Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Inker je ipak – razina više! Mraclin proljeće otvorio s pokerom u mreži

Nogometaši Mraclina poraženi su 4-0 u gostima kod zaprešićkog Inkera na otvaranju proljeća, a istim rezultatom poraz su upisali i Gradići na gostovanju kod Stupnika. Sljedećeg vikenda i jedni i drugi su doma…

Objavljeno

na

Objavio/la

S poslovično visokim ambicijama u NK Mraclinu su ušli u proljetni dio sezone, u nekim ludim opcijama gledalo se i prema samom vrhu, ali već na prvom koraku stiglo je – prizemljenje! Gostovanje u Zaprešiću, kod još nekoliko puta ambicioznijeg Inkera, završilo je porazom 0-4, ali i spoznajom da u ovoj ligi postoji protivnik s kojim se praktički nemoguće boriti.

Trener Bernard Gulić, naime, u utakmicu je krenuo s postavom u kojoj su bili bivši igrač Hajduka Marko Ćosić, ikona HNL-a Tomislav Mazalović, prekaljeni prvoligaški i drugoligaški igrači Tomislav Šarić, Gordan Barić i Josip Filipović… A tu je i još niz jako dobrih niželigaških igrača i talentiranih klinaca, što je za konkurenciju u ovoj ligi ipak malo previše kvalitete.

Jako se to dobro vidjelo u ovih 90 minuta, u kojima je Mraclin pokušao naplatiti dobar rad na pripremama. U prvih pola sata sve skupa je još nekako i funkcioniralo, Mraclinci su bili u igri, imali i dvije-tri lijepe prilike, ali nogomet se ne igra pola sata… Zapravo, nakon tih pola sata Inker je krenuo dominirati i zabijati, počevši od 28. minute, kad je Mario Landripet poslao prvu loptu u mrežu koju je čuvao Ivan Zagorac.

Već četiri minute poslije bilo je 2-0, pogodio je iskusni Mazalović, a posao su Zaprešićani dovršili u nastavku, golovima Anesa Handanovića i Petra Kovačevića.

– Nadali smo se i vjerovali da možemo pružiti ozbiljniji otpor, ali pokazalo se da Inker ima zaista impresivnu kvalitetu za ovu razinu nogometa. Prva trećina utakmica s naše strane nije bila loša, no neću o tome previše ni govoriti, jer dojam u cjelini je da je pobjeda našeg protivnika apsolutno zaslužena. Čestitali smo protivniku i odmah se okrenuli budućim izazovima, ovo nas neće ni na koji način poremetiti – rekao je trener Mraclina Marko Biljan.

Bez Dianeževića i Smolkovića, koji su ove zime napustili Grabu, ali i bez predviđenog pojačanja Filipa Pižira, koji je zbog problema s ozljedom morao odustati od mraclinskog angažmana, Biljanu i njegovim dečima slijedi velika borba za bodove u nastavku proljeća, počevši od Lekenika na domaćem terenu u sljedećem kolu.

Gradići još korak dalje od ostanka u ligi

Poraz 4-0 doživjeli su i Gradići, naš drugi predstavnik u ovom rangu natjecanja. Prema svemu sudeći, Gradići će jako teško to ostati i sljedeće sezone, budući da su čvrsto zakucani za dno. Na otvaranju proljeća poraženi su u gostima kod Stupnika, prvi gol primili su u završnici prvog poluvremena, a preostala tri u nastavku, čime su dodatno pale akcije momčadi legendarnog Vjerana Simunića u borbi za ostanak.

Da stvar bude još malo gora po Gradiće, još je i TOP iz Kerestinca, koji je u drugi dio sezone ušao s bodom više, došao do pobjede u ovom kolu. I odvojio se na četiri boda više od Gradića, a četiri manje od sisačkog Frankopana, koji drži 14. mjesto na tablici. Teško će do bodova Gradići i u sljedećem kolu, jer u goste stiže vodeći Vrbovec, predvođen Juricom Kovačićem i Nikolom Rakom…

Nastavite čitati

Sport

Košarkaši u lošem nizu: Tri promašena bacanja za treći poraz u nizu

Košarkaši Gorice poraženi su 88-83 na gostovanju kod zagrebačke Mladosti, odnosno druge momčadi Cedevite Junior. Goričane je “uništio” sin nekadašnjeg reprezentativca, ali i loše reakcije u samoj završnici utakmice

Objavljeno

na

Na gostovanju na Velesajmu kod Mladosti košarkaši Gorice doživjeli su treći poraz u nizu, ukupno deseti, što je dovelo momčad trenera Damira Miljkovića u negativan omjer – devet pobjeda i deset poraza. I ovoga puta se kao problem pokazala završnica utakmice, u kojoj Gorica nije bila dovoljno dobra i koncentrirana da bi izbjegla novi porazu.

Već je prva četvrtina nagovijestila kakva nas utakmica čeka, jer Mladost je povela 18-13, da bi Goričani odgovorili serijom 10-1, okrenuli rezultat te ušli u drugu četvrtinu s četiri koša prednosti. Serijom 6:0 uzvraćaju narančasti preko Anzulovića i Stojića za novo vodstvo na koje se nadovezao Dino Subašić s dvije trice. Brzo je momčad Damira Miljkovića pohvatala konce i do kraja poluvremena zavladala terenom preko najstarijeg Ante Mašića, koji je s iskusno iznuđenim slobodnim bacanjima u tim trenucima djelovao kao nerješiva enigma za domaće košarkaše.

Treća je dionica ponudila drugo najveće vodstvo naše momčadi na utakmici (46-53), da bi Mladostaši reagirali serijom 8-0 te preokrenuli rezultat u svoju korist, dobivši taj period igre s uvjerljivih 24-14. Posljednja četvrtina donijela je novu neizvjesnost, jer Gorica je otvarila sa 7-0 za minimalno vodstvo. Uslijedio je potom period igre u kojem su se dvije momčadi izmjenjivale u vodstvu, da bi kod domaćeg vodstva 79-78, na nešto više od dvije i pol minute prije kraja, Mašić i Došen bili neprecizni s linije slobodnih bacanja, što tricama kažnjavaju Stojić i Ferderber i time osiguravaju pobjedu domaće momčadi.

– Mislim da smo mi imali sve u svojim rukama, ali promašili smo tri slobodna bacanja za šest razlike, tako da jednostavno neki detalji su ipak stvar kvalitete. Čestitke mojim momcima na trudu i maksimalnoj borbenosti, međutim na kraju je presudila individualna kvaliteta Mladosti – rekao je trener Gorice Damir Miljković.

Najveću individualnu kvalitetu u redovima Mladosti pokazao je 18-godišnji Luka Stojić, sin bivšeg reprezentativca Marija Stojića, koji je bio prvi strijelac domaćina s 22 koša. Pratili su ga njegov vršnjaci Subašić sa 16 i Ferderber sa 15, a 12 je došao i 16-godišnji Lovre Pešić.

U redovima Gorice najefikasniji je bio Leon Kalinić sa 16 poena, a dvocifren učinak imali su i Ante Mašić (13), Borna Dramalija (12), Kristijan Šutalo (12) i Frano Miloloža (11).

Nova prilika za prekid crnog niza stiže u subotu od 16 sati, kad u Gradskoj dvorani gostuje Crikvenica.

Nastavite čitati

Sport

Kad nema Cara, tu je – Denis! ‘Svaki dan sam zahvalan što me nazvao…’

Prvi trener Gorice Mario Carević dobio je dvije utakmice suspenzije zbog crvenog kartona, pa ga je protiv Rijeke mijenjao Denis Mojstrovič (38), slovenski trener koji je uz njega već dvije godine. Dena je ispričao svoju priču…

Objavljeno

na

Nogometaši Gorice uzeli su velik i vrijedan bod protiv lidera Rijeke u subotu, propustili su pritom uzeti i još dva, budući da nema previše dvojbi da su Goričani pobjedi bili bliže nego Riječani, a u svemu tome naš je klub stigao promovirati i jednog čovjeka iz sjene.

– Momčad će voditi Denis Mojstrovič i Mensur Mujdža, imam potpuno povjerenje u njih – rekao je Mario Carević uoči ogleda s Rijekom, prve od dvije utakmice koje sam nije mogao voditi.

Crveni karton kojeg je dobio protiv Šibenika tako je u prvi plan progurao prvog navedenog, jer Denis Mojstrovič, 38-godišnji Slovenac, bio je uz aut liniju, što će reći da je on preuzeo momčad u ovim specifičnim trenucima. Isto će učiniti i u Koprivnici u srijedu od 17 sati, kad je na rasporedu četvrtfinale SuperSport Kupa, u kojem će Gorica pokušati iz natjecanja eliminirati domaći Slaven Belupo.

Tim povodom u klubu su se potrudili javnosti predstaviti čovjeka koji mijenja prvoga trenera, svoga šefa i prijatelja Carevića. Govorio je i o njemu, i o radu u Gorici, i o iskustvu vođenja momčadi protiv Rijeke, kao i o utakmici koja slijedi u srijedu. Doznali smo i kako je počeo igrati nogomet u “državi skijaša i hokejaša”, tko su mu bili idoli…

Nastavite čitati

HOTNEWS

Skupština sa sadržajem: “Dečki lukavečki” došli pomoći Kurilovčanima!

Na redovnoj izvještajnoj skupštini NK Kurilovca malo je toga bilo – redovno! Skupštini su napustili bivši članovi IO-a, u čiji su sastav primljeni novi ljudi, pri čemu “iskaču” imena bivšeg predsjednika i sportskog direktora NK Lukavca

Objavljeno

na

Objavio/la

Često su redovne izvještajne skupštine naših nogometnih klubova velikim dijelom suhoparne, odrađene “pro forme”, tek toliko da se održe… U tu kategoriju, međutim, ne spada redovna izvještajna skupština NK Kurilovca, održana u ponedjeljak navečer na Udarniku. Bilo je vrlo sadržajno, bilo je zanimljivo, bilo je ispunjeno dobrim vijestima, brojkama i slovima, optimističnim i intrigantnim najavama, ali i ponekom neželjenom, ružnom scenom.

S time je, zapravo, sve skupa i počelo. Bivši članovi izvršnog odbora, koji su prošlog proljeća podnijeli pismene ostavke na svoje funkcije, ovom su prilikom i službeno razriješeni, ali tek nakon što su saslušali tekst isprike zbog teksta objavljenog u klupskom biltenu. Kad su od prvog do zadnjeg slova saslušali ispriku, bivši članovi kluba ustali su sa svojih mjesta i napustili Skupštinu.

A kad je taj dio ovog radnog druženja odrađen, mikrofona se dohvatio dopredsjednik kluba Zdenko Sovina. U njegovu stilu, izvješće o radu bilo je prepuno zanimljivosti, ozbiljnog sadržaja i sitnih duhovitosti, a u jednom se dijelu čak i govorilo stranim jezikom… Zdenko je, ukratko, opet zablistao, ali i, svjestan širine onoga što je nabrojao, nasmijao prisutne kad je u posljednjoj fazi opsežnog izlaganja dobacio:

– Ništa ne brinite, na zadnjoj sam stranici…

Pobrojano je u tom izvješću sve što se događalo oko prve momčadi, ali i omladinske škole, same organizacije i funkcioniranja kluba, pri čemu je nemoguće bilo oteti se dojmu da je iza NK Kurilovca – dobra godina! Unatoč svim poteškoćama koje su se rađale putem, unatoč mučnoj epizodi s bivšim članovima IO-a, unatoč ponekom lošijem rezultatu na terenu, Kurilovčani su se itekako imali čime pohvaliti.

Govornicu je zatim preuzeo predsjednik kluba Dražen Vujnović, koji je iznio financijsko izvješće. Taj je dio pokazao koliko je teško voditi jedan ovakav klub u aktualnim okolnostima, koliko je zahtjevno poravnati sve račune, koliko nezahvalan posao na sebe preuzimaju ljudi iz vodstva kluba. Dugovi postoje, ali nisu zabrinjavajući, pogotovo kad znamo da su ljudi kojima je klub najviše dužan sam predsjednik, prvi čovjek Nadzornog odbora Vlado Stepanić te trener prve momčadi, odnosno voditelj škole Senad Harambašić.

Upravo je Vlado Stepanić pročitao izvještaj NO-a na čijem je čelu, a nakon toga se, između ostaloga, pristupilo izboru novih članova izvršnog odbora. I opet zanimljivo, opet sadržajno, opet ohrabrujuće…

– Za nove članove izvršnog odbora IO predlaže sljedeće ljude: Goran Guteša, Jerko Ljubičić, Tomislav Gligora, Danijel Jančić, Vitomir Lučić i Ivan Mihalić. Tko je za prihvaćanje ovog prijedloga? – otvorio je glasovanje Sovina, a prijedlog je prihvaćen jednoglasno.

Izvršni odbori redovno se popunjavaju na klupskim skupštinama, nema u samom tom činu ničega posebno senzacionalnog, ali imena ljudi koji su se priključili svakako zaslužuju pozornost. Svih šestorica imaju svoju težinu i vrijednost, imat će i svoj značaj, ali posebno se tu ističu Goran Guteša i Tomislav Gligora. Donedavno su njih dvojica bili ključni ljudi NK Lukavca, autori povijesnih dosega kluba s Lukavella, a sad su odlučili prihvatiti poziv iz Kurilovca i doći pokušati pomoći.

Goran Guteša, Jerko Ljubičić i Tomislav Gligora donedavno su bili u NK Lukavcu, a sad su se priključili društvo s Udarnika

Kako će sve to funkcionirati, tko će imati koju ulogu u novoj konstelaciji snaga, najbolje će pokazati vrijeme pred nama, no način na koji je popunjeno ovo klupsko tijelo daje jako puno razloga za optimizam. Poznavajući društvo koje je ušlo u klub, poznavajući društvo koje ih je dočekalo na Udarniku, imamo pravo vjerovati da će ovo biti dobar spoj, jer u izvršnom odboru su bili i ostali još i Dražen Vujnović (predsjednik), Robert Nestić (dopredsjednik), Zdenko Sovina (dopredsjednik), Robert Šimunić, Muruvet Halilić, Damir Golubić, Damir Slojšek, Zlatko Barbarić te Filip Župetić.

Kad je kompletan posao odrađen, preostalo je još i saslušati što imaju za reći gosti, počevši s predsjednikom MO-a Damirom Slojšekom, preko predsjednika NS Velika Gorica Željka Mihalja, tajnika ZŠUGVG-a Darka Blažinčića i zamjenika župana Ervina Kolareca, sve do Nenada Črnka, predsjednika županijskog saveza, ali i prvog čovjeka HNK Gorice, što je ovom prilikom ipak bila kudikamo važnija funkcija.

Naime, i tijekom izlaganja Zdenka Sovine i Vlade Stepanića bilo je govora o suradnji NK Kurilovca i HNK Gorice, suradnji koja bi u budućnosti trebala biti puno dublja, snažnija i opsežnija nego dosad, a o tome je govorio i sam Črnko. Ambicije našeg prvoligaša bitno su se promijenile ulaskom kapitala u klub, ponovno se tako spominjala izgradnja klupskoga kampa na 200.000 kvadrata, u kojem bi bilo smješteno i puno toga potrebnoga velikogoričkom sportu u cjelini.

Međutim, u toj priči NK Kurilovec bi imao posebno mjesto, kao klub partner, kao sredina u kojoj bi se mogli razvijati mladi igrači, ali i kao sredina koja bi u sljedećem olimpijskom ciklusu trebala donijeti Velikoj Gorici predstavnika u jedinstvenom trećem rangu hrvatskog nogometa. Grad poput našega to zaslužuje, klubu poput HNK Gorice takav partner je potreban, a NK Kurilovec idealan je za takvo što.

O svemu tome pričalo se i odmah po završetku skupštine, u neformalnom druženju brojnih sportskih prijatelja, a pričat će se još i u danima pred nama. Naime, nije nikakva tajna da bi u oba kluba voljeli da Kurilovec već ove sezone izbori promociju u viši rang, a problematično bi u svemu tome moglo biti to što je prijelazni rok već prošao, što se pojačanja u ovom trenutku mogu dovoditi samo kad je riječ o slobodnim igračima, a prava kvaliteta košta…

U svakom slučaju, bio je to vrlo sadržajan ponedjeljak na Udarniku…

Nastavite čitati

HOTNEWS

NK Velika Mlaka rezimirala humanitarku za Senu – prikupljeno gotovo 15 tisuća eura

Humanitarni turnir “Svi za Senu” došao podržati i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar.

Objavljeno

na

Objavio/la

NK Velika Mlaka 1947 prošle je subote organizirao humanitarni nogometni turnir “Svi za Senu”, kojim su prikupljali sredstva za liječenje svojeg mještanina Senahida Bobića Sene, čiji sinovi treniraju u klubu, a bori se s agresivnim karcinomom te mu je novac potreban za liječenje u Italiji.

Foto: NK Velika Mlaka 1947

Klub je danas objavio dobru vijest da su tijekom turnira i uplatama na račun sa svrhom liječenja, prikupili gotovo 15 tisuća eura.

Dodajmo kako Sena prolazi ciklus terapija, od kojih samo jedna košta 20 tisuća eura, te mu je i dalje potrebna pomoć.

Foto: NK Velika Mlaka 1947

–Ekipa, jedno veliko, veliko hvala svima na posjeti u subotu. Napravili smo jedan veliki korak u pomoći za Senu, svi skupa. Hvala svima koji su došli i podržali, kao i onima koji nisu mogli, ali su doprinijeli uplatama na račun. Hvala i svim donatorima koji su pripomogli kroz donacije hrane, pića i ostalih potrepština kako bi organizacija, kao i prikupljanje sredstava, prošla što lakše. Tijekom dana prošao je jako veliki broj vas kroz klub. Između ostalog, posjetio nas je te izrazio podršku i pomoć i sam gradonačelnik Krešimir Ačkar kojemu se isto zahvaljujemo – poručuju iz kluba.

Foto: NK Velika Mlaka 1947

Priču o Seni i načine uplata donacija pogledajte ovdje.

Foto: NK Velika Mlaka 1947

 

Nastavite čitati

Reporter 445 - 27.02.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.