Sport

Intervju na kosilici: ‘Bojicama sam crtao istočnu tribinu, a o povratku pregovarao sa – ženom!’

Tomislav Mesarov, novi trener rukometaša Gorice, igračka je legenda našega kluba, posljednji trener koji je Goricu uveo u najviši rang hrvatskog rukometa, ali i zaposlenik Gradskog stadiona, na kojem se bavi cijelim nizom poslova…

Objavljeno

prije 2 godine

2. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Gdje sam? Evo me na kosilici, pa gdje bih bio…, javio se Tomislav Mesarov zvani Tomo, novi trener rukometaša Gorice, usred jednog oblačnog četvrtka na početku studenog.

I nije ovo “pa gdje bih bio” bez vraga, ima to smisla reći u situaciji kad tip s druge strane linije već godinama zna da je Tomo Mesarov zaposlenik gradske tvrtke za upravljanje sportskim objektima, stadioniran na Gradskom stadionu, gdje je kosilica konstantno u funkciji. Ništa se u tom smislu neće mijenjati u njegovu životu u tom razdoblju “od osam do četiri”, ali zato hoće poslije.

Nakon odlaska Ivana Dragića, u HRK Gorici odabrali su upravo njega za novog trenera. I pozvali ga da se vrati tamo gdje je bio i prije 12 godina, kad je posljednji put sjedio na klupi prve momčadi Gorice. Međutim, igrač s lijepom karijerom, okončanom upravo u dresu Gorice, trener koji je vodio još i Medveščak u Premijer ligi, pa kratko i rukometašice Udarnika, morao je odraditi i jedan važan, krucijalan razgovor.

– Kad me Hrvoje Pekera nazvao i rekao da me žele za trenera, iskreno, mislio sam da se šali. A kad sam shvatio da misli ozbiljno, prvo sam pomislio: ‘Uh, žena me neće pustiti…’ – sa smiješkom priča Mesarov, pa pojašnjava:

– Moja ambicija u ovom trenutku nije bila biti trener prve momčadi. Od početka prošle godine vratio sam se u omladinski pogon kluba, vodio selekciju U-13 u prvoj hrvatskoj ligi, i to mi je uz posao bilo sasvim dovoljno. Upravo na poslu, zapravo na jednoj fešti organiziranoj na stadionu, sreo sam se i s Nevenom Karasom, predsjednikom kluba. Pozvao me da sjednemo zajedno, popričali smo i uspjeli se načelno dogovoriti. Iste večeri razgovarao sam sa ženom i pitao što misli o svemu.

U ove puno važnije pregovore nije ušao kao veliki optimist, ali…

– Nisam baš neki s vremenom, puno je tu obaveza, treba i svoju djecu razvoziti… U svakom slučaju, velika je to promjena u životu, logično je da sam morao odlučiti u dogovoru s njom. Međutim, kad sam rekao da zove Gorica, nije mi mogla reći ne. Neke kombinacije sam ranije odbijao, u dogovoru s obitelji, baš zbog ograničenosti s vremenom, ali ovo je ipak bilo nešto drugo. Njezin pristanak sam tako dobio, pa odlučio prespavati i na kraju sam prihvatio ponudu – prepričava Tomo.

U utorak je odrađeno i službeno predstavljanje, na kojem je uz predsjednika Karasa i tajnika Pekeru bio i kapetan Hrvoje Ceković. Odnosno, bivši suigrač Ceković.

– Da, s Cekijem sam i igrao, i poslije mu bio trener, kao i Laljeku. Oni su u to vrijeme bili klinci koji su tek ulazili u prvu momčad, a sad će mi biti stožerni igrači, vođe momčadi. Ceki će mi, osim toga, biti i neka vrsta pomoćnog trenera, budući da klasičnog asistenta neću imati. On je moj kolega trener, jako dobro poznaje ovaj kadar i bit će mi jako korisno imati ga uz sebe – ističe Mesarov.

U Goricu je prvi put u svom rukometnom životu došao u ljeto 2004. godine, kao veliko pojačanje za pokušaj proboja u najviši rang. Predvođena Mesarovom, Lazićem, Petračem i Totićem, koji su pridodani dotadašnjem kadru u kojem su bili Pekera, Crnolatac i Crnolatec, Pašić i Žigić, mladi lavovi Černetić, Maravić, Konjar, Dijanić Nedić i ostali, Gorica je odmah prve njegove sezone i ostvarila cilj. A Tomo je – ostao!

Dečko iz Trnskog, skućen na Jarunu, od svibnja 50-godišnjak, uz kraće je prekide ostao je vezan za gorički rukomet. Odigrao je posljednjih šest “pravih” sezona u karijeri, pa nakon kraće epizode u Petrinji prihvatio ponudu da prvi put preuzme prvu momčad Gorice, koja je i te 2010. sanjala povratak u Premijer ligu. Tomo je u tome uspio i kao trener, uveo je klub među elitu, iz koje se do danas Gorica nije micala.

– U usporedbi s tim danima, s početkom mog prvog mandata, ovo danas je razlika kao nebo i zemlja. Zatekao sam jako dobru momčad, dečke koji izvrsno rade, koji su puno uigraniji nego tadašnja momčad, koja se skupljala… Dosad rezultati ove sezone nisu bili dobri, to je i dovelo do odlaska mog prethodnika, ali što je bilo, bilo je! Okrećemo se prema naprijed, tražimo nova rješenja, pokušat ću napraviti neke stvari na svoj način, a nešto više tereta morat će preuzeti i mlađi dečki. Nemam dovoljno širine na klupi i vjerujem da među njima možemo pronaći unutarnja rješenja – analizira ukratko trener Mesarov.

Liga za prvaka nakon prve polovice prvog dijela sezone izgleda jako teško dohvatljivo, ali Tomo neće unaprijed odustati.

– Dok god postoji i matematička šansa, mi ćemo pokušati. Istina je da bi za takvo nešto trebalo dobiti možda i sve utakmice do kraja, ali to ne znači da je to i nemoguće. U svakom slučaju, primarni cilj bit će skupiti što više bodova, koji će nam puno značiti u slučaju raspleta koji nas šalje u Ligu za ostanak, a onda i pokušati uloviti nešto više – govori čovjek koji iz igračke karijere ima i finale Kupa EHF-a s Metkovićem, u vrijeme dok su dolje uz njega igrali Goluža, Metličić, Dominiković, Kaleb, Matošević…

Tomo Mesarov igrao je za Goricu šest godina, a u Gorici je dobio i prvi trenerski posao, pa vratio klub u elitno društvo, u kojem je do danas

Uzeo je taj Metković i Kup Hrvatske, Mesarov je u njemu tražio svoje mjesto, pa odlučio krenuti drugim putem, koji ga je preko Zameta i Moslavine doveo do Gorice. U kojoj se i zaposlio, u koju svakodnevno dolazi. Zbog rukometa, ali i zbog onog drugog dijela života.

– Na stadionu radimo sve što je potrebno. Uređujemo terene, održavamo ih, ali tu je i gomila drugog posla, milijun stvari koje treba odraditi iz dana u dan – kaže Mesarov, koji je imao svoje prste i u načinu na koji je uređena istočna tribina, ona šarena, koja se lijepo vidi u svakom televizijskom prijenosu iz Velike Gorice.

– Došle su raznobojne stolice i trebalo ih je rasporediti, posložiti, postojale su i neke ideje… A onda sam ja predložio da formiramo natpis “HNK Gorica” od stolica, a da oko toga bude šareno, što pomaže da tribina ne izgleda toliko prazno kad na njoj nema ljudi. Preuzeo sam taj dio na sebe, došao doma, uzeo svojim klincima bojice i krenuo crtati. Trajalo je to i nekoliko dana dok nisam sve iskombinirao da odgovara broju stolica, da sve skupa bude izvedimo, a na kraju smo uspjeli. I mislim da je ispalo dosta dobro, komentari su nakon toga većinom bili pozitivni – prepričava Mesarov taj dio svog doprinosa goričkom sportskom životu.

Odsad će, eto, doprinositi i u dijelu koji je puno više njegov. U rukometu.

– Prva utakmica nam je Karlovac doma i nema druge nego što bolje se pripremiti za ono što nas čeka. Gledao sam i prvu utakmicu protiv njih ove sezone, kad smo spasili bod u zadnjem napadu, a zapravo smo trebali dobiti utakmicu. I nije to jedini kiks, jedina utakmica iz koje se moglo izvući više. Previše se bodova prosulo, ali ovi dečki nisu zaboravili igrati rukomet, to je i dalje jako dobra momčad. Pripremit ćemo se i za protivnika, pa napraviti sve da dođemo do bodova – zaključio je Tomo Mesarov.

Cijelih 11 godina poslije, evo ga opet u sedlu. Nakon što, naravno, siđe s kosilice.

HOTNEWS

Gorica se još uvijek kreće – svake godine s još većim brojem sudionika

Cilj ovogodišnje akcije bio je pružiti podršku Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“, nazvanom po pokojnom sportašu Velike Gorice.

Objavljeno

prije 5 sati

14. ožujka 2026.

Objavio/la

Vanesa Miković

Podrška Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“

Velik broj Velikogoričana danas se okupio na još jednom izdanju humanitarne akcije „Gorica se kreće“, koju već četvrtu godinu zaredom organizira Rotary klub Velika Gorica. Cilj ovogodišnje akcije bio je pružiti podršku Paraboćarskom klubu „Marijan Dobrinčić“, nazvanom po pokojnom sportašu koji je ostavio snažan trag u lokalnom sportu i zajednici.

Riječ je o Boćarskom klubu osoba s invaliditetom iz Velike Gorice, osnovanom 2014. godine, koji unatoč malom broju članova postiže zapažene sportske rezultate. U samo nekoliko godina djelovanja klub je osvojio Kup Hrvatske, kao i srebrne i brončane medalje u Hrvatskoj ligi te na ekipnim prvenstvima Hrvatske.

“Razlog zašto je grad Velika Gorica grad velikog srca”

Prije početka, svim sudionicima zahvalili su se predsjednik Rotary kluba Neven Balenović, ovogodišnji guverner distrikta Tomislav Paškvalin i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar.

– Hvala od srca svima koji su danas došli. Okupio se zaista velik broj ljudi i to nam puno znači. Cilj ovogodišnje akcije je pomoći Paraboćarskom klubu ‘Marijan Dobrinčić’. Marijan je, između ostalog, bio dobar prijatelj našeg ovogodišnjeg guvernera distrikta Tomislava Paškvalina i na ovaj način želimo odati počast njegovu sportskom i ljudskom nasljeđu – poručio je predsjednik Balenović.

– Zahvaljujem svima u ime distrikta i cijelog tima. Predivno je što se na ovaj način održava podrška našem pokojnom prijatelju Marijanu. Lijepo je vidjeti da već četiri godine u kontinuitetu ‘pokrećete Goricu’ u čast svim sportašima i parasportašima koji su izuzetni ljudi s velikom ljubavi prema sportu. Oni su primjer kako se predanošću i strašću postiže izvrsnost u ovom gradu – rekao je Paškvalin.

Podršku događaju dao je i gradonačelnik Velike Gorice koji je istaknuo kako ovakve akcije pokazuju snagu zajedništva u gradu.

– Ponosan sam na vas jer ste upravo vi razlog zašto je Velika Gorica grad velikog srca. Izuzetno mi je drago vidjeti da vas je svake godine sve više i da vaša vizija od prije nekoliko godina danas sjaji u punom sjaju – poručio je gradonačelnik.

Okupljeni građani još su jednom pokazali da Velika Gorica ima veliko srce, a dobra atmosfera, zajedništvo i sportski duh obilježili su cijeli događaj.

FOTO GALERIJA:

Foto: Vanesa Miković/City portal

Nastavite čitati

Sport

FOTO Prekid serije od sedam uzastopnih poraza odbojkašica Velike Gorice?

Objavljeno

prije 21 sat

13. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Odbojkašice Velike Gorice na kraju jesenske polusezone 2025.godine u ‘Prvoj B ligi skupina Sjever za seniorke’ nakon odigranih 11 utakmica plasirale su se na 4. mjesto sa 12 bodova (11 6 5 21:19 12).