Sport

INTERVJU Pancirov: U Mraclinu sam proveo prekrasne dvije godine

Oko njegova odlaska s mjesta trenera podigla se prašina koju nije očekivao. Evo što o svemu kaže sada već bivši trener Mraclina

Objavljeno

prije 5 godina

8. prosinca 2020.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Gospodine Pancirov, hvala Vam što ste se odazvali mojem pozivu da ocijenite polusezonu NK Mraclina u JŽNL za City portal.

1. Nedjeljno poslijepodne je donijelo pravi šok u nogometno Turopolje, a vjerovatno i šire! Marko Pancirov nije više trener nogometaša Mraclina! Čudno nakon odličnih rezultata u jesenskom dijelu sezone?

Da, došlo je do rastanka između kluba i mene. Iskreno, nisam očekivao da će se podići toliko prašine oko mog odstupanja sa dužnosti trenera Mraclina. Imao sam bezbroj poziva, nekako su ljudi očekivali čuti da se tu dogodila nekakva svađa, napeti odnosi jer po igrama i rezultatima nije bilo razloga za odlazak. No, ništa od toga. Rastali smo se ljudski, na primjeren način, kako i treba biti. Budući da je dogovor između kluba i mene isticao 15. prosinca 2020., počeli smo sa pregovorima o nastavku suradnje i nismo se usuglasili oko uvjeta mog ostanka. U poslu je to realna mogućnost i svatko je krenuo na svoju stranu.

Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

2. Prije nekoliko dana objavili smo jedan osvrt na rezultate turopoljskih klubova u JŽNL. Mraclin je najbolje plasirani turopoljski klub, na trećem mjestu sa 37 bodova. Neutralni promatrači, ljubitelji amaterskog nogometa smatraju to odličnim rezultatom. Kako ste Vi to vidjeli?

Rekao bih da je rezultat dobar, odnosno realan. Neke smo utakmice pobijedili, a možda nismo trebali, dok smo neke izgubili, a krajnji ishod je trebao otići na našu stranu. S druge strane, potenciranje priče o najboljem turopoljskom klubu kod mene ne “drži vodu”. Na kraju sezone su ispred nas ostala dva kluba, prema tome, Mraclin nikako ne može biti najbolji, ali ima realne izglede za to.

3. Mraclin je kao drugoplasirani klub u prošloj sezoni 1. ŽNL Istok morao igrati kvalifikacijsku utakmicu sa Pušćom, što Vam je produžilo sezonu. Također ste dobro “gurali” i u kupu. Je li to imalo utjecaja na početna 3 poraza u prvenstvu, bez postignutog pogotka?

Ne bih rekao. Ti podaci bi se mogli koristiti kao jedan dobar izgovor za loše rezultate. Uz ozljede, razne izostanke i slično. Ali ja nisam tip koji traži alibije! Mišljenja sam da nam je samo trebalo jedno vrijeme prilagodbe na brži i jači nogomet od onoga koji smo igrali u 1. ŽNL. Kada smo se prilagodili, kvaliteta ekipe je došla do izražaja i uslijedili su dobri rezultati.

4. Nakon tri uvodna poraza, pobijedili ste jaki Stupnik i napravili mini-seriju od 4 pobjede i jednog neriješenog rezultata, sve do poraza u Bedenici. Što se dogodilo u tih 5 utakmica da ste uspjeli “dići” ekipu i pobjeđivati i kod kuće i u gostima?

Ništa se tu specijalno nije dogodilo. Trenirali smo kao i prije, marljivo i odgovorno te sam maksimalnu pažnju posvetio psihologiji. Naime, mi do Stupnika nismo imali lošu igru. Neki su pričali da smo igrali previše otvoreno, no ja sam trener koji se želi nadmetati, koji želi igrati nogomet. Na početku smo imali kvalitetne suparnike, no znao sam da se sa svojim dečkima ne moram nikoga bojati, vjerovao sam maksimalno u svoje igrače i htio sam igrati nogomet sa njima, a ne samo razmišljati o destrukciji nogometa. Npr. utakmica u Kerestincu. Izgubili smo 6:0, a na 0:0 imamo dva zicera, oni odu na 1:0, potom opet mi zicera, oni 2:0. I treći put mi zicera, oni 3:0…. Znači, mi 4 zicera, a oni vode 3:0?!? Protiv Stupnika smo samo naplatili našu dotadašnju dobru igru, a veliko samopouzdanje uoči te utakmice nam je dala pobjeda u kupu protiv Mladosti KS. I kada se otvorilo, igrači su sve lakše i lakše pokazivali i dokazivali svoju kvalitetu.

5. Poraz protiv Strmca je bio prekretnica, točno na polovici polusezone. Od slijedeće utakmice krenuo je impozantan niz od 8 pobjeda. Ako nije “tajna trenerskog posla”, možete li nam objasniti što se promijenilo da je omogućen ovaj pobjednički niz?

Niz nije trebao biti prekinut u Strmcu, no tamo nas je čudan splet okolnosti koštao bodova. Već smo u drugoj minuti gubili 2:0, no vratili smo se na 2:2, ali smo ipak na kraju potpisali poraz. U napadu smo radili dobro, bili smo maštoviti, no i neprecizni, dok smo u FO radili početničke pogreške. Trenerska tajna za 8 u nizu?!? Prije svega, kvaliteta igrača u smislu funkcioniranja u sustavu, a zatim i individualna kvaliteta pojedinaca u određenim trenucima utakmice, sve veće i veće samopouzdanje sa svakom novom pobjedom, sreća…. Vratio bih se na onu psihologiju iz prethodnog pitanja. U tom segmentu je bio veliki dobitak jer sam uvjerio igrače da imaju kvalitetu i igrači su prepoznali moju vjeru u njih! Olakotna okolnost je bila i mogućnost rotacije igrača jer su se svi igrači sa svakom novom pobjedom dizali u igri.

6. Od Stupnika u 4. kolu pa do 12. kola, u svakoj ste utakmici postizali po dva pogotka. Je li to bila dozirana igra, onoliko koliko je trebalo za pobjedu ili nešto drugo? Gledao sam vas protiv Vinogradara i činilo se da igrate točno onoliko koliko je trebalo da pobijedite. Je li to krivi dojam?

Nemoguće je planirati takvu igru na način da ekipa postigne dva pogotka i onda prestane to činiti. Takav je dojam možda bio sa strane. Moje je bogatstvo bilo što sam u ekipi imao izuzetno inteligentne igrače, koji su vrlo dobro percipirali određene situacije na terenu za igru i uz neke moje upute, rekao bih da smo igrali pametan i učinkovit nogomet.

7. Kako igrači “dišu” nakon ovih rezultata? Jeste li tijekom polusezone imali problema sa ozljedama igrača? Kojeg igrača ili više njih bi izdvojili kao najbolje tijekom sezone?

Budući da zbog kvalifikacija nismo odradili pripreme u fizičkom dijelu na zamišljeni način, problemi sa ozljedama su bili zanemarujući. Imali smo uglavnom mehaničke ozljede u manjem obujmu, dok su samo dva igrača imali određenih manjih problema sa mišićima. Naravno da je nakon dobrih rezultata bio užitak doći na trening i zadržati se malo u druženju poslije treninga i utakmica. Kvaliteta igrača je bila takva da je jako teško izdvojiti nekoga posebno po prezentaciji same igre. Svaki je igrač dao ogroman doprinos ovom našem rezultatu, a ako baš moram izdvajati, rekao bih da je Matej Skrbin igrač koji je svaku utakmicu za klub odigrao kao da mu je zadnja u životu! Čak i kada je nastupao ozlijeđen, bio je jedan od najangažiranijih igrača u polju. Posebno mi je drago zbog njegovih nastupa jer je dokazao da može biti vođa na terenu ako se prema njemu pristupi na normalan način. Slatke brige sam imao na vratarskoj poziciji, bilo mi je doista svejedno da li je na vratima stajao Josip Marić ili Sonny Boy Dražić. Izdvojio bih još “čarobnjaka” sa loptom Josipa Jurića, “nezaustavljivog” kapetana Ivana Kosa i vrijednu “radilicu” Filipa Onića. U zadnjih nekoliko kola se probudio i Hrvoje Šikić i našoj je igri udahnuo veću dimenziju.

8. Meni se čini da je u Mraclinu sve posloženo, od Uprave preko mlađih uzrasta i infrastrukture do igrača seniorske ekipe. Kakve je ciljeve pred Vas postavila Uprava kluba? Kakvi su bili Vaši osobni ciljevi?

Da, Mraclin je organizirani klub sa vrijednom mladom upravom. Pred nas je postavljen cilj ostanka u natjecanju, a momčad je vjerovatno sada sa svojim rezultatima dala klubu drugu ambiciju, o kojoj više ne mogu govoriti. Osobna ambicija?!? Ne budim se u jutro da bih bio drugi!

9. Kako ocjenjujete kvalitetu lige u igračkom, ali i infrastrukturnom smislu? Kako ocjenjujete nastupe i plasmane turopoljskih klubova i kako ih vidite na proljeće?

Infrastruktura je na očekivanoj razini, a kvaliteta ekipa u natjecanju je takva da se u utakmicama ima što vidjeti. U nastupe i procjenu turopoljskih klubova se ne bih upuštao jer ne znam kako funkcioniraju i kakve su im ambicije. Želja mi je da Mraclin ostvari ono što je bila moja osobna ambicija.

Foto: Vitomir Štuban/Arhiva

10. O dobroj atmosferi u i oko kluba puno govore i navijači. Kakvi su navijači Mraclina?

Navijači su veliko bogatstvo ovog kluba. Tijekom mojeg boravka u klubu su stvarno bili velika podrška i jako će mi nedostajati pjesma i veselje sa njima nakon odigrane utakmice. Pratili su nas na svim igralištima diljem naše Županije, bili su naš dvanaesti igrač u svakoj utakmici. Znali su napraviti takvu atmosferu da mi je stajala “knedla” u grlu i suzile mi oči od ponosa i sreće.

11. I na kraju, u ovo predblagdansko vrijeme, uz čestitke za rezultate postignute na sportskom polju, želim Vama i Vašoj obitelji čestit Božić i sretnu i uspješnu Novu 2021. godinu. Vaša riječ za kraj?

Zahvaljujem na čestitkama te uzvraćam na željama za Božić i Novu godinu! Za kraj bih rekao da sam u Mraclinu proveo prekrasne dvije godine. Rekao bih da sam svojim radom bio okidač ovoj upravi da radi u interesu kluba iznad svojih mogućnosti. Oni su svojim angažmanom meni osigurali potrebne uvjete za rad i mislim da smo zajedno bili strašan tim! Igrači su i upravu i mene tjerali svojom odgovornošću u radu da im posvetimo maksimalnu pozornost i to su višestruko vraćali na terenu za igru. Stvorila se jako dobra kemija između svih nas i funkcionirali smo kvalitetno upravo radi međusobnog uvažavanja i podrške. Bilo je kriznih trenutaka, ali uvijek smo znali naći izlaz iz tunela! Jedan lijepi period je iza mene i vjerujem da me u nogometu čeka još puno lijepih trenutaka, ali boravak i rad u Mraclinu će uvijek imati posebno mjesto u meni!

Tekst i foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Povezane teme:jžnl Marko Pancirov nk mraclin

Sport

Bravo za sve: Snijeg zajedno očistili klinci, direktori, bivši predsjednik i navijači!

Desetak sati prije utakmica sa Istrom 1961 travnjak našeg stadiona bio je prekriven snježnim pokrivačem, a već malo nakon podne vrijedna ga je ekipa dovela u izvrsno stanje. U akciju su krenuli svi koji su mogli…

Objavljeno

prije 9 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je u subotu ujutro krenuo padati snijeg, pa kad je kasnije u subotu nastavio padati, a sve to događalo se dan prije dolaska Istre 1961 na Gradski stadion, prva pomisao mnogima je bila: “Ok, sad ćemo vidjeti kako radi to novo grijanje terena!” Međutim, s obzirom da i dalje nisu osigurani svi uvjeti da grijanje terena krene u pogon, preostalo je jedino pouzdati se u “old school” način rješavanja snijega – lopate u ruke!

Situacija je bila takva da se treba organizirati brzo, jer nije jednostavno očistiti više od sedam tisuća kvadrata snijega. I zato su u akciju pozvani svi koji su bili na raspolaganju!

Lopatu u ruke uzeo je tako i dojučerašnji predsjednik kluba Nenad Črnko, jednako kao i aktualni sportski direktor Boštjan Blažinčič te njegov prvi suradnik Luka Perić i tehnički direktor kluba Darko Blažinčić, a vlasnik kluba Ilija Karamatić pobrinuo se za čaj, koji se kuhao u dvije ogromne posude. Bio je tu i direktor Škole nogometa Slavko Perković, voditelj Škole Marko Radanić i gotovo svi treneri iz omladinskog pogona, ali i dvije momčadi: snijeg su čistili juniori 1 i juniori 2, i oni su dijelili dobro i zlo zajedno sa svima nabrojenima, kao i sa ostalim zaposlenicima kluba, ali i ljudima iz Ustanove.

Iako, nije tu bilo zla, vladalo je samo dobro. Klupski zaposlenik Filip Pazman s razglasa je puštao domoljubne pjesme, koje su se miješale s klupskim hitovima, a u svemu tome uživali su i – navijači! Neizostavni Bobi, naravno, ovo nije propustio, ali nije bio i jedini, jer uključilo se još nekoliko njegovih kolega s tribina. Ukupno je tu bilo nešto više od 50 ljudi, odreda mali heroji ove nogometne nedjelje…

– Malo iza devet sati počeli smo se skupljati na stadionu, prvo smo teren podijelili na četiri dijela, dali svakome njegova zaduženja i krenuli na posao. Snijeg smo prvo skupljali na cerade, pa ih izvlačili van, da bi ga na kraju Mario iz Ustanove ralicom odgurao dalje od ruba. Sve skupa ispalo je jako lijepo, baš pravo zajedništvo, dobro druženje, a mislim da smo i napravili dobar posao – zadovoljan je Slavko Perković, za kojeg kažu da je prvi stigao na snijegom prekriveni teren.

Sve skupa bilo je gotovo oko 12.20 sati, preostalo je nakon toga još samo popiti malo toplog čaja, dobro se ugrijati pa krenuti na odmor. Već od 18.15 sati, naime, kreće utakmica protiv Istre, koja će se igrati u gotovo idealnim uvjetima. Svaka čast svima, ovo je događaj za svaku pohvalu!

Nastavite čitati

Sport

Niz ide dalje: Dominirali, upali u probleme, izvukli se i – pobijedili!

Košarkaši Gorice do četvrte uzastopne pobjede došli su na gostovanju u Đakovu, momčad koju vodi bivši trener Gorice Miron Češkić pobijedili su 88-74 uz 26 koševa Nike Rimca i double-double učinak Filipa Kalajžića

Objavljeno

prije 12 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.

Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).

U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.

Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.

– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.

Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Radnikovci u akciji: ‘Predlažemo da gorički stadion dobije ime NK Radnik!’

Bivši igrači, trener i klupski djelatnici NK Radnika okupili su se povodom 80 godina osnutka kluba. I ovoga puta evocirali su uspomene, prisjetili se brojnih dogodovština, ali ovoga puta krenuli i sa zanimljivom inicijativom

Objavljeno

prije 13 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.

– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.

Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.

– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.

Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.

Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.

– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.

Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.

– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:

– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!

Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!

Nastavite čitati

Sport

Istra je opet u gradu: ‘Morat ćemo biti na najvišem mogućem nivou…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 18.15 sati na svom travnjaku dočekuju Istru 1961, koja je nedavno loše prošla u obližnjem Kurilovcu. Kakav će taj travnjak biti tek ćemo vidjeti, budući da grijanje terena zasad nije u funkciji

Objavljeno

prije 13 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Punih 16 dana od posljednje prvenstvene utakmice, od domaćeg remija s Vukovarom (1-1) u jednoj ludoj utakmici, nogometaši Gorice na svom će stadionu dočekati Istru 1961. Bilo je dovoljno vremena za pripremiti se, analizirati Istru i postaviti zahtjeve koji bi trebali voditi do uspjeha, a upravo se recentnim uspjesima svojih igrača trener Mario Carević poželio posvetiti na početku najave sudara s Puljanima.

– Ovim putem bih čestitao na vrhunskim rezultatima i selekcijama U-19 i U-21, i našem Vrzi i Kavi. Vrza je bio učinkovit u nekim utakmicama, Kava je dobio neke minute, ali jako je bitno da su dio tih reprezentacija koje stvaraju vrhunske rezultate – rekao je uvodno Carević misleći, naravno, na Luku Vrzića i Antu Kavelja.

Njih dvojica, jasno, nisu sudjelovali u najvećem dijelu klupskog trenažnog procesa tijekom reprezentativne stanke, ali svi ostali vrijedno su radili.

– Odigrali smo tu prijateljsku utakmicu u Kopru, neki igrači bili su odsutni, neki su imali lakše ozljede, ali sad smo manje-više svi na okupu i treniramo stvarno dobro. U pozitivnom smo nizu i jedva čekamo utakmicu u nedjelju – ističe Carević.

Pitanje je u kakvom će sastavu istrčati Gorica, tko će sve biti spreman, ali alibija nema niti ih trener traži.

– Imamo neke upitnike, vidjet ćemo još uoči same utakmice hoće li svi biti spremni, no imamo dobru grupu, imamo polivalentne igrače, koji mogu odigrati i na nekim drugim pozicijama, tako da nećemo plakati – kaže trener Gorice.

Istra je u Turopolju, sudeći po statistici, rado viđen gosti. Samo dvaput Puljani su odnosili puni plijen iz Velike Gorice, u kojoj su gostovali 14 puta. Međutim, naravno da statistika neće igrati, da je ovo potpuno nova priča.

– Istra je u dobrom rezultatskom nizu, igraju stvarno dobar nogomet, čvrsti su i pragmatični, dobri u tranziciji, čak i odlični… Međutim, mislim da moji momci mogu tome parirati. Ako budemo na svojoj razini, a ja ne sumnjam da ćemo biti, vjerujem da možemo doći do pobjede – rekao je Carević i dodao:

– U pripremi utakmice i analizi, kroz cijeli tjedan, govorili smo o detaljima na koje treba obratiti pozornost, no ključno je da mi budemo pravi. Isključivo sam fokusiran na svoju momčad, koliko god imam puno poštovanje prema Istri, koja je u dobrom nizu i igra dobro. Pobijedili su Dinamo doma prije stanke i jasno je da ćemo morati uložiti maksimalan trud i biti na najvećem mogućem nivou da uzmemo bodove.

Uz odnose snaga između dvaju protivnika, bit će ovoga puta zanimljivo vidjeti i kako će se ponašati novi travnjak našega stadiona. Iz tehničkih razloga grijanje travnjaka zasad i dalje nije u funkciji, pa je mnogobrojno društvo iz kluba subotu i najveći dio nedjelje provelo uklanjajući snijeg s igrališta. Ogroman je to posao, koliko god bi se čovjek na prvu možda i prevario… Naime, samo peterac ima više od stotinu kvadrata, šesnaesterac se proteže na više od 600 kvadrata, pa sve to puta dva, pa kad to sve očistiš, i dalje nisi napravio ništa! Tek nakon toga ide se na čišćenje ostatka igrališta, koje ukupno ima više od sedam tisuća kvadrata.

U prijevodu, bilo bi sjajno da se cijevi ispod igrališta što prije budu stave u pogon… Zasad idemo po starom.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu u Velikoj Gorici

Objavljeno

prije 15 sati

23. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Svjetsko prvenstvo i Svjetski kup u akrobatskom rock’n’rollu otvoreno je kvalifikacijskim nastupima jučer (subota, 22.11.2025., početak u 10 sati), a finalna natjecanja u pojedinim kategorijama započela su u 18 sati u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.