Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Galovićev rani pogodak odveo Polet u četvrtfinale Kupa NSVG

Objavljeno

na

Objavio/la

U osmini finala Kupa NSVG Polet iz Buševca je  upisao minimalnu, ali vrijednu pobjedu protiv nižerangiranog Posavca. Na svom Zvrniku, pred stotinjak gledatelja, Polet (Premier NSZŽ) je svladao Posavec (1. JŽNL) rezultatom 1:0. Domaćin, kojeg vodi trener Josip Rožić, do pogotka odluke stigao je već u 5. minuti susreta. Raković je preciznom okomitom loptom izbacio obranu gostiju, a Pavo Galović sigurno je realizirao situaciju jedan na jedan protiv vratara Strnića.
Iako je rani pogodak usmjerio susret, utakmica je do kraja ostala vrlo sadržajna i otvorena. Obje momčadi igrale su napadački, prilika nije nedostajalo na obje strane, no obrane i vratari bili su na visini zadatka pa se rezultat više nije mijenjao.

KUP NSVG , 1/8 FINALA

POLET (B) – POSAVEC 1:0

Buševec. SRC Zvrnik. Gledatelja 100.
Sudac: Ilčić (Dugo Selo). Pomoćnici: Hošić i Pranjić.

STRIJELAC: 1:0 – Galović (5).

POLET (B): Halilić, Šečić (od 86. Rajković), Dolački (od 53. Karaula), Stuparić, Kaurin, Galović, Šestak, Raković (od 68. Jušić), Golubić (od 46. Matković), Ivkić, Roginić (od 45. Dejanović). Trener: Josip Rožić.

POSAVEC: Strnić, Musolli (od 75. Bondi), T. Jakovljević (od 58. M. Breščaković), Skrbin, Sudar (od 58. Žugaj), Milatović, Dianežević, Delač (od 75. Vrban), Ćuća (od 46. Sever), Žilić (od 58. M. Jakovljević), Lihtar. Trener: Nino Matković.

Nastavite čitati

Sport

Debitantski nastup koji se pamti! Trkačice AK Maraton Velika Gorica prvi put istrčale Holjevku 10 km

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG

Članovi Atletskog kluba Maraton Velika Gorica nastupili su na utrci Holjevka 10 kilometara u Zagrebu, gdje je klub upisao poseban trenutak, prvi nastup svojih trkačica na toj distanci.

Najbrži među velikogoričkim predstavnicima bio je Ivan Barišić s vremenom 45:22, dok je Petar Petrić utrku završio za 48:24. Odmah iza njih stigla je Vita Plepelić (48:56), a ispod 50 minuta utrku je završila i Jasminka Zvonar s rezultatom 49:01. Nika Plepelić ciljnom je linijom prošla za 51:39, dok je Iva Jurić ostvarila vrijeme 52:08. Brigita Grčić utrku je završila za 56:04, a Katarina Jurić, unatoč ozljedi, uspjela je završiti utrku u vremenu kraćem od jednog sata.

Nastavk je ovo klupskih od jučer, subote 28. 2., kada je Ivan Zvonar odnio pobjedu na Memorijalnoj utrci Željko Murk, o čemu smo pisali ovdje.

“Ekipa je pokazala borbenost, zajedništvo i veliki napredak. Ponosni smo na svaki iskorak, svaki osobni rekord i svaku hrabru odluku da se izađe na start! Idemo dalje graditi formu – utrku po utrku”, poručuju iz kluba.

Nastavite čitati

Sport

Gorički Spartan najbrži u Međimurju – Ivan Zvonar pobijedio na memorijalnoj utrci

Na krosu posvećenom poginulom branitelju i policajcu Željku Murku u Gornjem Kuršancu okupilo se stotinjak natjecatelja.

Objavljeno

na

Objavio/la

U Gornjem Kuršancu, na obali Drave, u subotu je održana kros utrka povodom 23. godišnjice pogibelji hrvatskog branitelja i policajca Željka Murka. Memorijal su organizirali Policijska uprava međimurska, IPA Međimurje – Čakovec, UHVIDR-a Čakovec, Općina Nedelišće i Atletski klub Nedelišće. Na startu se okupilo oko stotinu natjecatelja, a utrka je trčana šljunčanim putem i trim stazom IPA centra.

Najbrži na stazi bio je Gorički Spartan Ivan Zvonar, pripadnik Hrvatske vojske, koji je u cilj utrčao s vremenom 19:01 te osvojio ukupnu pobjedu, ali i prvo mjesto u kategoriji policije, vojske i vatrogasaca.

U ženskoj konkurenciji iste kategorije slavila je Marija Bortek iz 2. gardijske brigade “Gromovi”. Među građanima je kod žena najbrža bila Gabrijela Benjak iz AK Sloboda Varaždin, dok je u muškoj konkurenciji pobjedu odnio Mario Sever iz TK Međimurski Runners.

Sudionici su tijekom događaja donirali 250 eura, a prikupljeni iznos bit će uplaćen Zakladi policijske solidarnosti.

Nastavite čitati

Sport

Dani VG nogometa u Maksimiru, prvi dio: ‘Ovo je najlakša utakmica…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 17.15 sati gostuju kod Dinama na Maksimiru, pri čemu će pokušati ponoviti jesensko povijesno dostignuće, a možda malo i umore igrače Dinama za Kurilovec u srijedu…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su se oprostili od natjecanja u Europi, nakon što su odradili i posljednjih 120 minuta s europskim klubovima, nogometaši Dinama okreću se dvobojima s – velikogoričkim klubovima! Nešto posebnija je ona druga utakmica u tom nizu, ogled s Kurilovcem u četvrtfinalu Kupa u srijedu, a kao uvertira u taj jedinstven događaj nudi se ogled Dinama i Gorice na zatvaranju 24. kola prvenstva.

Važna je i to utakmica, naravno da jest, važna je i Gorici i Dinamu, ali s obzirom da se takvi sudari događaju najmanje četiri puta godišnje, prva polovica maksimirsko-turopoljske dvodjelne sage kao da prolazi lagano ispod radara u velikogoričkoj sportskoj javnosti. U svijetu HNK Gorice, s druge strane, fokus je maksimalan, angažman uobičajen za dane pred utakmice s najvećim protivnicima.

Dobra je okolnost to što je Gorica u prošlom kolu odigrala ponajbolju utakmicu ove sezone i gotovo rutinski došla do pobjede 2-0 u gostima kod Istre 1961, što će svakako pomoći i po pitanju vjere u vlastite mogućnosti na prvom sljedećem gostovanju, u domu najvećega kluba u državi.

– Svaki pozitivan rezultat ti ubrizga neku dozu samopouzdanja i naravno da je raspoloženje kroz tjedan drugačije nego kad izgubiš. Međutim, to smo arhivirali i tu utakmicu zaboravili. Znamo da nas čeka teška utakmica, jer uvijek je tako kad ideš Dinamu na Maksimir, s obzirom na njihovu kvalitetu, širinu kadra i kvalitetu pojedinaca – kaže trener Gorice Mario Carević.

Dvaput je već uspio pobijediti Dinamo s Goricom, prvi put u proljetnom dijelu prošle sezone, a drugi put u jesenskom dijelu ove sezone. Bila je to prva povijesna pobjeda Gorice na Maksimiru, a bit će to i dobar putokaz kako igrati i ovoga puta.

– Naravno da će to biti iznimno zahtjevna utakmica, ali ja imam vjeru u svoje momke. Ako se budemo držali naših principa koje forsiramo, sigurno ćemo imati svojih pet minuta u toj utakmici. U takvim utakmicama moraš biti na vrhunskoj razini, protivnik ti mora imati i malo lošiji dan da uzmeš nešto protiv njih, a i vratar ti mora biti raspoložen. Unatoč svemu tome, vjerujem da se može poklopiti dosta stvari da bi eventualno ostvarili pozitivan rezultat – optimističan je Carević.

Dinamo je u teškoj seriji utakmica, jer prošlog tjedna “modri” su odigrali sjajnu utakmicu u Varaždinu i iscrpljujuću u Genku, a tri dana nakon Gorice slijedi Kurilovec, pa onda i Hajduk u najvećem derbiju hrvatskog nogometa. Ni u jednoj od tih utakmica Dinamo ne smije pogriješiti, dok Goričani na maksimirski travnjak mogu istrčati rasterećeni.

– Svi kažu da je to najlakša utakmica za igrati i slažem se s time, budući da vjerojatno malo ljudi od nas očekuje da možemo tamo nešto napraviti. Na nama je da uživamo u nogometu, da shvatimo to maksimalno ozbiljno i koncentriramo se maksimalno, jer Dinamo, Hajduk i takve ekipe kažnjavaju apsolutno svaku dekoncentraciju i apsolutno svaku pogrešku – svjestan je Carević.

Na raspolaganju mu ovoga puta neće biti kartonirani Stefan Perić, neće biti ni ozlijeđenih Durakovića i Fiolića, a upitan je i kapetan Pršir, koji je dobio neugodan udarac u sudaru s Istrom. S obzirom na sve to, početnih 11 Gorice na Maksimiru moglo bi izgledati ovako nekako:

Matijaš – Trontelj, Filipović, Leš, Čabraja – Kavelj, Pozo – Bogojević, Pršir, Pavičić – Sule 

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Skupština NK Mraclin potvrdila stabilnost i ambicije kluba

Objavljeno

na

Objavio/la

Zadnje subote mjeseca veljače 2026. godine Društveni dom u Mraclinu bio je središnje okupljalište članova i prijatelja Nogometnog kluba Mraclin. U večernjim satima ondje je održana redovna godišnja Skupština izvještajnog karaktera, na kojoj su članovima predstavljeni rezultati rada u protekloj godini. Vodstvo kluba podnijelo je detaljna izvješća o sportskim uspjesima svih selekcija, financijskom poslovanju te planovima za nadolazeće razdoblje.

Na Skupštini je potvrđena i manja promjena u sastavu Upravnog odbora. Dosadašnji član Damir Cvetko istupio je iz Odbora na vlastiti zahtjev, a članovi Skupštine zahvalili su mu na dosadašnjem doprinosu i angažmanu u radu kluba. Na njegovo mjesto jednoglasno je izabran novi član Upravnog odbora, Marko Kovačić – Kova, kojemu je tom prilikom iskazana dobrodošlica i podrška u budućem radu.
Poseban naglasak stavljen je na rad s mlađim kategorijama, infrastrukturne projekte te nastavak stabilnog i transparentnog upravljanja klubom.

Što se tiče natjecateljskog dijela seniorske momčadi, istaknuto je kako su na kraju prošle sezone seniori osvojili odlično 3. mjesto u IV. NL Središte Zagreb, potvrdivši tako kontinuitet dobrih rezultata i stabilnost momčadi.
Jesenski dio aktualne sezone, međutim, nije protekao prema očekivanjima. Seniori su prvi dio prvenstva zaključili na 10. mjestu iste lige, uz izraženu želju i uvjerenje kako će proljetni nastavak donijeti znatno bolje igre i rezultatski iskorak.

U Kup natjecanju momčad je ostvarila zapažen uspjeh plasmanom u finale Kupa NSVG, gdje su u odlučujućem susretu nakon izvođenja jedanaesteraca poraženi od NK Kurilovec.


Na kraju radnog dijela Skupštine riječ su dobili brojni uvaženi gosti. Među gostima su bili predstavnici svih udruga koje djeluju u Mraclinu, kao i predstavnici prijateljskih nogometnih klubova: NK Turopolje, NK Polet, NK Ban Jelačić, NK Turopoljac, NK Buna te NK Vatrogasac Kobilić.

Skupštini su nazočili i predstavnici gospodarskog i političkog života Velike Gorice i Zagrebačke županije. Posebno valja istaknuti dopredsjednika Zajednica športskih udruga Grada Velike Gorice Marija Karapandžića, akademika Željka Cvetnića, voditelja zavoda HAZU u Velikoj Gorici, Juricu Mihalja direktora VG Komunalac, kao i niz drugih uzvanika. Okupljenima su se prigodnim riječima obratili predsjednik Mjesnog odbora Mraclin Tomislav Hubak, tajnik velikogoričke sportske zajednice Darko Blažinčić, tajnik Nogometnog saveza Zagrebačke županije Ivan Mihalj, zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Neven Karas te na kraju zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec.

Svi su u svojim obraćanjima istaknuli važnost rada kluba za društveni i sportski život Mraclina, pohvalili dosadašnje rezultate te izrazili podršku daljnjem razvoju i ambicioznim planovima kluba.

Nastavite čitati

Reporter 457 - 26.02.2026.

Facebook

Izdvojeno