Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

FOTO Pobjeda Bune protiv Posavca u lokalnom derbiju

Objavljeno

na

Objavio/la

Posavec je u 12. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e izgubio rezultatom 1:3 od momčadi Bune, koja je s nova tri boda i dalje bodovno izjednačena s Rakovcem na vodećoj poziciji.

Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gostujućoj momčadi u potpunosti se isplatio početak utakmice s otvorenim gardom i već nakon desetak minuta je uslijedilo vodeći pogodak strijelca Ngangue. Tri minute kasnije uslijedio je kazneni udarac u korist Bune kojeg je Ruklić pretvorio u prednost od dva razlike.

Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad domaćih pokušala se vratiti iz minusa, ali nisu uspjeli. Nakon pola sata iskusni Zlodi poentira za – 0:3! Velika prednost Bune protiv momčadi koja takav scenario nije mogla ni zamisliti. Pogodak Milatovića neposredno pred odlazak na odmor ponudio je domaćoj momčadi nadu da bi u drugom poluvremenu slika na terenu mogla biti za njih prihvatljivija.

Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U drugom poluvremenu uglavnom očekivana igra, pojačani napadi Posavca kontra zgusnute obrane Bune nije bilo dovoljno za eventualnu promjenu rezultata. Gosti su u svojim kontranapadima bili opasniji, ali i nedovoljno precizni.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 12. kolo

NK Posavec (Orle) – NK Buna (Mala Buna) 1:3 (1:3)

Stadion: Lekneno. Nedjelja, 03.11.2024. Gledatelja: 70. Sudac: Jurica Huzjak. Pomoćni suci: Tihomir Bratković i Darin Hošić (svi iz Velike Gorice). Delegat: Goran Pršlja (Nartski Jalševac). Strijelci: 0:1 – Ngangue (9), 0:2 – Ruklić (12-11m), 0:3 – Zlodi (29), 1:3 – Milatović (44).

POSAVEC: Zagorac, A.Breščaković (cap.)(od 31. Jakovljević), M.Breščaković (od 87. Ćevid), Žugaj (od 71. Prosenjak), Milatović, Koljević (od 71. Rajić), Delač (od 74. Musolli), Brtan, Kralj, Curić, Desput. Trener: Nino Matković.

BUNA: Kovač, Yetna, Kalisar (od 90. Muža), Čumpek, Zlodi (od 83. Škojc), Đurašin, Huđber (cap.), Rovišan, Ngangue (od 85. S.Šebek), Ruklić, N.Šebek (od 83. Vukašinec). Trener: Miroslav Lukinić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO HSTK Velika Gorica – seniori doma izgubili od Pule i Zadra

Objavljeno

na

Objavio/la

Proteklog vikenda seniori HSTK Velika Gorica izgubili su na domaćem terenu, u Gradskoj sportskoj dvorani, dva susreta u 4. kolu Superlige. Protiv STK Pula (subota. 02. studenog, 17 sati) izgubili su uvjerljivo, nisu u tri meča osvojili niti jedan set.

Velika Gorica, 02.-03.11.2024. Super liga-04.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Pula, HSTK Velika Gorica-STK Donat (Zadar). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.-03.11.2024. Super liga-04.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Pula, HSTK Velika Gorica-STK Donat (Zadar). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.-03.11.2024. Super liga-04.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Pula, HSTK Velika Gorica-STK Donat (Zadar). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sutradan (nedjelja, 03. studenog, 11 sati) dramatično je izgubljen i meč od Donata, iako je Domagoj Elgar u susretu s Tomislavom Zubčićem imao prednost od dva dobivena seta i vodstvo u 3. setu 9:6! Samo dva poena do pojedinačne pobjede i prve klupske prvenstvene pobjede! Elgar je, ipak, izgubio 3. set i sljedeća dva za izjednačenje 2:2.

Velika Gorica, 02.-03.11.2024. Super liga-04.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Pula, HSTK Velika Gorica-STK Donat (Zadar). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 02.-03.11.2024. Super liga-04.kolo: HSTK Velika Gorica-STK Pula, HSTK Velika Gorica-STK Donat (Zadar). Foto: David Jolić/cityportal.hr

Odlučujući meč za prvu pobjedu kluba u jesenskoj polusezoni izgubio je Marko Habijanec od Danijela Mijatovića (0:3), koji je i u uvodnom meču bio bolji s 3:1 od Elgera.

Galerija fotografija

HSTK Velika Gorica – STK Pula 0:3 (0 : 9 ;  52 : 99)

Domagoj Elger – Frane Runjić 0:3 (6:11, 4:11, 8:11), Marko Habijanec – Alexander Chen 0:3 (8:11, 3:11, 3:11), Ante Jakić – Dorian Kuzmić 0:3 (6:11, 8:11, 6:11).

HSTK Velika Gorica – STK Donat (Zadar) 2:3 (9 : 10 ;  180 : 185)

Domagoj Elger – Danijel Mijatović 1:3 (9:11, 7:11, 12:10, 11:13), Marko Habijanec – Danijel Zubčić 3:0 (11:9, 12:10, 11:8), Ante Jakić – Davor Karlović 3:1 (11:8, 11:6, 8:11, 11:8), Elger – Zubčić 2:3 (11:7, 11:6, 10:12, 9:11, 4:11), Habijanec – Mijatović 0:3 (8:11, 4:11, 9:11).

 

Nastavite čitati

Sport

Zagrebački Kup Hrvatske uspješan za goričke karatiste, osvojili osam medalja

Zlatne su bile Katja Braica, Lucija Kirinić i Matea Kordić.

Objavljeno

na

Ekipa iz Karate kluba Velika Gorica vratila se s osam medalja s Kupa Hrvatske za kadete, juniore i U21 održanom za vikend u Zagrebu.

Ovo je natjecanje ujedno i prvo od 4 bodovna turnira za Europsko prvenstvo koje će se održati u veljači 2025. godine u Poljskoj pa su samim time nastupili svi koji pretendiraju na nastup na tom velikom natjecanju.

Gorički karatisti osvojili su tri zlata i pet bronci od ukupno 11 kategorija u kojima su nastupili.

Foto: Karate klub Velika Gorica

Zlatne su bile Katja Braica, Lucija Kirinić i Matea Kordić, a brončani Nikola Huzjak, David Lovrinović, Petar Krešimir Krmpotić, Ema Jukić i Lucija Kirinić.

– Svi naši borci ju još u “igri” za Europsko prvenstvo, a oni koji su osvojili zlato su napravili lijepu početnu prednost, no očekuju nas još tri bodovna turnira koji će dati putnike za Poljsku. Najviše nas veseli odlična forma i odlične borbe koje su prikazali naši potencijalni reprezentativci – ističu iz kluba.

Ekipu iz Karate kluba Velika Gorica očekuju još dva turnira u Zagrebu i Osijeku, a zadnji odlučujući je najjači svjetski turnir Youth League početkom prosinca u Veneciji.

Foto: Karate klub Velika Gorica

Foto: Karate klub Velika Gorica

Foto: Karate klub Velika Gorica

Nastavite čitati

Sport

Kurilovcu bod u Strmcu: Sve važno smjestilo se u samo tri minute

Nogometaši Kurilovca odigrali su 1-1 sa Savom u Strmcu Samoborskom i prvi put ove sezone povezali dvije utakmice bez pobjede. U sljedećem kolu u subotu na Udarnik dolazi zagrebačko Vrapče

Objavljeno

na

Objavio/la

Kao i obično, bila je to nogometna predstava koja se igrala u formatu “90 plus” minuta, ali na gostovanju nogometaša Kurilovca u Strmcu Samoborskom sve važno smjestilo se u – tri minute! Jedan crveni karton, jedan gol za goste, jedan za domaćine i to je to. Svakome po bod.

Kurilovčani su u goste NK Savi došli nakon prvog domaćeg poraza u sezoni, minimalnog posrnuća protiv Lučkog (0-1), i prilika se činila idealnom za povratak na pobjedničke staze. Domaćin je, naime, i s ovim posljednjim bodom i dalje na jednoznamenkastom bodovnom učinku, u donjem dijelu tablice, a s takvim se protivnicima dosad Kurilovec uspješno obračunavao. Ovo, međutim, nije bio taj dan.

Na isteku borbenog prvog poluvremena, malo prije nego što će sudac poslati igrače na predah, Ante Banić je povukao protivničkog igrača u izglednoj prilici, a sudac je iz džepa izvukao crveni karton. Dobra je okolnost u ovom lošem trenutku to što se dogodio baš uoči predaha, pa je trener Senad Harambašić mogao posložiti brojčanu inferiornu momčad za nastavak.

I uspješno je to učinio, jer već u drugoj minuti drugog poluvremena Kurilovec je poveo. Opet je loptu u protivničku mrežu poslao Luka Sedlaček, bio je to peti ovosezonski gol najboljeg strijelca Kurilovca, ali vodstvo nije potrajalo. Čim je lopta krenula sa centra, Sava je složila akciju koju je golom za ekspresno izjednačenje pretvorio Ian Regvar.

Do kraja se mreže nisu tresle, iako su i jedni i drugi pokušavali doći do tog drugog pogotka, no na kraju su se obje momčadi morale zadovoljiti s jednim bodom. Za domaćina važnog boda, dok je Kurilovčane gubitak preostala dva koštao pada na treće mjesto. Ravnice su prve s 22 boda, Lučko ima 21, Kurilovec 20.

U sljedećem kolu na Udarnik stiže Vrapče.

Nastavite čitati

Sport

Kakva lakoća pobjeđivanja! Karlovac kao plitak potok, stiže vrijeme derbija

Rukometaši Gorice imali su i 15 golova razlike protiv Karlovca na domaćem terenu, a na kraju su slavili pobjedu 35-22. U sljedećem kolu slijedi gostovanje kod Čakovca, a nakon toga u grad stiže našički Nexe

Objavljeno

na

Objavio/la

Posljednje iskustvo s domaćeg parketa pozivalo je na oprez, dramatični remi s Moslavinom prije dva tjedna i dalje je svjež u sjećanju, pa je uoči dolaska Karlovca u redovima rukometaša Gorice mobilizacija bila potpuna. Nitko nije poletio nakon “brutalnih” 20 razlike u gostima kod Dubrave, nije to stil Mateja Miškovića i njegovih momaka, a to se jako dobro vidjelo i na parketu.

– Mi smo dali svoj maksimum, dobro smo se držali u prvom poluvremenu – kazala je trenerica Karlovca Tatjana Rašić kad je sve bilo gotovo, a takav njezin stav puno će reći o kvaliteti koju posjeduje Gorica.

Kad protivnički trener, u ovom slučaju trenerica, nakon poraza od 13 razlike govori o maksimumu svoje momčadi, jasno je kako na ovu, Miškovićevu Goricu gledaju protivnici. Točnije, klubovi koji su još donedavno bili “al pari” s Goričanima, koji su protiv Gorice imali objektivnu šansu.

Ovoga puta šansa za Karlovac jednostavno nije postojala. Od prve minute, od prvoga gola sjajnog Jakova Dujića, bilo je jasno u kojem će smjeru stvari ići. Nije još istekla ni osma minuta, a Gorica je već imala 5-1! Od tog trenutka, Goričani se više nisu osvrtali. U 22. minuti prvi put su poveli sedam razlike, da bi do poluvremena Karlovac smanjio na 15-11.

Vodstvo, međutim, nije dolazilo u pitanje ni u nastavku. Već u 36. minuti opet je plus sedam za Goricu, a kad je šest minuta kasnije na semaforu zasvijetlilo “Gorica 23, Karlovac 13”, krenule su nestajati i posljednje dvojbe. Marko Grubišić je u 59. minuti pogodio za rekordnih 35-20, a do kraja su gosti uspjeli samo mrvicu uljepšati svoj težak poraz. I novu impresivno uvjerljivu pobjedu Gorice.

Ponovno je obrana odradila vrhunski posao, maksimalno limitirala sve kvalitete protivnika, a na drugoj strani terena trpali su praktički svi koji su zakoračili na teren. Hrvoje Ceković prometnuo se u prvog strijelca sa sedam golova, Jakov Dujić i Juro Čakarić pogađali su po šest puta, Jakov Neralić zabio je pet, Marin Lisac četiri, Marko Grubišić i Vid Starčević po dva, a Fran Solariček jedan gol. Na 12 obrana zaustavio se Sorić, a na ukupno 15, sa svoje tri, zaokružio Mislav Turčić…

Lijepo je bilo u završnici vidjeti na djelu i goričku mladost, jer priliku su dobili i Emanuel Šima Jurić te Filip Antonić.

– Čestitao bih svojim momcima na zasluženoj i uvjerljivoj pobjedi, a gostima na fer i korektnoj igri. Od prve minute smo pokazali što nam znači ova utakmica i ta dva boda kući, a cilj smo ostvarili dominantno i na lijep način – zadovoljno je konstatirao trener Mišković.

Nakon šokantnog poraza Nexea u Vinkovcima, Gorica je preuzela prvo mjesto u Ligi B domaćeg prvenstva, Nexe je drugi s bodom i utakmicom manje, a bod iza Goričana je i trećeplasirani Čakovec. Upravo to je sljedeći protivnik Gorice, 16. studenog na rasporedu je gostovanje kod protivnika koji je doživio dva poraza ove sezone, jedan od Nexea, a drugi od Gorice, i to čak 18 razlike! Nexe, usput rečeno, u Veliku Goricu stiže 23. studenog…

Nastavite čitati

Reporter 442 - 24.10.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.