Povežite se s nama

Sport

INTERVJU Pancirov: U Mraclinu sam proveo prekrasne dvije godine

Oko njegova odlaska s mjesta trenera podigla se prašina koju nije očekivao. Evo što o svemu kaže sada već bivši trener Mraclina

Objavljeno

na

Gospodine Pancirov, hvala Vam što ste se odazvali mojem pozivu da ocijenite polusezonu NK Mraclina u JŽNL za City portal.

1. Nedjeljno poslijepodne je donijelo pravi šok u nogometno Turopolje, a vjerovatno i šire! Marko Pancirov nije više trener nogometaša Mraclina! Čudno nakon odličnih rezultata u jesenskom dijelu sezone?

Da, došlo je do rastanka između kluba i mene. Iskreno, nisam očekivao da će se podići toliko prašine oko mog odstupanja sa dužnosti trenera Mraclina. Imao sam bezbroj poziva, nekako su ljudi očekivali čuti da se tu dogodila nekakva svađa, napeti odnosi jer po igrama i rezultatima nije bilo razloga za odlazak. No, ništa od toga. Rastali smo se ljudski, na primjeren način, kako i treba biti. Budući da je dogovor između kluba i mene isticao 15. prosinca 2020., počeli smo sa pregovorima o nastavku suradnje i nismo se usuglasili oko uvjeta mog ostanka. U poslu je to realna mogućnost i svatko je krenuo na svoju stranu.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

2. Prije nekoliko dana objavili smo jedan osvrt na rezultate turopoljskih klubova u JŽNL. Mraclin je najbolje plasirani turopoljski klub, na trećem mjestu sa 37 bodova. Neutralni promatrači, ljubitelji amaterskog nogometa smatraju to odličnim rezultatom. Kako ste Vi to vidjeli?

Rekao bih da je rezultat dobar, odnosno realan. Neke smo utakmice pobijedili, a možda nismo trebali, dok smo neke izgubili, a krajnji ishod je trebao otići na našu stranu. S druge strane, potenciranje priče o najboljem turopoljskom klubu kod mene ne “drži vodu”. Na kraju sezone su ispred nas ostala dva kluba, prema tome, Mraclin nikako ne može biti najbolji, ali ima realne izglede za to.

3. Mraclin je kao drugoplasirani klub u prošloj sezoni 1. ŽNL Istok morao igrati kvalifikacijsku utakmicu sa Pušćom, što Vam je produžilo sezonu. Također ste dobro “gurali” i u kupu. Je li to imalo utjecaja na početna 3 poraza u prvenstvu, bez postignutog pogotka?

Ne bih rekao. Ti podaci bi se mogli koristiti kao jedan dobar izgovor za loše rezultate. Uz ozljede, razne izostanke i slično. Ali ja nisam tip koji traži alibije! Mišljenja sam da nam je samo trebalo jedno vrijeme prilagodbe na brži i jači nogomet od onoga koji smo igrali u 1. ŽNL. Kada smo se prilagodili, kvaliteta ekipe je došla do izražaja i uslijedili su dobri rezultati.

4. Nakon tri uvodna poraza, pobijedili ste jaki Stupnik i napravili mini-seriju od 4 pobjede i jednog neriješenog rezultata, sve do poraza u Bedenici. Što se dogodilo u tih 5 utakmica da ste uspjeli “dići” ekipu i pobjeđivati i kod kuće i u gostima?

Ništa se tu specijalno nije dogodilo. Trenirali smo kao i prije, marljivo i odgovorno te sam maksimalnu pažnju posvetio psihologiji. Naime, mi do Stupnika nismo imali lošu igru. Neki su pričali da smo igrali previše otvoreno, no ja sam trener koji se želi nadmetati, koji želi igrati nogomet. Na početku smo imali kvalitetne suparnike, no znao sam da se sa svojim dečkima ne moram nikoga bojati, vjerovao sam maksimalno u svoje igrače i htio sam igrati nogomet sa njima, a ne samo razmišljati o destrukciji nogometa. Npr. utakmica u Kerestincu. Izgubili smo 6:0, a na 0:0 imamo dva zicera, oni odu na 1:0, potom opet mi zicera, oni 2:0. I treći put mi zicera, oni 3:0….  Znači, mi 4 zicera, a oni vode 3:0?!? Protiv Stupnika smo samo naplatili našu dotadašnju dobru igru, a veliko samopouzdanje uoči te utakmice nam je dala pobjeda u kupu protiv Mladosti KS. I kada se otvorilo, igrači su sve lakše i lakše pokazivali i dokazivali svoju kvalitetu.

5. Poraz protiv Strmca je bio prekretnica, točno na polovici polusezone. Od slijedeće utakmice krenuo je impozantan niz od 8 pobjeda. Ako nije “tajna trenerskog posla”, možete li nam objasniti što se promijenilo da je omogućen ovaj pobjednički niz?

Niz nije trebao biti prekinut u Strmcu, no tamo nas je čudan splet okolnosti koštao bodova. Već smo u drugoj minuti gubili 2:0, no vratili smo se na 2:2, ali smo ipak na kraju potpisali poraz. U napadu smo radili dobro, bili smo maštoviti, no i neprecizni, dok smo u FO radili početničke pogreške. Trenerska tajna za 8 u nizu?!? Prije svega, kvaliteta igrača u smislu funkcioniranja u sustavu, a zatim i individualna kvaliteta pojedinaca u određenim trenucima utakmice, sve veće i veće samopouzdanje sa svakom novom pobjedom, sreća…. Vratio bih se na onu psihologiju iz prethodnog pitanja. U tom segmentu je bio veliki dobitak jer sam uvjerio igrače da imaju kvalitetu i igrači su prepoznali moju vjeru u njih! Olakotna okolnost je bila i mogućnost rotacije igrača jer su se svi igrači sa svakom novom pobjedom dizali u igri.

6. Od Stupnika u 4. kolu pa do 12. kola, u svakoj ste utakmici postizali po dva pogotka. Je li to bila dozirana igra, onoliko koliko je trebalo za pobjedu ili nešto drugo? Gledao sam vas protiv Vinogradara i činilo se da igrate točno onoliko koliko je trebalo da pobijedite. Je li to krivi dojam?

Nemoguće je planirati takvu igru na način da ekipa postigne dva pogotka i onda prestane to činiti. Takav je dojam možda bio sa strane. Moje je bogatstvo bilo što sam u ekipi imao izuzetno inteligentne igrače, koji su vrlo dobro percipirali određene situacije na terenu za igru i uz neke moje upute, rekao bih da smo igrali pametan i učinkovit nogomet.

7. Kako igrači “dišu” nakon ovih rezultata? Jeste li tijekom polusezone imali problema sa ozljedama igrača? Kojeg igrača ili više njih bi izdvojili kao najbolje tijekom sezone?

Budući da zbog kvalifikacija nismo odradili pripreme u fizičkom dijelu na zamišljeni način, problemi sa ozljedama su bili zanemarujući. Imali smo uglavnom mehaničke ozljede u manjem obujmu, dok su samo dva igrača imali određenih manjih problema sa mišićima. Naravno da je nakon dobrih rezultata bio užitak doći na trening i zadržati se malo u druženju poslije treninga i utakmica. Kvaliteta igrača je bila takva da je jako teško izdvojiti nekoga posebno po prezentaciji same igre. Svaki je igrač dao ogroman doprinos ovom našem rezultatu, a ako baš moram izdvajati, rekao bih da je Matej Skrbin igrač koji je svaku utakmicu za klub odigrao kao da mu je zadnja u životu! Čak i kada je nastupao ozlijeđen, bio je jedan od najangažiranijih igrača u polju. Posebno mi je drago zbog njegovih nastupa jer je dokazao da može biti vođa na terenu ako se prema njemu pristupi na normalan način. Slatke brige sam imao na vratarskoj poziciji, bilo mi je doista svejedno da li je na vratima stajao Josip Marić ili Sonny Boy Dražić. Izdvojio bih još “čarobnjaka” sa loptom Josipa Jurića, “nezaustavljivog” kapetana Ivana Kosa i vrijednu “radilicu” Filipa Onića. U zadnjih nekoliko kola se probudio i Hrvoje Šikić i našoj je igri udahnuo veću dimenziju.

8. Meni se čini da je u Mraclinu sve posloženo, od Uprave preko mlađih uzrasta i infrastrukture do igrača seniorske ekipe. Kakve je ciljeve pred Vas postavila Uprava kluba? Kakvi su bili Vaši osobni ciljevi?

Da, Mraclin je organizirani klub sa vrijednom mladom upravom. Pred nas je postavljen cilj ostanka u natjecanju, a momčad je vjerovatno sada sa svojim rezultatima dala klubu drugu ambiciju, o kojoj više ne mogu govoriti. Osobna ambicija?!? Ne budim se u jutro da bih bio drugi!

9. Kako ocjenjujete kvalitetu lige u igračkom, ali i infrastrukturnom smislu? Kako ocjenjujete nastupe i plasmane turopoljskih klubova i kako ih vidite na proljeće?

Infrastruktura je na očekivanoj razini, a kvaliteta ekipa u natjecanju je takva da se u utakmicama ima što vidjeti. U nastupe i procjenu turopoljskih klubova se ne bih upuštao jer ne znam kako funkcioniraju i kakve su im ambicije. Želja  mi je da Mraclin ostvari ono što je bila moja osobna ambicija.

Foto: Vitomir Štuban/Arhiva

10. O dobroj atmosferi u i oko kluba puno govore i navijači. Kakvi su navijači Mraclina?

Navijači su veliko bogatstvo ovog kluba. Tijekom mojeg boravka u klubu su stvarno bili velika podrška i jako će mi nedostajati pjesma i veselje sa njima nakon odigrane utakmice. Pratili su nas na svim igralištima diljem naše Županije, bili su naš dvanaesti igrač u svakoj utakmici. Znali su napraviti takvu atmosferu da mi je stajala “knedla” u grlu i suzile mi oči od ponosa i sreće.

11. I na kraju, u ovo predblagdansko vrijeme, uz čestitke za rezultate postignute na sportskom polju, želim Vama i Vašoj obitelji čestit Božić i sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu. Vaša riječ za kraj?

Zahvaljujem na čestitkama te uzvraćam na željama za Božić i Novu godinu! Za kraj bih rekao da sam u Mraclinu proveo prekrasne dvije godine. Rekao bih da sam svojim radom bio okidač ovoj upravi da radi u interesu kluba iznad svojih mogućnosti. Oni su svojim angažmanom meni osigurali potrebne uvjete za rad i mislim da smo zajedno bili strašan tim! Igrači su i upravu i mene tjerali svojom odgovornošću u radu da im posvetimo maksimalnu pozornost i to su višestruko vraćali na terenu za igru. Stvorila se jako dobra kemija između svih nas i funkcionirali smo kvalitetno upravo radi međusobnog uvažavanja i podrške. Bilo je kriznih trenutaka, ali uvijek smo znali naći izlaz iz tunela! Jedan lijepi period je iza mene i vjerujem da me u nogometu čeka još puno lijepih trenutaka, ali boravak i rad u Mraclinu će uvijek imati posebno mjesto u meni!

Tekst i foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Sport

Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’

Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.

Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.

– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.

Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…

– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.

Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.

– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.

Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.

– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.

Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.

– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.

Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.

– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!

Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…

– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.

O da, čudni su putevi nogometni…

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – posjeta trenera iz HSTS-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za  klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.

Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 Foto: David Jolić/cityportal.hr

U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’

Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.

Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…

U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.

“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.

Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.

“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.

Nastavite čitati

Sport

Carević: Bili smo hrabri, bit ćemo i dalje, a čekamo i nove igrače

Moramo biti zadovoljni bodom u Varaždinu, jer mi smo i dalje momčad u izgradnji. Drago mi je što su debitirali i juniori, ali moramo dovesti još igrača, nadam se već ovaj tjedan, kaže trener Gorice nakon 1-1 s Varaždinom

Objavljeno

na

Objavio/la

Dobru, sadržajnu i zanimljivu partiju priuštili su auditoriju nogometaši Varaždina i Gorice na zatvaranju otvaranja. U posljednjoj utakmici prvoga kola nove sezone, na jedinome mjestu na kojem je Gorica u prethodnih sedam godina uspjela pobijediti na otvaranju sezone, Goričani su vodili, ali i kući otišli zadovoljni jednim bodom. Filip Čuić salutirao je u stilu generala Domazeta-Loše u 23. minuti, nakon gola za vodstvo, poravnao je Mario Marina svojim prvim golom u dresu Varadžina.

– Mislim da smo gledali jednu stvarno dobru i zanimljivu utakmicu, koja je na kraju mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Moram biti zadovoljan, ovo nam je poticajan bod s obzirom na to da smo mi još u izgradnji, da nam fali kadra, da imamo dosta mladih igrača… Žao mi je one šanse Kavelja u prvom poluvremenu, mogli smo otići na 2-0, to su ti trenuci kad možeš “ubiti” utakmicu. Međutim, ruku na srce, i Varaždin je imao dvije prečke, uz još nekoliko dobrih situacija, u završnici smo mogli zabiti i mi preko Pavičića i pogotovo Pelka u zadnjoj minuti… Na kraju, moramo se zadovoljiti bodom – analizira trener Mario Carević.

Itekako je svjestan da će biti iznimno zahtjevno igrati prvih šest kola u gostima, i baš zato je svaki bod poput ovoga toliko važan.

– Veseli me što smo bili hrabri, što smo dobro izlazili u pritisak, a igrali smo protiv europskog Varaždina. Moram im skinuti kapu, budući da ni u pripremi utakmice nisam uspio pronaći neke slabe točke, i zato je ovaj bod toliko velik – priznao je trener Gorice.

U Varaždinu je startao 18-godišnji Luka Vrzić, a debitirali su i njegov vršnjak Stjepan Kučiš te 19-godišnji Zvonimir Josić. Vrzić je već dokazan potencijal, a Kučiš i Josić su pravi domaći, gorički dečki, klinci koji su u klubu cijeli život, a to je posebno lijepo vidjeti…

– Veseli me što smo dali šansu i Josiću, i Kučišu, i Vrziću, našim juniorima, koji su okusili prvoligaški travnjak. Stvarno moram pohvaliti momke, i sve te mlade igrače, ali i starije, koji su maksimalno ozbiljni i dobro utječu na tu mladu grupu.

U svakom istupu Carević ponavlja da je ova momčad u izgradnji, da je svlačionica izgubila više od 20 igrača…

– Neke igrače željeli smo i zadržati, ali nismo uspjeli, jer našli su klubove u kojima mogu dobiti bolje ugovore. To je normalno u nogometu. Nije idealno, naravno, ali znali smo u pripremi u kakvoj smo situaciji. Dovodili smo ciljano ono što nam treba, ali moramo dovesti još nekoliko igrača kako bismo proširili kadar, jer danas je na klupi bio Fiolić i sve juniori… Nadam se da ćemo sljedeći tjedan potpisati jednog ili dvojicu novih igrača i to će biti dobro. Važno je da se kompletiramo i da se počnemo dizati – ponavlja Carević.

Možemo, dakle, očekivati novosti s tržišta u sljedećim danima, nadamo se dovoljno rano da se može aktivirati već u nedjelju na Poljudu.

– Da, idemo Hajduku, a naravno da je na Poljudu Hajduk favorit. Međutim, vjerujem da ćemo i mi imati što za ponuditi u toj utakmici, da ćemo možda dobiti i nove igrače, i da ćemo se nastaviti dizati. Siguran sam da ćemo biti sve bolji kako utakmice budu odmicale – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Važan bod u Varaždinu: Čuić iskoristio poklon, Marina odabrao trenutak…

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 na gostovanju kod Varaždina u prvoj utakmici u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Gorica je povela preko Čuića, Varaždin izjednačio preko Marine, a na kraju je bod – jako dobar!

Objavljeno

na

Objavio/la

Puno je nepoznanica vladalo oko Gorice uoči prvog sučevog zvižduka u novoj sezoni, malo je toga bilo jasno i definirano, ali nakon uvodnih 90 minuta imamo pravo vjerovati da stvari idu u pravome smjeru. Uz gomilu poteškoća na putu, uz nekompletiran kadar, uz iznenadne odlaske i poneku ozljedu, Goričani su uspjeli odigrati dobru utakmicu kod favoriziranog protivnika, momčadi koja je ostala na okupu od prošle sezone, koja je odigrala i dvije europske utakmice uoči ove…

Kakva se utakmica igrala u Varaždinu prvih pola sata ove utakmice, najbolje će opisati podatak da je u 30. minuti sudac Terzić dosudio drugi prekršaj?! Dobro, bilo je tu možda materijala i za poneki više, puno toga Terzić je i puštao, a u svemu tome dobili smo ritam. Pokušaje, udarce, visoke ofenzivne izlaske na obje strane, a baš u tom razdoblju vidjeli smo i prvi gol Gorice ove sezone.

Vidjeli smo i koliko nogomet može biti prevrtljiv, jer u prvih 20-ak minuta Varaždin je bio bolja momčad, opasniji protivnik, da bi u 23. povela Gorica! Duvnjak je pogriješio u otvaranju igre od golmana, Ante Kavelj uspio presjeći njegovo dodavanje i odmah proslijediti za Filipa Čuića. Napadač koji je u početni sastav upao u posljednji trenutak, zamijenivši predviđenog Antu Ercega.

Iza njegovih leđa ordinirali su Luka Vrzić i Domagoj Pavičić, dok su sredinu držali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Kavelj. U zadnjoj liniji, ispred Davora Matijaša, smjestila su se četiri igrača, kao posljedica odlaska Dina Mikanovića u tjednu uoči početka prvenstva. Nisu Goričani praktički uopće isprobavali tu opciju tijekom pripremnih utakmica, ali trener Carević je odlučio smjestiti Jakova Filipovića i Matea Leša u srce obrane, na lijevi bok Elvira Durakovića, a na desni – Marijana Čabraju. S kontra nogom, na kontra strani…

Međutim, pronašla je u svemu tome Gorica način kako parirati Varaždinu, iako treba priznati da je bilo tu i doze sreće. Belcar je već i prije gola imao veliku priliku, prečku je malo potom zatresao Bočkaj, jedanput je lijepo reagirao Matijaš… Imala je i Gorica svoje situacije, posebno dobra bila je prilika mladoga Kavelja, tražili su i naši nogometaši način kako zaprijetiti, pa smo na isteku prvih 45 minuta imali 16 utakmica prema golu na obje strane, deset domaćin i šest goričkih.

Uoči početka nastavka trener Varaždina Nikola Šafarić podići s klupe dobroga goričkog poznanika, sad već 36-godišnjeg Marija Marinu. Koliko je po Goricu loše to što je ušao bivši igrač Gorice vidjelo se već od samog početka drugog dijela, a konačno potvrdilo u 67. minuti. S klupe je ušao i asistent Maglica, koji je dao lijepu povratnu loptu u sredinu, a tamo je Marina odabrao idealan trenutak za svoj prvi gol u dresu Varaždina.

Promašaj koji će se dugo pamtiti potpisao je četiri minute poslije Ivan Mamut, napadač koji je ovog ljeta došao u Varaždin. Bio je na dva ili tri metra od praznoga goričkoga gola, zahvatio loptu i pogodio – prečku! I tom je prilikom sreća bila uz Goričane…

Dominirao je u posjedu domaćin u cijelom drugom poluvremenu, u kojem je Carević pokušao promijeniti stvari ulascima Ivana Fiolića, a zatim i Vanje Pelka, ali i Zvonimira Josića, dojučerašnjeg juniora Gorice, čijim ulaskom se i formacija vratila na uigravanih 3-4-2-1. Na taj je način Gorica u završnici dobila nešto više na stabilnosti, oslobodila se pritiska domaćina.

Mogla se možda i vratiti u vodstvo da je sudac Terzić u 85. minuti vidio okršaj Durakovića i Maglice onako kako smo ga mi vidjeli. Maglica je povukao Durakovića, ali nema penala, nema ni gledanja situacije na VAR-u…

Nije Gorica bila neaktivna ni u samoj završnici, nije ni Varaždin, najbolja šansa čak je i bila gorička, ona Vanje Pelka u 94. minuti, ali golova više nije bilo. I dobro je da je tako završilo. Realno, moglo je i završiti i nešto lošije, ovakav bod u Varaždinu vrijedan je zlata. Gorica je pokazala da može i zna, pomogla je i doza sreće, ali važno je na kraju samo da je bod ušao u gorički autobus. U jako dobroj i dopadljivoj utakmici, s ukupno 28 udaraca (16-12), uz dovoljno razloga za optimizam.

Bila je ovo, ne zaboravimo, prva od šest utakmica u gostima. Sljedeća je na Poljudu u nedjelju.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno