Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

prije 1 godina

19. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Povezane teme:4.NL Središte hotnews NK GRADIĆI novi trener vjeran simunić

Sport

Velika Gorica i sport – od znanosti do terena! “Nadam se da ćemo se okupljati svake godine”

Kroz tri predavanja otvorene su teme od povijesti sporta do današnje pozicije Velike Gorice kao Europskog grada sporta.

Objavljeno

prije 4 sata

26. veljače 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Jučer, 25. ožujka, u Interpretacijskom centru Muzeja Turopolja, održan je skup “Sport u lokalnoj zajednici”, održan u organizaciji Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU i Zajednice športskih udruga Velike Gorice, okupio je znanstvenike, sportske djelatnike i gradske čelnike s ciljem da otvori širu priču o ulozi sporta u društvu.

U predavaonici, a ne u dvorani ili na terenu, kako je rekao akademik Željko Cvetnić, voditelj velikogoričkog Zavoda, pričat će o sportu kroz tri različita predavanja, a temę se kreću prošlosti do značenja socijalizacije, društvenog utjecaja sporta do današnjeg razvoja sporta u Velikoj Gorici.

Istaknuo je kako je riječ o jednom od rijetkih skupova unutar Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti koji sport stavlja u fokus znanstvene rasprave.

“Što se tiče znanosti, ovaj skup i je u okviru Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, znači najznačajnije i najviše ustanove znanosti i umjetnosti u Hrvatskoj. Međutim, evo ja sam 10 godina redoviti član akademije i mislim da nije baš sport bio zastupljen po pitanju promocije u znanosti. Tako da ovo je jedan od rijetkih događanja i baš sam sretan jer ja sam amater, laik sportaš, pratim sport, ali u tim nekakvim okvirima sport ne dobiva taj neki značaj koji zaslužuje”, dodao je.

Isto tako, ostaje optimističan glede budućnosti ovih skupova. “Ovo je prvi skup u Gorici, meni je drago da je to baš tu, a nadam se da će biti svake godine, pa ćemo mi nalaziti kolegama i suradnicima u organizaciji teme koje bi bile zanimljive za promociju znanosti i sporta, to bi možda bila sljedeća tema. Ovdje je više ovaj sociološki aspekt, ali možda će sljedeći put biti medicina, nutricionizam, regeneracija sportaša, taktike, ali s vremenom ćemo doći do nekih tema, naravno mora biti znanstvena utemeljenost, tako da se nadam da ćemo imati prilike i to pokazati”.

Da je suradnja znanstvene i sportske zajednice korak naprijed, naglasio je i tajnik Zajednice Darko Blažinčić.

“Nekim zajedničkim dogovorom, pripremili smo jednu kvalitetnu prezentaciju da prikažemo stanje velikogoričkog sporta u proteklih nekoliko godina, kroz više manje sva poglavlja s naglaskom na onaj dio gdje je Gorica dobila titulu Europskog grada sporta. Tako da je ovo jedan prekrasan skup koji će prikazati puno toga lijepog u našemu gradu”, rekao je Blažinčić.

U uvodnim govorima sport je stavljen u širi društveni kontekst. Predsjednik Zajednice Goran Kovačić podsjetio je kako Velika Gorica okuplja više od 7.000 sportaša u 57 udruga, od čega je više od 5.000 mlađih od 18 godina. Nadalje, posebno je izdvojio važnost lokalnih klubova.

“To je onaj osnovni dio, onaj klub gdje se kreće, gdje mladi čovjek dolazi u klub, razvija se, stasa i postane vrhunski sportaš, dolazi na svjetska i europska prvenstva, na olimpijadu i nama je drago da takve mlade ljude možemo usmjeravati, prije svega, maknut ih od nekih poroka koji vrebaju sve mlade ljude. Da ih maknemo od kompjutera, mobitela i tako dalje te da od njih napravimo ljude sposobne za budući život”, istaknuo je Kovačević.

Događaju je prisustvovao i glavni tajnik HAZU, akademik Damir Vretenar, osvrnuo se na važnost povezivanja Akademije s lokalnim sredinama. Sport, rekao je, gradi zajedništvo, osobito među mladima. “Sport je posebno važna tema u Velikoj Gorici jer ovo je grad sporta koji ima dugu i jaku bogatu sportsku tradiciju. U svim sportovima u kojima je Gorica, u njima ima jako puno uspjeha. Pogotovo je danas sport važan u Velikoj Gorici jer ona jako raste, širi se, ima sve više mladih talenata jer se mladi ljudi doseljavaju, pa odmah ima i više djece. Jedna od važnijih zadaća ove sredine i ove zajednice je da tu djecu usmjerimo prema sportu”, dodao je.

Na rast grada se nadovezao i zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je i sam sportski djelatnik, noseći funkciju predsjednika Rukometnog kluba Velika Gorica. Nadovezao se na brojke predsjednika Kovačevića.

“To su respektabilne brojke za koje treba osigurati i infrastrukturu, a i sredstva za to. Grad samo preko ovih zajednica osigurava oko 2,1 milijun eura za 2026. godinu. Međutim, osiguravaju se i sredstva putem Ustanove za upravljanje športsko-rekreacijskom centrom Gorica, preko službe za mjesnu samoupravu jer osim ustanove za upravljanjem naših sportskih objekata, mi imamo i 16 nogometnih igrališta koja su napravljena nogometnim klubovima, ali i oni se djelomično sufinanciraju iz dječje samouprave, Kad sve skupa to izdvojimo, to je otprilike 5,1 milijun eura za sport”, rekao je Karas.

Središnji dio programa činila su tri predavanja koja su sport sagledala iz različitih kutova.

Prof. dr. sc. Nino Žganec s Pravnog fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu, govorio je o utjecaju i važnosti sporta u razvoju zajednice. Kao stručnjak za socijalni rad i socijalnu politiku, sport je promatrao kroz njegovu društvenu funkciju, kao prostor socijalizacije, jačanja zajedništva i razvoja vrijednosti unutar lokalne sredine.

Povijesnu dimenziju ponudio je doc. dr. sc. Stipica Grgić iz Hrvatskog instituta za povijest. U izlaganju je prikazao kako je sport od kraja 19. do sredine 20. stoljeća postupno postajao dio svakodnevice u Hrvatskoj, oblikujući društveni život i identitet zajednica.

I na kraju, treće izlaganje održao je Darko Blažinčić, a govorio je o tome zašto je Velika Gorica Europski grad sporta.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Učenice Ekonomske škole Velika Gorica pobjednice Županijskog natjecanja u futsalu

Objavljeno

prije 1 dan

25. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Županijsko natjecanje Školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Zagrebačke županije u futsalu za djevojke u organizaciji Srednje strukovne škole Velika Gorica održano je jučer (utorak, 24. veljače 2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole i Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici.