Sport

IN MEMORIAM – TOMISLAV ŽIDAK (1.1.1953., Zagreb – 13.4.2017., Zagreb)

13.travnja 2017.godine otišao je jedan od najboljih, ako ne i najbolji, športski novinar – Tomislav Židak.

Objavljeno

prije 8 godina

12. travnja 2018.

Objavio/la

“Možda nije u redu da jedan sumnjivi poluintelektualac, sin šustera iz Vugrovca, piše o čovjeku čije je vizije ne tako davno napadao i prezirao, jer su moje metafore priproste i huliganske. Moja publika nisu salonski intelektualci, koji sve te lamentacije čitaju kroz naočale sa zlatnim okvirima, moji crteži su uglavnom zadimljeni i crno-bijeli, moja publika su huligani s Dolca, luzeri koji piju po kvartovskim ćumezima, pa čak i robijaši po kaznionicama. I svi mi već 40 godina čekamo nekakvog Godota i svake jeseni, kad gospodin Godot ne dođe, vadimo mast ‘maksimirskom Luciferu’, od navijača sa sjevera do salonskih šprehera i proglašavamo ga serijskim ubojicom hrvatskog nogometa. Želite li dobiti blagonaklonost i simpatije široke publike ili njenog elitnog dijela, najsigurniji je način pljunuti na Mamićevu sirovost, prostakluk, odnosno njegov ‘der Mangel an Erziehung’…”, jedan je od Žiletovih štikleca koji najbolje opisuje odnos s gospodarom Maksimira, možda i najčešćim stanovnikom Židakove Šume. Voljeli su se i mrzili, ali jedan bez drugoga nisu mogli.

Baza je uvijek bio – Domagoj, restaurant kod pokojnog Lovre, ispod maksimirskog juga. I danas je tamo Kranjčarova slika kako lebdi ispod natpisa: “Cico über alles”. Često smo Domagoj otvarali, još češće – zatvarali, a jetra je strpljivo podnosila torture. Dan bi počeo s dvije domaće “šljive”, zatim bi se popila dva hladna, orošena Löwenbräua, a onda bi konobar Štef šapnuo da je “buncek baš gotov”. U međuvremenu bi se skupilo društvo, Gero, Sandro, Stana, Šojka i već oko deset ujutro planula bi prva litra “karabita”, kako smo zvali popularno zelinsko vino. U jedanaest već bi pala i pjesma: “Za nikaj na svetu, ja menjal te ne bi, moj Zagreb tak imam te rad…”
Cicu Kranjčara Židak je obožavao jer za njega simbolizirao purgerštinu i jer u njemu oduvijek tinja neki mali, ali opipljivi pokret otpora. Kada su svi Cici brojali gemište, Židak bi ih s njim ispio i bez pardona ispalio: “Kada je malo unutra, onda je najopasniji…”
Cico, a kasnije i Niko, bili su Tomin pojam zagrebačkog nogometa, a Nikino tjeranje u Hajduk, Židak Mamiću baš nikada nije oprostio.

Bu nekaj i od kuće, podigao je glas, znajući da ga ovaj sluša. A Krešo se često nasmijao i s novom turom stigao za stol. Na njegovo mjesto, u kutu, gdje je imao najbolji pregled igre, mjesto koje je živi svjedok mnogih kolumni i razgovora, mjesto koje bi baš svakoga tjedna, kada je nabo dobru temu, uskliknulo od veselja:
– Šokre, ubil buš nas s ovim karabitom…
Vlasnik kultnog kafića Van Gogh, Krešimir Ostojčić nije, međutim, bio samo barmen, već suputnik i prijatelj, svjedok brojnih Žiletovih proputovanja, gdje je Krešu švercao po hotelima i upoznavao ga s brojnim facama svjetskog nogometa. Nakon selidbe Jutarnjeg iz Vjesnika u Koransku, Van Gogh je postao baza, a “refreshment” svakodnevna navika. U kojoj se uvijek nalazio i Šokre, sve do posljednjeg dana. Od četvrtka, za nas koji smo zalazili tamo, taj će stolac vječno ostati prazan…

18.04.2017., Zagreb – Komemoracija za Tomislava Židaka održala se u kazalištu Gavella. Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

Zmaj s Borongaja, kako je tepao, bila je Židakova najveća muza i ljubav njegova života. Prisutna u kolumnama, u kojima je na svoj briljantni humoristički dar pričao njihove anegdote i gdje ju je znao slatko podbosti, a ona bi uzvratila kada bi iz banke SMS-om stigla poruka da je opet nekaj zbrisalo s računa…
Snješka je bila neizostavni dio Šume, ali i naših života, svakoga dana, oko 16 sati, kada bi zazvonio telefon, a on bi, tvrde svjedoci, odmah se okrenuo:
– Mala, daj putnu, stiže Zmaj…
Zmaj kojeg je doslovce obožavao!

Grdobina i škampi ostali su u moru. Stol na “ribarnici” Volosko kod Somborskog nije dočekao još jednu “riblju gozbu” kulinarskog užitka. S nogometnim začinima. Žile je pobjegao… Još jedna potvrda da Bog k sebi uzima dobre ljude prerano. Dvaput godišnje uzimao je “jednodnevni godišnji odmor”, sa Snježanom bi dolazio na more. Škampi su plivali u malvaziji zadovoljstva. Za posljednja razgovora iz bolnice dogovarali smo novi ručak. Da jedan drugome nešto objasnimo… zapisao je Orlando Rivetti, ugledni riječki novinar i Židakov veliki prijatelj.

Svatko ima svog favorita, a moj se zna – Štef Lamza, davnih se dana jasno i otvoreno odredio Židak po pitanju najobožavanijeg igrača. Kroz glavu gospona Lamze uvijek su letjela ona četiri, samo njihova pitanja, kojima je započinjao svaki razgovor: “Na koliko smo tableta dnevno, kako prostata, kakva je penzija i kaj bu s Dinamom? A gutamo šest tableta dnevno plus ‘afrička šljiva’, mokrimo kao što mucavci govore, penzija je mala, a režije sve veće. A Dinamo? Nigdar ni bilo da ni nekak bilo…”
Stjepan Lamza ima posebno mjesto u Židakovom panteonu slavnih, Štef je početak i kraj svakog razgovora o “najboljem dinamovcu svih vremena”. Zauvijek će svijetliti rečenica koju smo mi mlađi novinari naučili u zarez: “I danas najjače svijetli ime Štefa Lamze, bohema iz Splendida, tragičara s Vile Rebar i autora nezaboravne utakmice 14. lipnja 1967., kada je u Zagrebu sa 4-0 Eintracht iz Frankfurta zgažen kao opušak. U režiji Štefa Lamze…”

Na prvu stvar nam zvuči kao čarobna priča, pisati o klubu koji obožavaš od vremena nogometne inicijacije, ali zapravo ste je mogli podvesti pod omiljeni Židakov nazivnik – za jedan tračak radosti, hiljadu dana žalosti. U iznimnim šampionskim trenucima Dinamo je predstavljao zadovoljstvo i sreću, ali u profesionalnom Židakovu životu značio je i mali milijun dvorskih borbi, mačevanja s političkim namjesnicima, polemiziranja s nedodirljivim šefovima. Opet – bez tolikih frustracija i trauma, zar bi “Priče iz Maksimirske šume” ikoga zanimale? A znamo da ih je narod gutao i da na posljednjoj stranici subotnjeg Magazina od toga dana pa dovijeka zjapi crna praznina. Život i smrt plesali su ruku pod ruku na stranicama koje su nam tobože pričale o nogometu.

Tomislav Židak vječito je radio – i onda kada bi već ispunio svoju dnevnu “kvotu”. Samo mu je bolest mogla oduzeti radni, spisateljski ritam i način života. Bio je od onih koji su vrlo jasno živjeli kako bi radili, a posvetio je taj rad sportu, prvenstveno nogometu i Dinamu. Teško je govoriti o bilo kom dobrom, ali i teškom momentu sporta proteklih desetljeća bez njegove riječi. Židak je istinitost stavljao ispred svega, a pratio je spisateljskim stilom bez premca.
Zbog Tomislava Židaka novine su kupovali i radnici i sveučilišni profesori. Objedinio je ne samo navijače Dinama, već navijače samog, poštenog sporta i njegovih plemenitih težnji. Bio je pisac i čovjek dobra srca, koje će nedostajati svakom čitatelju i znancu. Za njim ostaju knjige i novinski tekstovi. I nenadoknadiva praznina.

Povezane teme:in memoriam sportski novinar Tomislav Židak

Sport

FOTO Klas i Lomnica odigrali miroljubivo i bez pobjednika

Objavljeno

prije 8 sati

16. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Klas i Lomnica su u 16. kolu Premier lige odigrali neodlučeno, strijelci su bili Leonardo Mikić za domaću momčad i Hrvoje Skupnjak za gostujući sastav.

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Polovicom prvog poluvremena u samo dvije minute narušena je rezultatska ravnoteža tako što su domaći došli u vodstvo pogotkom Mikića (21.), ali rezultat je u ravnotežu vratio svojim golom Skupnjak za izjednačenje 1:1 (23.).

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obje momčadi su u drugom poluvremenu odigrale otvoreno, ali pogodaka nije bilo. Oba vratara su branila bez pogreške, napadači nisu bili dovoljno precizni te je nekoliko obećavajućih situacija ostalo bez rezultatskog efekta.

Mičevec, 15.11.2025. Premier liga-16.kolo: Klas-Lomnica 1:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je zadnja četiri kola odigrao odlično, vezao je tri pobjede (Dubrava 3:1, Vatrogasac 1:0 i Lukavec 3:1) te neodlučeno s Lomnicom.

Klas (16 5 3 8 23:29 18) je s 18 bodova na 13. mjestu, a Lomnica (16 5 3 8 17:24 18) je također s 18 bodova na 14. mjestu u trenutačnom poretku.

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 16. kolo

NK Klas – NK Lomnica (Donja Lomnica) 1:1 (1:1)

Mičevec. Stadion: ŠC Mičevec. Gledatelja: 60. Subota, 15.11.2025., 14 sati. Sudac: Dario Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Albert Trstenjak i Ivan Rešetar (oba Samobor). Delegat: Mario Fabečić (Gradići). Strijelci: 1:0 – Mikić (21), 1:1 – Skupnjak (23).

KLAS: Mujkić, Kovačić (od 46. Perša), Petir (cap.), Županić, Mikić, Mesić (od 72. Matić), Maričević (od 72. Marković), M.Tadić, Gajski (od 85. Kulušić), Gredelj, Celčić. Trener: Josip Tadić.

LOMNICA: Luter, Garvanović (od 61. Delić), Gudelj, Dijanežević, Burazer (od 88. Kevrić), Skupnjak, Šćurić, Šoštarec, Čizmadija, Galić, Arbanas. Trener: Zoran Tomčić.

Nastavite čitati

Sport

Igor Hajduk usmjerio pobjedu Mraclina protiv Moslavine

Objavljeno

prije 9 sati

16. studenoga 2025.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je na svojoj domaćoj travnatoj pozornici Nove grabe dočekao Moslavinu u utakmici koja će se pamtiti po nevjerojatnim trenucima i izuzetnoj igri kapetana Igora Hajduka. Iako su domaći početak utakmice dočekali s dozom velikog opreza, Igor Hajduk je već u 13. minuti svojom briljantnom majstorijom, iz nemoguće pozicije lobao kutinskog golmana Tomislava Ilinića i doveo Mraclin u prednost. Prava drama nastala je nakon što je Mraclin promašio kazneni udarac u 27. minuti koji je izborio naravno Igor Hajduk srušen od strane gostujućeg stopera Andreja Burića. Jurica Brdek je s bijele točke poslao loptu u suprotan kut od golmana, ali nažalost, van okvira vrata. Ta promašena prilika mogla je značiti početak velikog preokreta za Moslavinu, no srećom za domaće, nisu platili cijenu te pogreške. Ali to nije bio kraj Hajdukovih čuda. U 42. minuti, nakon lucidne asistencije suigrača, opet je napao, i ponovo pogodio u malu mrežicu suprotnog kuta, ostavivši Ilinića bez odgovora i dižući Mraclin na 2:0. Dok su domaći slavili, Moslavina nije odustajala. U 65. minuti, trenutak nade za goste, Luka Lončarević je iskoristio priliku, jedan ubačaj je glavom loptu spremio u mrežu, smanjio je rezultat na 2:1. Unatoč tom pogotku, Moslavina nije uspjela napraviti potpuni preokret, gostujući napadi bili su žestoki, nastojali su slomiti obranu domaćih. Međutim, mraclinska čvrsta obrana, predvođena Ivanom Rajićem, izdržala je sve nalete, dok je golman Ivan Zagorac briljirao sa nekoliko ključnih intervencija. Na kraju, zadržavši svoju prednost, Mraclin je slavio, a igrač utakmice, bez ikakve sumnje, bio je Igor Hajduk, čiji je genij zasjenio sve ostale. Za Moslavinu, iako je pokušavala, ostao je gorki osjećaj neiskorištenih šansi, jer unatoč trudu i borbenosti, nisu uspjeli doći do izjednačenja.

IV. NL SREDIŠTE ZAGREB , 14. kolo

MRACLIN – MOSLAVINA 2:1

Stadion Nova graba. Gledatelja 80.
Sudac: Čerkez (Vrbovec). Pomoćnici: Tišljar i Rešetar.

STRIJELCI: 1:0 – I. Hajduk (13), 2:0 – I. Hajduk (42), 2:1 – Lončarević (65).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Strunje, Rajić, M. Paradžik (od 26. Perić), Brdek (od 72. J. Domitrović), Tokić, Borovac, Đurašić, Matić (od 81. Rakas), Hajduk (od 59. B. Dandić). Trener: Saša Sabljak.

MOSLAVINA: Ilinić, Crnoja (od 84. Škurla), Grubišić, Grgić, Slekovac (od 18. Horvat), Lilovac, Batarelo, Burić, Veltruski (od 35. Lončarević), L. Ćosić (od 46. Dajčar), R. Ćosić. Trener: Siniša Grubišić.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Ban Jelačić nadigrao drugoplasirani Kloštar

Objavljeno

prije 18 sati

16. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ban Jelačić je u 16. kolu Premier lige zabilježio glatku pobjedu u susretu s drugoplasiranim Kloštrom rezultatom 2:0, golovima Ivana Pušića i Tina Kovačevića.