda sutra i za Frana ili nekog četvrtog. I automatski je tu prisutna druga vrsta emocije, drukčija razina privrženosti klubu, jer dolje na terenu je netko tvoj, bio on sin, brat, unuk, nećak, prijatelj ili poznanik.

Nažalost, kad je Gorica u pitanju, brojke na tribinama najčešće nisu impresivne ni na domaćim utakmicama, pa bi se i u tom slučaju dogodio korak prema naprijed. Važan korak naprijed, onaj kojeg tako lijepo opisuje fotografija s Poljuda. Bobi, Dado, Danica i ekipa mogli bi dobiti sve brojnije društvo…

Nastavite čitati

Sport

Iz Gorice otišao u Arsenal! A ostatak društva u Grosuplje, Brežice, Dubravu…

Čak sedmorica igrača otišla su na posudbe iz HNK Gorice – jedan u crnogorsku prvu, dvojica u našu drugu, trojica u slovensku drugu, a jedan u slovensku treću ligu. Nekima je ovo i posljednja godina ugovora…

Objavljeno

na

Objavio/la

Jako sam zadovoljan mladim igračima, svi su pokazali kvalitetu, a neki od njih su se i nametnuli do mjere da ću inzistirati da ostanu s nama. Neki će, s druge strane, otići na posudbu, negdje gdje će dobiti više prostora, rekao je trener Gorice Mario Carević komentirajući mladu gardu koja se okupila na pripremama ovoga ljeta.

Uz već standardnog Luku Vrzića, najviše su, prema svemu sudeći, pokazali Zvonimir Josić i Stjepan Kučiš, koji su već i upisali po dva nastupa u prva dva kola, a u kadru je i dalje i desni bek Fran Kasumović, koji zasad nije dobio minute. Međutim, Fran je rođen 2007. godine, i dalje je junior, tako da će on svakako ostati u Gorici, bilo u prvoj momčadi, bilo u juniorskom HNL-u. Godinu stariji je Lovro Dukić, koji također dosad nije dobio priliku, pa je realno očekivati da će i on otići negdje na posudbu.

Posljednji u nizu onih koji su na posudbe već otišli je David Sim, 21-godišnji desni bek koji je ispao iz kadra prije odlaska na pripreme u Sloveniju. Nakon epizoda u slovenskoj Rogaškoj i trećeligašu Marsoniji, mladi Velikogoričanin odlazi u klub najzvučnijeg imena u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Naime, njegov novi klub zove se Arsenal, David se seli u crnogorski grad Tivat, igrat će najviši rang crnogorskog nogometa.

Na poznatoj adresi ostaje Patrik Jug, koji će i dalje igrati drugi rang u dresu Jaruna, u kojem je proveo i proljetni dio prošle sezone, nakon što je na jesen bio igrač Croatije iz Zmijavaca. Patriku su 23 godine, a ugovor s Goricom istječe mu sljedećeg ljeta.

U sličnoj situaciji je i 21-godišnji Splićanin Ino Vuko, lijevi bek koji je prošlu sezonu proveo na posudbi u Karlovcu. On je bio na pripremama u Sloveniji, da bi nakon njih pronašao rješenje u drugom rangu. Vuko će tako igrati za Dubravu Tim Kabel, u ligu više nego lani, u klub koji je stabilan drugoligaš, kod trenera Davora Mladine.

Drugu ligu, ali u Sloveniji, igrat će ove sezone i Vinko Skrbin te Fran Stunja. Skrbin se već udomaćio u drugom rangu slovenskog nogometa, nakon epizoda u Tolminu i ND Gorici, ovoga je puta otišao u Brinje iz Grosuplja. Skrbinu su 22 godine i također je u posljednjoj godini ugovora s Goricom.

Stunja je ugovor tek potpisao, trajat će do ljeta 2028. godine, a da je igrač za prvu momčad Gorice pokušat će dokazati Jadranu iz Dekana, gradića u blizini Kopra. Prije dvije godine stigao je iz Rudeša, a sad će privremeno opet promijeniti adresu…

Njegov vršnjak Georgi Stojanov, Bugarin koji je u Goricu došao u rujnu 2023. iz omladinske škole madridskog Atletica, još je jedan od onih koji su otišli u drugu slovensku ligu. Talentirani ofenzivac provest će ovu sezonu igrajući za NK Tolmin, pa se možda i izboriti za ozbiljniju šansu u našem klubu.

U Sloveniju je otišao i Luka Brlek, 21-godišnjak kojem su ostale još dvije godine ugovora s Goricom. Nastavit će Luka tamo gdje je stao prošle sezone, i dalje će igrati za Brežice, klub koji se natječe u trećem rangu slovenskog nogometa. U njegovu slučaju ključno je pitanje zdravlja, budući da su ozljede dosad već pošteno izmaltretirale talentiranog ofenzivnog veznjaka…

Ukupno su to sedmorica igrača, pa im možemo jedino sedam puta poželjeti uspješnu sezonu, ali pritom je teško pobjeći i od nekih drugih misli… Recimo, o onoj ideji da se NK Kurilovec “pogura” prema jedinstvenom trećem rangu hrvatskog nogometa, čime bi se dobio idealan poligon za razvoj svih ovih mladih igrača u kontroliranim uvjetima. Kad se tom nizu dodaju i Lovro Nezirović, koji je raskinuo ugovor i otišao u Hrvatski dragovoljac, pa onda i otpisani Senegalci Matar Sagna i Arona Fall, može se pronaći jako puno igrača koji bi u toj kombinaciji imali kudikamo više prostora.

Međutim, po pitanju suradnje Kurilovca i Gorice ništa se nije dogodilo prošle zime, kad se ukazala idealna prilika, a ništa se nije dogodilo ni ovog ljeta, kad se ukazala nova prilika… Šteta zbog toga, jer trećeligaš u svom gradu djeluje kao puno bolja opcija od Brežica, Grosuplja, Tolmina, Tivta ili Dekana…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kratki izvještaj s travnjaka koji će to tek postati…

Provjerili smo kako napreduju radovi na postavljanju novoga travnjaka na glavni teren Gradskog stadiona. Nešto više od mjesec dana prije debija novog travnjaka stvari idu po planu, ali posla je još puno…

Objavljeno

na

Objavio/la

Na onom starom travnjaku, koji je davao sve od sebe punih 38 godina, još otkad je velikogorički Gradski stadion izgrađen, posljednja utakmica odigrala se petoga dana srpnja. Oproštaj od njega nije bio osobito ekskluzivan, druga momčad Gorice tog je dana odigrala 2-2 sa selekcijom Nogometnog sindikata, a već dan kasnije na teren su “istrčali” – bageri.

Stiže novi, jedan od najmodernijih travnjaka u državi!, vrištale su najave u trenutku kad su krenula prva kopanja. Za uobičajeni početak sezone već je bilo prekasno, jer posao koji zahtjeva nešto više od dva mjeseca počeo je nepunih mjesec dana prije početka prvenstva, no u klubu su se snašli. Zamijenjena su domaćinstva s Hajdukom i Vukovarom, prva domaća utakmica tako je na rasporedu tek u sedmome kolu, a do toga 20. rujna sve bi trebalo biti spremno.

Na 35-36 dana udaljenosti od debija novoga travnjaka, u sudaru Gorice i Slaven Belupa, prošetali smo uz rub igrališta, provjerili kako napreduju radovi, hoće li sve biti po planu… Dobra je vijest da je odgovor na ovo posljednje pitanje potvrdan jer, da, sve ide po planu, ali i potpunom laiku jasno je da se ovdje provode opsežni i komplicirani radovi, vrlo zahtjevni u svakome smislu. I da je još puno toga za odraditi pred ekipom koja je preuzela posjed na mjestu gdje će uskoro biti prekrasan novi travnjak.

Kako doznajemo u razgovorima s upućenima, napravljena je drenaža, postavljene su cijevi koje će spriječavati da se teren natopi nakon obilnih kiša, kao što je dosad bio slučaj. U tijeku je precizno ravnanje terena, kako bi sve bilo spremno za postavljanje sustava grijanja terena, koji će spriječavati da se teren zaledi, kao što je također znao biti slučaj sa starim travnjakom. Kad i to bude gotovo, kad se postavi još jedan zaštitni sloj, na sve to dolazi zemljana podloga, a onda i već pripremljena trava, koja će stići u “rolama”…

Kad se to sve odradi, travnjaku će biti potrebna najmanje tri tjedna da “odleži”, odnosno da se trava primi za podlogu, a idealno bi bilo i koji dan duže od toga. U prijevodu, radovi bi trebali završiti najkasnije do kraja kolovoza, možda i koji dan ranije. Uključena je tu i izrada posebnih kanala za nakupljenu vodu, umjetnu travu koja će se postaviti oko igrališta i još poneki detalj.

U svakom slučaju, sve smo bliže vrhunskom travnjaku na Gradskom stadionu!

Nastavite čitati

Sport

Napušta svoj grad, klub i HNL: Krešo Krizmanić odabrao novi klub

Nakon dugog čekanja da se to dogodi, Velikogoričanin koji je odlučio napustiti Goricu odabrao je novu destinaciju – odlazi u Grčku, na otok Kretu, u tamošnji OFI! Neobično ga je vidjeti i nekim “tuđim” bojama…

Objavljeno

na

Objavio/la

Ako želiš da ti dva i pol mjeseca bez kluba, u statusu slobodnog igrača, prođu u obiteljskoj atmosferi, postoji rješenje – zaposliš brata kao trenera! Upravo je takvu opciju odabrao Krešimir Krizmanić ovoga ljeta, jer brat je kondicijski trener, a priča s odabirom novoga kluba poprilično se odužila. Sezonu su već u većini liga krenule, stiže i polovica kolovoza, a cijelo to vrijeme Krizma je čekao…

S obzirom na igračku kvalitetu i sve što je pokazivao prošle sezone, jako je teško povjerovati da jedan takav 25-godišnji ljevonogi stoper nije imao ponuda koje je trebalo samo potpisati. O tome se službeno ne zna ništa, Krizma je cijelo ovo vrijeme čuvao informacije samo za najuži krug ljudi, ali spominjali su se u kontekstu njegova dovođenja i Hajduk, i Rijeka, i Olimpija, i Widzew Lodz… Koliko su te opcije bile zaista ozbiljne nije poznato, ali činjenica je da je Krizma bio bez kluba nelogično dugo.

I da pažljiv odabir zvuči kao puno realnija opcija. A taj odabir nakon svega glasi – Grčka!

Krešo Krizmanić potpisao je trogodišnji ugovor za OFI sa Krete, prošle sezone osmi klub grčke Super lige.

– Osjećaj je jako dobar. Upoznao sam suigrače i stožer, svi su jako prijateljski raspoloženi od prvog trenutka i stvarno sam sretan što sam ovdje – rekao je Krešo u prvoj izjavi u novoj opremi.

Neobično ga je vidjeti u nekim drugim bojama, u opremi koja nije Alpasova, jer stvarno je duga i bogata bila Krešino epizoda u svome klubu. Nakon punih sedam godina, nakon čak 175 nastupa u goričkom dresu, trebat će vremena da se priviknemo na novu stvarnost, koja kaže da Krizma ide podići letvicu. Grčka liga je zahtjevna, kvalitetna, bit će i vrlo izazovna, ali Krešo zna gdje je došao.

– Ovo je velik klub, sa svojom poviješću i tradicijom. Odmah se vidi i koliko je ljudima ovdje stalo do kluba i vjerujem da je dolazak u OFI korak naprijed u mojoj karijeri. Nadam se da će mi sezona osobno biti jednaka onoj prošloj, a zašto ne i bolja – rekao je Krizma.

U OFI, na Kretu, došao je baš u godini kad se slavi stotinu godina postojanja kluba, a dobra je vijest da će imati s kim razgovarati i na svome jeziku. Za početak, trener je Srbin Milan Rastavac, a u svlačionici su i crnogorski napadač Marko Rakonjac te srpski veznjak Filip Bainović. Klub je to koji je kroz svoju povijest, pa tako i onu noviju, imao svoje uspone i padove, a kao najbolja sezona u klupskoj povijesti pamti se drugo mjesto u prvenstvu u sezoni 1985./86., da bi sljedeće sezone u Europi ispali od – Hajduka!

Bivši trener Gorice i Hajduka Valdas Dambrauskas bio je do prosinca 2023. na klupi OFI-ja, zadržao se tamo 14 mjeseci, a u tom razdoblju za OFI je igrao i sad već davno zaboravljeni Mesaque Dju… A sad će igrati Krešo Krizmanić. Legenda Gorice krenula je dalje… Sretno!

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno