Vodno gospodarstvo u Hrvatskoj je u reformi, a najveća novost je uspostava uslužnih područja koja bi trebala ujednačiti upravljanje vodnim resursima i odvodnjom na nacionalnoj razini. Koje promjene su zahvatile VG Vodoopskrbu?

VG Vodoopskrba je prije godinu dana provela proces okrupnjavanja uslužnog područja te osim isporuke vode za građane Velike Gorice i općina Kravarsko, Pokupsko, Orle, u naše uslužne područje ušla je i općina Pisarovina, tako da smo mi sad isporučitelji i za tu općinu, ali i za dio grada Zagreba s odvodnjom turopoljskih naselja gdje je infrastruktura iz ranijih vremena gravitirala našem sustavu. Ukupno se radi o 935 km vodovodne i 440 km mreže odvodnje, a na tim cjevovodima je gotovo 30 tisuća priključaka vodoopskrbe i 23 tisuća priključaka odvodnje.

Tako veliki sustav potrebno je održavati i nadograđivati, koji su aktualni projekti?

Što se tiče vodovodne mreže VG Vodoopskrba je povukla sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za rekonstrukciju cjevovoda u Zagrebačkoj ulici te su tu kompletno promijenjene vodovodne cijevi, a u suradnji s Gradom Velikom Goricom pri rekonstrukciji gradskih prometnica također mijenjamo podzemnu infrastrukturu jer nam je cilj tako smanjivati gubitke vode i dograđivati sustav. Glede razvoja mreže tu su bili radovi prema Dubrancu gdje je izgrađen vodovod. Ove godine prijavljujemo razvoj vodovodne mreže do Vukomerića, ali i u općini Pokupsko za naselje Pokupski Gladovec.

Osim toga, pokrenuli smo akcijski plan za smanjenje gubitaka vode. Vjerojatno dio naših sugrađana ne zna da Velika Gorica ima oko 40% gubitaka vode zbog dotrajalosti dijelova mreže. Naša posebnost je ta da s obzirom na to da vodu crpimo iz tla a ne recimo iz akumulacijskih jezera kao što je primjer dijela priobalja, mi ne gubimo vodu već imamo „samo“ veći trošak električne energije da je ponovno pumpama vratimo u cijevi. Ali dužni smo smanjivati gubitke i stoga zamjenjujemo cjevovode kod rekonstrukcije starih ulica u gradu.

Intenzivno smo krenuli u razvoj projekta Aglomeracija II gdje smo u pregovoru s Hrvatskim vodama oformili timove te bi tijekom mjesec dana krenuli u provođenje postupka nabava projektne dokumentacije. Ona bi trebala obuhvatiti cijeli dio Donjeg Turopolja u kojem prva Aglomeracija nije prošla. Govorimo o naseljima Novo Čiče, Ribnica, Jagodno, Čička Poljana i tom dijelu Turopolja koje moramo obuhvatiti kanalizacijom. Također se sprema i Aglomeracija Buna i projektiranje kanalizacije od područja Male Bune do Kravarskog i sva naselja koja su obuhvaćena tim dijelom. Također imamo u projektu i preko više od 100 km vodovodnih cijevi, što zamjene dotrajalih vodovodnih cijevi što gradnje na našem uslužnom području koji još, nažalost, nemaju pitku vodu, a to su naselja poput Strmca Bukevskog, Bukovčaka ili nekih drugih dijelova našeg grada, posebice na području Vrhovlja, ali i Pisarovine, Pokupskog, Kravarskog i Orla.

Također u sklopu projektiranja te Aglomeracije planiramo izmjestiti i vodospremu s vodotornja na naše crpilište, kao i modernizaciju pumpi i bunara na našem vodocrpilištu, pa će to biti još jedan veliki projekt za koji želimo iskoristiti EU financiranje dok je još dostupno. Mi sada ulazimo u fazu projektiranja, a Aglomeracija II je nešto što nas čeka u budućnosti.

Dakle, Aglomeracija II bi uz širenje mreže bavila se i ključnim objektom vodocrpilišta, a što je s ključnim objektom Aglomeracije I – pročistačem otpadnih voda?

Aglomeracija I su završeni radovi mreže u svim cjelinama te su izdane sve uporabne dozvole. Krenuli smo dodatno u komunikaciju s predstavnicima mjesnih odbora i gradskih četvrti kroz koje je ta Aglomeracija i prolazila kako bismo u slučaju uočenih nedostataka, prilikom asfaltiranja ili drugih stvari prilikom gradnje te mreže, utvrdili probleme jer nam teku jamstveni rokovi koji traju pet godina, tako da mi ćemo koristiti tu garanciju da izvođači koji su izvodili radove o svom trošku poprave eventualne greške. Još bitnije, izdana je građevinska dozvola za novi pročistač, Strabag je izvođač radova te je rok za izvođenje gradnje kraj sljedeće godine. Nakon gradnje pročistača kreće spajanje naših korisnika na mrežu i puštanje u probni rad, oko 5000 novih priključaka, tako da bi tijekom dvije godine projekt i završio s velikom nadogradnjom našeg sustava odvodnje, boljom tehnologijom koja će ne samo primiti više priključaka i imati veću razinu pročišćavanja, već i anulirati neugodne mirise koji su se pojavljivali na postojećem pročistaču.

VG Vodoopskrba zaokružuje cijeli proces od crpljenja vode, distribucije, gradnje i održavanja mreže, pa sve do sakupljanja i pročišćavanja vode. Koliko ljudi je u tom sustavu i kakvo je stanje s radnom snagom?

Generalno mogu biti zadovoljan jer smo uspjeli zadržati kvalitetan radni kadar koji većinom čine naši sugrađani, a zbog čega smo lani morali ići u podizanje plaća za 25 % jer one nisu više pratile plaće u javnom sektoru. Nemamo stranih radnika. Danas je u VG Vodoopskrbi zaposleno 160 djelatnika koji brinu o cijelom sustavu na našem uslužnom području od Velike Gorice sve do Pisarovine, a prosječna plaća djelatnika je 1364 eura neto. Ono što mi, a i druga vodna gospodarstva u Hrvatskoj primjećujemo kao najveći problem su upravljačka radna mjesta poput voditelja sektora i druge pozicije za koje zakonom su propisani uvjeti koji ne uključuju samo visoku stručnu spremu već i prethodno radno iskustvo u sektoru. Tu teško konkuriramo plaćama u privatnom sektoru, ali i državnim tijelima i većim sustavima, pa se oslanjamo na to da je blizina radnog mjesta u svome gradu još uvijek najveći benefit pri privlačenju takvog kadra.

Ono što je svakako aktualno ovih dana je stupanje na snagu novoga cjenika koji nakon stagnacije cijena od 2022. godine donosi veće račune korisnicima. Zašto je to tako?

Pa prvo bi napomenuo da je VG Vodoopskrba zadnji puta dizala cijene prije uvođenja eura,prije ovih silnih poskupljenja materijala i energenata, ali i usluga, prije dizanja plaća našim zaposlenicima, tako da samo varijabilni dio je dizan korisnicima 2022. godine dok je fiksni dio nepromijenjen čak od 2011. godine. Mi kao javno komunalno poduzeće moramo poslovati s pozitivnom nulom, osigurati svoj udio sredstava u planiranim ulaganjima unaprijeđena sustava te održati 24 sata dnevno sedam dana u tjednu pouzdan, siguran sustav javne vodoopskrbe i odvodnje, a sve to više nije moguće s prihodima koje ostvarujemo starim cijenama.

Cijena je, treba naglasiti, i uvjetovana novom metodologijom koju je odredila država i Hrvatske vode svojim propisima, tako da svi vodovodi u Republici Hrvatskoj su sad dužni donositi cjenike sukladno toj metodologiji te će cijene vodnih usluga u Hrvatskoj biti ujednačene na svim uslužnim područjima. Mislim da je mogućnost nekakvog odstupanja cijena u gradovima svega 10 do 15%, tu izuzetak može biti samo Zagreb zbog broja korisnika i gustoće naseljenosti. Kada gledamo vodoopskrbe u okruženju ili uslužna područja s kojima se mi možemo usporediti, a to je primjerice Zaprešić ili Vodovod i odvodnja Zagrebačke županije ili Zagorski vodovod odnosno Međimurski vodovod, možete jasno vidjeti i usporediti cijene da su oni, cijenama slični nama, nešto i skuplji. Nažalost, mi nemamo zakonsku mogućnost uvođenja posebnih kategorija korisnika, primjerice po imovinskom cenzusu ili popusta za umirovljenike, to je jasno propisano Zakonom o vodnim uslugama i Uredbom o metodologiji određivanja cijene gdje je izrekom propisano da samo građani koji primaju socijalnu pomoć za troškove stanovanja mogu ostvariti povoljniju cijenu vodnih usluga. Ako to ne promijeni zakonodavac, ostaje da ćemo istu cijenu plaćati ja direktor javnog poduzeća i moj otac umirovljenik.

U prvom dijelu razgovora smo govorili o ulaganjima, a vidljivo je da imamo kapitalne projekte u samome gradu van vodnog sustava, pa i gradske politike poput besplatnih vrtića i javnog prijevoza, je li to utjecalo na povećanje cijena vode?

Apsolutno ne. Gradski proračun i naš proračun nisu vezani, mi „ne punimo“ gradski proračun prodajom vode već prihodima isključivo održavamo svoj zatvoreni sustav vodnog gospodarenja. Tom logikom bi naši korisnici iz općine Pisarovina omogućavali besplatan vrtić za djecu Velike Gorice, a svojoj ne. Osim što grad subvencionira pražnjenje septičkih jama i što zajedno sudjelujemo u nekim infrastrukturnim projektima, poput gradnje u sklopu aglomeracije ili zamjene cjevovoda kod rekonstrukcije ulica na području grada, za što s naše strane financiramo iz naknade za razvoj prikazane na računu, mi praktički nemamo financijskih tokova, naročito onih koje bi se iz našeg proračuna prelijevali u gradski. Nama niti Grad ili Gradsko vijeće ne odobrava cjenik već Vijeće za vodne usluge na državnoj razini te ako cjenik nije u skladu s državnom Uredbom o metodologiji određivanje cijene, on će biti odbijen, ako je cijena previsoka u odnosu na stvarne potrebe društva, bit će odbijen kao i ako je cijena preniska. Dakle, cijena mora bit realna i u skladu s našim troškovima i trenutačnim poslovanjima i to je država tako uredila kako bi umanjila lokalne političke odluke u ovako bitnom sektoru kao što je vodni jer ne zaboravimo voda život znači i stoga se svi moramo odgovorno odnositi prema tako bitnom resursu.