Sport

INTERVJU Pancirov: U Mraclinu sam proveo prekrasne dvije godine

Oko njegova odlaska s mjesta trenera podigla se prašina koju nije očekivao. Evo što o svemu kaže sada već bivši trener Mraclina

Objavljeno

prije 5 godina

8. prosinca 2020.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Gospodine Pancirov, hvala Vam što ste se odazvali mojem pozivu da ocijenite polusezonu NK Mraclina u JŽNL za City portal.

1. Nedjeljno poslijepodne je donijelo pravi šok u nogometno Turopolje, a vjerovatno i šire! Marko Pancirov nije više trener nogometaša Mraclina! Čudno nakon odličnih rezultata u jesenskom dijelu sezone?

Da, došlo je do rastanka između kluba i mene. Iskreno, nisam očekivao da će se podići toliko prašine oko mog odstupanja sa dužnosti trenera Mraclina. Imao sam bezbroj poziva, nekako su ljudi očekivali čuti da se tu dogodila nekakva svađa, napeti odnosi jer po igrama i rezultatima nije bilo razloga za odlazak. No, ništa od toga. Rastali smo se ljudski, na primjeren način, kako i treba biti. Budući da je dogovor između kluba i mene isticao 15. prosinca 2020., počeli smo sa pregovorima o nastavku suradnje i nismo se usuglasili oko uvjeta mog ostanka. U poslu je to realna mogućnost i svatko je krenuo na svoju stranu.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

2. Prije nekoliko dana objavili smo jedan osvrt na rezultate turopoljskih klubova u JŽNL. Mraclin je najbolje plasirani turopoljski klub, na trećem mjestu sa 37 bodova. Neutralni promatrači, ljubitelji amaterskog nogometa smatraju to odličnim rezultatom. Kako ste Vi to vidjeli?

Rekao bih da je rezultat dobar, odnosno realan. Neke smo utakmice pobijedili, a možda nismo trebali, dok smo neke izgubili, a krajnji ishod je trebao otići na našu stranu. S druge strane, potenciranje priče o najboljem turopoljskom klubu kod mene ne “drži vodu”. Na kraju sezone su ispred nas ostala dva kluba, prema tome, Mraclin nikako ne može biti najbolji, ali ima realne izglede za to.

3. Mraclin je kao drugoplasirani klub u prošloj sezoni 1. ŽNL Istok morao igrati kvalifikacijsku utakmicu sa Pušćom, što Vam je produžilo sezonu. Također ste dobro “gurali” i u kupu. Je li to imalo utjecaja na početna 3 poraza u prvenstvu, bez postignutog pogotka?

Ne bih rekao. Ti podaci bi se mogli koristiti kao jedan dobar izgovor za loše rezultate. Uz ozljede, razne izostanke i slično. Ali ja nisam tip koji traži alibije! Mišljenja sam da nam je samo trebalo jedno vrijeme prilagodbe na brži i jači nogomet od onoga koji smo igrali u 1. ŽNL. Kada smo se prilagodili, kvaliteta ekipe je došla do izražaja i uslijedili su dobri rezultati.

4. Nakon tri uvodna poraza, pobijedili ste jaki Stupnik i napravili mini-seriju od 4 pobjede i jednog neriješenog rezultata, sve do poraza u Bedenici. Što se dogodilo u tih 5 utakmica da ste uspjeli “dići” ekipu i pobjeđivati i kod kuće i u gostima?

Ništa se tu specijalno nije dogodilo. Trenirali smo kao i prije, marljivo i odgovorno te sam maksimalnu pažnju posvetio psihologiji. Naime, mi do Stupnika nismo imali lošu igru. Neki su pričali da smo igrali previše otvoreno, no ja sam trener koji se želi nadmetati, koji želi igrati nogomet. Na početku smo imali kvalitetne suparnike, no znao sam da se sa svojim dečkima ne moram nikoga bojati, vjerovao sam maksimalno u svoje igrače i htio sam igrati nogomet sa njima, a ne samo razmišljati o destrukciji nogometa. Npr. utakmica u Kerestincu. Izgubili smo 6:0, a na 0:0 imamo dva zicera, oni odu na 1:0, potom opet mi zicera, oni 2:0. I treći put mi zicera, oni 3:0…. Znači, mi 4 zicera, a oni vode 3:0?!? Protiv Stupnika smo samo naplatili našu dotadašnju dobru igru, a veliko samopouzdanje uoči te utakmice nam je dala pobjeda u kupu protiv Mladosti KS. I kada se otvorilo, igrači su sve lakše i lakše pokazivali i dokazivali svoju kvalitetu.

5. Poraz protiv Strmca je bio prekretnica, točno na polovici polusezone. Od slijedeće utakmice krenuo je impozantan niz od 8 pobjeda. Ako nije “tajna trenerskog posla”, možete li nam objasniti što se promijenilo da je omogućen ovaj pobjednički niz?

Niz nije trebao biti prekinut u Strmcu, no tamo nas je čudan splet okolnosti koštao bodova. Već smo u drugoj minuti gubili 2:0, no vratili smo se na 2:2, ali smo ipak na kraju potpisali poraz. U napadu smo radili dobro, bili smo maštoviti, no i neprecizni, dok smo u FO radili početničke pogreške. Trenerska tajna za 8 u nizu?!? Prije svega, kvaliteta igrača u smislu funkcioniranja u sustavu, a zatim i individualna kvaliteta pojedinaca u određenim trenucima utakmice, sve veće i veće samopouzdanje sa svakom novom pobjedom, sreća…. Vratio bih se na onu psihologiju iz prethodnog pitanja. U tom segmentu je bio veliki dobitak jer sam uvjerio igrače da imaju kvalitetu i igrači su prepoznali moju vjeru u njih! Olakotna okolnost je bila i mogućnost rotacije igrača jer su se svi igrači sa svakom novom pobjedom dizali u igri.

6. Od Stupnika u 4. kolu pa do 12. kola, u svakoj ste utakmici postizali po dva pogotka. Je li to bila dozirana igra, onoliko koliko je trebalo za pobjedu ili nešto drugo? Gledao sam vas protiv Vinogradara i činilo se da igrate točno onoliko koliko je trebalo da pobijedite. Je li to krivi dojam?

Nemoguće je planirati takvu igru na način da ekipa postigne dva pogotka i onda prestane to činiti. Takav je dojam možda bio sa strane. Moje je bogatstvo bilo što sam u ekipi imao izuzetno inteligentne igrače, koji su vrlo dobro percipirali određene situacije na terenu za igru i uz neke moje upute, rekao bih da smo igrali pametan i učinkovit nogomet.

7. Kako igrači “dišu” nakon ovih rezultata? Jeste li tijekom polusezone imali problema sa ozljedama igrača? Kojeg igrača ili više njih bi izdvojili kao najbolje tijekom sezone?

Budući da zbog kvalifikacija nismo odradili pripreme u fizičkom dijelu na zamišljeni način, problemi sa ozljedama su bili zanemarujući. Imali smo uglavnom mehaničke ozljede u manjem obujmu, dok su samo dva igrača imali određenih manjih problema sa mišićima. Naravno da je nakon dobrih rezultata bio užitak doći na trening i zadržati se malo u druženju poslije treninga i utakmica. Kvaliteta igrača je bila takva da je jako teško izdvojiti nekoga posebno po prezentaciji same igre. Svaki je igrač dao ogroman doprinos ovom našem rezultatu, a ako baš moram izdvajati, rekao bih da je Matej Skrbin igrač koji je svaku utakmicu za klub odigrao kao da mu je zadnja u životu! Čak i kada je nastupao ozlijeđen, bio je jedan od najangažiranijih igrača u polju. Posebno mi je drago zbog njegovih nastupa jer je dokazao da može biti vođa na terenu ako se prema njemu pristupi na normalan način. Slatke brige sam imao na vratarskoj poziciji, bilo mi je doista svejedno da li je na vratima stajao Josip Marić ili Sonny Boy Dražić. Izdvojio bih još “čarobnjaka” sa loptom Josipa Jurića, “nezaustavljivog” kapetana Ivana Kosa i vrijednu “radilicu” Filipa Onića. U zadnjih nekoliko kola se probudio i Hrvoje Šikić i našoj je igri udahnuo veću dimenziju.

8. Meni se čini da je u Mraclinu sve posloženo, od Uprave preko mlađih uzrasta i infrastrukture do igrača seniorske ekipe. Kakve je ciljeve pred Vas postavila Uprava kluba? Kakvi su bili Vaši osobni ciljevi?

Da, Mraclin je organizirani klub sa vrijednom mladom upravom. Pred nas je postavljen cilj ostanka u natjecanju, a momčad je vjerovatno sada sa svojim rezultatima dala klubu drugu ambiciju, o kojoj više ne mogu govoriti. Osobna ambicija?!? Ne budim se u jutro da bih bio drugi!

9. Kako ocjenjujete kvalitetu lige u igračkom, ali i infrastrukturnom smislu? Kako ocjenjujete nastupe i plasmane turopoljskih klubova i kako ih vidite na proljeće?

Infrastruktura je na očekivanoj razini, a kvaliteta ekipa u natjecanju je takva da se u utakmicama ima što vidjeti. U nastupe i procjenu turopoljskih klubova se ne bih upuštao jer ne znam kako funkcioniraju i kakve su im ambicije. Želja mi je da Mraclin ostvari ono što je bila moja osobna ambicija.

Foto: Vitomir Štuban/Arhiva

10. O dobroj atmosferi u i oko kluba puno govore i navijači. Kakvi su navijači Mraclina?

Navijači su veliko bogatstvo ovog kluba. Tijekom mojeg boravka u klubu su stvarno bili velika podrška i jako će mi nedostajati pjesma i veselje sa njima nakon odigrane utakmice. Pratili su nas na svim igralištima diljem naše Županije, bili su naš dvanaesti igrač u svakoj utakmici. Znali su napraviti takvu atmosferu da mi je stajala “knedla” u grlu i suzile mi oči od ponosa i sreće.

11. I na kraju, u ovo predblagdansko vrijeme, uz čestitke za rezultate postignute na sportskom polju, želim Vama i Vašoj obitelji čestit Božić i sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu. Vaša riječ za kraj?

Zahvaljujem na čestitkama te uzvraćam na željama za Božić i Novu godinu! Za kraj bih rekao da sam u Mraclinu proveo prekrasne dvije godine. Rekao bih da sam svojim radom bio okidač ovoj upravi da radi u interesu kluba iznad svojih mogućnosti. Oni su svojim angažmanom meni osigurali potrebne uvjete za rad i mislim da smo zajedno bili strašan tim! Igrači su i upravu i mene tjerali svojom odgovornošću u radu da im posvetimo maksimalnu pozornost i to su višestruko vraćali na terenu za igru. Stvorila se jako dobra kemija između svih nas i funkcionirali smo kvalitetno upravo radi međusobnog uvažavanja i podrške. Bilo je kriznih trenutaka, ali uvijek smo znali naći izlaz iz tunela! Jedan lijepi period je iza mene i vjerujem da me u nogometu čeka još puno lijepih trenutaka, ali boravak i rad u Mraclinu će uvijek imati posebno mjesto u meni!

Tekst i foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Povezane teme:jžnl Marko Pancirov nk mraclin

Sport

Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’

Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…

Objavljeno

prije 2 sata

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.

Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.

Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.

U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…

Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.

– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:

– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.

Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.

– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.

– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.

Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…

– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Velikogorički paraatletičari skupljaju uspjehe u Nottwilu! Krog do najboljeg rezultata sezone, Šandor osvojio drugo mjesto

Objavljeno

prije 10 sati

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Na Grand Prix natjecanju u švicarskom Nottwilu članovi Para Atletskog Kluba Uspon, ponovno su pokazali svoju snagu i upornost.

Martina Krog u disciplini kugla F46 bacila je 10,25 metara, što joj je donijelo najbolji rezultat sezone i peto mjesto u ukupnom poretku natjecanja.

Dobar nastup upisao je i Velimir Šandor, koji je u disciplini disk F52 bacio 17,05 metara te osvojio drugo mjesto na Grand Prixu.

Nastavite čitati

Sport

Ostali bez finala u velikoj borbi: ‘Gorica igra najljepši rukomet u Hrvatskoj!’

Rukometaši Gorice poraženi su 30-26 od Nexea u polufinalu Kupa Hrvatske, u utakmici u kojoj su Goričani oduševili izvedbom. Rezultat nije bio najbolji mogući, ali nova prilika stiže uskoro

Objavljeno

prije 13 sati

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

U jednom od najljepših i najuzbudljivijih polufinala hravtskog rukometnog kupa, Nexe je bilo bolje od naše Goricu i tako je nakon tri godine posta ponovno došlo do finala. Bila je to čvrsta, velika borba s brojnim izjednačenjima i promjenama u vodstvu. Odluka je pala u posljednjih šst minuta, kada su Našičani svojom obranom slomili odličnu Goricu.

Ako je bilo za suditi prema međusobnim susretima Gorice i Nexea ove sezone, gdje je svaki klub slavio na svom terenu, onda je drugi polufinalni susret Kupa u Poreču trebao biti jako zanimljiv. Navijački tabori bili su također, na svojim mjestima i to dosta glasni, što je cijelom polufinalu davalo poseban ugođaj. Na obje strane vidjeli smo obrane 6-0. I vrlo strpljive, dugačke napade sve dok se ne izgradi prilika za čist udarac.

Nexe je doživjelo ozbiljan udarac i šok, u ranoj fazi utakmice jer je Tin Lučin zbog grubog nasrtaja u kontri već u četvrtoj minuti dobio izravni crveni karton. To je nesumnjivo dalo krila Goričanima, koji su u šestoj minuti prvi put poveli (3:2).

Vratari su na obje strane na početku bili sjajni. U prvih deset minuta postignuo je samo osam pogodaka, po četiri na svakoj strani. Gorica je nekako lakše dolazila do prostora za udarac. U 15. minuti prvi put su došli do dva pogotka viška (7:5).

Kada su pak, drugi put to ostvarili, Nexe se trgnulo, pojačalo obranu, brzo odgovorilo i s četiri pogotka te preuzelo vodstvo (8:10). A sve su to napravli za samo tri i pol minute. Gorica je na to odgovorila igrom sedam na šest. I uspjeli su u 25. minuti stići do novog izjednačenja (12:12).

Klupa Nexea odmah je reagirala minutom predaha. Kako je Gorica u završnici ostala s igračem manje, iskusni rukometaši iz Našica to su iskoristili i još jednim pogotkom došli do plus dva 13:15). Ali i oni su u zadnjih pet sekundi s igračem manje pa Gorica uspijeva zabiti svoj 14. pogodak i na poluvremenu imamo rezultat s minimalnim zaostatkom (14:15). Marin Sorić imao je sedam, a Marce Jastrzebski pet obrana u prvih 30 minuta.

Gorica je iskoristila svoj prvi napad u nastavku s igračem više i postigla dva pogotka te preuzela vodstvo (16:15). Trener Nexea Saša Barišić Jaman na teren je poslao Manuela Štrleka, a na vrata Mihaila Radovanovića. I, nažalost, dobio je ono što je očekivao. S tri jako teške obrane, Radovanović je omogućio suigračima da minus pretvore u plus (17:18) u 38. minuti. A Štrlek je jednu kontru pretvorio u svoj prvi pogodak.

Gorica se ponovno vratila igri sedam na šest. I uspjela zadržati korak s Nexeom. Kako je vrijeme odmicalo, dueli su postajali sve čvršći i žešći. Lagana nervoza uvlačila se na obje strane. Svaki promašaj, izgubljena lopta ili vratarska obrana mogla je biti od presudne važnosti.

Točno na sredini drugog poluvremena, Našičani su propustili priliku da odu na dva razlike. Pa su na sve to propustili realizirati sedmerac, ili bolje rečeno Marin Sorić je sjajno reagirao, upisao svoju 11. obranu, i do neba podigao samopouzdanje svojih suigrača.

Gorica nije odustajala od igre sedam na šest. I Nexe je to triput uspjelo kazniti pa je na ulasku u posljednjih deset minuta povelo s tri razlike (22:25). Bila je to najveće prednost neke ekipe u susretu. Matej Mišković je odmah pozvao minutu predaha.

Momčad mu je odgovorila na pravi način i s tri pogotka u nizu, za manje od dvije minute, stigla do 17. izjednačenja u susretu. Sada je morala reagirati klupa Nexe a s minutom odmora, jer do kraja je ostalo manje od osam minuta.

U posljednje četiri minute tako se ušli s rezultatom 25:27. Snovima Goričana da mogu do finala presudio cepelin Aleksandra Cenića dvije i pol minute prije kraja, kada su Našičani otišli na plus tri (25:28). Na kraju je završilo +4 (26:30), uz ocjenu da smo gledali jedno od najuzbudljivijih polufinala posljednjih godina. Marin Sorić sa 14 obrana bio je sjajan. Hrvoje Ceković postigao je osam, a Bruno Mlakar pet pogodaka za Goricu. Kod Nexea najbolji Aleksandar Cenić sa 6 pogodaka. Po pet su postigli Ivan Barbić i Ognjen Cenić.

– Možda su Zagreb i Nexe najjače momčadi u državi, ali najljepši rukomet igra Gorica – rekao je trener Nexea Saša Barišić Jaman i dao veliki kompliment Mateju Miškoviću i njegovim igračima.

I lijepo je to, ali još ljepše bilo bi da je Gorica uspjela. Ovoga puta nije, što ne znači da neće već prvom sljedećom prilikom… Gorica i Nexe, naime, borite će se i za treće mjesto u prvenstvu.

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Rujevici za kraj: ‘Želimo otići na odmor sa stilom…’

Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati igraju posljednju utakmicu u sezoni, na gostovanju kod Rijeke. Domaćin se bori za treće mjesto, ali motiva ne bi trebalo nedostajati ni u gostujućim redovima…

Objavljeno

prije 13 sati

23. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Još 90 minuta na Rujevici i to će biti to za ovu sezonu u svijetu HNK Gorice. Kluba koji iza sebe ostavlja sezonu prepunu promjena, razdoblje u kojem je klub dobio neko novo lice, a momčad imala i dobra i loša razdoblja. Cilj je ostvaren davno prije kraja prvenstva, Gorica će i u devetu uzastopnu sezonu ući kao član elitnog društva, ali posao još nije završen. I neće ni biti dok sudac ne odsvira kraj na Rujevici.

– Želimo otići na odmor sa stilom, da dojam ostane pozitivan do kraja. Znamo da nas čeka Rijeka, jedna od najboljih momčadi lige, koja se bori za treće mjesto i sigurno će protivnik biti motiviran. Nama nije svejedno koji ćemo završiti na kraju, a pozitivnim rezultatom možemo skočiti za jednu poziciju. Nije svejedno jesi li na kraju peti, šesti, sedmi ili osmi – logično rezonira trener Mario Carević.

Bilo je tijekom ove sezone nekih trenutaka koji nisu bili osobiti, ali bilo je i svijetlih momenata, među koje definitivno spada i onih 4-0 protiv Rijeke u Velikoj Gorici. Dakle, Gorica je pokazala da može igrati s ovim protivnikom, pa je i ovoga puta cilj to potvrditi.

– Cilj nam je da odigramo dobru utakmicu u dobroj atmosferi, na odličnom terenu. Vesele me takve utakmice, bez obzira na to što je zadnje kolo. Nadam se da ćemo biti u najboljem mogućem izdanju, da ćemo imati ogroman motiv i da ćemo biti kvalitetni – poželio je Carević.

Na Rujevici je Gorica igrala i neke povijesne utakmice, uključujući i onu prvu u prvoligaškoj povijesti, kao i onu koja je u proljeće 2021. mogla donijeti izlazak u Europu. Nije se dogodilo, Gorica je pod vodstvom tadašnjeg trenera Orešćanina izgubila utakmicu i nikad se više nije vratila u sličnu situaciju. Možda se vrati već sljedeće sezone, no o tome će govora biti kad kroz djela vidimo kakve će biti ambicije našega prvoligaša. Kad već kroz riječi ne možemo saznati previše.

U svakom slučaju, važno je završiti sezonu u pozitivnom tonu, možda i zaraditi nešto više na temelju televizijskih prava, a onda slijedi odmor za igrače, ali i ozbiljan posao za čelne ljude kluba.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Otvoreno trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoretkinja Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT-a) u Sisku

Objavljeno

prije 1 dan

22. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Trodnevno 13. Državno prvenstvo mažoret timova otvoreno je danas (petak, 22.05.2026.) u organizaciji HUMT-a, predsjednik Vlado Palac i suorganizaciji Grada Siska odnosno Plesačke udruge Stardance Sisak. Prvenstvo je u Sportskoj dvorani Brezovica u Sisku (22. do 24. svibnja 2026. godine).