Povežite se s nama

Sport

INTERVJU Danijel Zagorac, predsjednik NK Turopoljca iz Kuča

Predsjednik Jedinstvenog ligaša iz Kuča o prošloj godini, događanjima u i oko Turopoljca

Objavljeno

na

Još jedna godina bliži se kraju. Ova godina, 2020., jedna je od onih koje bi najbolje bilo preskočiti, ali to nije moguće. Iako je uvijek najbolje suočiti se s nevoljama i pokušati ih pobijediti, najveću od ovogodišnjih nevolja ne uspijeva zaustaviti ni cjelokupna znanstvena ni zdravstvena zajednica svijeta, pa o njoj nećemo puno ni pričati, ali moramo spomenuti da je ta pošast nazvana Covid-19 imala utjecaja i na amaterski nogomet – prošla je sezona prekinuta nakon samo jednog odigranog proljetnog kola, a nova sezona počela je već u kolovozu, sa 18 klubova, da bi od 13. kola bilo zabranjeno gledateljima dolaziti na otvorena igrališta i stadione amaterskih liga, pa tako i JŽNL…

A kako se u svemu tome “snašao” NK Turopoljac, kakve je rezultate postigao i kako je zadovoljan sportskom godinom, razgovarali smo s predsjednikom kluba iz Kuča, mlađahnim sportskim entuzijastom Danijelom Zagorcem, inače iz sportske “dinastije” Zagorac: otac Zdenko godinama je tresao mreže, pa bio predsjednik kluba, a dva brata, Mario i Ivan, su vratari. Mario trenutno brani u Dinamo Hidrelu iz Novog Čiča, a najmlađi Ivan brani boje četvrtoligaša Gradića (da “zli jezici” ne bi rekli da u Turopoljcu brane zbog nepotizma!?).

NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Gospodine Zagorac, hvala što ste se odazvali pozivu za ovaj intervju. Na čelu ste Izvršnog odbora (IO) NK Turopoljca. Možete li ukratko predstaviti klub, IO, koliko Vas ima i tko su članovi? Koliko puta se sastajete tjedno, što su najveći izazovi rada u amaterskim klubovima?
Nogometni klub Turopoljac Kuče osnovan je 1957. godine, a prva utakmica (prijateljska) odigrana je 21. srpnja 1957. protiv NK Mladost iz susjednog Rakitovca. Tijekom proteklih 63 godine bilo je većih i manjih uspjeha, naravno i neuspjeha, pa čak i par godina neaktivnosti. Ali, svakako najveći uspjeh kluba je plasman i igranje u 3. HNL (upravo se navršava 20 godina od tog uspjeha!), igranje protiv Radnika, Intera iz Zaprešića, Slunja, Trnja, Zagorca iz Krapine i drugih. Nismo bili briljantni, ispali smo nakon samo jedne sezone, ali to ne umanjuje uspjeh kluba. Nakon toga smo “dotakli dno” i u par godina ispali do 2. ŽNL, da bi kriza trajala nekoliko godina. Trenutno se natječemo u JŽNL, nadamo se da će ta priča potrajati.

Klubom upravlja Izvršni odbor kojeg bira Skupština kluba, a trenutno broji 9 članova. Uz mene, tu su još dva potpredsjednika, Danijel Antolčić i Stjepan Fabijančić, zatim sportski direktor Franjo Berković, te Stjepan Trputec, Matija Fabijančić (ujedno i aktivni igrač), Elvir Sejdinović, Igor Tačković i Dražen Čaić, te pridruženi član Dragomir Banić. Tu je još i tajnik Hrvoje Čunčić. Sveukupno nas ima 11, ali kada su neke akcije ili nam treba pomoć, uvijek nam u pomoć priskoče vjerni navijači. Sastanke održavamo jednom tjedno, a svakog dana organiziramo “dežurstva” u klupskim prostorijama. Naravno, dok traju sportske aktivnosti.
Najveći izazov kluba svakako je osiguranje financijskih sredstava za normalno funkcioniranje, a i uključenje više članova kluba koji bi svojim radom pomogli boljem funkcioniranju kluba dobro bi došlo.

Vaš klub drugu sezonu “gura” u Jedinstvenoj županijskoj ligi (JŽNL). Na kraju polusezone Turopoljac je zauzeo 11. mjesto. Iako je bodovna razlika od šestoplasiranog Dinama “samo” 3 boda, čini se nekako da ova pozicija i 24 boda na kontu nije ono što se po igračkim imenima očekivalo. Kako ste IO kluba i Vi zadovoljni prikazanim ove jeseni? I koje mjere planirate za poboljšanje stanja? S obzirom na najavljenu reorganizaciju i vjerojatnost da bi čak 3-4 kluba mogli ići u viši rang, je li klub imao planove za viši plasman?
Što se tiče plasmana, naravno da s 11. mjestom nismo zadovoljni, mislimo da je moglo i trebalo biti bolje s obzirom na igrački kadar, ali nadamo se da će proljeće donijeti bolje rezultate. Naravno, ako korona dozvoli kvalitetne pripreme! I uz dobar odaziv igrača na pripreme te uz veće zalaganje igrača na utakmicama. Dakako, uz to je potrebno i malo sportske sreće, jer moram napomenuti da smo protiv Bana Jelačića (Vukovina) i Vatrogasca (Zdenci) odigrali neodlučeno, dobili golove u zadnjim minutama, a sa ta 4 boda bi bili na 6. mjestu, a po mom mišljenju tu nam je i mjesto. Ali, naravno to je nogomet, često nepredvidiv.
Za ovu sezonu nismo planirali plasman u 4. HNL, ali ukoliko nas igrači iznenade i izbore poziciju koja vodi u viši rang, prihvatili bi taj izazov igranja u 4. HNL.

NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Početkom prvenstva, nakon 3. kola i poraza od Dinama iz Jakovlja, s trenerske pozicije odstupio je gospodin Vlado Horvat, koji je trenirao Turopoljac u više navrata, a i uveo je klub u JŽNL u onoj prekrasnoj utakmici i pobjedi protiv Naftaša. Kako je reagirao klub, što ste poduzeli?
Poslije 3. kola, trener Vlado Horvat podnio je ostavku, a IO prihvatio, te smo krenuli u potragu za novim trenerom. Da napomenem, jedno kolo smo igrali bez trenera, a nakon toga smo se dogovorili sa trenerom Milanom Marinićem. Koristim priliku zahvaliti gospodinu Vladi Horvatu na osvajanju 1. ŽNL i plasmanu u JŽNL.

Prvenstvo je dugo, liga ima 18 klubova. Koliko igrača imate kako bi mi to po hrvatski rekli, “u rosteru”? Je li bilo odlazaka i/ili dolazaka tijekom polusezone?

U “rosteru” imamo 25 igrača, dovoljno za ligu sa 18 klubova. Naravno, klub je “živi organizam” i odlasci i dolasci igrača su normalna pojava. Iz Turopoljca su otišla 4 igrača, a svakako nas je malo iznenadio odlazak Petra Milatovića, prvog strijelca Turopoljca zadnjih nekoliko sezona, u susjedni NK Mraclin. A što se tiče mog brata, Ivana Zagorca, vrlo talentiranog mladog vratara, koji je otišao u NK Gradići, on je smatrao da mu je to prilika za napredovanje pa mu klub nije pravio probleme pri prelasku. U klub je prije početka natjecanja došlo 9 igrača, a tijekom prvenstva još 4 igrača. Možda je i to razlog lošijeg plasmana.

NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Uz seniorski pogon, klub ima i mlađe kategorije. Koliko mlađih kategorija je u sustavu natjecanja i koliko budućih, nadamo se zvijezda, nosi zelenu boju Turopoljca, tko su njihovi treneri i kakvi su bili njihovi rezultati?
U sustavu natjecanja imamo 4 mlađe kategorije. Najmlađi su Prstići koji su završili na posljednjem mjestu. Oni su tek su počeli igrati, upoznaju se s loptom i nogometom, rezultat nije imperativ. Limači su završili na osmom mjestu (od 10 klubova) sa 2 pobjede i jednom neodlučenom utakmicom. Trener obiju ekipa je Dino Halilić. Mlađi pioniri su naš ponos, završili su na 4. mjestu, odmah iza Dugog Sela i dvije selekcije HNK Gorice. Važno je reći da su prošle zime osvojili 14. Zimsku malonogometnu ligu Grada Velike Gorice u kategoriji početnika. Mislim da je to sjajna generacija vođena trenerom Almirom Sejdinović. Juniori su u prvenstvo krenuli malo lošije, ali kada ih je preuzeo trener Stjepan Đuračić, nisu se zaustavljali i na kraju završili na 2. mjestu sa 7 pobjeda, 2 poraza i jednim neodlučenim rezultatom. U ovoj kategoriji imamo nekoliko igrača koji igraju za seniore i ako tako nastave u budućnosti će biti nosioci seniorske momčadi.

Teren igrališta u Knejama jedan je od kvalitetnijih u Turopolju, sportski objekt je reprezentativan. Koliko terena imaju selekcije na raspolaganju, nailazite li na razumijevanje i potporu MO Kuče i čelništva Grada? Je li ova godina donijela kakav napredak te imate li kakvih planova ili želja za narednu godinu po pitanju infrastrukture?
Točno je, nogometni teren u Knejama ima kvalitetan travnjak, a i vrhunski je održavan zahvaljujući našem oružaru Mirku Berkoviću (Mici). Imamo i dva pomoćna terena i betonsko igralište. Mjesni Odbor Kuče i Grad Velika Gorica prate naše zahtjeve (uvijek može bolje, zar ne?), ove godine smo dobili dugo očekivani asfalt oko objekta i na tome se iskreno zahvaljujem. Pred realizacijom je i postavljanje dijela vanjske ograde. Nadam se da ćemo tako i dalje surađivati. Iduće godine voljeli bi postaviti rasvjetu na glavni teren i urediti (zamijeniti) ogradu. Također se nadamo uređenju prostora na katu sportskog objekta gdje je većina poslova odrađena na inicijativu roditelja i uz njihovu veliku pomoć (čišćenje, rasvjeta, bojanje zidova i postavljanje podloge). I zato veliko hvala svim roditeljima koji su sudjelovali u projektu. Nadam se da ćemo iduće godine uz pomoć MO Kuče i Grada Velike Gorice to dovršiti.

NK Turopoljac. Foto: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Kakvi su odnosi sa klubovima u susjedstvu? Jeste li zadovoljni odnosima u sportu na razini grada, kako bi ocijenili prati li Grad potrebe amaterskog sporta?

Sa susjednim klubovima imamo korektne odnose i nadam se da će takvima i ostati. Kao što znate, ima jedna poslovica koja kaže da je za ljubav i rat potrebno dvoje. Tako je i u tim odnosima. Grad Velika Gorica dobro prati potrebe amaterskog sporta, mislim da je to vidljivo po rezultatima klubova iz Velike Gorice.

Na pojedinim utakmicama, tzv. lokalnim derbijima znalo se okupiti i preko 250 gledatelja na utakmici. Osjeća li se mjera zabrane dolaska gledatelja na financijskom polju?

Što se tiče mjera zabrane dolaska gledatelja na utakmice, naravno da je to financijski dosta utjecalo na naš rad, a i sa nefinancijske strane, jer publika daje čar nogometu. Ali, možemo li mi tu išta napraviti dok je Covid-19 ovako goropadan? Ne, na žalost.

Nešto za kraj intervjua. I kraj godine. Izvolite, mikrofon je vaš, gospodine Zagorac.

I za kraj godine želim Vam da ”budete pozitivni, a ostanete negativni”! No, šalu na stranu, budite zdravi i sretni, svim Vašim čitateljima, igračima i navijačima želim čestit Božić i sretnu Novu 2021. godinu, u moje osobno ime i u ime IO NK Turopoljca Kuče.

Tekst i fotografije: Zlatan Sever/Cityportal.hr

Sport

Žućo iz back! ‘Čvrsto sam se držao odluke da neću više igrati. Sve do sad…’

Damir Žutić nedavno je navršio 32 godine, a uskoro će se navršiti i četiri godine od njegova posljednjeg doticaja s nogometom. Bio je uvjeren da je epizoda u Rudešu i posljednja, ali iz NK Rakovca su ga uspjeli “slomiti”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dugi je niz godina ime Damira Žutića imalo svoje težinu u svijetu nogometnom Turopolja. Lijevi bek koji je nogometno odrastao na Gradskom stadionu svoj je put na istome mjestu gradio sve do prve prvoligaške sezone. Za Goricu II igrao je u petoj ligi, za Kurilovec je nastupao u četvrtoj u trećoj, a za prvu momčad Gorice u drugoj i prvoj. Uvijek je bio tu negdje, u goričkom nogometnom điru, čak i u trenucima kad je otišao na inozemnu pečalbu u nogometu nesklonu Litvu.

Nakon epizode u Atlantasu iz Klaipede uzeo je polusezonu odmora od nogometa, pa se od jeseni 2021. pokušao vratiti kroz tadašnjeg drugoligaša Rudeš. I to je potrajalo jako kratko, novo razočaranje dovelo je do odluke da se u tom trenutku 28-godišnji Žutić ostavi nogometa.

– I čvrsto sam se držao te odluke! Sve do nedavno… – javio se Žućo iz godinama poslije.

Točnije, nepune četiri godine nakon što ih je okačio o njega, Damir Žutić svoje je kopačke ponovno odlučio staviti u pogon. Kad su iz NK Rakovca, člana 1. ŽNL, odnosno sedmoga ranga, objavili kako će ih pojačati “iskusni lijevi bočni s bogatim nogometnim stažem, koji u našu svlačionicu donosi iskustvo iz najviših rangova hrvatskog i litvanskog nogometa”, na trenutak se učinilo da se ovdje radi o čovjeku koji neodoljivo podsjeća na Dadu Žutića, no ta poneka sijeda u kosi poslužila je samo kao dekor koji potvrđuje ranije spomenuto iskustvo…

– Da, vraćam se nogometu. Kažem još jedanput, bio sam siguran da se to više neće dogoditi, ali evo, stvari su se posložile. Svih ovih godina otkad ne igram, doslovno svako ljeto i zimu pojavio bi se neki klub s idejom da se vratim, ali sve sam te opcije u startu odbacivao. I govorio da nikad više neću igrati nogomet. Međutim, predsjednik Rakovca bio je baš uporan. Traje do već nekoliko godina, praktički otkad sam se doselio u Vrbovec, znamo se privatno i stalno me “cimao”, a sad sam konačno pristao. Priključilo im se nekoliko mojih prijatelja, složila se dobra ekipa i pokušat ću im pomoći da ostvare ono što žele, a to je ulazak u viši rang – priča nam Dado Žutić.

Oženio se u Vrbovec, pronašao posao u jednoj telekomunikacijskoj tvrtki, posložio si život, pa je došlo vrijeme i za još malo nogometa. Uostalom, tek su mu 32 godine, a sad je očito i prošlo dovoljno vremena da neke rane na duši zacijele.

– Zašto sam se ostavio nogometa? Iskreno, zbog ljudi u nogometu! Iz te priče izuzimam Goricu, tu stvarno nikad nije bilo nikakvih problema, ali sve nakon toga je bilo mučenje. Puno puta sam se razočarao u ljude, dogovori se u pravilu nisu poštovali i sve se svodilo na nekakva navlačenja. A ja za to više nisam imao snage – otvoreno kaže Žutić.

Od nogometa se ipak nije potpuno odmaknuo, iako je odmak bio značajan. Gorica je bila i ostala njegov klub, tu je odigrao čak 147 utakmica, uključujući i onih pet u prvoj sezoni u SuperSport HNL-u, a polako se počeo okretati i vrbovečkom nogometu.

– Goricu pratim cijelo vrijeme, unutra sam koliko god mogu biti ovako iz daljine, a znao sam ići pogledati i NK Vrbovec, u prvom redu zbog prijatelja Jurice Kovačića. Iako, da sam nešto pretjerano bio u nogometu i oko njega, baš i nisam… – priznaje Dado.

Bilo je ovog ljeta i drugih ponuda, nije Rakovec jedini.

– Je, bilo je, zvali su me iz Velike Mlake, ali morao sam i njima zahvaliti na ponudi. Doma sam u Vrbovcu i to bi mi bilo previše putovanja, zato sam morao reći ne, iako su ljudi iz Mlake bili jako korektni, pogotovo trener. Zahvaljujem mu i ovim putem, ali vjerujem da razumiju zašto sam izabrao ovu opciju, jer Rakovec mi je na par minuta vožnje – govori lijevi bek koji to više neće biti.

Trener Rakovca, kaže, vidi ga u ulozi stopera, sigurnost i stabilnost koju je tražio pronašao je upravo u Dadi Žutiću.

– Tu me vidi, a ja nemam problem s tim, dapače. Trenirat ću kad budem mogao i stigao, vjerujem da ću moći pomoći Rakovcu. Skupila se baš zanimljiva ekipa, na momčad koja je lani bila treća u toj ligi, iza Lonje i Bune, sad su se priključili i jedan igrač iz Mladosti Ždralova, jedan koji se vratio iz Austrije, sad i ja… Idemo probati zajedno ostvariti cilj!

Na putu do tog cilja stajat će Rakovčanima i brojno društvo iz naših krajeva. Dio 1. ŽNL ove će sezone, naime, biti Meštrica, Turopolje, Dinamo Hidrel, Posavec, Velika Mlaka…

– Veselim se svim tim gostovanjima. Nisam dosad previše pratio tu ligu, ali znam da u svim tim klubovima igraju dečki s kojima sam odrastao, s kojima sam igrao tijekom svog nogometnog puta i siguran sam da će biti jako zanimljivo. Igrao sam dosad prvih pet rangova, sad ću pokušati iz sedmoga ući u šesti – zaključio je Žućo.

O da, čudni su putevi nogometni…

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – posjeta trenera iz HSTS-a

Objavljeno

na

Objavio/la

Prema riječima Marka Habijanca, glavnog trenera Hrvatskog stolnoteniskog kluba Velika Gorica, klub je aktivan preko cijelog ljeta, bez pauze. Vrijedne trenerice Ida Jazbec i Nataša Skočilović zajedno s trenerom Habijancem su zaslužne za  klupsku aktivnost tijekom ljetnih mjeseci.

Velika Gorica, kolovoz 2025. Hrvatski stolnoteniski klub Velika Gorica – regionalni razvoj. Foto: David Jolić/cityportal.hr

 Foto: David Jolić/cityportal.hr

U sklopu obilaska regionalnih centara i klubova te praćenja regionalnog razvoja stolnog tenisa, trener Zvonimir Korenić iz Hrvatskog stolnoteniskog saveza (HSTS) krajem prošlog tjedna posjetio je klub iz Velike Gorice i odradio treninge s grupom talentiranih najmlađih članova. Na jednom od probnih treninga uz trenera Korenića trenirali su Pavel Ljubek, Josip Pavlinić, Vita i Petar Knežević.

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Foto: David Jolić/cityportal.hr

Djeca su dobro odradila trening, savezni trener bio je zadovoljan prikazanim, pohvalio je mlade igrače odnosno njihovu spremnost da redovno treniraju u vrijeme školskih ferija.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

NK Posavec krenuo s pripremama: ‘Uskoro predstavljamo i pojačanja…’

Nogometaši Posavca okupili su se na prvom treningu uoči nove sezone, u kojoj će mali i ambiciozni klub iz općine Orle ponovno bodove skupljati u okviru jedinstvene 1. ŽNL, sedmog ranga natjecanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Zahuktava se polako nogometni svijet i u onom najromantičnijem obliku, jer s pripremama za novu sezonu s početkom kolovoza kreće i društvo iz najnižih rangova. Konkretno, počele su pripreme i u NK Posavcu, klubu iz općine Orle. Nastao ne tako davne 2018. godine, na temeljima nekadašnje NK Slobode iz Bukevja, klub je to koji već godinama pokazuje ambicije na početku sezone, ali zasad se proboju u županijsku “premijerku” Posavec nije uspio ozbiljno približiti.

Prošlu sezonu Posavec je završio na šestome mjestu, sa solidnih 14 pobjeda u 30 kola, ali od prvoplasirane Lonje ostao je na minus 23, dok je drugoplasirana Buna osvojila 22 boda više. Međutim, Buna je i jedini turopoljski predstavnik koji je bio ispred Posavca u 1. ŽNL, jer još manje bodova osvojili su i Dinamo Hidrel, i Turopolje, i Kupa, i Vatrogasac, kojeg više neće biti u ovom društvu. U sedmi rang odozgo je stigla Meštrica, a iz najnižeg ranga probila se Velika Mlaka…

U takvom će okruženju Posavec imati velik broj lokalnih derbija, ali i težak zadatak da pokuša nadmašiti konkurenciju. U tu su misiji nogometaši Posavca krenuli predvođeni dobro poznatim lice, jer trener je i dalje Nino Matković, dobro poznato ime u turopoljskim nogometnim krugovima. Prvu prozivku organizirao je u ponedjeljak, dan prije praznika, a na njoj se pojavilo 17 igrača.

“Na prvi trening se treneru Matkoviću odazvalo 17 igrača, što je više nego zadovoljavajuće s obzirom da je vrijeme godišnjih odmora!”, zadovoljni su u klubu početnim odazivom.

Bilo je tu nekih dobro poznatih lica, igrača koji već godinama nose dres kluba iz Orla, ali bilo je i nekih novosti.

“U narednim danima ćemo vam predstaviti igrače koji su pojačali našu momčad”, najavili su iz Posavca.

Nastavite čitati

Sport

Carević: Bili smo hrabri, bit ćemo i dalje, a čekamo i nove igrače

Moramo biti zadovoljni bodom u Varaždinu, jer mi smo i dalje momčad u izgradnji. Drago mi je što su debitirali i juniori, ali moramo dovesti još igrača, nadam se već ovaj tjedan, kaže trener Gorice nakon 1-1 s Varaždinom

Objavljeno

na

Objavio/la

Dobru, sadržajnu i zanimljivu partiju priuštili su auditoriju nogometaši Varaždina i Gorice na zatvaranju otvaranja. U posljednjoj utakmici prvoga kola nove sezone, na jedinome mjestu na kojem je Gorica u prethodnih sedam godina uspjela pobijediti na otvaranju sezone, Goričani su vodili, ali i kući otišli zadovoljni jednim bodom. Filip Čuić salutirao je u stilu generala Domazeta-Loše u 23. minuti, nakon gola za vodstvo, poravnao je Mario Marina svojim prvim golom u dresu Varadžina.

– Mislim da smo gledali jednu stvarno dobru i zanimljivu utakmicu, koja je na kraju mogla otići i na jednu i na drugu stranu. Moram biti zadovoljan, ovo nam je poticajan bod s obzirom na to da smo mi još u izgradnji, da nam fali kadra, da imamo dosta mladih igrača… Žao mi je one šanse Kavelja u prvom poluvremenu, mogli smo otići na 2-0, to su ti trenuci kad možeš “ubiti” utakmicu. Međutim, ruku na srce, i Varaždin je imao dvije prečke, uz još nekoliko dobrih situacija, u završnici smo mogli zabiti i mi preko Pavičića i pogotovo Pelka u zadnjoj minuti… Na kraju, moramo se zadovoljiti bodom – analizira trener Mario Carević.

Itekako je svjestan da će biti iznimno zahtjevno igrati prvih šest kola u gostima, i baš zato je svaki bod poput ovoga toliko važan.

– Veseli me što smo bili hrabri, što smo dobro izlazili u pritisak, a igrali smo protiv europskog Varaždina. Moram im skinuti kapu, budući da ni u pripremi utakmice nisam uspio pronaći neke slabe točke, i zato je ovaj bod toliko velik – priznao je trener Gorice.

U Varaždinu je startao 18-godišnji Luka Vrzić, a debitirali su i njegov vršnjak Stjepan Kučiš te 19-godišnji Zvonimir Josić. Vrzić je već dokazan potencijal, a Kučiš i Josić su pravi domaći, gorički dečki, klinci koji su u klubu cijeli život, a to je posebno lijepo vidjeti…

– Veseli me što smo dali šansu i Josiću, i Kučišu, i Vrziću, našim juniorima, koji su okusili prvoligaški travnjak. Stvarno moram pohvaliti momke, i sve te mlade igrače, ali i starije, koji su maksimalno ozbiljni i dobro utječu na tu mladu grupu.

U svakom istupu Carević ponavlja da je ova momčad u izgradnji, da je svlačionica izgubila više od 20 igrača…

– Neke igrače željeli smo i zadržati, ali nismo uspjeli, jer našli su klubove u kojima mogu dobiti bolje ugovore. To je normalno u nogometu. Nije idealno, naravno, ali znali smo u pripremi u kakvoj smo situaciji. Dovodili smo ciljano ono što nam treba, ali moramo dovesti još nekoliko igrača kako bismo proširili kadar, jer danas je na klupi bio Fiolić i sve juniori… Nadam se da ćemo sljedeći tjedan potpisati jednog ili dvojicu novih igrača i to će biti dobro. Važno je da se kompletiramo i da se počnemo dizati – ponavlja Carević.

Možemo, dakle, očekivati novosti s tržišta u sljedećim danima, nadamo se dovoljno rano da se može aktivirati već u nedjelju na Poljudu.

– Da, idemo Hajduku, a naravno da je na Poljudu Hajduk favorit. Međutim, vjerujem da ćemo i mi imati što za ponuditi u toj utakmici, da ćemo možda dobiti i nove igrače, i da ćemo se nastaviti dizati. Siguran sam da ćemo biti sve bolji kako utakmice budu odmicale – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Važan bod u Varaždinu: Čuić iskoristio poklon, Marina odabrao trenutak…

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 na gostovanju kod Varaždina u prvoj utakmici u novoj sezoni SuperSport HNL-a. Gorica je povela preko Čuića, Varaždin izjednačio preko Marine, a na kraju je bod – jako dobar!

Objavljeno

na

Objavio/la

Puno je nepoznanica vladalo oko Gorice uoči prvog sučevog zvižduka u novoj sezoni, malo je toga bilo jasno i definirano, ali nakon uvodnih 90 minuta imamo pravo vjerovati da stvari idu u pravome smjeru. Uz gomilu poteškoća na putu, uz nekompletiran kadar, uz iznenadne odlaske i poneku ozljedu, Goričani su uspjeli odigrati dobru utakmicu kod favoriziranog protivnika, momčadi koja je ostala na okupu od prošle sezone, koja je odigrala i dvije europske utakmice uoči ove…

Kakva se utakmica igrala u Varaždinu prvih pola sata ove utakmice, najbolje će opisati podatak da je u 30. minuti sudac Terzić dosudio drugi prekršaj?! Dobro, bilo je tu možda materijala i za poneki više, puno toga Terzić je i puštao, a u svemu tome dobili smo ritam. Pokušaje, udarce, visoke ofenzivne izlaske na obje strane, a baš u tom razdoblju vidjeli smo i prvi gol Gorice ove sezone.

Vidjeli smo i koliko nogomet može biti prevrtljiv, jer u prvih 20-ak minuta Varaždin je bio bolja momčad, opasniji protivnik, da bi u 23. povela Gorica! Duvnjak je pogriješio u otvaranju igre od golmana, Ante Kavelj uspio presjeći njegovo dodavanje i odmah proslijediti za Filipa Čuića. Napadač koji je u početni sastav upao u posljednji trenutak, zamijenivši predviđenog Antu Ercega.

Iza njegovih leđa ordinirali su Luka Vrzić i Domagoj Pavičić, dok su sredinu držali Jurica Pršir, Iker Pozo i Ante Kavelj. U zadnjoj liniji, ispred Davora Matijaša, smjestila su se četiri igrača, kao posljedica odlaska Dina Mikanovića u tjednu uoči početka prvenstva. Nisu Goričani praktički uopće isprobavali tu opciju tijekom pripremnih utakmica, ali trener Carević je odlučio smjestiti Jakova Filipovića i Matea Leša u srce obrane, na lijevi bok Elvira Durakovića, a na desni – Marijana Čabraju. S kontra nogom, na kontra strani…

Međutim, pronašla je u svemu tome Gorica način kako parirati Varaždinu, iako treba priznati da je bilo tu i doze sreće. Belcar je već i prije gola imao veliku priliku, prečku je malo potom zatresao Bočkaj, jedanput je lijepo reagirao Matijaš… Imala je i Gorica svoje situacije, posebno dobra bila je prilika mladoga Kavelja, tražili su i naši nogometaši način kako zaprijetiti, pa smo na isteku prvih 45 minuta imali 16 utakmica prema golu na obje strane, deset domaćin i šest goričkih.

Uoči početka nastavka trener Varaždina Nikola Šafarić podići s klupe dobroga goričkog poznanika, sad već 36-godišnjeg Marija Marinu. Koliko je po Goricu loše to što je ušao bivši igrač Gorice vidjelo se već od samog početka drugog dijela, a konačno potvrdilo u 67. minuti. S klupe je ušao i asistent Maglica, koji je dao lijepu povratnu loptu u sredinu, a tamo je Marina odabrao idealan trenutak za svoj prvi gol u dresu Varaždina.

Promašaj koji će se dugo pamtiti potpisao je četiri minute poslije Ivan Mamut, napadač koji je ovog ljeta došao u Varaždin. Bio je na dva ili tri metra od praznoga goričkoga gola, zahvatio loptu i pogodio – prečku! I tom je prilikom sreća bila uz Goričane…

Dominirao je u posjedu domaćin u cijelom drugom poluvremenu, u kojem je Carević pokušao promijeniti stvari ulascima Ivana Fiolića, a zatim i Vanje Pelka, ali i Zvonimira Josića, dojučerašnjeg juniora Gorice, čijim ulaskom se i formacija vratila na uigravanih 3-4-2-1. Na taj je način Gorica u završnici dobila nešto više na stabilnosti, oslobodila se pritiska domaćina.

Mogla se možda i vratiti u vodstvo da je sudac Terzić u 85. minuti vidio okršaj Durakovića i Maglice onako kako smo ga mi vidjeli. Maglica je povukao Durakovića, ali nema penala, nema ni gledanja situacije na VAR-u…

Nije Gorica bila neaktivna ni u samoj završnici, nije ni Varaždin, najbolja šansa čak je i bila gorička, ona Vanje Pelka u 94. minuti, ali golova više nije bilo. I dobro je da je tako završilo. Realno, moglo je i završiti i nešto lošije, ovakav bod u Varaždinu vrijedan je zlata. Gorica je pokazala da može i zna, pomogla je i doza sreće, ali važno je na kraju samo da je bod ušao u gorički autobus. U jako dobroj i dopadljivoj utakmici, s ukupno 28 udaraca (16-12), uz dovoljno razloga za optimizam.

Bila je ovo, ne zaboravimo, prva od šest utakmica u gostima. Sljedeća je na Poljudu u nedjelju.

Nastavite čitati

Reporter 451 - 31.07.2025.

Facebook

Izdvojeno