Povežite se s nama

Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

na

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

 

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Sport

Imamo najboljega golmana u državi! Nitko ne brani kao Goričanin Karlo

Naslov prvaka Hrvatske u hokeju na ledu ponovno je osvojio Sisak, koji je u finalu pobijedio Mladost, ali najbolji golman prvenstva dolazi iz KHL Zagreba – njegovo ime je Karlo Bujanić i dolazi iz Velike Gorice…

Objavljeno

na

Uvjerljivom pobjedom Siska protiv Mladosti u posljednjoj utakmici finalne serije završena je još jedna sezona hrvatskog prvenstva u hokeju na ledu, sportu koji ima bogatu povijest, trenutke za pamćenje poput pojave jakog Medveščaka, ali i sadašnjost koja hokejaše udaljava od naslovnih strana. Ispod radara tako je prošao i detalj koji sa svim tim povezuje naš grad. Točnije, ne radi se o detalju nego o – Karlu!

Za mjesec dana Karlo Bujanić će navršiti 23 godine, a hokej u svim varijantama počeo je igrati kao desetogodišnjak. Hokej na rolama, inline hokej ili “pravi” hokej na ledu, nije bilo posebno važno, Karlo nije odustajao. Velika nagrada stigla je prije tri godine u obliku priznanja za najboljega golmana U-20 prvenstva Hrvatske, da bi ove sezone stigla dodatna nadogradnja.

Karlo Bujanić, naime, proglašen je najboljim golmanom hrvatskog prvenstva! Govorimo, naravno, o seniorskom prvenstvu, o natjecanju u kojem su najbolji hrvatski hokejski golmani, od svih njih najbolji je upravo Karlo. Dečko koji je sve svoje nepune 23 godine proživio u Velikoj Gorici, koji u tišini tjera po svome, koji je jako dobar u onome čime se bavi. Član je KHL Zagreba, no nije nemoguće da će mu ovo priznanje i otvoriti vrata nekih viših razina hokeja.

U svakom slučaju, kao i u svih ovih 25 sportova koji nam djeluju u gradu, Velika Gorica ima se čime pohvaliti i u hokeju na ledu…

Nastavite čitati

Sport

Klaf rastura, ali ovoga puta samo će gledati: ‘Milka, daj ti to preuzmi…’

Naš trener Dean Klafurić radi jako dobar posao na klupi Širokog, u srijedu je u polufinalu Kupa pao Željezničar, a već u subotu na redu je gostovanje u sedam sati vožnje udaljenoj Bijeljini. No Klaf će tamo biti gledatelj, a palicu preuzima prijatelj i suradnik

Objavljeno

na

Objavio/la

Jako dobar posao u Širokom Brijegu radi naš trener Dean Klafurić, dečko iz Kurilovca u najboljim godinama, odnedavno i djed. Ove zime prestao je dolaziti na uobičajne goričke nogometne kave, jer trenerski put odveo ga je prema Hercegovini, u kraj iz kojega korijene vuče supruga Maja, a vijesti koje otamo stižu govore da je u Širokom – pretežno sunčano!

Opasna je sezona u tijeku, čak četiri kluba ispast će iz lige u kojoj ih je trenutačno 12, a u tom smislu je Klaf od prvog trenutka bio svjestan da ga čeka težak posao. I da će svaki bod biti važan. Klafurić ih zasad, hvala na pitanju, skuplja s popriličnom uspješnošću…

Krenulo je odlično, s dvije pobjede protiv GOŠK-a iz Gabele, prvo u kupu, a zatim i u ligi, u kojoj je zatim Zrinjski odnio bod s Pecare “na pravdi boga”, nakon 90 minuta potpune dominacije Širokog. Put u kupu nastavljen je pobjedom protiv Veleža, bivšeg Klafurićeva kluba, a prvi poraz stigao je u gostima kod Sarajeva i kolege Zorana Zekića.

Povezao je Široki nakon toga još dvije pobjede, u ligi s Posušjem i još jednom u kupu s Veležom, nakon čega je stigla i prva mala kriza. Boraz 0-3 kod Borca u Banja Luci nezasluženo je visok, s na njega se naslonilo i 2-5 doma s Veležom u prvenstvu, u najlošijoj utakmici koju je Široki odigrao od Klafurićeva dolaska.

Međutim, olakšanje je stiglo nakon briljantne pobjede doma protiv Željezničara, ponovno u kupu, ovoga puta u polufinalu. Dogodilo se to u srijedu, a već u subotu Široki čeka gostovanje u dalekoj Bijeljini. Na put je Klaf tako momčad poveo već u četvrtak, a u petak će trening odraditi u prekrasnom okruženju, koje izgleda ovako nekako:

Široki je trenutačno na sedmome mjestu, šest bodova iznad zone ispadanja, a Radnik iz Bijeljine na osmome mjestu ima samo dva boda više od Posušja, najboljeg među ugroženima. U prijevodu, bit će ovo utakmica “na nož”, a Širokom pritom neće pomoći činjenica što će baš ovoga puta, baš u Bijeljini, suspenziju morati odraditi – trener!

Dean Klafurić, naime, ima tri akumulirana žuta kartona, što znači da će morati preseliti na tribine. To, međutim, ne znači da Široki ovom prilikom neće voditi Velikogoričanin.

– Milka, preuzmi, sve znaš – reći će Klaf neposredno uoči utakmice svom prijatelju i dugogodišnjem suradniku Damiru Milanoviću, najpoznatijem po tome što je bio trener Mraclina i Jelačića.

Dobro, igrao je i nešto prve lige, osvajao nekakve trofeje, okušao se i u europskim natjecanjima, ušao s Goricom u HNL, ali sve to ovoga puta može objesiti mačku o rep. I okrenuti se onome što je naučio kao trener Mraclina i Jelačića, jer baš kao i tamo, ovoga puta on će biti šef. A Klaf privremeno u pozadini…

– Ma on je uvijek u pozadini, samo misli da je glavni – kazat će na tu temu mladi i talentirani Milka.

Iako, nježnim godinama unatoč, jer tek su mu 42, ima iza sebe i nešto nakupljenog iskustva. Kao, primjerice, onomad u srcu Mostara, kad se igrao veliki derbi između Veleža i Zrinjskog. I tad je Klaf zaslužio jednu utakmicu na tribinama, pa je momčad preuzeo upravo Milka. Svjedoci kažu da je uz liniju pretrčao više nego polovica igrača na terenu, a posebnim iskustvom može se opisati i ono što je slijedilo nakon poraza 0-1 pod Bijelim brijegom.

Naime, nakon završetka utakmice u teren su uletjeli navijači Zrinjskog uletjeli su u teren i sukobili se sa specijalcima, u tom trenutku svi su se razbježali prema svlačionicama, a jedini je na svome mjestu ostao Damir Milanović. Sve se smirilo nakon nekoliko minuta, ali Milka je postao i ostao miljenik navijača Veleža.

– Nakon toga dva mjeseca nigdje nisam platio kavu, ha, ha… – sjeća se Milka.

Suradnja s prijateljem i šefom Klafom toliko je dugotrajna i duboka da problema nije bilo tad, kao što ih neće biti ni tad. Deda Klafurić će sve pripremiti najbolje što može, komunikacija s klupom će biti konstantna, no njegove oči i uši na klupi bit će Milka.

Sretno, Goričani!

Nastavite čitati

Sport

Besplatan tenis u travnju: ‘Školarci, dođite i upoznajte se s tenisom!’

U organizaciji Teniskoga kluba iTeam Velika Gorica, uz pomoć iz Grada i županijske sportske zajednice, učenici naših osnovnih škola mogu tijekom travnja doći na terene i okušati se u tenisu

Objavljeno

na

Teniski klub iTeam Velika Gorica u suradnji s gradskom sportskom Zajednicom, rekreativnim Savezom i turističkom zajednicom, kao i samim Gradom, ali i županijskom sportskom Zajednicom, do kraja travnja organizira besplatne treninge tenisa za djecu svih osnovnih škola u Velikoj Gorici.

“Pozivamo sve učenike osnovnih i srednjih škola da se prijave na ovaj besplatan program i na taj se način upoznaju s tenisom. Tenis je sport koji je u mlađim dobnim kategorijama prilično evoluirao, postavši tako dostupan svima, ne samo financijski, već i igrački. Djeca sa svojih sedam godina mogu bez problema osjetiti čari teniske igre, a pri tome mislim na zaista igranje mečeva i izmjenu loptice sa suigračem ili trenerom već na prvom treningu”, poručuju iz kluba, uz objašnjenje:

“Cijeli program treniranja u našem klubu temelji se na ITF (Međunarodna teniska federacija) tzv. “Play&Stay” sustavu, što podrazumijeva prilagodbu tenisa djeci, koja igraju na malim teniskim terenima adekvatnima njihovoj visini i uzrastu, te s malim, laganim, lako upravljivim reketima i jednako tako prilagođenim sporijim lopticama koje dozvoljavaju djeci više vremena za procjenu loptice koju je suigrač uputio, te više vremena za razmišljanje što učiniti s tom lopticom i kako na nju odgovoriti. Sve ovo omogućava djeci uživanje u igri i tenisu kao sportu.”

Tenis će se besplatno moći igrati na terenima TK iTeam VG u sklopu srednjoškolskog centra u Cvjetnom naselju. Prijave se vrše na broj telefona 091 3344 031 (trener Miha) i primaju se za vrijeme trajanja programa. Odnosno, tijekom mjeseca travnja.

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIA ITALIA TZ Zagrebačke županije s partnerima na međunarodnom sajmu Fiera del Cicloturismo

Sveta Nedelja za vikend domaćin utrke Spartan Santa Domenica.

Objavljeno

na

Turistička zajednica Zagrebačke županije, u suradnji s Turističkom zajednicom grada Dugog Sela i Turističkom zajednicom grada Samobora, sudjeluje na međunarodnom sajmu Fiera del Cicloturismo koji se održava u Bologni, od 4. do 6. travnja, gdje će svijetu prezentirati našu ponudu cikloturizma.  

Riječ je o najznačajnijem specijaliziranom sajmu posvećenom cikloturizmu u Italiji, koji okuplja destinacije, profesionalce i ljubitelje biciklizma iz cijele Europe. 

Zagrebačka županija kao atraktivna cikloturistička destinacija prezentira brojne rute i iskustva koje spajaju prirodne ljepote, kulturnu baštinu i eno-gastronomsku ponudu. Na sajmu su, uz Turističku zajednicu Zagrebačke županije, prisutne i lokalne turističke zajednice iz Dugog Sela i Samobora, koje predstavljaju svoje cikloturističke projekte i bogatu ponudu. 

– Naša županija pozicionirala se kao nezaobilazna cikloturistička destinacija Hrvatske, s više od 1.000 kilometara uređenih biciklističkih ruta koje povezuju gradove, vinske ceste, kulturne atrakcije i parkove prirode. Sudjelovanje na Fiera del Cicloturismo još je jedan iskorak prema međunarodnom tržištu i cikloturistima koji su, sve više, u potrazi za autentičnim destinacijama. Sudjelovanjem na ovakvim događanjima osnažujemo konkurentnost i povećavamo vidljivost naše turističke destinacije, među ključnim dionicima emitivnih tržišta – istaknula je direktorica županijske Turističke zajednice Ivana Alilović. 

Foto: Cityportal

Tradicija biciklizma u Samoboru živi još od kraja 19. stoljeća   

Samobor već desetljećima privlači izletnike, no sve više i bicikliste zahvaljujući sedam tematskih ruta koje vijugaju kroz 150 kilometara najljepših samoborskih pejzaža, od skrivenih šuma, vidikovaca i vinskih cesta, pa sve do Parka prirode Žumberak – Samoborsko gorje. Vožnja biciklom ovdje nije samo rekreacija, već i prilika za uživanje u povijesti, gastronomiji i prirodnim ljepotama, a tradicija biciklizma živi u ovom kraju još od kraja 19. stoljeća. 

– Samobor je već prepoznat kao omiljeno odredište za dnevne izlete, a uz vrhunsku gastronomiju i kulturne sadržaje, nudimo i bogatu biciklističku ponudu te razne outdoor aktivnosti. Vjerujemo kako će nas posjetitelji sajma prepoznati kao destinaciju idealnu za sve profile biciklista, od rekreativaca do profesionalaca – naglasila je direktorica Turističke zajednice grada Samobora Iva Pehar. 

Dugo Selo mrežu biciklističkih, pješačkih i konjičkih staza 

S druge strane, Dugo Selo, u neposrednoj blizini Zagreba, razvija projekt nove outdoor destinacije u suradnji sa Svetim Ivanom Zelinom i Vrbovcem, kreirajući mrežu biciklističkih, pješačkih i konjičkih staza idealnih za istraživanje pitomih brežuljaka, vinskih cesta i skrivenih kutaka istočnog dijela Zagrebačke županije. 

– Dugo Selo posljednjih godina intenzivno razvija biciklističku infrastrukturu i manifestacije, čime postajemo sve privlačnija destinacija i za ljubitelje aktivnog odmora i za biciklističke profesionalce, sudionike nacionalnih i međunarodnih natjecanja na dugoselskom pumptracku. Sajam u Bologni idealna je prilika da predstavimo potencijale i specifičnosti našeg područja, posebno stoga što se nalazimo na jednoj od najatraktivnijih ruta Zagrebačke županije – naglasila je direktorica Turističke zajednice grada Dugog Sela Karmela Vukov Colić. 

Foto: Samir Kurtagić

Sveta Nedelja za vikend domaćin utrke Spartan Santa Domenica 

Zagrebačka županija i ovaj vikend živi u znaku sporta i rekreacije. U subotu i nedjelju, 5. i 6. travnja, u Svetoj Nedelji održava se Spartan Santa Domenica, jedinstvena adrenalinska utrka poznatog svjetskog brenda Spartan. Očekuju se brojni natjecatelji iz Hrvatske i inozemstva, koji će na atraktivnim stazama ispitati vlastite granice izdržljivosti, snage i izdržavanja. Utrka Spartan Santa Domenica važan je dodatak sportskoj i outdoor ponudi Zagrebačke županije te potvrda njezina statusa kao jedne od vodećih destinacija u području aktivnog turizma. 

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Sport

Pozdrav sa stadiona: Vrata koja se ne javljaju, teren kao tepih i bauštela pod istokom

Radovi su na Gradskom stadionu u punom tijeku: na terenu radi i gradi trener Carević s igračima, uz rub igrališta rade i planiraju ljudi iz škole nogometa, ispod tribine se postavlja keramika, a teren se uređuje i kosi. I sve to iza jednih neobičnih vrata…

Objavljeno

na

Objavio/la

Budući da proljeću očito još nitko nije javio da je stiglo, jer ovih se dana baš i ne ponaša u skladu sa svojom reputacijom, slabo smo se u posljednje vrijeme mogli nauživati sunca. Ovog četvrtka ipak se pojavljivalo, pa se logičnom činila odluka provjeriti što se događa u dijelu grada u kojem vlada – zelenilo. Odnosno, na našem Gradskom stadionu…

I već po dolasku sve govori da su ovdje radovi u tijeku. Gdje god pogledaš, kamo god se okreneš. Na prvom pomoćnom terenu svoje je odrađivala prva momčad, trener Carević i njegov stožer nisu pretjerivali s naporima dan uoči Varaždina, ali svejedno se žestoko radilo. Svoje su dotad već odradili i klinci, nakon čega su se treneri iz škole nogometa okupili na kavi kod Peveca i zadržali u analizi aktualnog trenutka.

Kavu kuha i na stol donosi vedeta NK Vrbovca, srednji Pevecom sin Đuka, koji se usput bavi i tehnološkim iskoracima.

– Stari moj, dokle smo mi došli… – gunđa “Brozović z Kozjače” dok uzima mobitel u ruke i gleda prema vratima ograde.

– Evo, upravo sam nazvao vrata! Evo, imam broj upisan u imenik, lijepo piše “vrata”, ja nazovem i ona se otvore – objašnjava Đuka situaciju u kojoj se našao otkad su zamijenjena vrata na ulasku u kompleks stadiona.

Doduše, dotična vrata nisu baš raspoložena za priču, u slušalicu se čuje samo “korisnik ne može odgovoriti na vaš poziv”, ali zato rade. I otvaraju se brzo i lako, elegantno i šutke. Dovoljno je upisati svoj broj mobitela u sustav i svaki sljedeći poziv širom otvara vrata…

Nedaleko od omiljenoga gradskog nogometnog okupljališta odvija se i druga vrsta posla, i to ispod istočne tribine. Građevinski radovi su ovih dana znali biti i bučni, ali tako to i izgleda kad se radi punom parom. Za početak se uređuju sanitarni čvorovi, uređivat će se i dnevni boravak za igrače, a u sljedećoj fazi i restoran za zajedničke obroke, uredski prostori… Planovi su veliki i ozbiljni, radi se vrlo konkretno i ozbiljno, a ništa drukčije nije ni nekoliko desetaka metara dalje, na samom terenu.

Odmah nakon utakmice protiv Slaven Belupa, a bilo je to još 5. ožujka, krenuli su radovi na sanaciji travnjaka, koji je bio u jako lošem stanju. Nepunih mjesec dana poslije slika je potpuno drukčija.

Proces ide tako da se dijelovi na kojima trave nije bilo, ili je nije bilo dovoljno, doslovno izrežu iz travnjaka. Iskopaju se i pripreme, zemlja se vadi i radi se odgovarajuća podloga, na što dolazi nova trava, koja je naručena od specijalizirane tvrtke. Nakon što se to odradi, potrebna su dva do tri tjedna da trava “odleži” i da se u potpunosti primi. Od početka radova prošla su gotovo četiri tjedna, a to se i vidi.

– Teren je sad top! – zadovoljni su i dečki koji rade na održavanju travnjaka.

Kosilica je u pogonu, jer trava je ponovno gusta i kvalitetna, a to i ne čudi s obzirom na vremenske prilike. Podsijano je dodatnih 150 kilograma trave po cijelome terenu i taman nakon toga krenule su obilne kiše, što je u kombinaciji s povremenim pojavljivanjima sunca bilo sjajno za bujanje vegetacije. Kad se spoji puno vlage i toplije vrijeme, znat će oni koji imaju dvorišta, trava “ludo” raste…

Slijedom svega toga, travnjak će utakmicu protiv Istre 1961 sljedećeg vikenda, cijelih pet tjedana nakon sanacije, biti nešto potpuno drugo od onoga što smo imali dosad. Pa će valjda prestati i priče o “livadi” i “krumpirištu” u Velikoj Gorici. Kad se teren pripremi za utakmicu, bit će to potpuno drukčiji vizualni dojam, ali još je važnije da će teren biti idealan za nogomet.

Vidjevši sve to, sjećajući se ne tako davne prošlosti, sa stadiona smo mogli otići zadovoljni. I preostalo je odraditi samo još jedno.

– Ej, Pevi, odoh ja, daj samo nazovi vrata!

– Evo, opet se ne javljaju… – progunđao je Đuka, ali svejedno su se i ovoga puta širom otvorila.

Nastavite čitati

Reporter 446 - 20.03.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.