Sport
Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’
Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…
Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!
Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.
– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.
Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.
– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.
03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL
Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…
A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.
– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.
– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.
Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.
– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.
Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.
– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.
– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.
Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.
– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.
– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.
Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića
– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.
U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.
– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.
Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!
Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u futsalu za djevojke održano je danas (srijeda, 03. prosinca 2025.) u dvorani Srednjih škola, a organizator natjecanja bila je Srednja strukovna škola.
Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Natjecala su se 3 ŠSD-a: ŠSD Bumbar (Ekonomska škola Velika Gorica, voditelj Marko Novaković, prof.), ŠSD Velgor (Srednja strukovna škola, voditelj Tomislav Škrinjarić, prof.) i ŠSD GVG (Gimnazija Velika Gorica, voditelj Gordan Polan, prof.).
Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turnir je odigran po jednostrukom bod sustavu (3 međusobna duela), a utakmice su igrane u trajanju 2×15 minuta. Pobjednički sastav plasirao se na županijsko natjecanje. Sva tri prvoplasirana sastava nagrađena su medaljama.
Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.12.2025. Gradsko natjecanje srednjih kola u futsalu za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igračice Ekonomske škole zasluženo su pobjednice gradskog natjecanja, jer su u dvije utakmice postigle 10 golova, a nisu primile niti jedan. Opravdale su ulogu favorita, dominirale i glatko osvojile prvo mjesto.
Galerija fotografija
Gradsko natjecanje srednjih škola u futsalu za djevojke 2025./2026.
Rezultati, redoslijed, sastav pobjednika
ŠŠD GVG – ŠSD Velgor 3:1, ŠSD Bumbar – ŠSD GVG 5:0, ŠSD Velgor – ŠSD Bumbar 0:5.
Redoslijed: 1. ŠSD Bumbar 6 (2 2 0 0 10:0), 2. ŠSD GVG 3 (2 1 0 1 3:6), 3. ŠSD Velgor 0 (2 0 0 2 1:8).
ŠSD Bumbar: Lorena Šagovac, Valentina Vinetić, Maja Hruškar, Lana Konjar, Korina Drk, Elena Iličić, Laura Turković, Fani Mikulčić. Voditelj: Marko Novaković, prof.
.
Povodom Dana Osnovne škole Nikole Hribara u Velikoj Gorici održan je danas (utorak, 02.11.2025.) šahovski turnir učenika OŠ Nikole Hribara. Natjecalo se u školskoj knjižnici 27 učenika: 25 dječaka i dvije djevojčice.
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Komplete šahovskih figura i satova iz Šahovskog kluba Polet iz Buševca u školu je dovezao Zlatko Rožić, tajnik ŠK Polet. Tajnik Rožić bio je i glavni sudac na turniru te je obradio kompletne rezultate na računalu. Asistentica sucu bila je vrijedna Irena Gimpelj Gal, prof.
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turnir je odigran u sedam kola, vrijeme je bilo pet minuta po natjecatelju. Zbog neparnog broja natjecatelja u svakom kolu igralo je 13 parova, a jedan od natjecatelja bio je slobodan. Mlade šahiste pozdravio je Stjepan Maravić, ravnatelj OŠ Nikole Hribara, u njegovoj pratnji bili su velemajstor Hrvoje Stević i majstor Mladen Sliepčević.
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pobjednik turnira je Filip Horvat sa 7 bodova (pobijedio je u svih 7 partija), drugi je bio Jan Ličina sa 6 bodova, a na 3. mjesto s 5 bodova plasirao se Josip Lozančić. Sva trojica su nagrađena vrijednim peharima. Četveroplasirani Gabriel Šafran dobio je medalju, a medalju je dobila i Paula Dijanežević.
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 02.12.2025. ahovski turnir povodom Dana O Nikole Hribara. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Konačni poredak: 1. Filip Horvat 7 bodova, 2. Jan Ličina 6, 3. Josip Lozančić 5, 4. Gabriel Šafran 5, 5. David Pohorely 5, 6. Borna Kopušar 4.5, 7. Dorijan Conjar 4, 8. Matej Klepac 4, 9. Lovro Idžan 4, 10. Emanuel Stašić 4, 11. Petar Punek 4, 12. Patrik Jeromić 4, 13. Janko Bilać 3.5, 14. Tin Žilec 3.5, 15. Robert Rihtarec 3.5, 16. Tomislav Fabijanić 3, 17. Andrija Karačić 3, 18. Dorian Mravunac 3, 19. Paula Dijanežević 3, 20. Frano Karačić 3, 21. Luka Kovač 3, 22. Nicole Arnaut 3, 23. Stjepan Dorotić 2.5, 24. Toma Karačić 2, 25. Mihael Vukoja 1.5, 26. David Mamuza 1.5, 27. Marin Janković 1.5 bod.
Galerija fotografija
Sport
Hvala, Kapetane! Ikona Turopoljca Mislav Čunčić završio karijeru – šepajući…
S navršenih 38 godina, umoran od problema s ozljedom, kapetan Turopoljca iz Kuča Mislav Čunčić odlučio je okončati svoju igračku karijeru. U svom selu je počeo, otišao do druge lige, pa se vratio kući za kraj… Legenda!
Kad je 12. listopada, s kapetanskom trakom na ruci, poveo svoje suigrače iz NK Turopoljca iz Kuča u okršaj s rivalima iz Bestovja, Mislav Čunčić vjerojatno nije baš računao da upravo kreće u svoju posljednju utakmicu u karijeri. Navršio je već 38, naravno da se kraj ove priče bližio, a za to da baš Bestovje ostane zadnja utakmica u karijeri pobrinula se – ozljeda.
– Mučila me tetiva, zato nisam odigrao ovih zadnjih utakmica jeseni, ali ta ozljeda je i glavni razlog što nije još malo potrajalo. Boli me već gotovo dvije godine, stalno to vučem, doslovno šepam, i to je presudilo da odsviram kraj karijere. Čekam treće dijete, bit će puno obaveza doma, to je svakako isto jedan od razloga, ali poznajući sebe, igrao bih ja još malo da nije tih bolova… Evo, već me zovu i u veterane, ali morao sam i to zasad odbiti, treba mi sad najmanje šest mjeseci odmora od bilo kakvog oblika nogometa – javio se kratko Mislav, uz dogovor da ćemo uz ugodnu nogometnu kavu ovih dana proći sve detalje jedne romantične nogometne priče legende kučkog nogometa.
Uostalom, za prvu ruku je sve jako lijepo rečeno u objavi kojom se NK Turopoljac oprostio od svoje ikone, kapetana i vođe. S devet odigranih utakmica ove jeseni Čunčić je dogurao do ukupno 123 nastupa za klub iz svoga sela, koji ga neće baš u potpunosti izgubiti.
“Nakon četiri godine, 123 utakmice i mnogo lijepih trenutaka, vrijeme je da se naš Mimi oprosti od aktivnog igranja u dresu NK Turopoljca, ali ne i od nas!”, stoji na početku objave iz kluba koju prenosimo u cijelosti.
“Mislav Čunčić Čuna, rođen 13. svibnja 1987., svoj nogometni put započeo je još kao dječak u Turopoljcu, a kao kadeta Turopoljca put ga je odveo u tadašnji Radnik. Život ga je vodio kroz NK Lučko u drugoj ligi, godine je proveo u NK Zagorcu iz Krapine, u međuvremenu je igrao u NK Udarniku, a onda se opet vratio u Zagorec iz Krapine, prije nego što je stigao doma u naš Turopoljac.
Kroz sve te godine, Mislav nije bio samo igrač. Bio je primjer. Bio je onaj koji primi mladog igrača pod svoje, koji donese mir kad ga treba, ali i onu glasnu energiju kad ekipa treba poguranac. Bio je kapetan kakvog svaki klub poželi pouzdan, iskren, srčan i uvijek sto posto posvećen.
Ali, najveće životne utakmice nisu one na travnjaku.
Mimi je postao suprug, otac dvoje prekrasnih sinova, a iduće godine dobiva i svoju najljepšu novu titulu, postaje otac po treći put. I nema ljepše “mirovine” od one koju obilježi obitelj, radost i novi počeci. Veliko hvala upućujemo njegovoj Tei, ženi koja je bila njegov vjetar u leđa, najveća podrška, motivacija i tiha snaga koja ga je pratila.
Uprava NK Turopoljca i njegovi suigrači uručili su mu mali znak pažnje, ali koliko god se trudili teško je jednim poklonom zahvaliti na svemu što je Mimi dao našem klubu. Dao nam je srce. Dao nam je veselje. Dao nam je ponos.
Dragi naš Mimi, nadamo se da ćeš i dalje biti uz nas kad god možeš na utakmicama, druženjima. Naš klub je tvoja kuća i tako će uvijek ostati. A sa sinovima koji rastu, ne brini, mi u Turopoljcu već računamo na novu generaciju Čunčića! Nogomet ti je u obitelji osiguran za barem sljedećih dvadesetak godina.
Hvala ti na svakoj utakmici, na svakom treningu, na svakoj minuti odigranoj u zelenom dresu, po našoj procjeni odigrao si cca 11.000 minuta. Bome, nije zajebancija u tvojim godinama. Šalimo se, Mimi, neka si nam živ i zdrav, već si krenuo, a sad ćeš malo morati pojačati trčanje za svojim mališanima.
Toliko od nas, ukratko, i još jednom: Hvala, Kapetane!”
Zanimljiva karijera, dobra nogometna priča, koju će biti zadovoljstvo ispričati.
Sport
Dinamo kroz Goricu do vrha: ‘Nešto od onih prilika mora se iskoristiti…’
Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 od Dinama u devetoj uzastopnoj utakmici na domaćem terenu. Dinamo je dva gola zabio iz tri udarca u okvir, ali se i vratio na prvo mjesto, dok je Gorica bila nedovoljno konkretna prema naprijed…
Sport
Šokantan poraz košarkaša! Brođani uvjerljivo do prve pobjede u sezoni
Košarkaši Gorice doživjeli su treći poraz ove sezone u Prvoj ligi, bolja od njih bila je Marsonia iz Slavonskog Broda, koja je rezultatom 85-69 došla do svoje prve pobjede u prvenstvu, nakon sedam uvodnih poraza
-
Vijestiprije 5 danaBožićno selo ponovno otvara svoja vrata – pogledajte što je sve u programu
-
HOTNEWSprije 2 danaAmazona u srcu Turopolja – Vilim Elez u Goricu “doveo” biljke mesožderke, zračne biljke i žive slike!
-
Priča iz kvartaprije 1 dan22 GODINE U KOLICIMA Pad s balkona u 7. mjesecu trudnoće Renati je obilježio život
-
Sportprije 2 danaHvala, Kapetane! Ikona Turopoljca Mislav Čunčić završio karijeru – šepajući…