Povežite se s nama

Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

na

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

 

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Sport

Dva srebra za mlade goričke hrvače Hrženjaka i Josića

Debitirali Vinko Zubec i Bruno Matković.

Objavljeno

na

Jučerašnje Prvenstvo Zagreba i Zagrebačke županije u hrvanju grčko-rimskim načinom za mlađe dječake rođene od 2012. do 2014. godine, okupilo je 14 klubova i 118 mladih hrvača i hrvačica, a Hrvački klub Velika Gorica 1991 na natjecanju je imao sedam mladih hrvača.  

Najveći uspjeh ostvarili su Alexandar Hrženjak u kategoriji do 65 kilograma i Fran Josić u kategoriji do 44 kilograma. Naime, obojica su ostvarili tri pobjede i jednu izgubljenu borbu te zasluženo osvojili srebrne medalje.  

Foto: Hrvački klub Velika Gorica 1991

Blizu osvajanja brončanih medalja bili su i Vanja Grgić te Dario Hižar, koji su propustili priliku u borbi za treće mjesto u repasažu, ali su pokazali iznimnu borbenost i kvalitetu. 

– Posebno smo ponosni na Vinka Zubeca i Brunu Matkovića, koji su hrabro nastupili po prvi put i stekli dragocjeno iskustvo u borbi na natjecateljskoj razini. Čestitamo svim natjecateljima na sjajnim borbama i veselimo se budućim uspjesima – izjavio je nakon natjecanja predsjednik kluba i trener Anri Targuš, uz kojeg je mlade hrvače trenirao i Emanuel Odak. 

Nastavite čitati

Sport

Kanta umjesto košarke: I sportski direktor HKS-a dolazio je uzalud…

Utakmica Prve lige u košarci između Gorice i Samobora odgođena je zbog kiše. Ne, nisu se vratila romantična vremena Nikole Plećaša i društva koje je igralo na otvorenom, problem je u krovu koji prokišnjava…

Objavljeno

na

Objavio/la

Za ovu subotu bio je zakazan ogled košarkaša Gorice i Samobora u našoj dvorani, trebalo je sve skupa krenuti u 16 sati, ali – ćorak. Odnosno – kiša! Da, zvuči neobično na prvu, ali obilna kiša doista je dovela do odgode jedne utakmice u dvorani, u zatvorenom prostoru, koji po definiciji, uz sve ostalo, ima i krov.

Caka je u tome da se taj krov u posljednje vrijeme baš i ne osjeća najbolje u trenucima kad padne kiša, na nekim dijelovima propušta vodi i tako smo došli do toga da je utakmicu otprilike jednako teško organizirati na Udarniku, na otvorenome, i u dvorani, na zatvorenome. Delegat je izvidio situaciju, procijenio da bi bilo suviše opasno dozvoliti da se utakmica igra u ovakvim uvjetima, pa je cijela priča odgođena.

“Zbog prokišnjavanja Gradske sportske dvorane današnja utakmica 22. kola protiv Samobora je odgođena. Novi termin je srijeda, 2. travnja u 19 sati”, javili su se iz kluba, uz fotografiju koja sve govori.

Umjesto da se lopte upadaju kroz obruč, a zatim i paraju mrežicu, ovoga su puta kišne kapi punile jednu običnu kantu, pojačanu ručnicima i krpama. Ništa košarka, samo kišnica…

Budući da je član Samobora, gostujuće momčadi, i novi sportski direktor HKS-a Krunoslav Simon, nema dvojbe da će na svoju listu problema u hrvatskoj košarci, koje hitno treba riješavati, upisati i dvorane u kojima se ne može igrati košarka kad pada kiša. Zvuči romantično, kao u ono doba kad se košarka igrala na vanjskim betonskim terenima, ali malo kome je tu do romantike.

Uključeni bi radije radove nego romantiku, radove na krovu koji prokišnjava i tako odgađa ili otkazuje sportske događaje. Ne tako davno iz Gradske sportske dvorane morao je biti prebačen i Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, i tad je problem bila kiša, problem koji će s vremenom postajati samo sve veći.

Dakle, novi termin za košarku je srijeda u 19 sati, pod uvjetom da ne bude kiše.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odlična igra i uvjerljiva pobjeda rukometaša Gorice

Objavljeno

na

Objavio/la

Rukometaši Gorice su u 6. kolu Lige za ostanak odličnom igrom uvjerljivo pobijedili momčad Trogira rezultatom 36:24 te tako potvrdili svoju vodeću poziciju. Gosti su se dobro držali samo do 8. minute (2:2), a onda su počeli zaostajati (4:2, 7:3, 9:4).

Velika Gorica, 29.03.2025. Premijer liga-Liga za ostanak, 06.kolo: HRK Gorica-MRK Trogir 36:24. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 29.03.2025. Premijer liga-Liga za ostanak, 06.kolo: HRK Gorica-MRK Trogir 36:24. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Jure Čakarić bio je posebno raspoložen za igru, prvi put je poentirao u 13. minuti , a onda je do kraja prvog poluvremena zabio još četiri puta, bio je nepogrešiv, do odlaska na odmor 5 golova iz 5 pokušaja. Čakarić je svoju sjajnu igru nastavio i u drugom poluvremenu, postigao je još 5 golova iz 5 pokušaja, bio je maksimalan – 10 golova iz 10 pokušaja!

Velika Gorica, 29.03.2025. Premijer liga-Liga za ostanak, 06.kolo: HRK Gorica-MRK Trogir 36:24. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 29.03.2025. Premijer liga-Liga za ostanak, 06.kolo: HRK Gorica-MRK Trogir 36:24. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Čakarića su pratili Jakov Dujić sa 7(1) i Hrvoje Ceković sa 6(3) golova. Vrata je vrlo dobro čuvao cijelu utakmicu Mislav Turčić. Zapaženu igru demonstrirali su Marko Grubišić (4) i Vid Starčević (4).

Velika Gorica, 29.03.2025. Premijer liga-Liga za ostanak, 06.kolo: HRK Gorica-MRK Trogir 36:24. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 29.03.2025. Premijer liga-Liga za ostanak, 06.kolo: HRK Gorica-MRK Trogir 36:24. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 29.03.2025. Premijer liga-Liga za ostanak, 06.kolo: HRK Gorica-MRK Trogir 36:24. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Najefikasniji u momčadi Trogira Grgo Luketin sa 6, Tomislav Radnić 5(3) i Marino Vulić s 4(1) gola.

Galerija fotografija

Premijer liga – Liga za ostanak, 06.kolo

HRK Gorica – MRK Trogir 36:24 (16:11)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja 120. Subota, 29.03.2025., 19 sati. Suci: Domagoj Jukić i Davor Milaković (obadva iz Osijeka). Delegat: Igor Barle (Zagreb).

GORICA: Turčić (V) 1, Sorić (V), Jozepović (V), Ceković 6(3), Dujić 7(1), Lasan 3, Jurić, Čakarić 10, Solariček 1, Grubišić 4, Malin, E.Š.Jurić, Starčević 4, Filipović, Barišić. Trener: Matej Mišković.

TROGIR: Olić (V), Vranješ (V), Peran 1, Luketin 6, Vrgoč 3, Radnić 5(3), Piteša 1, Drnasin, Špika, Krišto, Vulić 4(1), Mađerić 2, Grbavac, Bradarić-Šljujo 1, Papić 1. Trener: Boris Popović.

Sedmerci: Gorica 4/5, Trogir 4/5. Isključenja: Gorica 4 min., Trogir 10 min.

Nastavite čitati

Sport

Bod u Kranjčevićevoj: Halilović lijepo zabio, Sikošek zapucao pobjedu

Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Lokomotivom, osvojili drugi bod ove sezone i odmaknuli se na tri bod od Šibenika. Tibor Halilović zabio je prvi gol u dresu Gorice, ali nije bilo dovoljno za više od remija…

Objavljeno

na

Objavio/la

Kiša je padala neumorno i nezaustavljivo, neslužbeno su krenule priče i o mogućoj odgodi prve utakmice 26. kola između Gorice i Lokomotive, ali travnjak u Kranjčevićevoj na kraju je dobro podnio pritisak. I bio poprište utakmice koju nazivamo “prava prvenstvena”, jedne od onih u kojima borbenost i želja dominira nad nogometnom ljepotom.

Gorica je morala i ovoga puta bez Ercega, nije bilo ni Mikanovića, kojeg je zamijenio Majstorović, a iz prvih 11 je ispao i Leš, kojeg je u sredini obrane zamijenio Anton Krešić. Vrh napada preuzeo je bivši igrač Lokomotive Filip Čuić, krenuli su od prve minute i Pajaziti, i Elezi, oba gorička reprezentativca, a na klupi je ostao Čaić.

Otvorila je Lokomotiva pokušajem Goričana iz daljine, odgovorio je Krešić pokušajem glavom iz blizine, pokušao je zatim i Smakaj, opet sa distance, a u 30. minuti došao je red na najljepši trenutak ove utakmice.

Elezi je na lijevu stranu izbacio Ndockyta, da bi gorički Kongoanaca izmijenio dva dodavanja s Tiborom Halilovićem, koji je sjajno pogodio u bliži kut Lokomotivina gola. Prekrasna kombinacija, jako dobar udarac i reakcija golmana Šubarića taman po goričkoj mjeri. Bio je to prvi Halilovićev gol u dresu našega kluba, bio je to trenutak koji obećava.

Međutim, već u prvoj sljedećoj opasnoj situaciji Lokomotiva je došla do izjednačenja. Leovac je ušao u kazneni prostor, pokušao ga je zaustaviti prvo Majstorović, a onda i Bralić, koji je neoprezno startao i zakačio lijevog beka domaćina po nogama. Sudac Bel ništa nije dosudio, ali na intervenciju iz VAR sobe, nakon pregleda snimke, pokazao je na bijelu točku, s koje je sigurno pogodio Mudražija.

Dogodilo se to u 42. minuti, nakon čega su “lokosi” nešto bolje izgledali do predaha, ali i na otvaranju nastavka. Uspjeli su domaći nogometaši u 49. minuti zabiti još jedan gol, nakon ubacivanja iz kornera mrežu je naciljao Smakaj, no sad je iz VAR sobe stigao spas. Lopta je pri izvođenju kornera prešla gol-aut liniju i gol je poništen.

Najbolju priliku u drugom poluvremenu, najbolju priliku na utakmici uopće, Gorica je imala u 59. minuti. Nakon proigravanja Ndockyta za Sikošeka, no Slovenac iz jako dobre pozicije nije uspio naciljati za novo vodstvo našega sastava.

Do kraja utakmice Gorica je imala još jednu veliku priliku, Marko Kolar čak je i zabio drugi gol, ali bilo je to jasno vidljivo zaleđe. Lokomotiva je još dvaput zaprijetila preko neugodnoga Goričana, a na kraju ostaje dojam da je podjela bodova i najrealniji ishod.

– Na krjau možemo biti zadovoljni bodom. U nekim fazama igre bili smo jako dobri, ali bila je dobra i Lokomotiva. Svjesno smo im u nekim trenucima prepustili posjed lopte, ne želeći im otvarati puno prostora otraga, jer tu su jako opasni. Moram pohvaliti momke na dobrom gardu i na agresivnosti, to je ključno kad se boriš za ostanak – rekao je trener Mario Carević i dodao:

– Utakmica nije bila neka ljepotica, imali smo tu situaciju preko Sikošeka, ali donosili smo i neke pogrešne odluke, ne znam da li zbog važnosti utakmice ili bodova, ali svakako bih volio da smo malo konkretniji u toj završnici. Iako, opet kažem, moramo se zadovoljiti ovim bodom.

U sljedećem kolu Gorica će opet u goste, put će ih odvesti u Varaždin, a tjedan dana kasnije vraćaju se kući, na renovirani travnjak Gradskog stadiona, na koji će doći Istra 1961. U prijevodu, čekaju nas dvije utakmice u kojima se mora tražiti maksimalan učinak…

Nastavite čitati

Sport

Ivana Mlinar predstavila kandidatkinju za svoju zamjenicu

Iako je Ivana Novković politički debitant na ovim izborima, i ona i ja bit ćemo tim koji ne sliježe ramenima, rekla je Ivana Mlinar, kandidatkinja za gradonačelnicu SDP-a i Možemo!

Objavljeno

na

Kandidatkinja SDP-a i Možemo! za gradonačelnicu Velike Gorice Ivana Mlinar ovog se kišovitog petka obratila javnosti i predstavila kandidatkinju za njezinu zamjenicu Ivanu Novković.

– Kao zajednička kandidatkinja SDP-a i Možemo! najavila sam na svom predstavljanju prije par tjedana kako želimo donijeti stvarne promjene na političku scenu našeg grada i mijenja lice goričke politike. Od prvog dana govorim, a danas i potvrđujem, moj tim bit će ljudi koji nemaju svoj privatni interes isprepleten s gradskim proračunom, jer u Gorici teško da postoji neki segment života o kojem ne odlučuje politika. Smatramo to nedopustivim jer ljudi trebaju slobodno disati i živjeti, a Velika Gorica treba biti grad koji će pružiti šanse budućim generacijama – rekla je Mlinar i dodala:

– Upravo slijedom onoga što smo i najavili našom koalicijom, danas smo tu zbog predstavljanja moje kandidatkinje za zamjenicu gradonačelnice. Ona je igrom slučaja Ivana kao i ja, tako da ispada da je u našem stožeru važno zvati se Ivana. No, šalu na stranu, iako je Ivana politički debitant na ovim izborima, i ona i ja bit ćemo tim koji ne sliježe ramenima. Ona se kao prvostupnica psihologije upravo zato politički aktivirala, kako bi svojim angažmanom mogla utjecati na društvene nepravde oko nas.

Nabrajajući segmente koje smatra nepravednima, izdvojila je cijene kvadrata stanova, koja se popela i do 3000 eura.

– Drugi primjer nepravde u našem gradu je činjenica da je gotovo svaki natječaj fiktivan i namijenjen nekome. Ljudi se jadni ponadaju, pišu životopise i predaju zamolbe, a ne znaju da na tim radnim mjestima već rade neki ljudi, u pravilu članovi jedne stranke. Mi postavljamo posve opravdano pitanje zašto svako radno mjesto, posebice vodeće u ovome gradu mora uvijek dobiti nečija sestra, brat, snaha, supruga, a ne netko tko je ono najvažnije: stručan i ima silno radno iskustvo iza sebe?! Mi ne želimo da mladi ljudi, kako intelektualci, tako i strukovnjaci, napuštaju ovaj grad jer tu ne vide perspektivu i unaprijed znaju da neće moći nikada sebi osigurati stan ili zaposlenje bez stranačke iskaznice. Želimo da u ovom gradu ljudi ne žive u strahu za egzistenciju, da se boje družiti s nekim tko drugačije izgleda ili misli, jer moja zamjenica Ivana i ja istinski smatramo da naš grad treba biti grad za sve nas – rekla je Mlinar.

Nastavite čitati

Reporter 446 - 20.03.2025.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.