Povežite se s nama

Sport

Intervju na kosilici: ‘Bojicama sam crtao istočnu tribinu, a o povratku pregovarao sa – ženom!’

Tomislav Mesarov, novi trener rukometaša Gorice, igračka je legenda našega kluba, posljednji trener koji je Goricu uveo u najviši rang hrvatskog rukometa, ali i zaposlenik Gradskog stadiona, na kojem se bavi cijelim nizom poslova…

Objavljeno

na

Gdje sam? Evo me na kosilici, pa gdje bih bio…, javio se Tomislav Mesarov zvani Tomo, novi trener rukometaša Gorice, usred jednog oblačnog četvrtka na početku studenog.

I nije ovo “pa gdje bih bio” bez vraga, ima to smisla reći u situaciji kad tip s druge strane linije već godinama zna da je Tomo Mesarov zaposlenik gradske tvrtke za upravljanje sportskim objektima, stadioniran na Gradskom stadionu, gdje je kosilica konstantno u funkciji. Ništa se u tom smislu neće mijenjati u njegovu životu u tom razdoblju “od osam do četiri”, ali zato hoće poslije.

Nakon odlaska Ivana Dragića, u HRK Gorici odabrali su upravo njega za novog trenera. I pozvali ga da se vrati tamo gdje je bio i prije 12 godina, kad je posljednji put sjedio na klupi prve momčadi Gorice. Međutim, igrač s lijepom karijerom, okončanom upravo u dresu Gorice, trener koji je vodio još i Medveščak u Premijer ligi, pa kratko i rukometašice Udarnika, morao je odraditi i jedan važan, krucijalan razgovor.

– Kad me Hrvoje Pekera nazvao i rekao da me žele za trenera, iskreno, mislio sam da se šali. A kad sam shvatio da misli ozbiljno, prvo sam pomislio: ‘Uh, žena me neće pustiti…’ – sa smiješkom priča Mesarov, pa pojašnjava:

– Moja ambicija u ovom trenutku nije bila biti trener prve momčadi. Od početka prošle godine vratio sam se u omladinski pogon kluba, vodio selekciju U-13 u prvoj hrvatskoj ligi, i to mi je uz posao bilo sasvim dovoljno. Upravo na poslu, zapravo na jednoj fešti organiziranoj na stadionu, sreo sam se i s Nevenom Karasom, predsjednikom kluba. Pozvao me da sjednemo zajedno, popričali smo i uspjeli se načelno dogovoriti. Iste večeri razgovarao sam sa ženom i pitao što misli o svemu.

U ove puno važnije pregovore nije ušao kao veliki optimist, ali…

– Nisam baš neki s vremenom, puno je tu obaveza, treba i svoju djecu razvoziti… U svakom slučaju, velika je to promjena u životu, logično je da sam morao odlučiti u dogovoru s njom. Međutim, kad sam rekao da zove Gorica, nije mi mogla reći ne. Neke kombinacije sam ranije odbijao, u dogovoru s obitelji, baš zbog ograničenosti s vremenom, ali ovo je ipak bilo nešto drugo. Njezin pristanak sam tako dobio, pa odlučio prespavati i na kraju sam prihvatio ponudu – prepričava Tomo.

U utorak je odrađeno i službeno predstavljanje, na kojem je uz predsjednika Karasa i tajnika Pekeru bio i kapetan Hrvoje Ceković. Odnosno, bivši suigrač Ceković.

– Da, s Cekijem sam i igrao, i poslije mu bio trener, kao i Laljeku. Oni su u to vrijeme bili klinci koji su tek ulazili u prvu momčad, a sad će mi biti stožerni igrači, vođe momčadi. Ceki će mi, osim toga, biti i neka vrsta pomoćnog trenera, budući da klasičnog asistenta neću imati. On je moj kolega trener, jako dobro poznaje ovaj kadar i bit će mi jako korisno imati ga uz sebe – ističe Mesarov.

U Goricu je prvi put u svom rukometnom životu došao u ljeto 2004. godine, kao veliko pojačanje za pokušaj proboja u najviši rang. Predvođena Mesarovom, Lazićem, Petračem i Totićem, koji su pridodani dotadašnjem kadru u kojem su bili Pekera, Crnolatac i Crnolatec, Pašić i Žigić, mladi lavovi Černetić, Maravić, Konjar, Dijanić Nedić i ostali, Gorica je odmah prve njegove sezone i ostvarila cilj. A Tomo je – ostao!

Dečko iz Trnskog, skućen na Jarunu, od svibnja 50-godišnjak, uz kraće je prekide ostao je vezan za gorički rukomet. Odigrao je posljednjih šest “pravih” sezona u karijeri, pa nakon kraće epizode u Petrinji prihvatio ponudu da prvi put preuzme prvu momčad Gorice, koja je i te 2010. sanjala povratak u Premijer ligu. Tomo je u tome uspio i kao trener, uveo je klub među elitu, iz koje se do danas Gorica nije micala.

– U usporedbi s tim danima, s početkom mog prvog mandata, ovo danas je razlika kao nebo i zemlja. Zatekao sam jako dobru momčad, dečke koji izvrsno rade, koji su puno uigraniji nego tadašnja momčad, koja se skupljala… Dosad rezultati ove sezone nisu bili dobri, to je i dovelo do odlaska mog prethodnika, ali što je bilo, bilo je! Okrećemo se prema naprijed, tražimo nova rješenja, pokušat ću napraviti neke stvari na svoj način, a nešto više tereta morat će preuzeti i mlađi dečki. Nemam dovoljno širine na klupi i vjerujem da među njima možemo pronaći unutarnja rješenja – analizira ukratko trener Mesarov.

Liga za prvaka nakon prve polovice prvog dijela sezone izgleda jako teško dohvatljivo, ali Tomo neće unaprijed odustati.

– Dok god postoji i matematička šansa, mi ćemo pokušati. Istina je da bi za takvo nešto trebalo dobiti možda i sve utakmice do kraja, ali to ne znači da je to i nemoguće. U svakom slučaju, primarni cilj bit će skupiti što više bodova, koji će nam puno značiti u slučaju raspleta koji nas šalje u Ligu za ostanak, a onda i pokušati uloviti nešto više – govori čovjek koji iz igračke karijere ima i finale Kupa EHF-a s Metkovićem, u vrijeme dok su dolje uz njega igrali Goluža, Metličić, Dominiković, Kaleb, Matošević…

Tomo Mesarov igrao je za Goricu šest godina, a u Gorici je dobio i prvi trenerski posao, pa vratio klub u elitno društvo, u kojem je do danas

Uzeo je taj Metković i Kup Hrvatske, Mesarov je u njemu tražio svoje mjesto, pa odlučio krenuti drugim putem, koji ga je preko Zameta i Moslavine doveo do Gorice. U kojoj se i zaposlio, u koju svakodnevno dolazi. Zbog rukometa, ali i zbog onog drugog dijela života.

– Na stadionu radimo sve što je potrebno. Uređujemo terene, održavamo ih, ali tu je i gomila drugog posla, milijun stvari koje treba odraditi iz dana u dan – kaže Mesarov, koji je imao svoje prste i u načinu na koji je uređena istočna tribina, ona šarena, koja se lijepo vidi u svakom televizijskom prijenosu iz Velike Gorice.

– Došle su raznobojne stolice i trebalo ih je rasporediti, posložiti, postojale su i neke ideje… A onda sam ja predložio da formiramo natpis “HNK Gorica” od stolica, a da oko toga bude šareno, što pomaže da tribina ne izgleda toliko prazno kad na njoj nema ljudi. Preuzeo sam taj dio na sebe, došao doma, uzeo svojim klincima bojice i krenuo crtati. Trajalo je to i nekoliko dana dok nisam sve iskombinirao da odgovara broju stolica, da sve skupa bude izvedimo, a na kraju smo uspjeli. I mislim da je ispalo dosta dobro, komentari su nakon toga većinom bili pozitivni – prepričava Mesarov taj dio svog doprinosa goričkom sportskom životu.

Odsad će, eto, doprinositi i u dijelu koji je puno više njegov. U rukometu.

– Prva utakmica nam je Karlovac doma i nema druge nego što bolje se pripremiti za ono što nas čeka. Gledao sam i prvu utakmicu protiv njih ove sezone, kad smo spasili bod u zadnjem napadu, a zapravo smo trebali dobiti utakmicu. I nije to jedini kiks, jedina utakmica iz koje se moglo izvući više. Previše se bodova prosulo, ali ovi dečki nisu zaboravili igrati rukomet, to je i dalje jako dobra momčad. Pripremit ćemo se i za protivnika, pa napraviti sve da dođemo do bodova – zaključio je Tomo Mesarov.

Cijelih 11 godina poslije, evo ga opet u sedlu. Nakon što, naravno, siđe s kosilice.

Sport

Gorica na Opus Areni: ‘Možda su u krizi, ali su i jako kvalitetni…’

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju utakmicu 18. kola SuperSport HNL-a u gostima kod Osijeka, trenutačno pretposljednje momčadi lige. Vraća se Pršir, a cilj je biti što sličniji Istri iz prošlog vikenda…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dan uoči gostovanja na osječkoj Opus Areni nogometaši Gorice odradili su jutarnji trening, pa se potrpali u autobus koji vozi prema istoku. U Osijeku će ih u subotu od 15 sati dočekati Željko Sopić i njegova razbijena vojska, momčad koja je prošlog vikenda doživjela teški debakl u porazu 5-1 od Istre 1961. Sopa tako i dalje čeka svoju prvu pobjedu na klupi Osijeka, koji nikoga nije pobijedio još od 28. rujna i gostovanja u – Velikoj Gorici.

– Ja sam potpuno svjestan iz situacije, ali da ću analizirati pred medijima svoje igrače, nažalost, neću. Ja nisam niti trener, niti čovjek koji će prljavo rublje iznijeti u javnost. Ono što ja imam reći svojim igračima, ja im kažem direktno u oči u četiri zida. Neću ništa stavljati u celofan. Kada se borite za opstanak, trebaju vam ratnici, kada se borite za prvaka, treba vam ekstra kvaliteta. Kad se borite za opstanak, karakter vam je najvažniji. Na putu smo neke stvari izgubili. Od prvog dana kad sam došao, kao što pričam s vama, tako i sa ljudima na etaži iznad, pričam hrvatski jezik vrlo razgovjetno, rekao sam što nama nedostaje i zašto smo tu gdje jesmo. Kada se izgubi utakmica, uvijek je kriv trener. Ja nikad neću ići protiv svojih igrača, ja sam izabrao tih 11 koji su igrali protiv Istre – rekao je Sopić u najavi utakmice s Goricom, koje se spletom okolnosti praktički uopće nije dotaknuo.

Osim u ovom dijelu:

– Potpuno sam siguran da tih 11 koji će istrčati protiv Gorice da će izgledati bolje nego protiv Istre i da će napraviti sve da Osijeku donesu tri boda.

U tome će Sopića i Osječane pokušati spriječiti Mario Carević i naši Goričani, koji su unatoč dva vezana poraza u neusporedivo boljoj poziciji. I pronalaze razloge za optimizam unatoč porazu od Slaven Belupa prošloga petka.

– Već po običaju, imali smo stvarno dobar tjedan, momci jako dobro treniraju. Nažalost, izgubili smo tu posljednju utakmicu, ali zadovoljan sam načinom na koji smo odigrali i mislim da će nas, nastavimo li tako, i rezultat pomaziti – rekao je trener Mario Carević i dodao:

– Manje-više svi bi trebali biti u kadru, jer imamo opet nekih problemčića s ozljedama, ali mislim da će u konačnici svi biti spremni.

To znači da će se vratiti i kapetan Jurica Pršir, koji je zbog bolesti preskočio Koprivnicu, a sad će povesti momčad po drugu uzastopnu pobjedu na Opus Areni. Kaosu u Osijeku unatoč, nema nikakve dvojbe da Goričane čeka jako težak ispit…

– Činjenica je da imaju problema, da nisu u dobroj formi, ali kad gledam tu momčad pojedinačno, to je stvarno skup odličnih igrača, pojedinaca. I ne zaslužuju kvalitetom biti tu gdje jesu, to je jasno. Upravo zato jako smo oprezni, analizirali smo ih i mogu reći da su odlični u presingu, imaju odlične prekide… Imamo ideju na koji način ćemo se pokušati nametnuti, doći u poziciju da imamo što za reći, ali prije svega ćemo morati biti jako oprezni i iskontrolirati taj njihov presing, dugi aut i kornere – kaže trener Carević, koji nije želio nagađati o mogućim promjenama u postavi Osijeka.

– Neki su im se igrači vratili iz ozljede, počeli su igrati… Vidjet ćemo na koji način će kolega Sopić izaći, ali mi smo spremni na sve – zaključio je Carević.

Što se goričkih prvih 11 tiče, velikih iznenađenja ne bi trebalo biti, dvojba bi mogla biti samo Duraković ili Vrzić, što će reći da bi Gorica mogla izgledati ovako nekako:

Matijaš – Perić, Filipović, Leš, Čabraja – Pozo, Kavelj – Trontelj, Pršir, Vrzić – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Školarke judašice iz Novog Čiča 4. na državnom prvenstvu

Objavljeno

na

U Opatiji je održano Državno prvenstvo školskih sportskih društava u judu na kojem je sudjelovalo 350 judaša.

Ove godine učenice OŠ Novo Čiče prvi su put sudjelovale na državnom natjecanju i osvojile fantastično 4. mjesto od ukupno 12 ekipa!

– Jako smo sretni i ponosni na naše cure koje su svojim trudom i upornošću postigle vrhunske rezultate – poručili su iz škole.

Čestitke!

  • Učenice koje su sudjelovale su: Gita Janković, Vanja Vlašić, Una Manojlović, Nika Barišić, Petra Lesinger, Zara Hrvojić, Ana Britvec, Elena Mihordin, Katarina Britvec, Mila Erjavec, Elena Rezek i Tara Zgurić, a mentori prof. Tihana Josić i trener Slaven Zgurić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Djevojke iz Ekonomske i mladići iz Zrakoplovne pobjednici gradskog natjecanja srednjih škola u badmintonu

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u badmintonu održano je danas (četvrtak, 11.12.2025.) u organizaciji Gimnazije. Natjecale su se ženske i muške ekipe iz četiri srednje škole: Gimnazije (ŠSD GVG, M i Ž), Ekonomske škole (ŠSD Gorek, M i Ž), Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina (ŠSD Zrakoplovac, M i Ž) i Srednje strukovne škole (ŠSD Velgor, M i Ž).

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Igrano je na tri dobivena meča, a mečevi su igrani na jedan dobiveni set do 21 poen (maksimalno do 25, ako se igra u završnici na razliku).

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djevojke iz Ekonomske škole su dominirale, glatko su dobile sva tri susreta rezultatom 3:0. Zrakoplovci su u derbi susretu s gimnazijalcima pobijedili s maksimalnih 3:0 i zasluženo slavili pobjedu.

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 11.12.2025. Natjecanje gradskih srednjih škola u badmintonu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su medaljama, a pobjedničke ekipe plasirale su se na županijsko natjecanje u badmintonu.

Galerija fotografija

Gradsko natjecanje srednjih škola u badmintonu (djevojke, mladići) 2025./2026.

REZULTATI  Djevojke ŠSD GVG – ŠSD Gorek 0:3,  ŠSD Velgor – ŠSD Zrakoplovac 3:0; ŠSD Gorek – Zrakoplovac 3:0, ŠSD GVG – ŠSD Velgor 3:0; ŠSD Velgor – ŠSD Gorek 0:3, ŠSD Zrakoplovac – ŠSD GVG 0:3.  Redoslijed: 1. ŠSD Gorek, 2. ŠSD GVG, 3. ŠSD Velgor, 4. ŠSD Zrakoplovac.  ŠSD Gorek pobjednička ekipa – djevojke: Vanessa Vitez (4D), Una Medić (3A), Helena Jerleković (2C) i Magdalena Dvorneković (1A).

Mladići  ŠSD GVG – ŠSD Gorek 3:2, ŠSD Velgor – ŠSD Zrakoplovac 1:3; ŠSD Gorek – ŠSD Zrakoplovac 1:3, ŠSD GVG – ŠSD Velgor 3:0; ŠSD Velgor – ŠSD Gorek 2:3, ŠSD Zrakoplovac – ŠSD GVG 3:0.  Redoslijed: 1. ŠSD Zrakoplovac, 2. ŠSD GVG, 3. ŠSD Gorek, 4. ŠSD Velgor

Nastavite čitati

Sport

Kako iskoristiti kaos u Osijeku? Sopa opet spašava, ovaj put – protiv Gorice

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju pretposljednju utakmicu ove jeseni. Na Opus Areni dočekat će ih ozbiljno uzdrmani Osijek, na čelu sa čovjekom koji je prije točno tri godine spašavao Goričane…

Objavljeno

na

Objavio/la

Prije tri godine, točno u ovo doba godine, Željko Sopić upoznavao se s hodnicima, uredima i terenima velikogoričkog stadiona, planirajući pritom pothvat koji će se dogoditi kroz proljeće koje je slijedilo. Gorica je bila u debelom minusu, sa sedam bodova manje od predzadnjeg Šibenika, zakucana za dno, ali s novim trenerom, koji je – odlučio uspjeti!

I uspio je, Željko Sopić tog se proljeća upisao u klupske povijesne knjige, sačuvao je prvoligaški nogomet u našem gradu i definitivno izgradio vezu s klubom koja će postojati zauvijek. Kroz Goricu i posao koji je odradio u našem klubu Sopa se promovirao kao trener ozbiljne razine, iz Gorice je otišao prema Rijeci, kasnije i prema poljskoj Ekstraklasi, a nakon toga i prema Osijeku.

U kojem je, tri godine poslije, u situaciji sličnoj onoj koju je imao u Gorici tog prosinca 2022. Ili, kako bi on to rekao…

– Čim sam došao ovdje, rekao sam ljudima iz kluba: “Ovdje je situacija i teža nego što je bila u Gorici!” Iz milijun razloga.

I doista, njegov start u Osijeku poklapa se s tim predviđanjima. Poraz 1-5 od Istre na Opus Areni došao je kao zlokobni šlag na tortu stalnih neuspjeha. Osijek je na diobi devetog i desetog mjesta s Vukovarom, navijači su tijekom debakla protiv Istre odlučili čak i napustiti tribinu, bijesni zbog načina na koji uprava kluba upravlja NK Osijekom…

Osijek izgleda zaista očajno, momčad prepuna “jakih” imena u posljednjih devet utakmica baš nikoga nije pobijedila, ubilježili su Osječani tri remija i pet poraza u prvenstvu, ali i onaj poraz na penale od Varaždina u Kupu. Posljednji put Osijek je nekoga pobijedio još 28. rujna, a taj netko bila je – Gorica! Na našem stadionu, u poslijepodnevnom terminu, pobjedu 1-0 Osječanima je donio Arnel Jakupović, a Gorica je nakon toga nanizala još tri poraza.

U subotu od 15 sati krenut će novi, drugi ovosezonski okršaj Gorice i Osijeka, s drugim mjestom radnje, ovoga puta na Opus Areni, ali i s još najmanje nekoliko razlika. Gorica je tad bila u dobrom ritmu, Osijek je stigao nakon pobjeda protiv Dinama i Slaven Belupa, a ovoga puta stiže nakon poraza od Dinama i Slaven Belupa. S druge strane, Osijek je u krizi bio i tad, ali ova trenutačna situacija ipak je puno ozbiljnija priča.

Najlakše je situaciju u Osijeku opisati kao kaotičnu, ali zapravo je pravo pitanje: kako taj kaos iskoristiti? Na temeljima ostavštine u Gorici, gotovo uvijek ćemo Željku Sopiću, kao i njegovom suradniku Josipu Paušiću, kao i igraču Hrvoju Babecu, poželjeti sav uspjeh svijeta, ali jasno je da će subota biti jedan od izuzetaka. I da će cilj biti, ako je ikako moguće, produbiti osječku krizu…

Budući da u sljedećem kolu, u posljednjoj utakmici prvenstvene jeseni, Goricu čeka gostovanje na Rujevici, ovo subotnje na Opus Areni djeluje kao kudikamo bolja prilika za prekidanje niza od dva poraza. Naravno da će se tu puno pitati i protivnika, koliko god loša bila forma Sopićeve momčadi, ali dobra je stvar što postoji vrlo recentan primjer kako doći do uspjeha.

Istra je, naime, razotkrila značajan broj mana Osijeka, pokazala kako se može efikasno iskoristiti manjak samopouzdanja u domaćem kadru, a za očekivati je da će takav pristup imati i Gorica. Unatoč porazu u Koprivnici, trener Mario Carević istaknuo je kako je zadovoljan mnogim detaljima iz tog susreta, isticao je pritom i energiju i izlaske u presing, a ta bi dva segmenta mogla biti vrlo važna i na Opus Areni. Bude li Gorica onakva kakva je znala biti ove jeseni, rastrčana i energična, imamo pravo vjerovati da će ovom prilikom biti dovoljno.

I nadati se da se može dogoditi druga uzastopna pobjeda Gorice na Opus Areni.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Pismo s Udarnika: ‘Za Dinamo se ovdje navija, a svoj Kurilovec se voli…’

Iz NK Kurilovca su jesenski dio sezone prvo zaključili nogometom, u subotu u Rakitju, nakon toga i plesom kuglica u ždrijebu četvrtfinala Kupa, a onda i perom, odnosno tipkovnicom. Ostaje još samo odraditi i završni domjenak…

Objavljeno

na

Nogometno, ali i literarno nadareni Kurilovčani ni ovoga puta nisu razočarali. Kurilovečkoj nogometnoj jeseni došao je kraj, prvo u subotu na na prekrasnom novom travnjaku u Rakitju, a dva dana poslije i na ždrijebu četvrtfinala Kupa Hrvatske. U ždrijebu se, znate već tu čudesnu informaciju, nalazilo sedam prvoligaša, uključujući i našu Gorice, ali i jedan četvrtoligaš iz jednog posebnog dijela Velike Gorice.

Stara je već i vijest da će Kurilovčani voljom tog istog ždrijeba u prvim danima ožujka gostovati kod Dinama na Maksimiru, a upravo je taj dijamantni komadić povijesti loptanja na Udarniku bio povod i za sadržajnu objavu na klupskim društvenim mrežama. Koju, naravno, prenosimo u cjelosti…

Eto, kuglice su na izvlačenju parova četvrtfinala kupa rekle svoje: da su nam išle na ruku – nisu, da su nam bile naklonjene – bogme nisu. A pri tom je u svemu „svoje prste“ imao naš presidente, koji je imao čast prvi posegnuti u veliki kristalni pokal i izvući ceduljicu na kojoj je pisalo – GNK Dinamo, Zagreb. Prvi domaćin bio je, dakle poznat, a predstavnik HNK Rijeka potom je izvukao drugu ceduljicu i prvog gosta – NK Kurilovec. I za nas je tu, kaj se samog izvlačenja tiče bio kraj priče…

U isto vrijeme bil je to i početak onih uvijek prisutnih kalkulacija: kaj bi bilo da je bilo, a zakaj ni bilo ovak, a zakaj ovo, zakaj ono…Činjenica je da smo mi u klubu prije svega očekivali da budemo izvučeni kao domaćin, a svaki gost pri tom bi bil dobrodošel…Naravno, s naglaskom na naše Dalmoše ili “još našije” Purgere, kaj bi bila prava sportska, a posljedično vjerojatno i financijska poslastica. Priželjkivana je bila i varijanta gostovanja na kurilovečkoj „grbavici“ perjanice našeg VG loptanja – HNK Gorica, kaj bi bez sumnje bil veliki praznik turopoljskog nogometa, u pravoj domaćoj atmosferi, uz turopoljsku kotlovinu i isprepletene navijačke želje, emocije i strasti.

Zbogom svim kalkulacijama, dobro jutro i dobar dan želimo GNK Dinamo…Dakle, slijedi nam izlet do maksimirske šume i do tih nezgrapnih i pomalo dotrajalih maksimirskih tribina (južna bi trebala biti naša), idemo u “goste” klubu za koji mnogi među nama drukaju i navijaju još od djetinjstva, a tak bu i dalje, tak bu vjerojatno i za navek… Osim toga dana, osim te srijede, 4. ožujka 2026.! E, toga povijesnoga dana svi kao jedan predvodimo i kličemo klubu kojeg iz dana u dan živimo i kojeg jednostavno – volimo! Volimo na neobičan način, uporan, ustrajan i „tvrdoglav“ način, ljubavlju koja je mnogima neshvatljiva, a koju nose i krase epiteti – vjerna, vječna i beskrajna! I zato Dinamo – oprez!

Oprez jest majka mudrosti, no ovom smo prigodom za njim posegnuli više u laganoj i slobodnoj, nego u realnoj i ozbiljnoj formi. Naravno da će se mnogi među nama, pri tom, pitati: imamo li mi uopće pravo gajiti bilo kakve iluzije u vezi ove povijesne utakmice? Razme se da bi zdrav razum i hladna glava rekli – nemamo, ali nekaj se u svemu tome pita i – srce. A, dragi moji, dok nam živo srce bije…živjet će i nada, nada koja posljednja umire, nada u – 8. svjetsko čudo!?

A u međuvremenu lopticu fakat treba spustiti na zemljicu… i veseliti se božićnom klupskom domjenku već ovog petka (12.prosinca), na njemu lepo uz božićne pjesme dočekati i pozdraviti dolazak Svete Lucije, zaštitnice naše turopoljske metropole, a potom se prepustiti trenucima dobrodošlog odmora, dakako uz radost Božića i topline obiteljskog doma.

A u Novom letu opet sve iznova i iz početka. Čeka nas odmah i izborna sjednica skupštine koja mora roditi nove odgovorne osobe i cjelokupno rukovodstvo kluba, kaj baš i ne bu ni lefko ni jednostavno….ali, nigdar ni bilo da ni nekak bilo….

Slatka briga za nove “vladare” kluba dolazi baš nekako s proljeća, kad će maksimirski ZOO vrt obojiti prvi cvjetovi, a južnu tribinu preko puta kurilovečke crveno-crne boje i tonovi. Za očekivati je da će mnoštvo naših navijača i simpatizera krenuti put starog, ali slavnog maksimirskog hrama nogometa, nadamo se u organiziranom prijevozu naših gradskih autobusa. A tamo, u tom hramu, jedina želja će nam biti na dostojan i dostojanstven način predstaviti mogućnosti Senadove momčadi, kako kroz prezentaciju same nogometne igre, tako i kroz viteško sportsko nadmetanje u naglašenom duhu fair-playa te respekta spram protivnika, koji se, dakako i logično nameće sam po sebi. A u svemu tome, baš na južnoj tribini, predstaviti i našu brojnu nogometnu školu mladeži u pratnji roditelja i svih klupskih navijača i kibica, kroz srčano, glasno i zdušno, a prije svega korektno navijanje.

Da rezimiram: NK Kurilovec – NK Istra 1961 2:1, NK Kurilovec u četvrtfinalu hrvatskog kupa u prvoj službenoj utakmici seniora kontra zagrebačkog Dinama, u četvrtfinalu kupa dva kluba iz Velike Gorice! Sve to će zlatnim slovima ostati upisano na povijesnim stranicama našega kluba, HNS-a i Grada Velike Gorice! Ima li išta ljepše i bolje od toga, ima li veće i ljepše nagrade za sve nas kojima je jedan od zajedničkih životnih nazivnika – NK Kurilovec!?

Doduše, ta bi nagrada mogla postići i svoju dodanu vrijednost kad bi “plavi saloni” i gospodin Boban došli, na primjer, na ideju da dio prihoda sa utakmice podijele sa svojim protivnicima iz velikogoričke gradske četvrti Kurilovec!? Mi fakat ne bi imali niš protiv, dapače bili bi neizmjerno zahvalni na takvom promišljanju i gesti pa nek onda na terenu bude po onoj iz naše klupske himne: “zabijem ga je, zabiješ ga ti, svejedno je prijatelju, radujmo se svi!!!”

Ajde bok svima, vidimo se i čujemo u – Maksimiru!

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno