Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Ništa od oduzimanja bodova: Šibenik riješio dugove, Cvita uzeo “lokose”!

Nakon što je Disciplinska komisija HNS-a donijela konačnu presudu da će se Šibeniku oduzimati dva boda po svakom sljedećem nastupu, na Šubićevcu su pronašli novac za isplatu duga bivšim trenerima. Jedan od njih preuzeo je konkurente…

Objavljeno

na

Objavio/la

U četvrtak poslijepodne stigle su vijesti koje su govorile da je borba za ostanak u SuperSport HNL-u definitivno riješena, jer Šibenik je odlukom Disciplinske komisije HNS-a kažnjen oduzimanje po dva boda u svakom sljedećem nastupu zbog dugova prema dvojici bivših trenera. Prve informacije govorile su o dugu od 400.000 eura, nadopune koje su kasnije stigle korigirale su to na nekih stotinjak tisuća eura manje, a kasnije navečer došlo je do preokreta.

Šibenik je, naime, pronašao potreban novac, podmirio dugove prema Damiru Čanadiju i Mariju Cvitanoviću te time riješio situaciju koja ih je momentalno vodila u niži rang, budući da ni sa svih pet eventualnih pobjeda do kraja sezone ne bi mogli prestići trenutačno pretposljednju Lokomotivu. I koliko god bi taj jučerašnji rasplet situacije bio dobar za konkurenciju, uključujući i našu Goricu, dobro je za nogomet i za prvenstvo da je dug riješen, odnosno da će odluka padati na nogometnom travnjaku.

Gorica je u ovom trenutku, gledajući iz te perspektive, u dobroj poziciji, budući da pet kola prije kraja ima sedam bodova više od Šibenika, ali pogrešno bi bilo pomisliti da je bilo što i definitivno gotovo. Bit će tako ukoliko Gorica u ponedjeljak, u utakmici 32. kola, uspije doći do četvrte uzastopne pobjede, i to baš na šibenskom Šubićevcu, ali to tek treba zaslužiti, taj posao tek treba odraditi. I svakako bi trebalo izbjeći najgori scenarij po Goricu, a to je eventualni poraz na Šubićevcu, jer u tom bi se slučaju prednost smanjila na samo četiri boda četiri kola prije kraja…

S druge strane, nije Gorica jedina koja i dalje brine kako se odmaknuti od Šibenika, jer sad je u problemima i Lokomotiva. U slučaju tog neželjenog raspleta, odnosno pobjede Šibenika u ponedjeljak, a istovremeno i eventualnog poraza Lokomotive u Varaždinu, razlika između Šibenčana i “lokosa” bila bi samo dva boda. Donedavno se takvo nešto činilo nezamislivim, ali tako je bilo samo do onog trenutka kad je Silvio Čabraja nakon dugog i uspješnog razdoblja napustio klupu kluba s Kajzerice.

Pod vodstvom njegova nasljednika Damira Ferenčine, u posljednjih pet kola Lokomotiva je uzela samo dva boda, po jedan u sudarima s Goricom i Hajdukom, što je izazvalo paniku u Novom Zagrebu. Posljedično, Damir Ferenčina smijenjen je s mjesta trenera prve momčad, koju je preuzeo – Mario Cvitanović!

Nakon što je velikogorički trener, bivši as Radnika, ali i Dinama i nekolicine inozemnih klubova, dobio svoj zarađeni novac od Šibenika, sad će se upravo sa Šibenikom boriti za izbjegavanje ispadanja iz lige. Opreza radi, ponovit ćemo još jedanput, ne treba iz tih priča u potpunosti isključiti ni trenutačno sedmoplasiranu Goricu, kao ni osmoplasirani Osijek, ali trenutačno stanje stvari govori da će se Cvita sa svojim novim klubom boriti u prvom redu sa svojim bivšim klubom, koji mu je doslovno do jučer dugovao više od 250.000 eura!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Riješene sve dvojbe: HNS će Šibeniku oduzimati dva boda po utakmici?!

Ako u sljedeća četiri dana ne podmire nešto manje od 400.000 eura dugovanja prema bivšim trenerima Cvitanoviću i Čanadiju, Šibenčani će biti kažnjeni oduzimanjem dva boda u utakmici protiv Gorice u ponedjeljak

Objavljeno

na

U utorak navečer činilo se da će borba za ostanak u najvišem rangu hrvatskog nogometa ipak biti dramatična, jer Šibenik je pobijedio Lokomotivu u gostima i prišao Osijeku na tri, a Gorici na četiri boda. U srijedu poslijepodne Gorica je šokirala Dinamo, vratila se na plus sedam u odnosu na fenjeraša, a u srijedu navečer na plus šest se pobjedom u Rijeci odmaknuo i Osijek. I Šibenik se opet našao u problemima…

Međutim, već u četvrtak postalo je jasno da pravi problemi za klub sa Šubićevca tek slijede. Naime, iz HNS-a je stigla odluka da će se Šibeniku u svakoj sljedećoj utakmici oduzeti po dva boda zbog nepodmirenih dugova?!

Zašto? Kako? Zbog čega? Evo odgovora…

Bivši treneri Šibenika, Austrijanac Damir Čanadi i Velikogoričanin Mario Cvitanović tužili su klub zbog duga u iznosu nešto manjem od 400.000 eura. Arbitražni sud HNS-a u tom je predmetu presudio u korist trenerskog dvojca iz sezone u kojoj je Šibenik ispao iz lige, nakon čega su se Cvitanović i Čanadi nagodili s klubom. Međutim, budući da Šibenik nagodbu nije ispoštovao, prijavili su ga Disciplinskoj komisiji HNS-a, koja je kaznila posljednji klub HNL-a oduzimanjem po jednog boda za svaku odigranu utakmicu po svakom treneru. U prijevodu, dva boda po nastupu.

Na tu odluku Šibenik je uložio žalbu, ali time je samo kratko odgodio njezinu provedbu. Žalba očekivano nije prihvaćena i nakon što je istekao i posljednji rok, ta je odluka ovog četvrtka postala pravomoćna. Šibenik, dakle, nije suspendiran na način da ne smije igrati, nego će za svaku sljedeću odigranu utakmicu biti kažnjen s dva oduzeta boda. U prijevodu, ostane li to na snazi, odnosno ne isplate li u međuvremenu bivše trenere ili ako ne dobiju mrvicu milosti od njih, ne potpišu li Čanadi i Cvitanović odgodu do utakmice s Goricom u ponedjeljak u 19.15 sati, Šibenik će u toj utakmici u slučaju pobjede osvojiti jedan bod. U slučaju poraza s aktualnih 28 bodova past će na 26…

Nastavite čitati

Sport

Golman je u napadu, Bistra je na koljenima, Kurilovec je u polufinalu kupa!

Nogometaši Kurilovca pobijedili su Bistru u gostima 1-0 u četvrtfinalu županijskoga kupa, a uspjeli su pritom i dozirati minutažu ključnim igračima uoči subotnjeg derbija u Lučkom. Zaigrao je i golman Patrick Crnolatec…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nesvakidašnju utakmicu odigrali su ove srijede nogometaši Kurilovca. Suludo gust raspored, koji je Kurilovčanima donio šest utakmica u 18 dana, ovoga je puta odveo momčad trenera Senada Harambašića na gostovanje kod Bistre u četvrtfinalu županijskoga kupa. S obzirom na okolnosti, nije tu bilo ni “I” od imperativa, trebao je to čak biti i nešto poput natjecateljskog treninga nakon slobodne nedjelje i ponedjeljka, pa onda i lakšeg treninga u utorak, dan prije utakmice, ali…

Kurilovec je prošao dalje! Na gostovanju na kojem mnogi jako teško prolaze, kod protivnika iz svoga ranga, uz doziranu minutažu za nositelje igre. I uz ozlijeđenoga golmana u vrhu napada! No, ajmo redom.

Krenuli su Kurilovčani s Darijem Banićem i Davidom Prširom na klupi, te s Išekom, Šarićem, Vujnovićem, Selmanom, Sedlačekom, Bolješićem, Mateom Prširom, Žlebečićem, Novakom, Završkim i Starčevićem u početnih 11. I odmah je Kurilovec krenuo dominirati, ukazala se i velika prilika za Selmana, koji je tad bio neprecizan, ali već u 31. minuti uspio se korigirati. I zabiti.

Žlebečić je primio loptu na lijevoj strani, došao do kaznenog prostora, dao povratnu za Đevada Selmana na sredini šesnaesterca, a on je opalio toliko snažno i precizno da se domaći golman nije ni pomaknuo. Kurilovec je zasluženo poveo 1-0 i nastavio u istom ritmu.

Imao je Senadov sastav još dvije prilike do kraja poluvremena, kontrolirao je Kurilovec utakmicu, da bi na velikom odmoru trener odlučio da je Miji Šariću i kapetanu Stjepanu Završkom bilo dosta za ovaj put. Nakon desetak minuta nastavka svoj su nastup završili i Antonio Novak te Luka Sedlaček, u špicu je otišao bek Banić, priliku je dobio i Francesco Antonio Brunetti, koji se nije naigrao ove sezone, ali nije se puno toga mijenjalo. Kurilovec je i dalje bio bolji, stvarao šanse, čak i kad je u 60. minuti trener Harambašić napravio i petu izmjenu, izveo Žlebečića iz igre…

Šestu izmjenu Senad je napravio u 71. minuti, kad je umjesto strijelca Selmana ušao – Patrick Crnolatec! Poznajemo ga kao bivšega golmana Gorice, ove sezone bio je u ulozi drugoga golmana Kurilovca, no obnovio je ozljedu ramena pa je otpala opcija da čuva leđa Išeku. A kad već ne može braniti, može igrati.

– Treneru, na koju me poziciju mislite staviti? – pitao je Crni inovativnog Senada, a odgovor je stigao kao iz topa:

– Ideš u špicu!

Otišao je u špicu i odradio posao. Onako visok i snažan, dobar u skoku, uspio je nekoliko dugih lopti prenijeti suigračima, čak je i kreirao jednu priliku, borio se, trčao, davao sve što je mogao u defenzivi…

– Čekaj, jeste vi ozbiljni? – upitao je Crnolateca jedan od igrača Bistre, koji ga već godinama poznaje kao golmana.

– A što da ti kažem… – sa smiješkom je odgovorio Crni i nastavio “peglati”.

Bistra je u završnici utakmice uspjela pritisnuti ovakav Kurilovec, oslabljen neigranjem petorice ozlijeđenih važnih igrača, tresla se prečka, imali su i jednu izrazitu priliku, ali tu je svoje odradio Leon Išek, golman koji je bio na golu. I ostalo je 1-0, Kurilovec je prošao dalje, jednako kao Samobor, Vrbovec i Dugo Selo.

Imat će tako Kurilovec još najmanje jednu utakmicu više u završnici sezone, a možda će i golman iz napada u svemu tome dobiti još poneku priliku. S brojem šest na leđima, u dresu iste boje kao suigrači, na što baš i nije navikao u svojoj dosadašnjoj karijeri.

Da skratimo priču, ovaj Kurilovec je čudo…

Nastavite čitati

Najave

Tatami i grah – Fuji i Buvljakuše udružili snage!

Koliko velika može biti mala žlica graha?

Objavljeno

na

Objavio/la

Judo klub osoba s invaliditetom „Fuji“ i poznate goričke humanitarke „Buvljakuše“ pozivaju na humanitarnu akciju kojom žele pomoći svojim sugrađanima.

Naime, 11. svibnja ispred Gradske sportske dvorane Velika Gorica održava se EJU Velika Gorica Get Together Turnir, na kojem nastupaju borci iz Fujija, a Buvljakuše će cijeli dan kuhati fini humanitarni grah.

Sav prihod od prodanih porcija graha namijenjen je za pomoć potrebitim sugrađanima.

Pozivamo vas da navijate iz petnih žila, jedete iz punih tanjura i uživate u najboljoj kombinaciji sporta i humanitarke koju ste ikad vidjeli! Pokažimo zajedno koliko velika može biti mala žlica graha… i veliko srce koje stoji iza nje – poziva Fuji i Buvljakuše.

Nastavite čitati

Sport

Sve zbog jedne fotke, 3. dio… Mali odbojkaši iz Kravarskog idu na državno!

Na međužupanijskom natjecanju u odbojci za učenike petih i šestih razreda OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog osvojila je prvo mjesto i plasirala se na državnu završnicu, koja će se igrati početkom lipnja u Vinkovcima

Objavljeno

na

Objavio/la

U srijedu ujutro odbojkaška momčad OŠ Slavka Kolara u Kravarskom, dečki iz petih i šestih razreda, okupili su se ispred škole sa svojom sportskom opremom. Stigli su ući u predvorje škole i još jedanput pogledati fotografiju koja ima svoje posebno mjesto u školi. Na njoj je momčad koja je prije dvije godine bili viceprvak Hrvatske u konkurenciji sedmih i osmih razreda, društvo koje je doživjelo prekrasan doček po povratku u školu.

– Profesore, želimo da naša fotografija bude pokraj ove – otvoreno su svome treneru Leonu Levaru rekli ovi novi klinci još tamo na početku svoga puta, prije nego što su krenuli na gradsko natjecanje.

Na njemu su uvjerljivo osvojili prvo mjesto i izborili županijsko natjecanje u Zaprešiću. I tamo su, naravno, sredili sve protivnike, pa izborili i međužupanijski turnir, koji je na rasporedu bio samo dva tjedna poslije u Karlovcu, baš ove srijede. Pogledali su još jedanput u tu fotografiju, pa se zaputili prema novom koraku na svome putu, prema OŠ Dubovac u Karlovcu.

Tamo ih je čekala ozbiljna konkurencija, četiri protivnika koja su bila najbolja u svojim županijama: uz klince iz Kravarskog, u Karlovac su stigli i njihovi vršnjaci iz OŠ Stoja iz Pule kao predstavnik Istarske županije, sisačka OŠ 22. lipnja kao pobjednik u Sisačko-moslavačkoj županiji, OŠ Ogulin kao prvak Karlovačke županije te OŠ Milan Brozović iz Kastva, najbolja odbojkaška momčad u Primorsko-goranskoj županiji.

Igralo se u dvije skupine, pri čemu su odbojkaši iz Kravarskog u svojoj grupi imali samo jednog protivnika, ŠSD Zvirić iz Kastva. Nikakvih problema tu nije bilo, OŠ Slavka Kolara slavila je uvjerljivo, sa 2-0 u setovima, pri čemu su protivniku prepustili osam, odnosno 11 poena. Sustav je bio takav da je za titulu pobjednika bilo potrebno slaviti još samo u finalu, u kojem je čekala pulska OŠ Stoja. Tu je bilo nešto teže i kompliciranije, ali opet je sve bilo gotovo u dva seta; prvi je završio 25-23, drugi 25-21. I posao je, i treći put ovog proljeća, bio odrađen…

Slavlje nakon pobjede u finalu bilo je sukladno s ostvarenim uspjehom, veliko i emotivno, ali u svemu tome su dečki iz Kravarskog bili svjesni da još nisu gotovi sa svojom misijom. Ona će svoje veliko finale doživjeti na državnom natjecanju, koje će se održati u Vinkovcima od 3. do 5. lipnja. I tamo će OŠ Slavka Kolara imati cilj otići do kraja, no nema dvojbe da će to biti izuzetno teško ostvariti. Teško, ali ne i nemoguće, jer ovo je očito još jedna posebna generacija.

Međutim, sve se nekako slaže. Pomoglo je ovoga puta i to što je profesoru Leonu Levaru došao pomoći kolega Matija Ribić iz OŠ Šćitarjevo, čovjek koji je odbojku i “donio” u Kravarsko, jer upravo je njega Levar naslijedio u OŠ Slavka Kolara. Levar je vodio momčad, Ribić je bio podrška, a dečki su na terenu odradili svoj dio posla.

A igrali su u sljedećem sastavu: Gabriel Cavrić, Luka Domitrović, Stjepan Grdenić, Mihael Ilijević, Jakov Kolarec, Luka Kolarec, Luka Kordić, Emanuel Lovrić, Leon Miković, Ivan Posavec, David Vlahovac, Lovro Vranešić.

Momčad je to koja je već do sad napravila ogroman uspjeh, ali nema dvojbe da se time neće zadovoljiti. Ranije opjevana generacija iz Kravarskog na svom je državnom natjecanju završila na drugome mjestu, Ribićevo Šćitarjevo iste je godine u konkurenciji petih i šestih razreda otišlo do kraja i uzelo naslov državnog prvaka, a to je dokaz da se može.

I da je moguće dospjeti na neku novu fotografiju u školskom holu… Neka im se ostvare želje!

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno