Sport
Intervju na kosilici: ‘Bojicama sam crtao istočnu tribinu, a o povratku pregovarao sa – ženom!’
Tomislav Mesarov, novi trener rukometaša Gorice, igračka je legenda našega kluba, posljednji trener koji je Goricu uveo u najviši rang hrvatskog rukometa, ali i zaposlenik Gradskog stadiona, na kojem se bavi cijelim nizom poslova…
Gdje sam? Evo me na kosilici, pa gdje bih bio…, javio se Tomislav Mesarov zvani Tomo, novi trener rukometaša Gorice, usred jednog oblačnog četvrtka na početku studenog.
I nije ovo “pa gdje bih bio” bez vraga, ima to smisla reći u situaciji kad tip s druge strane linije već godinama zna da je Tomo Mesarov zaposlenik gradske tvrtke za upravljanje sportskim objektima, stadioniran na Gradskom stadionu, gdje je kosilica konstantno u funkciji. Ništa se u tom smislu neće mijenjati u njegovu životu u tom razdoblju “od osam do četiri”, ali zato hoće poslije.
Nakon odlaska Ivana Dragića, u HRK Gorici odabrali su upravo njega za novog trenera. I pozvali ga da se vrati tamo gdje je bio i prije 12 godina, kad je posljednji put sjedio na klupi prve momčadi Gorice. Međutim, igrač s lijepom karijerom, okončanom upravo u dresu Gorice, trener koji je vodio još i Medveščak u Premijer ligi, pa kratko i rukometašice Udarnika, morao je odraditi i jedan važan, krucijalan razgovor.
– Kad me Hrvoje Pekera nazvao i rekao da me žele za trenera, iskreno, mislio sam da se šali. A kad sam shvatio da misli ozbiljno, prvo sam pomislio: ‘Uh, žena me neće pustiti…’ – sa smiješkom priča Mesarov, pa pojašnjava:
– Moja ambicija u ovom trenutku nije bila biti trener prve momčadi. Od početka prošle godine vratio sam se u omladinski pogon kluba, vodio selekciju U-13 u prvoj hrvatskoj ligi, i to mi je uz posao bilo sasvim dovoljno. Upravo na poslu, zapravo na jednoj fešti organiziranoj na stadionu, sreo sam se i s Nevenom Karasom, predsjednikom kluba. Pozvao me da sjednemo zajedno, popričali smo i uspjeli se načelno dogovoriti. Iste večeri razgovarao sam sa ženom i pitao što misli o svemu.
U ove puno važnije pregovore nije ušao kao veliki optimist, ali…
– Nisam baš neki s vremenom, puno je tu obaveza, treba i svoju djecu razvoziti… U svakom slučaju, velika je to promjena u životu, logično je da sam morao odlučiti u dogovoru s njom. Međutim, kad sam rekao da zove Gorica, nije mi mogla reći ne. Neke kombinacije sam ranije odbijao, u dogovoru s obitelji, baš zbog ograničenosti s vremenom, ali ovo je ipak bilo nešto drugo. Njezin pristanak sam tako dobio, pa odlučio prespavati i na kraju sam prihvatio ponudu – prepričava Tomo.
U utorak je odrađeno i službeno predstavljanje, na kojem je uz predsjednika Karasa i tajnika Pekeru bio i kapetan Hrvoje Ceković. Odnosno, bivši suigrač Ceković.
– Da, s Cekijem sam i igrao, i poslije mu bio trener, kao i Laljeku. Oni su u to vrijeme bili klinci koji su tek ulazili u prvu momčad, a sad će mi biti stožerni igrači, vođe momčadi. Ceki će mi, osim toga, biti i neka vrsta pomoćnog trenera, budući da klasičnog asistenta neću imati. On je moj kolega trener, jako dobro poznaje ovaj kadar i bit će mi jako korisno imati ga uz sebe – ističe Mesarov.
U Goricu je prvi put u svom rukometnom životu došao u ljeto 2004. godine, kao veliko pojačanje za pokušaj proboja u najviši rang. Predvođena Mesarovom, Lazićem, Petračem i Totićem, koji su pridodani dotadašnjem kadru u kojem su bili Pekera, Crnolatac i Crnolatec, Pašić i Žigić, mladi lavovi Černetić, Maravić, Konjar, Dijanić Nedić i ostali, Gorica je odmah prve njegove sezone i ostvarila cilj. A Tomo je – ostao!
Dečko iz Trnskog, skućen na Jarunu, od svibnja 50-godišnjak, uz kraće je prekide ostao je vezan za gorički rukomet. Odigrao je posljednjih šest “pravih” sezona u karijeri, pa nakon kraće epizode u Petrinji prihvatio ponudu da prvi put preuzme prvu momčad Gorice, koja je i te 2010. sanjala povratak u Premijer ligu. Tomo je u tome uspio i kao trener, uveo je klub među elitu, iz koje se do danas Gorica nije micala.
– U usporedbi s tim danima, s početkom mog prvog mandata, ovo danas je razlika kao nebo i zemlja. Zatekao sam jako dobru momčad, dečke koji izvrsno rade, koji su puno uigraniji nego tadašnja momčad, koja se skupljala… Dosad rezultati ove sezone nisu bili dobri, to je i dovelo do odlaska mog prethodnika, ali što je bilo, bilo je! Okrećemo se prema naprijed, tražimo nova rješenja, pokušat ću napraviti neke stvari na svoj način, a nešto više tereta morat će preuzeti i mlađi dečki. Nemam dovoljno širine na klupi i vjerujem da među njima možemo pronaći unutarnja rješenja – analizira ukratko trener Mesarov.
Liga za prvaka nakon prve polovice prvog dijela sezone izgleda jako teško dohvatljivo, ali Tomo neće unaprijed odustati.
– Dok god postoji i matematička šansa, mi ćemo pokušati. Istina je da bi za takvo nešto trebalo dobiti možda i sve utakmice do kraja, ali to ne znači da je to i nemoguće. U svakom slučaju, primarni cilj bit će skupiti što više bodova, koji će nam puno značiti u slučaju raspleta koji nas šalje u Ligu za ostanak, a onda i pokušati uloviti nešto više – govori čovjek koji iz igračke karijere ima i finale Kupa EHF-a s Metkovićem, u vrijeme dok su dolje uz njega igrali Goluža, Metličić, Dominiković, Kaleb, Matošević…
Tomo Mesarov igrao je za Goricu šest godina, a u Gorici je dobio i prvi trenerski posao, pa vratio klub u elitno društvo, u kojem je do danas
Uzeo je taj Metković i Kup Hrvatske, Mesarov je u njemu tražio svoje mjesto, pa odlučio krenuti drugim putem, koji ga je preko Zameta i Moslavine doveo do Gorice. U kojoj se i zaposlio, u koju svakodnevno dolazi. Zbog rukometa, ali i zbog onog drugog dijela života.
– Na stadionu radimo sve što je potrebno. Uređujemo terene, održavamo ih, ali tu je i gomila drugog posla, milijun stvari koje treba odraditi iz dana u dan – kaže Mesarov, koji je imao svoje prste i u načinu na koji je uređena istočna tribina, ona šarena, koja se lijepo vidi u svakom televizijskom prijenosu iz Velike Gorice.
– Došle su raznobojne stolice i trebalo ih je rasporediti, posložiti, postojale su i neke ideje… A onda sam ja predložio da formiramo natpis “HNK Gorica” od stolica, a da oko toga bude šareno, što pomaže da tribina ne izgleda toliko prazno kad na njoj nema ljudi. Preuzeo sam taj dio na sebe, došao doma, uzeo svojim klincima bojice i krenuo crtati. Trajalo je to i nekoliko dana dok nisam sve iskombinirao da odgovara broju stolica, da sve skupa bude izvedimo, a na kraju smo uspjeli. I mislim da je ispalo dosta dobro, komentari su nakon toga većinom bili pozitivni – prepričava Mesarov taj dio svog doprinosa goričkom sportskom životu.
Odsad će, eto, doprinositi i u dijelu koji je puno više njegov. U rukometu.
– Prva utakmica nam je Karlovac doma i nema druge nego što bolje se pripremiti za ono što nas čeka. Gledao sam i prvu utakmicu protiv njih ove sezone, kad smo spasili bod u zadnjem napadu, a zapravo smo trebali dobiti utakmicu. I nije to jedini kiks, jedina utakmica iz koje se moglo izvući više. Previše se bodova prosulo, ali ovi dečki nisu zaboravili igrati rukomet, to je i dalje jako dobra momčad. Pripremit ćemo se i za protivnika, pa napraviti sve da dođemo do bodova – zaključio je Tomo Mesarov.
Cijelih 11 godina poslije, evo ga opet u sedlu. Nakon što, naravno, siđe s kosilice.
Sport
Zaboravljeni identiteti: Kad su Turopoljem harali Partizan, Borac i Proleter…
Mnogi ljubitelji lokalnog nogometa tad nisu bili ni rođeni, ali oni stariji pamte kako su se zvali turopoljski nogometni klubovi u vrijeme bivše države. Imena su to koja su bila prikladna vremenu u kojem se živjelo…
Kad smo već kod partizana i ustaša, evo malo i turopoljskog nogometa u toj priči. Zašto ne, moderno je… A i svega se čovjek sjeti u tim silnim nogometnim pričama, na nogometnim kavama, s nogometašima i trenerima u društvu.
Jedan od protagonista tih priča, u onim trenucima kad je doma, svakako je i Dean Klafurić. Idealan odabir za gosta u prvoj emisiji “Prva liga” na City radiju u 2026. godini. Teme su bile raznolike, spomenuo je u jednom trenutku “Radnik i Udarnik, odnosno Gorica i Kurilovec”, a nakon toga se tema otvorila sama od sebe.
Fora je već prilično izlizana, ali ako ne znate što je bilo u turopoljskom nogometu u vrijeme bivše države, nek’ vam kaže Klaf.
– Mnogi to ne pamte, ali u vrijeme bivše države većina naših seoskih klubova imala je imena koja su tad bila normalna. Imali smo tako NK Naprijed iz Gradića, NK Budućnost iz moje Donje Lomnice, NK Napredak iz Velike Mlake, čak i NK Partizan iz Lukavca. Budući da se klub iz Laduča u to vrijeme zvao NK Crvena zvijezda, pamtim i okršaje Partizan – Crvena zvijezda usred Lukavca – sa smiješkom se djetinjstva prisjeća Klaf.
NK Radnik ponosno je nosio svoje ime sve do gašenja kluba 2009. godine
Uz Radnik i Udarnik, kao i ove koje je Klaf pobrojao, još je cijeli niz turopoljskih klubova nosio imena prikladna vremenu u kojem se živjelo. U Vukovini je tako lokalne kibice zabavljao NK Borac, u Okuju je uvijek neugodan domaćin bio NK Torpedo, a najstariji klub u Turopolju, iz mjesta koje se zove Turopolje, u to je doba bio NK Proleter. U susjednom Rakitovcu natjecala se NK Mladost, a isto ime nosio je i klub iz Obrezine, koji to nikad nije ni mijenjao.
Tu dolazimo do skupine klubova koji su ostali ono što su bili, a tu spada i NK Polet iz Buševca. U Kobiliću je i tad, kao i sad, egzistirao klub pod nazivom NK Vatrogasac, a na rubu ove kategorije je NK Turopoljac iz Kuča, čije ime ne spada u skupinu režimskih…
Kučani su se dosjetili kako izbjeći “režimsko” ime, pa su klubu 1957. nadjenuli ime NK Turopoljac
Četiri su kluba oduvijek nosila imena svojih toponima, tu grupu čine NK Mraclin, NK Buna, NK Kupa i NK Meštrica, što je bila neobična pojava u tim vremenima. I u bližoj i u široj okolici egzistirali su NK Sloboda iz Bukevja, NK Budućnost iz Leknena, NK Sloga iz Odre, ali i iz Lekenika, NK Bratstvo iz Hrašća, Jedinstvo iz Male Mlake…
I baš zato je vrlo posebna priča koja dolazi iz Dubranca. Tamo je, naime, postojao klub kojeg više nema, a zvao se – NK Croatia! Jedini klubovi na svijetu koji su se tako zvali bili su onaj iz Sydneya i ovaj iz Dubranca.
– Staviti ime Croatia i šahovnicu na grb kluba bilo je veliki problem. Nama je tada šahovnica puno značila i svi smo bili zagrizli za ideju Republike Hrvatske. Zbog toga smo proveli i noć u zatvoru, ali nismo posustajali, sve smo prebrodili i na kraju riješili. Uz kompromise, naravno – ispričao je u razgovoru za Kronike Velike Gorice Vinko Pavlečić, jedan od osnivača kluba iz Dubranca.
Kakva vremena…
Sport
Goričani očekivano do pobjede u Osijeku, predstavio se i mladi Gruja…
Košarkaši Gorice uvjerljivo su pobijedili Vrijednosnice Osijek, posljednju momčad lige, sa svih 17 poraza ove sezone. Nije sve od početka išlo po planu, ali pobjeda je upisana, a šansu su dobili i mladi igrači…
Sport
Posljedice cirkusa: Gorica čeka Vukovar bez trenera, ali i bez kapetana!
Gorica je bizarnim porazom (0-3) kod Lokomotive ostala bez bodova, a zahvaljujući odlukama suca Zdenka Lovrića i bez trenera na nekoliko utakmica, kao i bez kapetana za prvu sljedeću, iznimno važnu…
Prošla su sad već dva i pol dana, (ne)prospavane su već tri noći, ali i dalje ostaju repovi cirkusa kojeg je u petak navečer na Maksimiru režirao sudac Zdenko Lovrić. Arbitraža ovog iskusnog suca iz Đakova potpuno je obilježila utakmicu koju je Gorica rezultatski uvjerljivo izgubila (0-3), ali sam poraz u cijeloj je priči ostao u drugom planu upravo zbog Lovrića.
Sporan je prvi jedanaesterac za Lokomotivu, igranje rukom Kavelja u živom zidu nakon slobodnjaka do kojeg nije ni trebalo doći, jer Pršir nije napravio prekršaj u toj situaciji. Sporno je i to što mu je kod oba jedanaesterca za Goricu bila potrebna pomoć VAR-a, što će reći da je izostala odlučnost koja je bila prisutna pri pokazivanju na bijelu točku u korist “lokosa”… Nećemo, međutim, ići u teorije zavjera i tvrditi da je Lovrić želio oštetiti Goricu, jer situacija koja se dogodila na izmaku poluvremena pokazala je da čovjek jednostavno loše radi svoj posao.
Prvo nije sudio prekršaj nad Pajačem, nakon čega je Gorica jurnula u kontru, a on – označio kraj?! Trener Mario Carević potpuno je izgubio kontrolu, svašta izgovorio Lovriću, ali teško mu je i zamjeriti… Dobio je crveni karton, nije mogao s klupe voditi nastavak ove utakmice, a neće ih moći voditi ni još nekoliko, a utakmica je otprilike tu negdje potpuno unišena.
– S jedne strane mi je drago što Car ima problema problema s kukovima pa nije mogao stići Lovrića u poluvremenu. S druge strane mi ne bi bilo žao da ga je malo čvaknuo. Teško je pričati o nogometu pored Zdenka Lovrića. Prije par mjeseci bio je glavni akter utakmice Hajduka i Vukovara i tad sam mu poželio da ode. Međutim, ne da se. Ima se tu, je li, sedamsto ili osamsto eura po utakmici – govorio je analitičar Joško Jeličić u studiju MaxSporta, nastavljajući u istom tonu.
– Mislim da bi većina trenera, evo i ja ću participirati da skupimo za otpremninu da on otiđe. On je jedan od zadnjih relikata one mračne i tužne sudačke prošlosti. Imam dobar odnos Marijanom Kustićem, nikad ga nisam ništa tražio, znam da se ne želi miješati u suđenje, ali s tog aspekta mora nešto napraviti jer ovo više nema smisla. Layec živi u Francuskoj i, ako ne zna što je bilo, trebao bi mu Kustić reći jer te stvari mora rješavati. Lovrić je ovu utakmicu uništio. Govorio sam prije Careviću da se mora smiriti, ali to je nemoguće u ovoj situaciji. Kavelj se u živom zidu drži za ono što Lovrić nema i proširi obujam za 1,4 centimetra i to je kazneni udarac!? Uništio je utakmicu – dodao je Jeličić.
Ogled Gorice i Lokomotive pretvorio se u nogometni cirkus kojeg je teško zaboraviti… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Gorica je tako, u velikoj mjeri zahvaljujući upravo 44-godišnjem sucu iz Đakova, ostala bez bodova, za sljedećih nekoliko utakmica i bez trenera na klupi, ali i bez – kapetana! Jurica Pršir, naime, napucao je loptu nakon što je Lovrić svirao taj bizaran kraj poluvremena i za to je nagrađen žutim kartonom. Četvrtim, eliminirajućim za utakmicu protiv Vukovara. Nakon svega što se događalo ovoga vikenda, silno bitnu utakmicu protiv Vukovara, jer ulog je u ovom slučaju točno duplo veći nego obično.
Gorica ima četiri boda više, pobjedom bi otišla na velikih sedam, i zato treba učiniti apsolutno sve da do pobjede i dođe. Svaki drugi scenarij ponudio bi razlog za laganu paniku, pogotovo onaj najlošiji mogući, koji bi značio prilazak Vukovaraca na samo bod zaostatka…
Vrijeme je za potpunu mobilizaciju. I da se, kako je to lijepo sročio Joško, krenu skupljati pare…
Sport
AK Turopolje u punom pogonu! Gorički trkači na tri fronte
Crveni dresovi Atletske kluba Turopolje bili su vidljivi na nekoliko utrka diljem zemlje
-
Vijestiprije 5 danaHitna mijenja rutu – pacijenti iz Velike Gorice privremeno preusmjereni u KB Dubrava
-
HOTNEWSprije 5 danaViše od 65 milijuna eura za škole u Velikoj Gorici – “Stvaramo uvjete za kvalitetnije obrazovanje”
-
Gospodarstvoprije 5 danaAčkar potvrdio: U Veliku Goricu dolazi gotovo 100 milijuna eura!
-
Sportprije 3 danaNeki novi Gradići! Stiglo 12 novih igrača, želje i planovi vode u – viši rang