Sport

Intervju na kosilici: ‘Bojicama sam crtao istočnu tribinu, a o povratku pregovarao sa – ženom!’

Tomislav Mesarov, novi trener rukometaša Gorice, igračka je legenda našega kluba, posljednji trener koji je Goricu uveo u najviši rang hrvatskog rukometa, ali i zaposlenik Gradskog stadiona, na kojem se bavi cijelim nizom poslova…

Objavljeno

prije 2 godine

2. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Gdje sam? Evo me na kosilici, pa gdje bih bio…, javio se Tomislav Mesarov zvani Tomo, novi trener rukometaša Gorice, usred jednog oblačnog četvrtka na početku studenog.

I nije ovo “pa gdje bih bio” bez vraga, ima to smisla reći u situaciji kad tip s druge strane linije već godinama zna da je Tomo Mesarov zaposlenik gradske tvrtke za upravljanje sportskim objektima, stadioniran na Gradskom stadionu, gdje je kosilica konstantno u funkciji. Ništa se u tom smislu neće mijenjati u njegovu životu u tom razdoblju “od osam do četiri”, ali zato hoće poslije.

Nakon odlaska Ivana Dragića, u HRK Gorici odabrali su upravo njega za novog trenera. I pozvali ga da se vrati tamo gdje je bio i prije 12 godina, kad je posljednji put sjedio na klupi prve momčadi Gorice. Međutim, igrač s lijepom karijerom, okončanom upravo u dresu Gorice, trener koji je vodio još i Medveščak u Premijer ligi, pa kratko i rukometašice Udarnika, morao je odraditi i jedan važan, krucijalan razgovor.

– Kad me Hrvoje Pekera nazvao i rekao da me žele za trenera, iskreno, mislio sam da se šali. A kad sam shvatio da misli ozbiljno, prvo sam pomislio: ‘Uh, žena me neće pustiti…’ – sa smiješkom priča Mesarov, pa pojašnjava:

– Moja ambicija u ovom trenutku nije bila biti trener prve momčadi. Od početka prošle godine vratio sam se u omladinski pogon kluba, vodio selekciju U-13 u prvoj hrvatskoj ligi, i to mi je uz posao bilo sasvim dovoljno. Upravo na poslu, zapravo na jednoj fešti organiziranoj na stadionu, sreo sam se i s Nevenom Karasom, predsjednikom kluba. Pozvao me da sjednemo zajedno, popričali smo i uspjeli se načelno dogovoriti. Iste večeri razgovarao sam sa ženom i pitao što misli o svemu.

U ove puno važnije pregovore nije ušao kao veliki optimist, ali…

– Nisam baš neki s vremenom, puno je tu obaveza, treba i svoju djecu razvoziti… U svakom slučaju, velika je to promjena u životu, logično je da sam morao odlučiti u dogovoru s njom. Međutim, kad sam rekao da zove Gorica, nije mi mogla reći ne. Neke kombinacije sam ranije odbijao, u dogovoru s obitelji, baš zbog ograničenosti s vremenom, ali ovo je ipak bilo nešto drugo. Njezin pristanak sam tako dobio, pa odlučio prespavati i na kraju sam prihvatio ponudu – prepričava Tomo.

U utorak je odrađeno i službeno predstavljanje, na kojem je uz predsjednika Karasa i tajnika Pekeru bio i kapetan Hrvoje Ceković. Odnosno, bivši suigrač Ceković.

– Da, s Cekijem sam i igrao, i poslije mu bio trener, kao i Laljeku. Oni su u to vrijeme bili klinci koji su tek ulazili u prvu momčad, a sad će mi biti stožerni igrači, vođe momčadi. Ceki će mi, osim toga, biti i neka vrsta pomoćnog trenera, budući da klasičnog asistenta neću imati. On je moj kolega trener, jako dobro poznaje ovaj kadar i bit će mi jako korisno imati ga uz sebe – ističe Mesarov.

U Goricu je prvi put u svom rukometnom životu došao u ljeto 2004. godine, kao veliko pojačanje za pokušaj proboja u najviši rang. Predvođena Mesarovom, Lazićem, Petračem i Totićem, koji su pridodani dotadašnjem kadru u kojem su bili Pekera, Crnolatac i Crnolatec, Pašić i Žigić, mladi lavovi Černetić, Maravić, Konjar, Dijanić Nedić i ostali, Gorica je odmah prve njegove sezone i ostvarila cilj. A Tomo je – ostao!

Dečko iz Trnskog, skućen na Jarunu, od svibnja 50-godišnjak, uz kraće je prekide ostao je vezan za gorički rukomet. Odigrao je posljednjih šest “pravih” sezona u karijeri, pa nakon kraće epizode u Petrinji prihvatio ponudu da prvi put preuzme prvu momčad Gorice, koja je i te 2010. sanjala povratak u Premijer ligu. Tomo je u tome uspio i kao trener, uveo je klub među elitu, iz koje se do danas Gorica nije micala.

– U usporedbi s tim danima, s početkom mog prvog mandata, ovo danas je razlika kao nebo i zemlja. Zatekao sam jako dobru momčad, dečke koji izvrsno rade, koji su puno uigraniji nego tadašnja momčad, koja se skupljala… Dosad rezultati ove sezone nisu bili dobri, to je i dovelo do odlaska mog prethodnika, ali što je bilo, bilo je! Okrećemo se prema naprijed, tražimo nova rješenja, pokušat ću napraviti neke stvari na svoj način, a nešto više tereta morat će preuzeti i mlađi dečki. Nemam dovoljno širine na klupi i vjerujem da među njima možemo pronaći unutarnja rješenja – analizira ukratko trener Mesarov.

Liga za prvaka nakon prve polovice prvog dijela sezone izgleda jako teško dohvatljivo, ali Tomo neće unaprijed odustati.

– Dok god postoji i matematička šansa, mi ćemo pokušati. Istina je da bi za takvo nešto trebalo dobiti možda i sve utakmice do kraja, ali to ne znači da je to i nemoguće. U svakom slučaju, primarni cilj bit će skupiti što više bodova, koji će nam puno značiti u slučaju raspleta koji nas šalje u Ligu za ostanak, a onda i pokušati uloviti nešto više – govori čovjek koji iz igračke karijere ima i finale Kupa EHF-a s Metkovićem, u vrijeme dok su dolje uz njega igrali Goluža, Metličić, Dominiković, Kaleb, Matošević…

Tomo Mesarov igrao je za Goricu šest godina, a u Gorici je dobio i prvi trenerski posao, pa vratio klub u elitno društvo, u kojem je do danas

Uzeo je taj Metković i Kup Hrvatske, Mesarov je u njemu tražio svoje mjesto, pa odlučio krenuti drugim putem, koji ga je preko Zameta i Moslavine doveo do Gorice. U kojoj se i zaposlio, u koju svakodnevno dolazi. Zbog rukometa, ali i zbog onog drugog dijela života.

– Na stadionu radimo sve što je potrebno. Uređujemo terene, održavamo ih, ali tu je i gomila drugog posla, milijun stvari koje treba odraditi iz dana u dan – kaže Mesarov, koji je imao svoje prste i u načinu na koji je uređena istočna tribina, ona šarena, koja se lijepo vidi u svakom televizijskom prijenosu iz Velike Gorice.

– Došle su raznobojne stolice i trebalo ih je rasporediti, posložiti, postojale su i neke ideje… A onda sam ja predložio da formiramo natpis “HNK Gorica” od stolica, a da oko toga bude šareno, što pomaže da tribina ne izgleda toliko prazno kad na njoj nema ljudi. Preuzeo sam taj dio na sebe, došao doma, uzeo svojim klincima bojice i krenuo crtati. Trajalo je to i nekoliko dana dok nisam sve iskombinirao da odgovara broju stolica, da sve skupa bude izvedimo, a na kraju smo uspjeli. I mislim da je ispalo dosta dobro, komentari su nakon toga većinom bili pozitivni – prepričava Mesarov taj dio svog doprinosa goričkom sportskom životu.

Odsad će, eto, doprinositi i u dijelu koji je puno više njegov. U rukometu.

– Prva utakmica nam je Karlovac doma i nema druge nego što bolje se pripremiti za ono što nas čeka. Gledao sam i prvu utakmicu protiv njih ove sezone, kad smo spasili bod u zadnjem napadu, a zapravo smo trebali dobiti utakmicu. I nije to jedini kiks, jedina utakmica iz koje se moglo izvući više. Previše se bodova prosulo, ali ovi dečki nisu zaboravili igrati rukomet, to je i dalje jako dobra momčad. Pripremit ćemo se i za protivnika, pa napraviti sve da dođemo do bodova – zaključio je Tomo Mesarov.

Cijelih 11 godina poslije, evo ga opet u sedlu. Nakon što, naravno, siđe s kosilice.

Sjećanja

‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’

Mraclinci tuguju, preminuo je Juraj Cvetnić, dobri duh mjesnoga kluba, prijatelj i susjed koji je svojim doprinosom ovo selo učinio boljim mjesto…

Objavljeno

prije 37 minuta

1. lipnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.

U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…

“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.

Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.

Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.

Počivajte u miru, gospon Jura…

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec udarnički do kraja! Opet pao Samobor, junak je novi, navike stare…

U posljednjem kolu 3. NL Centar nogometaši Kurilovca pobijedili su na gostovanju kod Samobora 2-0 i prvenstvo završili na trećemu mjestu, s jednakim brojem bodova kao druge Ravnice. Pred Kurilovčanima su još dva finala…

Objavljeno

prije 55 minuta

1. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Procedura je dobro poznata, već toliko puta viđena tijekom ove nezaboravne kurilovečke sezone, a dobre navike ne valja mijenjati… Pa su tako Kurilovčani i u posljednjem kolu prvenstva, na oproštaju od sezone u 3. NL Centar, posao odradili po ranije utvrđenom hodogramu: dolazak na gostovanje, pobjeda na terenu, fotka u svlačionici. Slavljenička, naravno, jer takvih su već oho-ho snimili u Kurilovcu ove dobre nogometne godine.

Problema s ozljedama, naravno, bilo je i ovoga puta, to je već neko vrijeme neizostavan dio svake kurilovečke priče, ali ni ovoga puta nije smetalo. U srijedu je Kurilovec slavio u gostima kod Samobora u polufinalu županijskoga Kupa, time izborio i pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa, a tri dana poslije putevi s Udarnika opet su vodili na isto mjesto, na Gradski stadion u Samoboru, na teren kojim su svojevremeno trčali i majstori poput kultnog Fatmira Vate i ostalih.

Nije u kadru ovoga puta bilo najboljeg strijelca Luke Sedlačeka, nije bilo ni Darija Banića, nekako se pokrpao i za ovu priliku kapetan Dodo Završki, ali pronašao se čovjek za preuzimanje naslovnih uloga. Njegovo ime je David, a prezime je Pršir, pravo nogometno, domaće. Prvi gol zabio je u 48. minuti, drugi u 80., i to je bilo to. Kurilovec je dobio utakmicu 2-0, upisao fenomenalnu 17. pobjedu u 30 kola i zaključio sezonu sa 57 bodova. Šest manje od prvaka Lučkog, jednako kao i Ravnice, koje su drugo mjesto na koncu uzele zbog bolje gol-razlike.

Kurilovčani su, naime, u ovih 30 kola primili samo 23 gola i imaju daleko najbolju obranu lige, ali sa 43 postignuta gola imaju tek sedmi napad lige. Ravnice su primile osam golova više, ali i postigle ih čak 12 više, pa je titula viceprvaka također otišla u metropolu za ta četiri gola razlike.

Na Udarniku neće očajavati zbog toga, koliko god se dugo u sezoni činilo da se otvara lijepa prilika da se zgrabi i prvo mjesto. Nije se dogodilo, nije bilo ni dovoljno snage, sreće, vjerojatno ni kvalitete, ali nije ovo ni bila sezona u kojoj se ambiciozno pucalo na viši rang. Čak štoviše, ovaj sjajan rezultat došao je kao veliko iznenađenje, ali i kao potvrda koliko je Senad Harambašić dobar trener. Sam je selekcionirao kadar i izvukao maksimum iz igrača, koji su dokazali da su i jako dobri nogometaši, ali prije svega izuzetno karakterni momci. I svi zajedno imaju razloga biti zadovoljni i ponosni na učinjeno.

Iako, nije teško pretpostaviti da će takav tip na klupi i takva grupa u svlačionici još malo odgoditi završnu feštu. U petak će, naime, Kurilovec u Velikoj Mlaki igrati finale županijskoga kupa protiv Dugog Sela, a definitivni kraj sezone označit će finale velikogoričkoga, u sklopu kojega će Kurilovčani 10. lipnja gostovati kod Mraclina.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Posavec nadigrao Turopolje na njegovom terenu

Objavljeno

prije 7 sati

1. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 29. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Posavca rezultatom 1:5, strijelci za goste bili su Igor Ćuća (3), Petar Milatović i Ivan Lucin, za domaće Tomislav Lučić.

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr