Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

prije 1 godina

19. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Povezane teme:4.NL Središte hotnews NK GRADIĆI novi trener vjeran simunić

Sport

Uspješan vikend za Pinky – četiri medalje i europska viza za Tenu Pereković

Najbolji rezultat ostvario je Jan Šipušić koji je u kategoriji do 90 kilograma stigao do srebrne medalje.

Objavljeno

prije 60 minuta

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Judo klub "Pinky" Velika Gorica/FB

Na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske za kadete i kadetkinje do 18 godina, održanom 15. ožujka u Zagrebu, članovi Judo kluba Pinky iz Velike Gorice osvojili su tri medalje među ukupno 320 natjecatelja iz 55 klubova, a klub je predstavljao devetero boraca pod vodstvom trenera Ibrice Mušinovića.

Najbolji rezultat ostvario je Jan Šipušić koji je u kategoriji do 90 kilograma stigao do srebrne medalje. Brončana odličja osvojili su Ivan Pereković (do 60 kg), Tena Pereković (do 57 kg) i Lucija Baković (do 63 kg). Bez plasmana su ovaj put ostali David Čonkaš, Tin Stepanić i Nika Martinović, dok je Damjan Radmanić završio na sedmom, a Zara Hrvojević na petom mjestu.

Dodatni razlog za veselje u klubu dolazi jer je Tena Pereković na Europskom kupu u slovačkom Šamorinu osvojila sedmo mjesto, što joj je bilo dovoljno za normu za nastup na Europskom kadetskom prvenstvu u Španjolskoj. Već sljedećeg vikenda dio ekipe, Tena Pereković, Tin Stepanić i Jan Šipušić, nastupit će na još jednom turniru Europskog kupa u češkim Teplicama, gdje će tražiti nove bodove i potencijalne norme za europsku smotru.

Nastavite čitati

Sport

Uspon otvorio sezonu s osam medalja i novim državnim rekordom Martine Krog

Paraatletičari velikogoričkog kluba sjajno su krenuli u novu sezonu na dvoranskom prvenstvu Hrvatske i prvom kolu HPAL-a u Zagrebu.

Objavljeno

prije 22 sata

17. ožujka 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Para Atletski Klub Uspon/FB

Paraatletski klub Uspon uspješno je otvorio novu sezonu nastupom na dvoranskom prvenstvu Hrvatske i prvom kolu Hrvatske paraatletske lige, održanima u nedjelju 15. ožujka u atletskoj dvorani na Zagrebačkom velesajmu. Klub je natjecanje završio s ukupno osam medalja, jednim državnim rekordom i nizom osobnih rekorda.

Najsjajniju medalju osvojila je Kristina Ivšić koja je slavila na 60 metara u kategoriji T20 s rezultatom 9:85 sekundi, a uz zlato u sprintu osvojila je i srebro u bacanju kugle (6,73 m). Državni rekord postavila je Martina Krog s hicem od 10,38 metara u bacanju kugle (F44-46-62-64), dok su srebrne medalje osvojili Stjepan Dereta (kugla muški T20, 8,88 m, osobni rekord), Dominik Počekal (kugla muški F57, 8,43 m) i Nataša Sobočan (kugla žene F55-57, 5,35 m). Bronce su uzeli Ivano Rajković (kugla muški T20, 8,56 m, osobni rekord) i Milena Vujević (kugla žene F37-38, 4,86 m, osobni rekord).

Među ostalim članovima Uspona, Stjepan Dereta zauzeo je 6. mjesto na 60 metara T20, dok je Toni Pemper bio 9. na istoj disciplini i 10. u skoku u dalj (3,36 m). Amar Jakupović zauzeo je 10. mjesto na 60 m T20, 8. mjesto u kugli T20 (10,01 m) i 8. u skoku u dalj (3,68 m, osobni rekord). Nikola Nestorović osvojio je 8. mjesto u kugli u muškoj kategoriji T20 (6,74 m), a Matej Hačić 17. mjesto u istoj disciplini (5,40 m, osobni rekord). Sara Pereković bila je 4. u kugli u ženskoj kategoriji T20 (5,50 m, osobni rekord), dok je Renata Celjak zauzela 4. mjesto u kugli žene F55-56-57 (4,18 m). U skoku u dalj, Dominik Nestić postavio je osobni rekord i osvojio 6. mjesto (4,17 m).

Sljedeći nastup članove kluba očekuje 12. travnja na paraatletskom mitingu u Velikoj Gorici, ujedno i drugom kolu Hrvatske paraatletske lige.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Minimalna pobjeda rukometašica Gorice protiv Moslavine

Objavljeno

prije 2 dana

16. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Rukometašice Gorice su u 13. kolu 3.HRL Središte pobijedile RK Moslavinu (Kutina) rezultatom 31:30 i tako zadržale vodeću poziciju na prvenstvenoj ljestvici.