Sport
‘Ima nas jedva za postavu, čeka nas luda atmosfera, ali kad smo već došli do ovdje…’
Rukometaši Gorice u subotu u 19.30 sati igraju posljednju utakmicu sezone, utakmicu koja može donijeti, ali i odnijeti priliku za novi europski iskorak. U goste izravnom rivalu Poreču putuju oni koji nisu ozlijeđeni, a takvih nema previše
Petak je, taman je otkucalo podne, sunce sija, proljeće se ukazuje u najboljem izdanju, a na terasi omiljenog im goričkog kafića sjede jedan Karlovčanin, jedan Senjanin i jedan novinar. S rukometom na meniju, je samo nešto više od 24 sata preostala su do utakmice u kojoj će pasti odluka.
Karlovčanin je Juro Čakarić, 22-godišnjak, već treću sezonu igrač HRK Gorice. Senjanin je Tin Tomljanović, igrač PPD Zagreba koji je ove sezone na posudbi u Gorici, a osim njih dvojice baš i nema previše glavnih junaka ove naše priče.
– Na lijevom krilu imamo Roka Malina i mene, na desnom Maksa Jurića, na lijevom vanjskom je Tin, srednji Goričanec, desno Dujić i na pivotu Cikatić. I to je to – prezentira Čakarić brojčano stanje uoči gostovanja kod Poreča u subotu (19.30 sati).
Utakmica je to u kojoj će se izravno odlučivati tko će završiti sezonu na četvrtome mjestu, posljednjem koje donosi iskorak u europska natjecanja. Gorica je trenutačno četvrta, Poreč peti s dva boda manje. Gorici je dobar i poraz do dva razlike, ali morat će ići na pobjedu, svim problemima unatoč.
– Osim Svržnjaka, ozlijeđeni su Šalić, od prije tjedan dana i Franković, prije toga i Solariček, možda uspije malo pomoći Barišić… Uz nas sedam nabrojanih, tu budu i tri-četiri klinca, da popune klupu, ali dobro, tako je bilo i u Dubravi, pa smo dobili utakmicu – ne traži alibije Čakarić, koji potpisuje točno 90 ovosezonskih ligaških golova.
Zabio ih je nešto i u Europi, u dvostrukih okršajima sa Česima, pa onda i Slovacima, u utakmicama za kakve se isplati boriti.
– Nema pritiska ni sa koje strane, jer klupski cilj smo ispunili plasmanom u Ligu za prvaka, ali bilo bi lijepo još jedanput izboriti Europu. Prije svega zbog nas samih, kad smo već prošli sve ovo što jesmo, kad smo toliko dali od sebe, da se nagradimo za kraj… Važno je pokazati se na toj, nekoj drugoj vrsti scene. Mnogi nikad ne dobiju takvu priliku, a nekima će to možda biti prva i posljednja šansa za takav iskorak – logično rezonira Juro, a nadovezuje se prijatelj i suigrač Tin.
– Evo, meni se to prvi put dogodilo ove sezone, nadam se ne i posljednji – kaže sa smiješkom, pa nastavlja:
– Prvi put igram i Ligu za prvaka, a pogotovo Europu, tako da svakako mislim da se imamo za što boriti. Važno je skupljati da nova iskustva, poseban je osjećaj igrati europske utakmice, jer upoznaješ i različite stilove trenera, drukčija je i komunikacija… Ima svoju čar apsolutno.
Tin Tomljanović (lijevo) i Juro Čakarić spremni dočekuju odlučujućih 60 minuta u Poreču u subotu navečer… Foto: Cityportal
Prošlog ljeta Tomljanović je potpisao za PPD Zagreb nakon pet sezona u riječkom Zametu, pa otišao na kaljenje u Goricu, kroz koje je puno toga mogao naučiti, vidjeti, osjetiti.
– Bilo je uspona i padova. Slabije smo krenuli u sezonu u smislu igre, iako su nas rezultati pratili, da bi se kasnije sve posložilo taman prije nego je došlo do odlaska Gala, teške ozljede Svržnjaka, jedinog ljevaka u vanjskoj liniji, kasnije je otišao i Ceković… Bilo je tu svega, puno problema, ali nekako smo sve to izdržali i došli do ove prilike, nadomak cilju – govori Tomljanović.
A ipak, cilj je još toliko daleko. Točno 60 minuta teške borbe daleko.
– Ma uvijek je u Poreču teško. Znamo što nas čeka, čvrsta obrana domaćina, dobri vanjski igrači, pivot koji puno zabija, puna dvorana, glasni navijači “Šajeta Boys”… I njima je ovo utakmica odluke, silno žele u Europu i sigurno će biti nabrijani, svjesni smo toga – ističe Tin, a nadovezuje se Juro.
– Pobijedili smo ih doma 25-23, u jednoj knap utakmici, ali dolje će biti jako, jako teško. Dobra su momčad, već nekoliko godina zajedno, uigrani su, s nekoliko iskusnih igrača. I s više opcija od nas, s puno većom širinom u ovom trenutku. Međutim, imamo i mi svoje adute, napravit ćemo sve da uspijemo.
Andrija Nikolić preuzeo je Goricu u jesen 2018., u međuvremenu se udomaćio ovdje i pokazao koliko vrijedi… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL
A u tu će misiju Juro, Tin i ostatak malobrojnog društva krenuti s Andrijom Nikolićem na čelu. Trenerom koji se udomaćio u našem gradu i klubu, čovjekom čije su zasluge za još jednu – bez obzira na ishod u Poreču – uspješnu sezonu velikogoričkog rukometa.
– Andrija je prije svega jako dobar čovjek. Lako je s njim raditi, nema tu podizanja tonova, deranja, opušten je… Zna rukomet, zna nas posložiti, pa tako i u ovoj situaciji, kad nas je toliko malo, iz nas izvlači maksimum. Ali kažem, prvenstveno je kao čovjek prva liga – hvali trenera Tin, a Juro će bez razmišljanja i sa smiješkom odbaciti ponudu da kaže i nešto loše o treneru.
– Ja bih čak rekao da je on najbolji trener u Premijer ligi! Čak i kad ga se uspoređuje s trenerima Zagreba i Nexea, jedini njegov problem je to što dosad nije dobio priliku na višoj razini. Ali neka, to je barem za nas dobro, jer to je trener koji ne izvlači iz nas maksimum, nego i malo više od toga. Puno radi na odnosima unutar momčadi, stvara atmosferu i moje je mišljenje da je 50 posto zasluga za naše rezultate njegovih – kaže Čakarić.
I on je u Velikoj Gorici već odavno kao doma, pune tri godine su iza njega, a ni Tomljanoviću nije trebalo previše vremena da se prilagodi na gorički ritam života.
– Ma super je! Život u Velikoj Gorici je baš ugodan, nema gradske strke i galame kao u Zagrebu, a što se kluba i trenera tiče, sve je top. Moja igra mogla je biti i bolja, ali ipak sam došao u novi klub, kod novog trenera, u novi sustav, preselio i na novu poziciju… Sljedeće sezone sigurno ću biti bolji ako ostanem, a osobno ne bih imao baš ništa protiv takvog raspleta – zaključio je Tin.
Kave su polako ispijene do kraja, trebalo se polako početi i okretati posljednjem treningu uoči Poreča. Pa onda u subotu i sjesti u autobus za Poreč, odigrati tih posljednjih 60 minuta i, duboko vjerujemo, putem kući proslaviti ostvarenje cilja.
Malo ih je, al’ ih ima…
Sport
Bajka završila s ponosom! Kurilovec ispao pred “pola Gorice” na jugu
Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 od Dinama na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, ali ostavili su jako dobar dojam, jednako kao i više od tisuću ljudi okupljenih na južnoj maksimirskoj tribini
Eto, i to je ostalo iza nas… Utakmica svih utakmica u svijetu NK Kurilovca, utakmica koja je intrigirala velikogoričku, ali i hrvatsku javnost, utakmica koja će ući u povijesne knjige. Iščekivanje je trajalo mjesecima, još od trenutka kad su kuglice ždrijeba četvrtfinala Kupa Hrvatske spojile Dinamo i Kurilovec, svoj vrhunac to je iščekivanje dosegnulo u posljednjih nekoliko dana, a nakon što je utakmica konačno i odigrana, Kurilovčani imaju sve moguće razloge da budu ponosni.
Ispali su od Dinama, izgubili 2-0 i tako okončali bajku koja je počela u Zemuniku, a nastavljena domaćim pobjedoma protiv Oriolika i protiv prvoligaša Istre 1961, ali Kurilovčani su ostvarili svoj cilj.
– Želim da svi zajedno, kad utakmica završi, možemo pogledati jedni druge u oči – rekao je trener Senad Harambašić uoči utakmice, a to je na koncu i dobio.
Dinamo je svoje golove zabio iz prve dvije prilike koje je uspio stvoriti, pogađali su Monsef Bakrar u 24. i mladi Patrik Horvat u 30. minuti, a na tome je i stalo. Ako je netko strahovao od rezultatske katastrofe, od nekakvog potopa s velikom razlikom, Kurilovčani su dokazali da za strahovanje nije bilo povoda. I na ovakvom stadionu, protiv ovakvog protivnika, bili su u stanju igrati nogomet, parirati moćnom Dinamu i na kraju upisati vrlo prihvatljiv poraz.
Kurilovčani su se prezentirali na jako lijep način, no čudesni prolaz dalje ostao je samo san… Foto: Josip Mikačić/PIXSELL
Imao je i Kurilovec jednu lijepu kombinaciju, u 50. minuti maksimirske tribine zapljeskale su akciji koja je počela od golmana Leona Išeka, pa preko nekoliko igrača stigla do protivničke polovice, a šteta je jedino što završnica Matea Pršira nije bila samo za nijansu bolja. Ne bi se ništa bitno promijenilo ni da je taj udarac ušao, jer Dinamo je prolazak u polufinale osigurao rutinski, igrajući koliko je potrebno, i to s velikim brojem juniora u kadru, ali opet je šteta…
Iako, razočaranih na kraju nije bilo. Ni na terenu, ali ni na tribinama. Kadrovi koji su kreirani na maksimirskom jugu ostat će također zapisani za povijest, jer ove se srijede poslijepodne “Gorica preselila na Maksimir”. Debelo iznad tisuću ljudi došlo je pogledati svoje miljenike iz kvarta, dečke koji su na ovu utakmicu došli nakon što su odradili posao u banci, na baušteli ili gdje već, a to je svakako događaj vrijedan zapisivanja u povijesne knjige.
Doista je na trenutke čovjek imao osjećaj da je na južnoj tribini pola Gorice, toliko se poznatih lica moglo vidjeti, susresti, razmijeniti dojmove… I mlado i staro, i žene i muškarci, i košarkaši i rukometaši, i roditelji s djecom i dečki s djevojkama, svi su željeli biti dio ovoga događaja. I svi su uživali. Bez obzira na rezultat, bez obzira na hladnoću i vjetar u završnici utakmice, čak i nekoliko kapi kiše, nikome nije palo napamet otići prije nego što su igrači i stožer Kurilovca došli pod tribinu i zahvalili na podršci.
Sutra će se još prepričavati doživljaji i dojmovi, mentalne slike ostat će negdje zapisane, a Kurilovčani će – krenuti dalje. Maksimir se smjestio između Mača i Bistre, koja slijedi već za vikend, kad će ova nogometna bajka i službeno završiti.
Bravo, Kurilovčani!
Četvrtfinalna utakmica Hrvatskog nogometnog kupa između Dinama i Kurilovca na stadionu Maksimir započela je emotivnim trenutkom kada je početni udarac izveo naš Ivan Šćepina, nekadašnji igrač juniorske momčadi Kurilovca.
4.3.2026. – Stadion Maksimir, Zagreb, Hrvatska – SuperSport Hrvatski nogometni kup 2025/2026, cetvrtfinale, GNK Dinamo – NK Kurilovec. Photo: Josip Mikacic/PIXSELL
Publika je Šćepov udarac ispratila pljeskom, nakon čega je krenula utakmica.
Sport
Gorica lovi novo polufinale: ‘Ključni igrači su načeti, ali želja je ogromna…’
Nogometaši Gorice u srijedu od 17 sati gostuju kod Varaždina u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, a problem za trenera Carevića je umor i sitne ozljede nakupljeni u posljednjem razdoblju. Međutim, šansa je tu…
