Sport
Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’
Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…
Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!
Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.
– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.
Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.
– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.
03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL
Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…
A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.
– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.
– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.
Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.
– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.
Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.
– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.
– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.
Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.
– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.
– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.
Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića
– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.
U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.
– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.
Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!
Natjecanje 19.velikogoričke malonogometne lige 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 09. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (31.01.2026.).
Velika Gorica, 03.02.2026. 19.VMNL-09.kolo. Foto: VMNL
Mraclin je u konkurenciji mlađih pionira iznenađujuće visoko (5:0) pobijedio prvoplasiranu Goricu kojoj je to bio prvi poraz. Drugoplasirana Buna je također poražena, izgubila je minimalno (0:1) od Poleta.
Velika Gorica, 03.02.2026. 19.VMNL-09.kolo. Foto: VMNL
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8 ekipa. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Velika Gorica, 03.02.2026. 19.VMNL-09.kolo. Foto: VMNL
Velika Gorica, 03.02.2026. 19.VMNL-09.kolo. Foto: VMNL
Nastavak Lige je u subotu, 07. veljače 2026. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 09. kolo
Mlađi pioniri – 09.kolo (31.01.2026.): Kurilovec – Velika Mlaka 1947 0:12, Mraclin – Gorica 5:0, Polet – Buna 1:0, Vatrogasac – Ban Jelačić 4:3, Mladost –Gradići 2:4. Poredak: 1. Gorica (9 8 0 1 50:9 24), 2. Velika Mlaka 1947 (9 7 0 2 35:12 21), 3. Buna (9 7 0 2 23:8 21), 4. Mraclin (9 6 0 3 34:16 18), 5. Gradići (9 5 0 4 21:19 15), 6. Polet (9 5 0 4 15:26 15), 7. Vatrogasac (9 4 1 4 22:23 13), 8. Kurilovec (9 1 1 7 9:38 4), 9. Ban Jelačić (9 1 0 8 9:39 3), 10. Mladost (9 0 2 7 6:31 2).
Pioniri – 08. kolo (31.01.2026.): Ban Jelačić 1 – Vatrogasac 4:1, Kurilovec – Mraclin 1:2, Lomnica – Mladost 0:3, Buna – Ban Jelačić 2 5:0. Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (8 7 1 0 25:4 22), 2. Kurilovec (8 6 0 2 26:6 18), 3. Mraclin (8 5 1 2 11:6 16), 4. Buna (8 3 3 2 13:9 12), 5. Vatrogasac (8 4 0 4 19:18 12), 6. Mladost (8 2 0 6 8:13 6), 7. Lomnica (8 2 0 6 7:32 6), 8. Ban Jelačić 2 (8 0 1 7 2:23 1).
Početnici ”zlatna liga” (31.01.2026.): Klas – Ban Jelačić 0:1, Buna – Gradići 0:1, Lukavec – Velika Mlaka 1947 2:1, Mraclin – Gorica 2:1. Početnici ”srebrna liga” (31.01.2026.): Kurilovec – Mladost 0:5, Polet – Vatrogasac 1:1, Dinamo Hidrel – Gorica 03 4:3.
Prstići – 09. kolo (31.01.2026.): Klas – Velika Mlaka 1947 2:5, Kurilovec – Graići 0:2, Lukavec – Gorica 0:13, Mladost – Dinamo Hidrel 1:2, Polet – Buna 1:4, Turopolje – Vatrogasac 0:3. Poredak: 1. Vatrogasac (9 9 0 0 67:2 27), 2. Gorica (9 8 0 1 63:4 24), 3. Buna (9 7 1 1 30:12 22), 4. Dinamo Hidrel (9 5 1 3 27:20 16), 5. Turopolje (9 5 1 3 15:17 16), 6. Velika Mlaka 1947 (9 4 1 4 24:19 13), 7. Gradići (9 4 0 5 15:32 12), 8. Polet (9 2 1 6 14:23 7), 9. Kurilovec (9 2 1 6 13:30 7), 10. Klas (9 2 0 7 12:34 6), 11. Mladost (9 1 1 7 6:35 4), 12. Lukavec (9 1 1 7 5:63 4).
HOTNEWS
Grad za sport dodijelio više od 2 milijuna eura
“Svako dijete mora kvalitetno upotpuniti svoje slobodne vrijeme, o čemu ovisi njihovo fizičko i mentalno zdravlje.”
U predvečerje 2. veljače snažni reflektori ponovno su obasjali Staru Grabu, označivši početak priprema nogometaša Mraclina za proljetni dio sezone. Na sportskom objektu okupila se seniorska momčad zajedno s upravom kluba i novim trenerom Markom Pancirovom. Na uvodnom sastanku igračima su se obratili predsjednik kluba Miro Iličić i sportski direktor Luka Cvetnić, koji su istaknuli ciljeve i očekivanja u nastavku prvenstva. Naglašena je važnost zajedništva, discipline i kvalitetnog rada tijekom pripremnog razdoblja. Na kraju se okupljenima obratio novi trener Marko Pancirov, koji je detaljno predstavio plan i program priprema za proljetni dio prvenstva, čiji početak slijedi za nešto više od mjesec dana.
Jesenski dio sezone seniorske momčadi Mraclina u IV. NL Središte Zagreb nije ispunio očekivanja. Nakon 15 odigranih kola igrači su sezonu zaključili na 10. mjestu ljestvice sa skromnih 16 osvojenih bodova. Klub je po završetku polusezone napustio trener Saša Sabljak, koji je prihvatio novi angažman u inozemstvu.
Uprava kluba brzo je reagirala te za novog trenera imenovala Marka Pancirova, koji u Mraclin dolazi iz višerangiranog Samobora. Pancirovu je ovo drugi mandat na klupi Mraclina, a pred njim su jasni ciljevi – podizanje rezultata u proljetnom dijelu prvenstva te slaganje momčadi za iduću sezonu.
– Odluka nije bila teška. Mraclin je bio izuzetno korektan u pregovorima, a veže nas i zajednička povijest. Znao sam gdje dolazim, jer smo još u jesen 2018. zajedno započeli uzlet kluba – istaknuo je Pancirov.
Novi trener podsjetio je i na značajan napredak kluba u posljednjim godinama.
– Igrači znaju što Mraclin predstavlja – znaju za slogu, entuzijazam i ambiciju koja vlada u klubu, a u takvom okruženju svaki sportaš želi biti, volim odane igrače koji se znaju podmetnuti – zaključio je Pancirov.
Novopridošli igrači: Dominik Smolković (Polet Buševec) Nikola Kos (Gradići), Fran Krilić (Velika Mlaka 1947) i Luka Roginić (Kurilovec). Karlo Strunje proljetni dio prvenstva propustiti će zbog poslovnih obaveza, a Marin Sudar otišao je u Posavec.
Pripremne utakmice: Mraclin – Ban Jelačić (V) 7.2., Mraclin – Kralj Tomislav 11.2., Mraclin – Špansko 14.2., Mraclin – Polet (SK) 21.2., Mraclin – Sava (S) 27.2. i Mraclin – Tomislav Radnik (Sveti Ivan Žabno) 28.2.
Igrački kadar: Karlo Matejčić (vratar), Ivan Zagorac (vratar), Toni Borovac, Jurica Brdek, Bruno Dandić, Josip Domitrović, Marko Đurašić, Matej Godinić, Igor Hajduk, Dominik Hodalin, Ivan Jančić, Ivan Kaurin, Nikola Kos, Fran Krilić, David Marjanović, Domagoj Matić, Marko Paradžik, Adrian Manuel Perić, Ivan Rajić, Marko Rakas, Luka Roginić, Dominik Smolković, Josip Tokić.
Sport
Polet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
Trener Josip Rožić u ponedjeljak će okupiti igrače Poleta iz Buševca na pripremama za proljeće prepuno izazova: Buševčani su na vrhu tablice, ali konkurenti su i brojni i ozbiljni, a bilo je i promjena u igračkom kadru…
Na završetak njezine kalendarske verzije još ćemo malo morati pričekati, ali nogometna zima polako je došla svome kraju. Na najvišoj razini vratili smo se u đir odmah iza Nove godine, prvi niželigaši krenuli su sredinom siječnja, a svi ostali kreću početkom veljače. Ovog ponedjeljka tako će krenuti Mraclin, naš jedini predstavnik u 4. NL, ali i Polet iz obližnjeg Buševca, klub s najvećim šansama da se sljedeće sezone pridruži susjedima u višem rangu.
Jesen u županijskoj Premier ligi za Buševčane je bila iznimno uspješna, okončali su je na vrhu tablice, pa je logična želja i ambicija da se na tome mjestu ostane sve do kraja.
– Iskreno, ova dugačka zimska pauza za nas je bila izrazito lijepa, jer svaki put kad pogledamo tablicu, vidimo da smo na samom vrhu. Sjajan je to osjećaj, lijepo je biti jesenski prvak i na tome još jednom čestitke našim dečkima, ali to ujedno znači i da nas čeka vrlo zanimljivo proljeće – kaže uvodno trener Joža Rožić, potpisnik ovog uspjeha.
I nije teško složiti se s njim, jer pogled na tablicu otkriva da je Polet prvi sa 32 osvojena boda, ali isti taj pogled će otkriti i da je opasna gužva odmah iza buševečkih leđa. Drugi Kloštar i treća Sutla-Laduč imaju samo bod manje, četvrta Lonja i peta Dubrava su na dva boda manje… A kad je pet vodećih klubova u pet bodova, show je zagarantiran.
– Liga je velika, broji 18 klubova, puno je utakmica pred nama i puno bodova u igri do kraja. Kako će biti zanimljivo u borbi za ostanak, još će zanimljivije biti u toj borbi za sam vrh poretka. Bodovne razlike su male, nitko se nije odvojio kao prijašnjih par sezona, a sve to skupa dokaz je koliko je ovakva liga zanimljiva. Pogotovo za naše, turopoljske klubove – kaže trener Joža.
Josip Rožić uspješno vodi Polet prema ostvarenju klupskih ambicija, no dug je još put pred Buševčanima… Foto: Vitomir Štuban
Kad je riječ o ambicijama, tajni nema.
– Naše ambicije su iste kakve su bile i u jesenskom dijelu sezone. Prvi cilj je osigurati što prije ostanak u ligi, a mislim da smo jako blizu tog cilja. A ostali ciljevi… Oni su uvijek isti u Poletu. Želimo boriti se za što bolji plasman, pa i za sam vrh ako je to moguće. Kao što sam rekao i prije početka prvenstva, Kloštar i Sutla-Laduč su u ovoj ligi daleko najambiciozniji po mnogim stvarima, čak bih rekao da po tim nekim stvarima spadaju i u sami vrh višeg ranga, ali na nama je da razmišljamo samo o sebi. I da napravimo sve da budemo konkurentni kroz proljetni dio – ističe Rožić.
A da bi borba za titulu bila moguća, valja se dobro pripremiti, počevši od ovog ponedjeljka.
– Pripremni period odradit ćemo u pet tjedana prije samog početka prvenstva. Trenirat ćemo tri do četiri puta u tjednu i odraditi četiri pripremne utakmice, protiv Posavca, Bune i Topuskog, plus kup utakmica 1. ožujka. Moguća je i još koja utakmica u tjednu, ali to će ovisiti o vremenskim prilikama i vjerujem da neće utjecati na naš plan priprema – govori trener Rožić.
Odmah na startu proljetnog dijela sezone Polet ide na teško gostovanje u Kloštar Ivanić, kod prvih pratitelja… Foto: Vitomir Štuban
Klub su tijekom zime napustila tri igrača, uključujući i Dominika Smolkovića, koji je otišao u Mraclin, no tu su i dva nova igrača.
– Da, zasad imamo dva nova igrača, odnosno dva povratnika. Iz Lomnice nam je došao Bruno Jušić, a iz Gradića Luka Komšić, ali nadam se dolasku još jednog ili dvojice igrača kroz pripremni period pred nama – govori Joža i zaključuje:
– Iskreno, mišljenja sam da su nam trenutačno najveća pojačanja oni iz unutarnjih redova. To su igrači koji su kroz jesenski dio imali velikih problema s ozljedama i još nekim obavezama. Najveća želja za proljetni dio nam je da nas zaobiđu ozljede što je više moguće, jer time će i sama konkurencija unutar momčadi biti jača.
Proljeće će odmah krenuti vatreno, jer već u prvom kolu, 7. ožujka, Polet ide u Kloštar Ivanić, kod jednog od brojnih ozbiljnih rivala…
Sport
Kakav igrač! Kako je jedan Španjolac procvjetao u srcu Turopolja…
Španjolac Iker Pozo po kriterijima SofaScorea trenutačno je treći igrač cijele lige! Protiv Hajduka je bio junak pobjede, autor poteza odluke, a po svemu viđenom ove sezone on je – megapojačanje!
Kad je prvog dana srpnja prošle godine potpisao dvogodišnji ugovor s HNK Goricom, 24-godišnji Španjolac Iker Pozo La Rosa bio je utjelovljenje fraze “dolazak na mala vrata”. Čak nije došao ni sam, nego u paru s Antom Kaveljem, suigračem u Šibeniku, koji je malo prije toga ispao iz lige! Nogometna javnost upoznala je Poza kroz nastupe u dresu Šibenika, ali malo je bilo onih koji su vjerovali da 173 centimetra visoki veznjak može biti ono što je postao…
Mario Carević, međutim, znao je koga je dobio.
Danas je Iker Pozo jedan od najboljih igrača Gorice! Ako ne i najbolji. Po statističkim pokazateljima on je i jedan od najboljih veznih igrača lige, a posljednja vijest je da je heroj pobjede protiv Hajduka. Ne samo zbog gola za pobjedu, nego zbog svega što je odigrao, zbog načina na koji je dirigirao goričkom igrom u oba smjera, zbog cjelokupne partije koju je pružio…
– Hajduk je za četiri puta manje novca mogao imati Poza, a na kraju su doveli Huga Guillamona. A ja tvrdim da je Pozo četiri puta bolji igrač od Guillamona! – rekao je televizijski analitičar Joško Jeličić u epopeji o Ikeru.
– Da sam na ovoj utakmici vidio samo njegovo dodavanje za Fiolića, koji je tu morao bolje reagirati i zabiti, vidio bih dovoljno! Bravo, majstore – dodao je oduševljeni Jeličić.
S analitičarom Joškom slaže se i SofaScore, po čijim je kriterijima Pozo također igrač utakmice, i to s ocjenom 9.0! Izuzev Matijaša (8.4), prvi sljedeći je Filipović sa 7.7… Gledajući prosječne ocjene za cijelu sezonu, Iker Pozo u ovom je trenutku treći igrač lige s prosječnom ocjenom 7.31, odmah iza Adriana Jagušića (7.52) i Sergija Domingueza (7.35). Gol protiv Hajduka bio mu je četvrti u sezoni, ima i tri asistencije, a po oduzetim loptama je drugi igrač lige.
Sve u svemu – megapojačanje!
Iker Pozo bio je čovjek odluke u utakmici protiv Hajduka, za konačnih 1-0 pogodio je u 44. minuti… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Jako puno Gorici je u defenzivi donio Jakov Filipović, uz aut-liniju je ponajbolji desni bek lige Žan Trontelj, u sredini jako dobru sezonu igra i Ante Kavelj, ali teško da bi se itko usudio proturječiti argumentu da je upravo Pozo najveće od svih pojačanja pristiglih prošlog ljeta. Bila je to velika rekonstrukcija momčadi, otišlo je 25 igrača, došlo 12 novih, a među njima je dosad najviše pokazao upravo on. Igrač koji razgrađuje i gradi istovremeno, fajter i šmeker u istom paketu, majstor koji bi dobro došao i klubovima na višim razinama…
A tu negdje dolazimo i do problema. Interes za Ikera Poza navodno je sve intenzivniji, povezuje ga se u nekim pričama čak i s Dinamom, što će reći da postoji opasnost da Gorica izgubi svog ponajboljeg pojedinca. Prijelazni rok u HNL-u traje do 17. veljače, vremena za eventualni transfer ima dovoljno, ali pitanje je ima li smisla puštati toliko važnog igrača. Ne bude li, naravno, u pitanju ozbiljan novac za odštetu… Pozo ima ugovor do ljeta 2027. godine, bilo bi sjajno da ga odradi barem do ljeta.
Zasad sve izgleda kao da je ta opcija najrealnija i da će dečko rođen prije 25 godina u španjolskom gradiću Fuengiroli i dalje biti stanovnik Velike Gorice. Svoju nogometnu priču počeo je u omladinskom pogonu velikog Real Madrida, zajedno s bratom Joseom s 12 godina otišao je u Manchester City, gdje je bio do U-23 momčadi, pa krenuo dalje, preko nizozemskog drugoligaša Eindhovena, Rijeke i Šibenika, sve do Turopolja. U kojem, srećom po navijače Gorice, igra nogomet života.
Neka potraje…
-
Sportprije 5 danaZlatko i životno djelo: Motorna pila, zviždaljka, rešetka i (ne)sretne ljubavi…
-
Sportprije 5 dana‘Mraclin po svemu može i u viši rang! A ovaj posao ponekad frustrira…’
-
Gospodarstvoprije 5 danaFortenova sprema prodaju PIK Vrbovca? Oglasila se i stranica Halo, inspektore
-
Sportprije 5 danaCITY ANKETA Reakcije Goričana na rukometno polufinale: Srce mi je stalo, ali nije mi žao!