Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

prije 8 godina

12. travnja 2018.

Objavio/la

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Povezane teme:in memoriam sportski novinar Tomislav Židak

Sport

FOTO Odbojkaši Gorice osmom pobjedom do drugog mjesta

Objavljeno

prije 12 sati

15. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Odbojkaši Gorice su u 13. kolu Prve lige u odličnoj utakmici pobijedili momčad MOK Čazma maksimalnim rezultatom 3:0 te tako zabilježili 4. uzastopnu pobjedu u nastavku prvenstva i plasman na 2. mjesto prvenstvene ljestvice.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Rezultat je u prva dva seta bio izjednačen, prednost je prelazila s jedne na drugu stranu i nije bila veća od jednog odnosno dva poena. Domaći su bili mirniji u završnici i oba seta riješili u svoju korist.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Treći set Gorica je bez neizvjesnosti glatko riješila od početka do kraja za maksimalnu 3:0 pobjedu. Četvrtom pobjedom u nizu u nastavku prvenstva domaći su trenutačno na drugom mjestu prvenstvene ljestvice. Utakmica je ukupno trajala 74 minute, poeni 75:61.

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 14.02.2026. Prva liga-13.kolo: OK Gorica-MOK Čazma 3:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica (13 8 5 26:21 16) je sa 16 bodova na 2. mjestu u trenutačnom redoslijedu. U idućem 14. kolu igra doma protiv MOK Željezničar (Osijek).

Galerija fotografija

Prva liga seniori 2025./2026., 13. kolo

OK Gorica – MOK Čazma 3:0 (25:22, 25:22, 25:17)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 30. Subota, 14.02.2026., početak u 20:30 sati. Suci: Josipa Jugo i Ilija Gvozden. Delegat: Predrag Dilberović. Zapisničarka: Marta Tomljanović. Granične sutkinje: Ana Gašparac i Sara Brcković.

GORICA: Bruno Slavica, Matej Martić, Petar Rendulić (L2), Mandić Baranović (L1), Noa Horvat, Ivan Čičak, Vito Zirdum, Matija Klasnić, Luka Mačvanin, Tin Devald, Luka Petrović, Patrik Vidaković, Matej Šakota (cap.), Gabrijel Cindrić. Trener: Gašpar Škorić Budimir.

ČAZMA: Krešimir Donđivić (cap.), Adam Ivanetić, Adrijan Brajković, Matija Molnar, Dejan Karapandža, Luka Ivanetić, Tibor Jančić, Marko Sandalj, Josip Mihekovec, Josip Pirak (L). Trener: Juro Bijelić. Pomoćni trener: Mario Premuž.

Poredak: 1. HAOK Mladost II (12 11 1 35:14 22), 2. OK Gorica (13 8 5 26:21 16), 3. OK Zadar (12 7 5 27:21 14), 4. OK Ribola Kaštela II (13 7 6 26:23 14), 5. MOK Željezničar (13 7 6 24:22 14), 6. MOK Čazma (13 6 7 26:25 12), 7. MOK Mursa-Osijek II (13 6 7 23:29 12), 8. OK Split (12 5 7 24:25 10), 9. MOK Rijeka II (12 5 7 18:26 10), 10. Zrinski Nuštar (13 1 12 13:36 2).

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda vrijedi duplo: ‘Vukovar je dobar i opasan, ali mi smo spremni!’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 15 sati dočekuju Vukovar na svom stadionu, u utakmici koja se igra za – šest bodova. Pobjedom bi Gorica otišla na velikih plus sedam, porazom bi Vukovar došao na minus jedan…

Objavljeno

prije 14 sati

15. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Traume iz prošlog vikenda i dalje su žive, ostaje u sjećanju onaj bizaran poraz od Lokomotive (0-3) i katastrofalna izvedba suca Zdenka Lovrića, ali nema vremena za plakanje. Ako ga je i bilo, sad ga zaista više nema, jer ove nedjelje od 15 sati na travnjak Gradskog stadiona nogometaši Gorice i Vukovara borit će se za iznimno važne bodove. Radni tjedan bio je dobar, ali…

– Nebitan je tjedan, bitna je prva sljedeća utakmica, da u njoj vidim reakciju momčadi. Sve što se događa kroz tjedan zna biti i zavaravanje, čovjek se lažno hrabri pa ne bude dobro, a zna biti i obrnuto – kaže uvodno trener Carević, koji neće moći s klupe voditi ogled protiv Vukovara zahvaljujući isključenju protiv Lokosa.

– Svjesni smo kakvu smo utakmicu odigrali protiv Lokomotive, ali rekao bih da nam se dogodilo sve najgore što se može dogoditi u jednoj utakmici. I nadam se da smo ispucali tu nesreću – ističe Carević i dodaje:

– Svaki trener mora paziti na milijardu stvari, i psihološki i na svaki drugi način, ali nećemo se na to vraćati. Mi smo tu utakmicu zaboravili… Bili smo živi do samoga kraja, da smo iskoristili sve što smo trebali iskoristiti vjerojatno bismo pobijedili ili igrali neriješeno, ali nismo to uspjeli, a u nogometu uvijek postoji razlog zašto nismo. Moramo promijeniti neke detalje u igri i vjerujem da će se sve opet okrenuti na pozitivu, da će voda doći na naš mlin.

Gorica u ovom trenutku na osmome mjestu ima četiri boda više od Vukovara, što će reći da u jednom raspletu u nedjelju predvečer može otići na plus sedam, u drugom može ostati na tih plus četiri, a u trećem Vukovar može prići na samo minus jedan…

– Momci su svjesni važnosti utakmice, znamo da nam stiže suparnik koji je dobar, koji ima odlične pojedince prema naprijed i morat ćemo uložiti maksimalan trud, ali i minimalizirati individualne pogreške koje su nam se događale. Moramo biti i malo pragmatičniji u nekim situacijama, jer kad je nešto ‘škakljivo’, ne moraš biti dopadljiv, ne moraš igrati lijepo. Igrači osjećaju momente kad moramo biti pragmatični, a kad moramo igrati svoju igru, od koje sigurno nećemo odstupati, budući da nam ona donosi velik broj situacija za gol i izrazitih šansi… – govori trener Gorice i nastavlja:

– Moramo popraviti realizaciju, ali odstupiti od naše igre u fazi napada sasvim sigurno nećemo. U fazi obrane moramo biti bolji, stabilniji i čvršći u duelu, moramo uzimati puno više tih drugih lopti. To su neke generalne nogometne stvari, ali za mene su to ključne stvari. Na kojem god nivou bili, ja kao trener i oni kao igrači, ti segmenti će biti najvažniji. Očekujem da podignemo dozu agresivnosti, da podignemo broj duela i osvojenih drugih lopti, ali i da zadržimo dobre stvari u fazi napada, jer to nas dovodi u situacije za gol.

Podloga za građenje optimizma postoji, ali postoji i barem nekoliko razloga za oprez.

– Igrači su svjesni svih tih stvari, puno komuniciramo kroz video analizu, treninge i individualne razgovore, i ja sam uvjeren da ćemo biti pravi, da ćemo odigrati jednu mušku utakmicu, kvalitetnu, i da ćemo ostvariti pozitivan rezultat – odlučan je Carević.

Protiv Vukovara je Gorica ove sezone odigrala dvije utakmice bez pobjednika, ona u Vinkovcima završila je 2-2, a ona u Velikoj Gorici 1-1. Momčad Silvija Čabraje danas je nešto drukčija nego što je bila jesenas, rekli bismo i bolja, pa će i Gorica morati biti bolja želi li do silno važnih bodova.

– Vukovar ima dva-tri pojedinca koji rade razliku, koji su jako opasni po gol, razigrani su i živi prema gore, dobri u tranziciji, u presingu, a otraga su se stabilizirali u ovom prijelaznom roku. Bit će to sigurno tvrda utakmica, koja će lomiti na detaljima, a mi na to moramo biti spremni. Moramo znati na što obratiti pozornost u fazi obrane, na koji način ih možemo ugroziti u napadu, a ja se nadam da ćemo taj plan provesti u djelo i da će to biti dobro – zaključio je Carević.

Zahvaljujući sucu Zdenku Lovriću, Vukovar će osim trenera propustiti i kapetan Jurica Pršir, koji je u Maksimiru dobio četvrti žuti karton, a bit će zanimljivo i vidjeti hoće li na vratima ostati Davor Matijaš, koji nije blistao protiv Lokomotive, kao i hoće li biti još nekih promjena.

MOGUĆIH POČETNIH 11
Matijaš (Žarkov) – Trontelj, Perić, Filipović, Čabraja – Pozo, Kavelj – Fiolić, Pavičić, Vrzić – Čuić

Nastavite čitati

Sport

Sjajan nastup USPON-a na memorijalnom turniru – zlato, srebro i bronca idu u Goricu

Objavljeno

prije 14 sati

15. veljače 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Velikogorički Parastolnoteniski klub USPON nastupio je jučer na I. memorijalnom turniru “Srećko Žigman Žiga”, u organizaciji Zagrebačkog parasportskog saveza i PSTK Uriho.

Najsjajnije odličje za USPON osvojio je Marko Vračan, koji je u kategoriji stojećih seniora stigao do zlata. U konkurenciji stojećih seniorki Lorena Rinčić osvojila je srebrnu medalju, dok je Sara Điković turnir završila s broncom.

Uz osvajače medalja, za klub su nastupili i Mario Jelekovac te novi članovi Ivana Novak i David Strbac, ali nažalost, ovoga puta nisu uspjeli proći skupinu.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Košarkaši Gorice dobili utakmicu boljom igrom u zadnje dvije četvrtine

Objavljeno

prije 16 sati

15. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 18. kolu Prve lige uvjerljivo pobijedili momčad Crikvenice rezultatom 77:63, iako je rezultat nakon prve dvije četvrtine bio neodlučen (34:34).