Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Važno je imati Pozu. I zabiti baš kad treba…

Nogometaši Gorice pobijedili su Hajduk 1-0 na svom stadionu, golom Ikera Poza u 44. minuti! Goričani su tako u velikom stilu, i to potpuno zasluženo, prekinuli slabiju seriju rezultata i odmaknuli se od dna…

Objavljeno

na

Objavio/la

Veliku, ogromnu, iznimno važnu pobjedu izborili su nogometaši Gorice ove subote poslijepodne na svom stadionu, ali u gostujućoj atmosferi! Ponovno su navijači Hajduka ispunili tribine, no nisu se dali ni naši Good Boysi, koji su se na kraju čuli puno bolje. Zahvaljujući svojim miljenicima na terenu, naravno, jer oni su utišali gostujuću publiku…

Točnije, učinio je to Iker Pozo, sjajni Španjolac koji je još jednom pokazao koliko je važan za momčad koju vodi Mario Carević. Razgrađuje i izgrađuje, oduzima lopta i kreira prema naprijed, a zna i pogoditi kad je najvažnije. Trenutak odluke dogodio se u 44. minuti, nakon što se lopta odbila Pozu na nekih 20-ak metara. Iker je opalio i pogodio neobranjivo za vratara Silića.

Stigao je taj gol kao velika nagrada za učinjeno u tom prvom poluvremenu, jer Gorica je u prvoj polovici utakmice definitivno bila opasnija i konkretnija momčad. Majstorija koju je izveo Jurica Pršir potez je za prepričavanje, a da je zabio, možda bi to bio i kandidat za gol sezone… Primio je loptu od razigranog Vrzića, gurnuo kroz noge Skelinu i pucao, ali Silić je to zaustavio. Nije to bila i jedina prilika Gorice, bila je splitska obrana na iskušenjima, a gol za vodstvo stigao je u idealnom trenutku.

Na odmoru je trener Carević još malo posložio svoje redove, organizirao defenzivni zid impresivne kakvoće i izdao zapovijed: “Nema gola!” Njegovi su igrači naredbu proveli u djelo kroz vrlo zahtjevnih drugih 45 minuta, u kojima su u potpunosti bili u podređenom položaju, ali bili su i odlučni da sačuvaju ono što su krvavo zaradili. Dresovi su se pošteno uprljali, udarci šutke primali, a sve to Goričani su radili – zajedno!

Davor Matijaš vrhunski je odradio svoj dio posla, a na kraju se i žrtvovao žutim kartonom… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Doista, fenomenalan je bio govor tijela goričkih igrača tijekom cijele utakmice, gotovo da su izgledali kao da su potpuno uvjereni da neće primiti gol. Za to što je tako na kraju i bilo velike zasluge idu i vrataru Davoru Matijašu, koji je odradio vjerojatno svoju najbolju utakmicu otkad je u Gorici. Livaju je zaustavio na rukometni način, na svakoj lopti bio je prvi, siguran i miran…

Nakon svega, nije u splitskim redovima bilo ni one poslovične ljutnje nakon poraza, kao da su i sami Splićani bili svjesni da je s ovakvom Goricom jako, jako teško igrati. Šanse koje su stvarali u drugom dijelu uglavnom nisu spadale u red čistih, stopostotnih, ali stalno su prijetili i tražili maksimalan fokus kod društva koje se brani. Fokus su Goričani i isporučili, do posljednje sekunde, sve do zajedničkog zagrljaja nasred igrališta. Čvrstog, emotivnog, zagrljaja koji je donio veliko olakšanje.

Pet posljednjih utakmica u prvenstvu Gorica nije uspjela pobijediti, upisala je četiri poraza i remi, i nakon posrtaja protiv Varaždina neizmjerno je važno bilo uzeti ova tri boda. Gorica je uspjela, odvojila se još malo od Vukovara i Osijeka, a od ponedjeljka ujutro slijedi zaokret prema Lokomotivi, prvom sljedećem protivniku.

Nastavite čitati

Sport

Buna kreće u pripreme za ambiciozno proljeće

Objavljeno

na

Objavio/la

Posljednjeg dana siječnja, na igralištu u Maloj Buni, trener Mario Đuretić okupio je momčad Bune na prvoj prozivci i time označio početak priprema za nastavak proljetnog dijela prvenstva Premier lige NSZŽ. Uz Đuretića, pripreme vodi i stručni stožer u sastavu pomoćnik Miroslav Lukinić, team menadžer Miro Svekrić i trener vratara Velimir Zlodi. Plan priprema trener Đuretić predviđa u pet tjedana rada – dva tjedna bazične, dva tjedna specifične te završni tjedan situacijske pripreme, i vjeruje da će biti dovoljne za spreman ulazak u proljetni dio sezone.
Na upit koliko je zadovoljan učinkom u jesenskom dijelu sezone, trener Mario Đuretić istaknuo je kako razloga za zadovoljstvo itekako ima.
– Naravno da sam zadovoljan sedmim mjestom kao novaci u ligi. Za vodećim Poletom zaostajemo šest bodova. Za nešto više koštalo nas je neiskustvo jer imamo gotovo osam mlađih igrača i ponekad smo se još „tražili“. Slabija realizacija oduzela nam je i poneki bod više, no ukupni dojam na kraju jeseni je vrlo dobar – rekao je Đuretić.
Upitan jesu li proljetni ciljevi ambiciozniji, trener Bune bio je jasan:
– Naravno da želimo biti što bliže vrhu i vjerujem da to možemo. Primarni cilj prije početka prvenstva bio je izbjeći donji dio ljestvice, a jesen je pokazala da smo momčad za gornji dom. Obrambenim dijelom sam zadovoljan, a ono što moramo popraviti je realizacija. Uvjeren sam da s tim neće biti problema – naglasio je trener Mario Đuretić.


Sve dogovorene pripremne utakmice bit će odigrane u gostima. Prva je na rasporedu 7. veljače protiv Lomnice, potom 14. veljače slijedi ogled s Poletom u Buševcu, a 21. veljače utakmica protiv Lekenika. Već dan kasnije, 22. veljače Buna će nastupiti u 1. kolu Kupa NSVG protiv Meštrice. Tjedan dana poslije, 27. veljače, u slučaju prolaska Meštrice, protivnik u 2. kolu velikogoričkog Kupa trebao bi biti Klas iz Mičevca.
Prvog vikenda u ožujku službeno započinje proljetni dio prvenstva, a u Malu Bunu tada dolazi momčad Sutle-Laduča.
Što se tiče igračkog kadra, u klub se iz Buševca vratio vratar David Petrac, dok je pod upitnikom još jedan povratak mladog igrača iz Kurilovca, još juniora Vite Mikulaja. Iz Dinamo Hidrela stigao je također junior, vratar Nikola Davutović. Klub nije službeno napustio Josip Rovišan, ali zbog specifičnosti njegovog radnog mjesta ne može redovito sudjelovati na treninzima i utakmicama.
Igrački kadar za proljetni dio sezone broji 25 igrača. Na vratima su Josip Vidović i David Petrac. Obrambeni dio čine Robert Huđber, Irvin Joel Yetna, Robert Vukašinec, Luka Đurašić, David Đuretić, Jurica Čumpek i Jurica Žlebečić. U veznom redu su Gabriel Gorenc, Matko Đurašin, Emanuel Đuretić, Stjepan Kalisar, Fran Stipančić, Antonio Mrkonjić, Jurica Ruklić i Stjepan Zlodi. Napadački dio predvode Danny Škojc, Andrija Forjan, Justin Ndendi, Robert Zlodi, Karlo Šandor, Matija Čumpek, Adrian Brkić i Mario Keremendi.

Nastavite čitati

Sport

Hajduk u Gorici: ‘Bit ćemo pod pritiskom, ali bit će i situacija kakve mi volimo…’

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati na svom stadionu dočekuju Hajduk, koji će ponovno napuniti tribine, a igrači trenera Carevića u takvom će okruženju pokušati doći do prve pobjede nakon pet utakmica

Objavljeno

na

Nakon što je potpisao novi ugovor s HNK Goricom i tako dobio punu podršku da nastavi raditi najbolje što može, trener Mario Carević posvetio se posljednjim pripremama za dolazak Hajduka u Veliku Goricu. Prošle sezone Goričani su Splićanima “uzeli” pet bodova u srcu Turopolja, ispalo je na kraju da su remijem 1-1 u završnici prvenstva doslovno bili kobni za Hajdukove šampionske ambicije, no ove sezone bijeli s Poljuda dvaput su bili bolji od Gorice, u drugom kolu na Poljudu, u desetom na Gradskom stadionu.

Novi sudar s Hajdukom stiže u nezgodnom trenutku, jer Splićani moraju nadoknađivati propušteno u porazu od Istre u prvom kolu proljeća, a ni Goričani nisu u dobrom ritmu što se tiče rezultata. Poraz od Varaždina (1-2) bio je peta uzastopna prvenstvena utakmica bez pobjede, Gorica je u tih pet utakmica uzela samo jedan bod.

– Izgubili smo utakmicu s Varaždinom, iako bih čak rekao da smo u dobrom dijelu igrali odlično. To je ono što jako boli jer način na koji smo izgubili mi najviše smeta. No, nema vremena za plakanje i dobro je da sljedeća utakmica dolazi brzo – kaže trener Carević i nastavlja:

– Nadam se kako ćemo zadržati dobre stvari iz dvoboja protiv Varaždina, a treba nam i bolja realizacija, pa i da nas malo poljubi sreća da situacije koje imamo bolje koristimo. U obrani moramo minimalizirati individualne pogreške, a pogotovo protiv Hajduka, koji će to kažnjavati. Igrači su svjesni situacija koje nisu bile dobre i koje moramo ispraviti da bismo došli do pozitivnog rezultata.

Između Varaždina i Hajduka dobio je Car i dva nova igrača, no teško je vjerovati da će Francuz Theo Epailly i Nigerijac Wisdom Aondowase Sule u ovakvoj utakmici značajniju priliku, budući da su se tek priključili momčadi.

– Theo Epailly igra krilne pozicije, izuzetno je dobar ‘jedan na jedan‘, hitar je i dobar u tranziciji. Nadam se kako će nam donijeti ono što nam je nedostajalo u prvom dijelu sezone, ali nije spreman još za prve minute u dresu Gorice. Sule je igrač koji zna zadržati loptu, zna napasti dubinu i on je dobar u tranziciji. Bio je u ritmu utakmica u Sloveniji i njemu će trebati manje vremena za prilagodbu – vjeruje Carević.

Na ogledu s Varaždinom u ponedjeljak na tribinama Gradskog stadiona skupilo se tek nešto više od stotinjak gledatelja, no u subotu u 15 sati atmosfera će biti potpuno drukčija. I ponovno gostujuća…

– Iz naše perspektive ovakve utakmice su najlakše za igrati, u smislu da ne treba posebna motivacija. Bit će pun stadion, igraš protiv dobrog protivnika i ide se do kraja. Ono što moramo popraviti su te nekakve generalne, banalne stvari u igri. Moramo biti dosta čvršći, pogotovo protiv Hajduka i njegove prednje linije, koja je stalno u presingu, od Rebića i Šege do Pukštasa i Almene. Morat ćemo imati brža rješenja u izlasku, biti aktivniji na ‘druge lopte‘, koristiti puno više tijelo i dobivati više duela. Čeka nas takva utakmica u kojoj će nas Hajduk staviti pod pritisak, ali moramo u tim situacijama znati reagirati – ističe Carević i dodaje:

– Bit će sigurno i situacija kakve ja volim. Kad smo mirni u organizaciji, imamo stvarno dobre mehanizme igre. Iz takve organizacije smo protiv Varaždina ulazili u konkretne šanse i to želimo zadržati i pokušati biti još bolji. Nadam se da ćemo biti odlučniji u tim situacijama i tako napraviti željeni rezultat.

MOGUĆIH PRVIH 11 ZA HAJDUK
Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja, Duraković – Pozo, Kavelj – Trontelj, Pršir, Bakić – Čuić

Dan uoči utakmice iz kluba su objavili i nekoliko uputa za navijače:

Nastavite čitati

Sport

Careviću novi ugovor: ‘Kontinuitet na klupi ključan je za razvoj momčadi’

Produženje ugovora dolazi kao potvrda povjerenja u stručni stožer i smjer u kojem se razvija momčad, objasnili su iz HNK Gorice odluku da produže ugovor s trenerom do ljeta 2027. godine

Objavljeno

na

HNK Gorica i glavni trener Mario Carević dogovorili su produženje suradnje do kraja sezone 2026./27., čime Klub potvrđuje kontinuitet rada i jasno definiranu sportsku viziju za nadolazeće razdoblje, objavili su iz našeg prvoligaša dan uoči utakmice protiv Hajduka na Gradskom stadionu.

Carević je na klupi Gorice od sredine listopada 2024. godine i do sad je vodio naš klub 48 puta, upisavši pritom 15 pobjeda, 11 remija i 22 poraza, što daje prosjek od 1,17 bodova po utakmici. Novi ugovor potpisao je nakon serije od pet utakmica u kojima je osvojen jedan bod, pa se ovaj čin može protumačiti i kao poruka da klub maksimalno stoji iza trenera.

“Produženje ugovora dolazi kao potvrda povjerenja u stručni stožer i smjer u kojem se razvija momčad. U zahtjevnom natjecateljskom razdoblju ekipa je pokazala karakter, radnu etiku i jasnu želju za napretkom, a Uprava kluba prepoznala je važnost stabilnosti i dugoročnog planiranja. Vjerujemo u proces koji smo započeli i smatramo da je kontinuitet na klupi ključan za daljnji razvoj momčadi. Carević i njegov stožer svakodnevno rade na podizanju razine igre i izgradnji čvrstog identiteta Gorice“, poručili su iz kluba.

Produženjem suradnje, dodaje se u priopćenju, Gorica nastavlja graditi projekt usmjeren na razvoj igrača, stabilizaciju rezultata i stvaranje konkurentne momčadi koja će iz kola u kolo rasti.

Nastavite čitati

Sport

Trail liga stiže na Ključić Brdo! Sutra slijedi 7. kolo Turopoljskih liga trčanja

Objavljeno

na

Objavio/la

Na izletištu Ključić Brdo sutra se nastavlja Turopoljska liga trail trčanja, kao dio programa Turopoljskih liga trčanja u organizaciji Atletskog kluba Turopolje. Sedmo kolo donosi utrke na dvije staze, kraćoj od 4,3 kilometra i dužoj od osam kilometara.

Start utrka predviđen je za 10 sati, a Atletski klub Turopolje poziva sve zainteresirane trkače da se prijave putem službene web stranice, gdje su dostupne i sve dodatne informacije.

“Prognoza je za sutra povoljna, nema na vidiku ni kiše ni snijega, ni magle ni vjetra, idealno za trčanje i druženje”, poručuju iz kluba.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno