Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

prije 2 godine

19. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Povezane teme:4.NL Središte hotnews NK GRADIĆI novi trener vjeran simunić

Sport

FOTO – Petak kad je otiš’o Zigi

Objavljeno

prije 8 sati

6. lipnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Neki petki prođu kao i svaki drugi, a neki ostanu zapisani za sva vremena. Ovaj će u Mraclinu ostati upamćen kao petak kad je otišo Zigi i oprostio se od aktivnog igranja nogometa.

Igor Hajduk – Zigi, legenda turopoljskog nogometa, odigrao je svoju posljednju službenu utakmicu. Posljednji put istrčao na travnjak u dresu NK Mraclin i posljednji put osjetio onu posebnu emociju ponosa i ljubavi koju samo nogomet može dati. A onda je napravio ono po čemu ćemo ga pamtiti. Zabio je drugi gol Mraclina u konačnici rezultata 2:5.

Još jedan. Posljednji u službenoj utakmici, jedan od nekoliko stotina koje je kroz godine u karijeri pospremio u mreže diljem Hrvatske i Turopolja. Kao da je sudbina htjela da se krug zatvori baš onako kako i treba – s loptom u golu i osmijehom na licu. Teško je u nekoliko rečenica opisati sve ono što je Zigi značio Mraclinu, suigračima, navijačima i nogometu ovoga kraja. Nisu to samo golovi, pobjede i utakmice. To su godine odricanja, prijateljstva, zajedništva i ljubavi prema klubu i nogometu koju ne možeš izmjeriti statistikom. Na rastanku nije nedostajalo ni emocija – uz pljesak suigrača, navijača i prijatelja, potekla je i poneka suza iz njegovog oka, stiglo je i slatko iznenađenje – torta „By Viki”, koju je pripremila Viktorija, kao još jedan mali znak zahvalnosti za sve što je Zigi dao klubu i nogometu.

Zato ova fotoreportaža nije samo priča o jednoj utakmici protiv Rugvice. Ovo je uspomena na dan kada je završilo jedno veliko nogometno poglavlje.

Na petak kad je otiš’o Zigi.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odbojkaška proljetna liga – drugo okupljanje održano u Glini

Objavljeno

prije 12 sati

5. lipnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Drugo okupljanje Odbojkaške proljetne lige za mlađe kadetkinje održano je u Glini, u nedjelju, 31. svibnja 2026. godine. Ovo je već peta godina održavanja ove lige, koja ima međužupanijski značaj, a zamišljena je kao razvojna liga za mlađe odbojkašice.

Glina, 31.05.2026. Odbojkaka proljetna liga – 2. okupljanje. Foto: Liga

Kroz natjecanje i druženja stječu se nova prijateljstva, izgrađuje s timski duh i upoznaju se drugi gradovi, a ujedno se razvija i odbojkaški sport.

Glina, 31.05.2026. Odbojkaka proljetna liga – 2. okupljanje. Foto: Liga

Ove godine u Ligi sudjeluje osam klubova sa 10 ekipa: OK Sunja, OK Petrinja, OK Velika Gorica, OK Kutina, OK Glina, HAOK Dubrava, OK Kelteks Karlovac, OK Feniks Sesvete, OK Velika Gorica 2 i OK Kutina 2.

Glina, 31.05.2026. Odbojkaka proljetna liga – 2. okupljanje. Foto: Liga

Glina, 31.05.2026. Odbojkaka proljetna liga – 2. okupljanje. Foto: Liga

Slijedeće 3. završno okupljanje na programu je u nedjelju, 14. lipnja 2026. godine u Velikoj Gorici, u Gradskoj sportskoj dvorani. Početak natjecanja je u 09 sati.

Galerija fotografija

Odbojkaška proljetna liga 2026., 2. okupljanje

REZULTATI 05.kolo: OK Kelteks – OK Sunja 2:0 (25:19, 25:12), OK Kutina 1 – OK Velika Gorica 2 0:2 (18:25, 21:25), OK Kutina 2 – OK Velika Gorica 0:2 (15:25, 20:25), OK Feniks – OK Glina 2:1 (25:5, 17:25, 15:11), OK Petrinja – HAOK Dubrava 0:2 (24:26, 16:25).

06.kolo: OK Kelteks – OK Velika Gorica 2 2:1 (25:10, 21:25, 15:11), OK Sunja – OK Velika Gorica 1 0:2 (15:25, 23:25), OK Kutina 1 – OK Glina 2:1 (25:18, 20:25, 15:10), OK Kutina 2 – HAOK Dubrava 0:2 (8:25, 9:25), OK Feniks – OK Petrinja 0:2 (22:25, 12:25).

07.kolo: OK Kelteks – OK Velika Gorica 1 2:0 (25:21, 25:13), OK Velika Gorica 2 – OK Glina 0:2 (23:25, 18:25), OK Sunja – HAOK Dubrava 0:2 (20:25, 25:27), OK Kutina 1 – OK Petrinja 0:2 (14:25, 14:25), OK Kutina 2 – OK Feniks 2:0 (25:17, 25:15).

Poredak: 1. HAOK Dubrava (7 7 0 14:0 14), 2. OK Kelteks (7 7 0 14:1 14), 3. OK Velika Gorica 1 (7 6 1 12:2 12), 4. OK Sunja (7 4 3 8:8 8), 5. OK Petrinja (7 3 4 7:8 6), 6. OK Feniks Sesvete (7 3 4 6:10 6), 7. OK OK Kutina 2 (7 2 5 4:10 4), 8. OK Velika Gorica 2 (7 1 6 4:12 2), 9. OK Glina (7 1 6 4:12 2), 10. OK Kutina 1 (7 1 6 3:13 2).

Nastavite čitati

Sport

FOTO NK Mladost Buzin pobjednik Memorijalnog turnira Franjo Milanščak ”Gira” u Novom Čiču

Objavljeno

prije 1 dan

5. lipnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Memorijalni turnir Franjo Milanščak ”Gira” u organizaciji Nogometnog kluba Dinamo Hidrel i obitelji Milanščak odigran je jučer (četvrtak, 04.06.2026.) u Novom Čiču. Na turniru mlađih pionira, godište 2013. i mlađi, sudjelovalo je sedam klubova od osam prijavljenih (izostao je NK Stupnik).