Sport

Intervju na kosilici: ‘Bojicama sam crtao istočnu tribinu, a o povratku pregovarao sa – ženom!’

Tomislav Mesarov, novi trener rukometaša Gorice, igračka je legenda našega kluba, posljednji trener koji je Goricu uveo u najviši rang hrvatskog rukometa, ali i zaposlenik Gradskog stadiona, na kojem se bavi cijelim nizom poslova…

Objavljeno

prije 2 godine

2. studenoga 2023.

Objavio/la

Marko Vidalina

Gdje sam? Evo me na kosilici, pa gdje bih bio…, javio se Tomislav Mesarov zvani Tomo, novi trener rukometaša Gorice, usred jednog oblačnog četvrtka na početku studenog.

I nije ovo “pa gdje bih bio” bez vraga, ima to smisla reći u situaciji kad tip s druge strane linije već godinama zna da je Tomo Mesarov zaposlenik gradske tvrtke za upravljanje sportskim objektima, stadioniran na Gradskom stadionu, gdje je kosilica konstantno u funkciji. Ništa se u tom smislu neće mijenjati u njegovu životu u tom razdoblju “od osam do četiri”, ali zato hoće poslije.

Nakon odlaska Ivana Dragića, u HRK Gorici odabrali su upravo njega za novog trenera. I pozvali ga da se vrati tamo gdje je bio i prije 12 godina, kad je posljednji put sjedio na klupi prve momčadi Gorice. Međutim, igrač s lijepom karijerom, okončanom upravo u dresu Gorice, trener koji je vodio još i Medveščak u Premijer ligi, pa kratko i rukometašice Udarnika, morao je odraditi i jedan važan, krucijalan razgovor.

– Kad me Hrvoje Pekera nazvao i rekao da me žele za trenera, iskreno, mislio sam da se šali. A kad sam shvatio da misli ozbiljno, prvo sam pomislio: ‘Uh, žena me neće pustiti…’ – sa smiješkom priča Mesarov, pa pojašnjava:

– Moja ambicija u ovom trenutku nije bila biti trener prve momčadi. Od početka prošle godine vratio sam se u omladinski pogon kluba, vodio selekciju U-13 u prvoj hrvatskoj ligi, i to mi je uz posao bilo sasvim dovoljno. Upravo na poslu, zapravo na jednoj fešti organiziranoj na stadionu, sreo sam se i s Nevenom Karasom, predsjednikom kluba. Pozvao me da sjednemo zajedno, popričali smo i uspjeli se načelno dogovoriti. Iste večeri razgovarao sam sa ženom i pitao što misli o svemu.

U ove puno važnije pregovore nije ušao kao veliki optimist, ali…

– Nisam baš neki s vremenom, puno je tu obaveza, treba i svoju djecu razvoziti… U svakom slučaju, velika je to promjena u životu, logično je da sam morao odlučiti u dogovoru s njom. Međutim, kad sam rekao da zove Gorica, nije mi mogla reći ne. Neke kombinacije sam ranije odbijao, u dogovoru s obitelji, baš zbog ograničenosti s vremenom, ali ovo je ipak bilo nešto drugo. Njezin pristanak sam tako dobio, pa odlučio prespavati i na kraju sam prihvatio ponudu – prepričava Tomo.

U utorak je odrađeno i službeno predstavljanje, na kojem je uz predsjednika Karasa i tajnika Pekeru bio i kapetan Hrvoje Ceković. Odnosno, bivši suigrač Ceković.

– Da, s Cekijem sam i igrao, i poslije mu bio trener, kao i Laljeku. Oni su u to vrijeme bili klinci koji su tek ulazili u prvu momčad, a sad će mi biti stožerni igrači, vođe momčadi. Ceki će mi, osim toga, biti i neka vrsta pomoćnog trenera, budući da klasičnog asistenta neću imati. On je moj kolega trener, jako dobro poznaje ovaj kadar i bit će mi jako korisno imati ga uz sebe – ističe Mesarov.

U Goricu je prvi put u svom rukometnom životu došao u ljeto 2004. godine, kao veliko pojačanje za pokušaj proboja u najviši rang. Predvođena Mesarovom, Lazićem, Petračem i Totićem, koji su pridodani dotadašnjem kadru u kojem su bili Pekera, Crnolatac i Crnolatec, Pašić i Žigić, mladi lavovi Černetić, Maravić, Konjar, Dijanić Nedić i ostali, Gorica je odmah prve njegove sezone i ostvarila cilj. A Tomo je – ostao!

Dečko iz Trnskog, skućen na Jarunu, od svibnja 50-godišnjak, uz kraće je prekide ostao je vezan za gorički rukomet. Odigrao je posljednjih šest “pravih” sezona u karijeri, pa nakon kraće epizode u Petrinji prihvatio ponudu da prvi put preuzme prvu momčad Gorice, koja je i te 2010. sanjala povratak u Premijer ligu. Tomo je u tome uspio i kao trener, uveo je klub među elitu, iz koje se do danas Gorica nije micala.

– U usporedbi s tim danima, s početkom mog prvog mandata, ovo danas je razlika kao nebo i zemlja. Zatekao sam jako dobru momčad, dečke koji izvrsno rade, koji su puno uigraniji nego tadašnja momčad, koja se skupljala… Dosad rezultati ove sezone nisu bili dobri, to je i dovelo do odlaska mog prethodnika, ali što je bilo, bilo je! Okrećemo se prema naprijed, tražimo nova rješenja, pokušat ću napraviti neke stvari na svoj način, a nešto više tereta morat će preuzeti i mlađi dečki. Nemam dovoljno širine na klupi i vjerujem da među njima možemo pronaći unutarnja rješenja – analizira ukratko trener Mesarov.

Liga za prvaka nakon prve polovice prvog dijela sezone izgleda jako teško dohvatljivo, ali Tomo neće unaprijed odustati.

– Dok god postoji i matematička šansa, mi ćemo pokušati. Istina je da bi za takvo nešto trebalo dobiti možda i sve utakmice do kraja, ali to ne znači da je to i nemoguće. U svakom slučaju, primarni cilj bit će skupiti što više bodova, koji će nam puno značiti u slučaju raspleta koji nas šalje u Ligu za ostanak, a onda i pokušati uloviti nešto više – govori čovjek koji iz igračke karijere ima i finale Kupa EHF-a s Metkovićem, u vrijeme dok su dolje uz njega igrali Goluža, Metličić, Dominiković, Kaleb, Matošević…

Tomo Mesarov igrao je za Goricu šest godina, a u Gorici je dobio i prvi trenerski posao, pa vratio klub u elitno društvo, u kojem je do danas

Uzeo je taj Metković i Kup Hrvatske, Mesarov je u njemu tražio svoje mjesto, pa odlučio krenuti drugim putem, koji ga je preko Zameta i Moslavine doveo do Gorice. U kojoj se i zaposlio, u koju svakodnevno dolazi. Zbog rukometa, ali i zbog onog drugog dijela života.

– Na stadionu radimo sve što je potrebno. Uređujemo terene, održavamo ih, ali tu je i gomila drugog posla, milijun stvari koje treba odraditi iz dana u dan – kaže Mesarov, koji je imao svoje prste i u načinu na koji je uređena istočna tribina, ona šarena, koja se lijepo vidi u svakom televizijskom prijenosu iz Velike Gorice.

– Došle su raznobojne stolice i trebalo ih je rasporediti, posložiti, postojale su i neke ideje… A onda sam ja predložio da formiramo natpis “HNK Gorica” od stolica, a da oko toga bude šareno, što pomaže da tribina ne izgleda toliko prazno kad na njoj nema ljudi. Preuzeo sam taj dio na sebe, došao doma, uzeo svojim klincima bojice i krenuo crtati. Trajalo je to i nekoliko dana dok nisam sve iskombinirao da odgovara broju stolica, da sve skupa bude izvedimo, a na kraju smo uspjeli. I mislim da je ispalo dosta dobro, komentari su nakon toga većinom bili pozitivni – prepričava Mesarov taj dio svog doprinosa goričkom sportskom životu.

Odsad će, eto, doprinositi i u dijelu koji je puno više njegov. U rukometu.

– Prva utakmica nam je Karlovac doma i nema druge nego što bolje se pripremiti za ono što nas čeka. Gledao sam i prvu utakmicu protiv njih ove sezone, kad smo spasili bod u zadnjem napadu, a zapravo smo trebali dobiti utakmicu. I nije to jedini kiks, jedina utakmica iz koje se moglo izvući više. Previše se bodova prosulo, ali ovi dečki nisu zaboravili igrati rukomet, to je i dalje jako dobra momčad. Pripremit ćemo se i za protivnika, pa napraviti sve da dođemo do bodova – zaključio je Tomo Mesarov.

Cijelih 11 godina poslije, evo ga opet u sedlu. Nakon što, naravno, siđe s kosilice.

Obrazovanje

Jedno državno na dan! Odbojkaši iz Šćitarjeva nastavljaju oduševljavati…

Osnovna škola Šćitarjevo u dva je dana izborila dvije državne završnice u odbojci za dječake! Prvo su u tome uspjeli klinci iz petog i šestog razreda, a dan poslije i njihovi kolege iz sedmih i osmih…

Objavljeno

prije 4 sata

21. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Sjajan tjedan imali su mladi odbojkaši iz OŠ Šćitarjevo, čak i za vlastite kriterije! Letvicu su sami sebi postavili jako visoko, ali ove školske godine dečki koje vodi profesor Matija Ribić preskaču sve prepreke. Dogodilo se tako da su dan za danom plasman na državno natjecanje izborile obje muške selekcije, što je samo po sebi – senzacija!

Na stranu to što su nas profesor Ribić i njegovi klinci na ovakve stvari već naviknuli, ali ni najveće škole u državi nemaju po dva predstavnika na državnoj završnici u jednome sportu. Drugim riječima, za jednu malo seosku školu ovo je uspjeh koji je impresivan na svim mogućim razinama.

Prvi su na red došli dječaci iz petih i šestih razloga, koji su u Karlovcu igrali svoje poludržavno natjecanje. Osnovna škola Dubovac ugostila je ukupno pet momčadi, uz naše Šćitarjevo tu su bili i domaćin te OŠ Vladimir Nazor iz Pazina, OŠ Zorke Sever iz Popovače i OŠ Čavle.

Klinci iz Šćitarjeva našli su se u skupini sa OŠ Dubovac i OŠ Zorke Sever, oba meča dobili su s uvjerljivih 2-0, pa su izborili plasman u finale, gdje su ih čekali vršnjaci iz Pazina. I ponovno je Šćitarjevo bilo uvjerljivo, opet 2-0, čime je čekirana karta za Vinkovce, gdje će se igrati državna završnica. Prije tri godine u ovoj je kategoriji OŠ Šćitarjevo postalo prvak Hrvatske, cilj je pokušati opet otići do kraja…

U momčadi koju je Matija Ribić vodio uz pomoć i podršku Leona Levara, kolege iz OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog, bili su ovi mladi odbojkaši:

Ivano Ćosić, Teo Grbač, Alexandar Nesvanulica, Bruno Serdar, Jurica Trupčević, David Uroić, Patrik Urošević, Luka Vukadin, Jakov Martinović, Stjepan Malec, Adriano Svekrić, Benjamin Šibalić

Dan poslije, svoje županijsko natjecanje imali su njihovi stariji školski kolege, dečki iz sedmih i osmih razreda. Igralo se u Vrbovcu, u organizaciji OŠ Marije Jurić Zagorke, a u ovom uzrastu prvo mjesto u županiji vodilo je izravno na državni turnir. Okupilo se šest momčadi, podijeljenih u dvije skupine, a Šćitarjevo je obje utakmice dobilo bez izgubljenog seta. I protiv domaćina i protiv OŠ Pavla Belasa iz Brdovca bilo je 2-0, pa je preostalo jedino dovršiti posao u finalu.

Šćitarjevo je protiv OŠ Vladimira Deščaka iz Rakitja ponovno slavilo 2-0 u setovima, pa je mogla početi proslava novog plasmana na državnu završnicu. Ova će generacija do što sjajnije medalje pokušati doći na turniru u Poreču, a profesor Ribić na raspolaganju je imao ove igrače:

Marko Ivić, Ivan Križić, Ante Martinović, Roko Bekavac, Patrik Cik, Luka Blatnjak, Niko Vrdoljak, Alexandar Nesvanulica, Jakov Martinović, Patrik Urošević, Mihael Pastrećka, Robert Lončar

Nastavite čitati

Sport

USPON se vratio iz Preloga s devet medalja i trećim mjestom u ukupnom poretku

Zlato je pripalo Mirjani Lučić.

Objavljeno

prije 9 sati

21. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Parastolnotenisači kluba USPON imali su vrlo uspješan nastup na državnom prvenstvu održanom ovog vikenda u Prelogu. Klub je natjecanje završio kao treći u ukupnom poretku, a iza rezultata stoji čak devet osvojenih medalja u različitim kategorijama.

Zlatnu medalju, osvojila je Mirjana Lučić, koja je svojim nastupom donijela klubu naslov državne prvakinje.

Srebro su osvojili Sara Điković, Lana Artić, Marija Sečenj, Marko Vračan i Boris Đuračić, dok su brončane medalje pripale Ruži Šolić, Loreni Rinčić i Igoru Nosiću.

Nastavite čitati

Sport

Od Španjolske do Zaprešića, Taekwondo klub Velika Gorica osvojio dva srebra u jednom vikendu

Taekwondo klub Velika Gorica donio je medalje s prestižnog Spanish Opena u La Nucíi i državnog prvenstva u Zaprešiću, a uspješan niz nastavili su i mlađi natjecatelji na nekoliko turnira.

Objavljeno

prije 10 sati

21. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Taekwondo klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno uspješan vikend, obilježen nastupima na više natjecanja istovremeno.

Najveći međunarodni rezultat ostvarila je Lejla Lea Kajfeš, koja je na G1/E1 Spanish Openu 2026 u La Nucíi osvojila srebrnu medalju. Na turniru je nastupilo više od 1300 natjecatelja iz preko 30 zemalja, a gorička juniorka do finala je stigla s tri pobjede. U borbi za zlato tijesno je poražena od predstavnice Španjolske, no kući se vratila sa srebrom i vrijednim bodovima za rang-listu.

U Španjolskoj su nastupile i juniorke Meri Muža i Lana Horvat, koje su natjecanje završile u osmini finala, dok su seniorke Lana Gavrilov i Dora Habijančić imale tijesne mečeve, ali su obje zaustavljene s 2:1 u rundama.

Paralelno s time, na Seniorskom prvenstvu Hrvatske u Zaprešiću, klub je imao samo jednu predstavnicu, Petru Prlić, koja je također stigla do finala i osvojila srebro, čime je postala viceprvakinja Hrvatske.

Mlađi članovi kluba nastupili su i na dodatnom turniru u Zaprešiću, gdje su osvojili nove medalje u borbama i formama. Zlatne medalje osvojile su Lota Borić (mlađe kadetkinje), Paula Kučiš (kadetkinje) te Katja Kajfeš u formama u paru. Kajfeš je pritom dodala i srebro u pojedinačnoj konkurenciji.

Iz kluba ističu kako je ovo nastavak niza dobrih rezultata nakon što je tjedan ranije Na turniru u Ozlju Kira Mei Davidović osvojila je srebro, dok su gorički natjecatelji u formama na međunarodnom turniru u Sloveniji ponovno bili među najboljima. Iva Becić osvojila je zlato, a Iva Hapać srebro, dok je Katja Kajfeš u kadetskoj konkurenciji uzela zlato u paru i srebro pojedinačno.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo Hidrel bolji od Mladost Obrezine za drugu pobjedu u proljetnoj polusezoni

Objavljeno

prije 1 dan

20. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Dinamo Hidrel pobijedio je u 22. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e Mladost Obrezinu rezultatom 4:2 golovima Harisa Rebihića (2), Nebojše Jandrića (11m) i Vida Sečenja, za goste Ivan Lucin (11m) i Franko Budin.