Sport

Ines Grdenić izgubila 1-1 (?!), a klinci pokupili 12 medalja u Virovitici

Dok je Ines odrađivala svoje prve borbe u sklopu seniorske karate reprezentacije u Salzburgu, u Virovitici je goričko društvo pokupilo 12 medalja, uz još dva poraza u borbama za broncu

Objavljeno

prije 6 godina

4. ožujka 2019.

Objavio/la

Ivan Korić

Ovog vikenda smo bili aktivni na dvije fronte. Ines Grdenić je nastupila na prestižnom seniorskom turniru u Salzburgu, a mladi borci su bili u Virovitici, na već tradicionalnom turniru u organizaciji istoimenog kluba, javio nam je novosti iz Karate kluba Velika Gorica trener Goran Živković.

Baš nemaju mira ti naši karatisti, iz vikenda u vikend su na putovanjima i natjecanjima, s kojim se već po običaju vraćaju s punom torbom medalja. I to svi odreda, od najmlađih do najstarijih… Iako, Ines Grdenić, brončana na mlađeseniorskom EP-u i zlatna s državnom seniorskog prvenstva, ovaj put nije objesila medalju oko vrata.

– Karate1 Series A u Salzburgu okupio je 2057 seniorskih natjecatelja iz 99 država, koji su se borili za što bolji ranking na svjetskoj WKF listi, a ujedno je to bio i kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Tokiju. Ines je nastupila sa seniorskom reprezentacijom i odradila odlične borbe. U njezinoj kategoriji, seniorke do 50 kg, prijavljene su bile 104 natjecateljice, što je iznimno velika konkurencija kvantitativno, a i kvalitativno – istaknuo je trener Živković pa opisao kako je izgledao njezin nastup:

– Pobijedila je u prve dvije borbe predstavnice Mađarske (7:0) i Nizozemske (6:0), no u trećem kolu je minimalno izgubila rezultatom 1:1 od Ukrajinke Chegolya. Naime, presudila je prednost prvog poena. Šteta, ali bila je ovo izvrsna priprema za Europsko prvenstvo u Španjolskoj, na kojem će krajem ožujka Ines prvi put nastupiti u seniorskom uzrastu.

Dok je glavna uzdanica našega kluba bila u Salzburgu, neki novi klinci borili su se za medalje u Virovitici.

– Za vrijeme Inesinih borbi u Austriji naši mlađa ekipa mlađih učenika/ca, učenika/ca i mlađih kadeta/kinja nastupila je na 17. Virovitica Open, koji je okupio 521 natjecatelja iz 66 klubova i osam država. Najuspješnija je bila Ema Filković osvojivši zlato, dok su blizu najvišeg postolja bili Matej Vuković i Vito Hulina, plasiravši se u finale. Ukupno smo osvojili 12 medalja (jedno zlato, dva srebra, devet bronci) od 15 kategorija u koliko smo kao klub nastupili. Matea Kordić i Nikola Huzjak nisu uspjeli doći do medalje, no nedostajalo im je samo malo sportske sreće. Oboje su izgubili borbu za broncu i osvajili peta mjesta – zadovoljno je zaključio Goran Živković.

A evo i tko je sve osvajao medalje…

ZLATO
Ema Filković – učenice +44kg

SREBRO
Matej Vuković – mlađi kadeti -48kg
Vito Hulina – mlađi učenici -30kg

BRONCA
Vito Hulina – učenici -30kg
Mihael Potočki – učenici -34kg
David Lovrinović – učenici -38kg
Andro Vuković – učenici -38kg
Mihael Vuković – učenici -46kg
Filip Kaurin – mlađi kadeti -45kg
Ema Jukić – učenice -32kg
Katja Braica – učenice -44kg
Lucija Kirinić – mlađe kadetkinje -40kg

Povezane teme:Goran Živković ines grdenić karate klub velika gorica

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 7 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 10 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.