Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

prije 8 godina

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Povezane teme:

Sport

Gorica otvara proljeće: ‘Trebaju nam nove face, volio bih da dodamo gas…’

Nogometaši Gorice u petak od 16 sati gostovanjem kod Varaždina otvaraju drugi dio sezone u SuperSport HNL-u. Trener Mario Carević u tu utakmicu ulazi bez ijednog pojačanja, ali bez nekoliko ozlijeđenih, bolesnih i kartoniranih…

Objavljeno

prije 4 sata

na

22. siječnja 2026.

Objavio/la

Trideset i tri dana nakon što su na nju otišli, porazom kod Rijeke, nogometaši Gorice završavaju svoju zimsku stanku, ali i stanku u HNL-u općenito. Smjestilo se u ta 33 dana nekoliko blagdana, poneki dan odmora, ali i nepunih 20 dana priprema. Počeli su Goričani na goričkom snijegu, pa nastavili pod zubatim umaškim suncem, da bi posljednji tjedan odradili opet doma, pripremajući se za sve što slijedi.

– Imali smo zaista fantastične uvjete u Umagu, počevši od hotela i hrane, pa sve do uvjeta za trening. Odigrali smo i tri prijateljske utakmice, koje su ispunile svoju svrhu, a i rezultatski je to bilo dobro. Iako, to će vam reći svi koji me poznaju, ja ne volim pobjeđivati u prijateljskim utakmicama, tako da me nije impresioniralo ni to što smo pobijedili Radomlje i ZTE, puno mi je važniji način na koji smo ispravljali neke slabije detalje koji su nas pratili kroz jesen. Uostalom, na tim lošim stvarima smo i bazirali cijeli plan, željeli smo njih ispravljati, a uz to i raditi dalje na onome u čemu smo bili dobri – rekao je trener Mario Carević u najavi novoga goričkog proljeća, a onda i ponudio ponešto razloga za zabrinutost.

– Pripreme smo odradili jako dobro, igrači su radili stvarno predano, ali na kraju smo imali i nekoliko ozlijeđenih, nekoliko bolesnih… Evo, tu zadnju utakmicu igrali smo bez sedmorice igrača, neki su morali pokrivati i pozicije na kojima nemamo alternativu, a sve to je i razlog zašto bih volio da dobijemo i neku novu facu u svlačionici – dodao je Car.

I otvorio posebno poglavlje priče o zimskoj stanci. Na raspolaganju mu je, naime, gotovo identičan kadar kao jesenas. Otišao je Jakov Gurlica, koji je postao novi igrač Vukovara, a došao nije nitko! Dan prije utakmice s Varaždinom, na 32 dana od Rijeke, momčad nije osnažena niti jednim imenom, što i nije toliko neobično znamo li da je prijelazni rok otvoren sve do 17. veljače. Međutim, naravno da bi trener volio da su novi igrači, pojačanja, već ovdje…

– Da, to bi bilo idealno, a u ovom trenutku stvarno bih volio da dodamo malo gasa i da dobijemo neku novu facu u svlačionici. Stalno ponavljam da sam zadovoljan kadrom koji imam i to je stvarno tako, samim time ne mislim da je problem odigrati prve dvije, tri ili četiri utakmice s ovim igračima, ali dugoročno nam novi igrači svakako trebaju. Trenutačno smo u situaciji da na nekim pozicijama doslovno nemamo drugu opciju, što se na jesen nije pokazalo kobnim, budući da nije bilo nekih težih ozljeda ili previše kartona, ali definitivno moramo proširiti kadar. Uostalom, konkurencija po tom pitanju radi vrlo aktivno, svi će biti bolji nego jesenas, i oni koji su ispred i oni koji su iza nas – kazao je trener Carević pa nastavio:

– Situacija na tržištu je takva da nije nimalo lako dovesti dobrog igrača, pogotovo u zimskom prijelaznom roku. Neki razgovori su vođeni, mi smo jasno odredili i kakav profil igrača želimo, na kojim pozicijama, ali dosad se ništa nije realiziralo. Kako vrijeme prolazi, i ti kriteriji su nešto niži, ali naravno da i dalje tražimo samo igrače koji nam mogu pomoći. Trebaju nam novi igrači i zbog ovih koji su sad tu, jer i oni će biti bolji s pojavom konkurencije, kao što će i sam trening biti bolji i kvalitetniji. U ovoj situaciji ponekad na treninzima neke stvari i žrtvujem, neke igrače štedim, a sve zbog toga da se netko ne bi ozlijedio. Dugoročno to nije dobro i zato se stvarno nadam da ćemo uskoro dovesti nekoliko igrača. Nadam se već ovaj ili najkasnije sljedeći tjedan.

Prema dostupnim informacijama, blizu dolasku u ovim su trenucima golman, desni bočni i napadač, ali po tom će pitanju situacija biti jasnija u sljedećim danima. U danima nakon prve utakmice u drugom dijelu prvenstva, koja je na rasporedu u petak od 16 sati na stadionu Varteks u Varaždinu. Gorica će u proljeće u HNL-u otvoriti uz puno problema…

– Pršir, Trontelj i Vrzić upitni su zbog ozljede mišića, Pavičić zbog ozljede zgloba, Bakić i Josić su bolesni, Perić je suspendiran… Neki od njih na kraju možda i zaigraju, neki sigurno neće, ali posložit ćemo se mi već. I sigurno ćemo biti dobri u Varaždinu – optimističan je Carević.

– Znamo što možemo očekivati od Varaždina, nema tu velikih nepoznanica, budući da nije bilo ni puno promjena u njihovu sastavu, što je za nas dobro. S druge strane, kod Šafarića nikad ne znaš kako će krenuti, dosta rotira, koristi puno igrača, no njihove osnovne principe znamo. Zadnje dvije godine jako su konkurentni svakome, izgledaju kao prava momčad, jako se dobro brane i napadaju iz tranzicije, imaju glavu i rep, a sad imaju i širinu. Sve u svemu, sigurno je da nas čeka zahtjevna utakmica. Vidjet ćemo i u kakvim ćemo uvjetima igrati, budući da je do prije par dana njihov teren bio pod snijegom, ali na nama je da se prilagodimo. I da odigramo najbolje što možemo – zaključio je trener Gorice.

MOGUĆIH PRVIH 11 ZA VARAŽDIN:
Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Bakić, Pozo, Kavelj, Duraković – Fiolić, Erceg – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Raj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!

Vito Babić rođen je 2015. godine, majka mu je Velikogoričanka s iskustvima u medijima i politici, a otac bivši košarkaški reprezentativac. Mladi vratar koji slovi za generacijskog talenta Maksimir je zamijenio Gradskim stadionom…

Objavljeno

prije 1 dan

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

Povijesno gledajući, bilo je u našem kraju jako dobrih golmana, posebno u dresu NK Radnika, neki od njih dospjeli su i do prvoligaške razine, ali uspon HNK Gorice u najviši rang hrvatskog nogometa podudara se i s golmanskom renesansom na Gradskom stadionu.

Počelo je s Kristijanom Kahlinom, nezaboravnim kapetanom iz posljednjih drugoligaških i prvih prvoligaških godina, hodajućom legendom kluba, golmanom koji danas živi i radi na visokoj razini američkog MLS-a. Preko Bare otišao je kroz Bugarsku, gradeći ozbiljnu karijeru, pa nekako već pod normalno dođu vijesti koje govore da su ga proglasili najboljim golmanom lige, da je bolji od Llorisa, da brani penale Messiju…

Njegov nasljednik po odlasku iz Gorice trebao je biti Ivan Banić, no njegov procvat doživio je odgodu dolaskom Dominika Kotarskog. Gorica je i dalje bila u sigurnim rukama, s golmanom visoke klase, za što je potvrda stigla vrlo brzo. Kotarski je u onom lukavom Črnkovom transferu otkupljen od Ajaxa i prodan u grčki PAOK, iz kojega je ljetos preselio u danski Kopenhagen. Ukratko, izgradio je karijeru koja uključuje Ligu prvaka, hrvatsku reprezentaciju i, posljedično, svjetla najvećih nogometnih pozornica.

A kad je na red došao Ivan Banić, niz je nastavljen. Bane je na golu Gorice bio sjajan, često i ključan, a u svojoj posljednjoj sezoni po mnogim procjenama i najbolji igrač Gorice! Neke od njegovih obrana u nezaboravne, neke sekvence ostaju u dugom sjećanju, a mnoge bodove Gorici su donijele baš njegove obrane. Danas je u FK Sarajevu, slaže se svi da je ponajbolji golman lige, da ima i puno veće dosege…

Nakon što je naslijedio njih trojicu ovog ljeta, Davor Matijaš našao se u nezahvalnoj poziciji. Letvica je postavljena iznimno visoko, a 26-godišnji Splićanin davao je sve od sebe da očekivanja i ispuni. U tome je ponekad uspijevao, ponekad baš i ne, no kvalitetu neosporno ima.

A ima i sve više potencijalnih nasljednika za godine koje dolaze!

Jedna neobično uspješna golmanska priča svoj nastavak, naime, sve više dobiva u omladinskoj školi, u kojoj odrasta nekoliko vrlo talentiranih mladih vratara, među kojima iskače 15-godišnji Lovro Lojen. Iako je rođen 2010., dečko sa zagrebačke Pešćenice brani za reprezentaciju koju čine igrači 2009. godišta, dok su ga Goričani već priključili juniorskoj momčadi.

Zahvaljujući kvalitetnom radu trenera golmana u HNK Gorici, zahvaljujući jasnom i dugoročnom razvojnom planu koji mu je predstavljen, Lojen je dolazak u naš klub odabrao unatoč tome što je više puta bio na razgovorima u Dinamu, unatoč tome što živi u neposrednoj blizini maksimirskog stadiona… Odabrao je Goricu i pogodio, jer upućeni kažu da se razvija jako dobro, a s time su upoznati i u brojnim velikim europskim klubovima, koji pozorno prate mladoga golmana. Za seniore, usput rečeno, pravo nastupa stječe u ljeto ove godine, nakon što navrši 16.

Primjer Lovre Lojena, korelacija dogovorenog i odrađenog, nedvojbeno je bilo dodatni motiv da se na Goricu odluče roditelji još jednog talentiranog mladoga golmana kojeg je želio (zadržati) i Dinamo! I zbog čijeg odlaska u Maksimiru jako žale… Donedavno je bilo nezamislivo da igrač Gorice u mlađim uzrastima u bilo kojoj soluciji odbije poziv da pređe u Dinamo, a sad smo došli do situacije u kojoj klinci odlaze iz Dinama kako bi došli u Goricu… Posebno kad je riječ o vratarima.

Dječak o kojem je riječ zove se Vito Babić i tek mu je deset godina. Rodio se 2015. godine, a ponosni roditelji su Velikogoričanka Barbara Županić, bivša televizijska voditeljica, ali i kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika na lokalnim izborima 2021. godine, te Luka Babić, umirovljeni košarkaš, bivši hrvatski reprezentativac, igrač Splita, Cedevite, Istanbula, njemačkog Ulma…

Da, riječ je o vrlo mladim godinama, ali treba istaknuti kako Vito slovi za jednog od najtalentiranijih mladih vratara u Hrvatskoj, pa čak i u Europi. U Dinamu je branio za starije uzraste kao prvi vratar, a na europskim turnirima interes za njega pokazali su gotovo svi veliki klubovi koji su ga imali priliku vidjeti. Riječ je o dječaku koji je već sad visok 175 cm, a uz to posjeduje sve fizičke i motoričke predispozicije za vrhunsku vratarsku karijeru.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Leonard Kovačić (@kova_goalkeeping)

Zašto je Vito odabrao Goricu? U prvom redu zato što Škola nogometa HNK Gorice ima jasan cilj i viziju u kojoj rezultati i plasman na tablici nisu prioritet. Fokus je prvenstveno na prepoznavanju, zadržavanju, usmjeravanju, razvoju i konačnom plasmanu najtalentiranijih igrača u seniorsku momčad. Unutar škole nogometa izuzetno dobro je posložena i škola vratara, koju koordinira trener Kovačić, u suradnji s kolegama Cianijem, Vidovićem i Balentom.

Igrači proizvedeni u Školi u seniorskoj momčadi danas su Josić, Kučiš, Došen, Gashi, Kasumović i Vrzić, koji je i sam nakon sedam i pol godina provedenih u Dinamu došao u Goricu, ovdje pronašao svoj razvojni put i danas slovi za jednog od najzanimljivijih mladih igrača HNL-a. Važno je također napomenuti i da na pripremama s prvom momčadi bili juniori Prgomet i Orešković, kao i kadet Kelava, bio bi i njegov vršnjak Frigan da nije ozlijeđen, dok su ugovor s Goricom potpisali Fran Stunja i Lovro Dukić, koji svoj seniorski razvoj grade na posudbi.

Sve ove činjenice dovode do zaključka da ono što je nekada bilo nezamislivo – da najveći talenti iz Dinama dolaze u Goricu u potrazi za ozbiljnim razvojnim putem – danas sve više postaje realnost. A to je jasan znak da Škola nogometa Gorice sve više postaje tražena i respektabilna adresa na tržištu, rame uz rame s mnogo većim klubovima.

Nastavite čitati

Sport

Karate Klub Velika Gorica otvorio sezonu novom broncom – kreću pripreme za buduće izazove

Sezona je počela!

Objavljeno

prije 1 dan

na

21. siječnja 2026.

Objavio/la

U Rijeci je proteklog vikenda održan Grand Prix Croatia, međunarodni karate turnir koji je okupio 1569 natjecatelja iz 26 zemalja. Među njima istaknula se velikogorička karatistica Ema Jukić, koja je u kategoriji juniorki do 48 kilograma osvojila brončanu medalju.

Jukić je kroz četiri teška meča pobijedila predstavnice Italije, Kosova, Slovačke, a za broncu je svladala još jednu Italijanku. Ostali članovi velikogoričkog tima, koji je na turniru brojao osam kadeta i juniora, napredovali su kroz nekoliko rundi, ali medalja im je izmakla.

“Vrlo smo sretni sa brojevima mečeva koji su odradili naši borci, no lijepo bi bilo da se još netko popeo na postolje. Pružili smo dobre mečeve i jako smo zadovoljni načinom na koji smo ušli u novu 2026. godinu”, poručuju iz kluba.

Turnir je poslužio i kao posljednja provjera pred Europskim prvenstvom, na kojem će Katja Braica predstavljati Hrvatsku u kategoriji juniorki do 59 kilograma. Nakon perioda fokusiranog na fizičku pripremu, karatisti se vraćaju intenzivnom treningu jer ih sredinom veljače očekuje Svjetska liga u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Nastavite čitati

Sport

PTSK USPON organizira Velikogorički KUP! Evo do kada se natjecatelji mogu prijaviti

Objavljeno

prije 2 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

U subotu, 7. veljače, PTSK Uspon Velika Gorica organizira Velikogorički KUP u Gradskoj sportskoj dvorani na Rakarskoj, s početkom u 10 sati, uz pokroviteljstvo Parasportskog saveza Zagrebačke županije.

Natjecanje će se odvijati u dvije kategorije. Prva je rezervirana za sportaše u kolicima (kategorija 1 – 5), dok je druga otvorena za stojeće igrače i igrače u kolicima (kategorija 1 – 11) do navršene 23. godine. Mečevi će se igrati na tri dobivena seta, a sustav natjecanja bit će prilagođen broju prijavljenih sudionika kako bi se osigurala što kvalitetnija i pravednija borba za medalje.

Organizatori najavljuju prigodne nagrade za najbolje, a klubovi svoje natjecatelje mogu prijaviti najkasnije do 5. veljače putem e-maila na [email protected] ili na broj telefona 098/9802956.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica dominira u konkurenciji mlađih pionira, kod pionira Ban Jelačić 1 u vodstvu ispred Kurilovca

Objavljeno

prije 2 dana

na

20. siječnja 2026.

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 07. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (17.01.2026.).

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorièka malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Nije bilo iznenađujućih rezultata u konkurenciji mlađih pionira odnosno pionira, jer su vodeće ekipe izborile nove pobjede. Gorica je u konkurenciji mlađih pionira izborila i sedmu pobjedu za vodstvo, na 2. mjestu prati je Buna s pobjedom manje. Vodeći dvojac u konkurenciji pionira, Ban Jelačić 1 i Kurilovec , novim pobjedama su dodatno potvrdili svoju nadmoć u ovoj kategoriji.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.01.2026. 19.velikogorička malonogometna liga-07.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga se nastavlja u uobičajenim terminima, u subotu, 24. siječnja 2026. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 07. kolo

Mlađi pioniri – 07.kolo (17.01.2026.):  Gradići – Velika Mlaka 1947 2:4, Kurilovec – Gorica 0:2, Mraclin – Ban Jelačić 7:1, Polet – Vatrogasac 0:4, Mladost – Buna 0:2. Poredak: 1. Gorica (7 7 0 0 41:5 21), 2. Buna (7 6 0 1 19:6 18), 3. Mraclin (7 5 0 2 32:12 15), 4. Velika Mlaka 1947 (7 5 0 2 21:11 15), 5. Vatrogasac (7 3 1 3 17:24 10), 6. Gradići (7 3 0 4 11:16 9), 7. Polet (7 2 0 5 12:27 6), 8. Kurilovec (7 1 1 5 8:24 4), 9. Ban Jelačić 7 1 0 6 8:27 3), 10. Mladost (7 0 2 5 4:14 2).

Pioniri – 07. kolo (17.01.2026.): Vatrogasac – Ban Jelačić 1 1:5, Lomnica – Ban Jelačić 2 2:1, Mladost – Kurilovec 0:1, Mraclin – Buna 1:1. Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (7 6 1 0 21:3 19), 2. Kurilovec (7 6 0 1 25:4 18), 3. Mraclin (7 4 1 2 9:5 13), 4. Vatrogasac (7 4 0 3 18:14 12), 5. Buna (7 2 3 2 8:9 9), 6. Mladost (7 1 0 6 5:13 3), 7. Lomnica (7 2 0 5 7:29 3), 8. Ban Jelačić 2 (7 0 1 6 2:18 1).

Prstići – 07. kolo (17.01.2026.): Gradići – Velika Mlaka 1947 0:2, Klas – Gorica 0:8, Kurilovec – Dinamo Hidrel 1:5, Lukavec – Buna 0:9, Mladost –Vatrogasac 1:12, Polet – Turopolje 0:1. Početnici B – 07. kolo (17.01.2026.): Lukavec – Klas 2:1, Mraclin – Gorica 03 5:0, Vatrogasac – Buna 1:4, Kurilovec slobodni. Početnici A – 07.kolo (17.01.2026.): Mladost – Gorica 0:1, Polet – Dinamo Hidrel 1:0, Velika Mlaka 1947 – Ban Jelačić 0:3, Gradići slobodni.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno