Povežite se s nama

Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

na

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

 

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Sport

“Dan D” i velika prilika: Treba proći Mirona i evo Gorice na završnici Kupa…

Košarkaši Gorice u srijedu u 19 sati igraju možda i najvažniju utakmicu ove sezone: u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekuju Đakovo, a ulog je plasman na završni turnir Kupa

Objavljeno

na

Objavio/la

Ždrijeb je ovoga puta , realno gledajući, bio naklonjen košarkašima Gorice. Dobro, trebalo je doći i do ove faze, trebalo je osvojiti svoju regiju kroz uvod u sezonu, izboriti mjesto među 16 najboljih, a onda je na red došao komadić sreće…

Goričani će tako u srijedu od 19 sati u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekati Đakovo, klub iz svoga ranga, protivnika kojeg su nedavno pobijedili u gostima. Drugim riječima, prilika za plasman na završni turnir Kupa teško je mogao biti prohodniji. A opet…

– Ovoga puta možemo očekivati potpuno drukčiju utakmicu od te nedavne. I za Đakovo je ovo velika prilika, i oni su u prošlom kolu pobijedili, u dobrom su ritmu, a u jednoj utakmici sve je moguće. Naša pobjeda u Đakovu je završena priča, na to se nikako ne smijemo upecati. Moramo biti još bolji, još pametniji i još hrabriji da bismo pobijedili – svjestan je trener Damir Miljković Cici.

Vjetar i leđa sigurno će dati i pobjeda u gostima kod Jazina Arbanasa za vikend, no sve će trebati zaraditi ove srijede, označene kao svojevrsni “dan D” ove generacije.

– Ne znam koliko je “dan D”, ali znam da imamo jako lijepu priliku. I da možemo ispisati jako lijepu stranicu nove povijesti kluba. Ja se samo nadam da ćemo biti dobri, željni dokazivanja. I da ćemo dati sve od sebe. Hoćemo li i pobijediti, tek ćemo vidjeti, ali sigurno je da ćemo biti motivirani, hrabri i odlučni, u nadi da će to biti dovoljno za uspjeh – zaključio je trener Gorice.

S druge strane bit će mu košarkaši prijatelj Miron Češkić, bivši trener i tajnik Gorice, čovjek koji je ostavio isključivo pozitivan trag u goričkom sportu. Ovoga puta, ipak, nećemo mu poželjeti sreću…

Nastavite čitati

Sport

‘Mi ćemo na Maksimiru igrati finale Svjetskog prvenstva. A oni će možda i rotirati…’

Senad Harambašić, trener NK Kurilovca, u subotu je okončao prvenstvenu jesen, a u ponedjeljak je stigla vijest koja je ionako povijesni trenutak učinila još malo posebnijim. Kurilovec ide u goste Dinamu!

Objavljeno

na

Objavio/la

Jedna noć je prespavana, dojmovi su se malo slegli, ali Kurilovec na Maksimiru i dalje je vruća priča. Nevjerojatna utakmica očekuje Kurilovčane, apsolutno najveća u nešto manje od osam desetljeća klupske povijesti. Bila bi takva koga god da je ždrijeb donio, jer riječ je o četvrtfinalu Kupa Hrvatske, o nikad ranije dosegnutim visinama, ali ovako je još slađe.

Kurilovec gostuje kod Dinama na Maksimiru… I dalje zvuči nestvarno.

– Dinamo je za nas i klub i institucija zbog kojeg su puno puta ruke u Kurilovcu bile u zraku. Puno puta smo se zbog Dinama veselili, volimo i “brundati” ako nešto u Dinamu ne štima, jer znamo što je Dinamo, središte cijelog ovog dijela nogometne Hrvatske… I nije problem reći da je to klub koji nam je svima drag. A sad smo dobili priliku prvi put igrati službenu utakmicu protiv Dinama, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske… Fenomenalno – zadovoljan je trener Senad Harambašić.

Neki su u Kurilovcu priželjkivali Goricu, jer to bi značilo da će jedan naš klub sigurno igrati u polufinalu, drugi su sanjali istrčati na Poljud, vjerojatno pred najmanje desetak tisuća gledatelja, ali dominirala je jedna želja.

– Kad bi analizirali ždrijeb, sve što smo i koga smo mogli dobiti, zapravo nam je najveća želja bila da igramo doma, pred našim navijačima. Tu bi imali barem nekakvu osnovu za osjećati se malo ugodnije. Ovako, kad idete Dinamu na Maksimir… Mislim da je za nas to u ovom trenutku finale Svjetskog prvenstva. I naravno da ćemo imati veliki motiv u smislu dokazivanja, ali i borbe za svoj klub, za svoj Kurilovec, za grad Veliku Goricu. Siguran sam da ćemo se prezentirati najbolje što budemo mogli u tom trenutku, na što ljepši i bolji način – ne dvoji trener Senad.

I sve je to lijepo, doživljaj će biti top, ali nemojte sumnjati da Coach Harambašić već razmišlja kako napakostiti Dinamu na terenu, da već secira sve detalje…

– Prije svega sam uzeo kalendar svih Dinamovih utakmica, nadajući se da će Dinamo proći u Europi, da će i krajem veljače igrati Europsku ligu, ali i znajući da tri dana poslije idu na Poljud. S obzirom na rotacije igrača, kojih će morati biti, naravno da se čovjek tu nekako stavlja u poziciju da možda i postoji šansa da se mi barem malo pokažemo u što pozitivnijem izdanju – pažljivo bira riječi Senad, potpuno svjestan da će ovo biti sudar dvaju nogometnih svjetova.

– Tko god ide u Maksimir, čak i kad pričamo o svijetu HNL-a, zna da za bilo kakav uspjeh mora imati i sreće, a pogotovo to vrijedi za nas, za jednog četvrtoligaša. Naravno da nas sve to i motivira, jer znamo i da će tu utakmicu pratiti velik broj naših ljudi. Nadam se da će na utakmici biti cijela naša nogometna škola, uz njih i još veliki broj naših ljudi, pa ako ih još smjeste na jug, moglo bi biti zanimljivo. Vjerujem da bi se tu moglo skupiti i do 500-tinjak naših ljudi… Bit će, naravno, i domaćih navijača, tako da se nadamo jednoj lijepoj atmosferi, da ćemo doživjeti nešto što do sad nismo imali prilike.

Kurilovčani su povijest ispisali 5. studenog pobjedom nad Istrom, a sad se opet piše povijest… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Uspije li Kurilovec izbaciti iz Kupa Dinamo u Maksimiru, bit će to daleko najveća senzacija u povijesti ovoga natjecanja, ali taj detalj neće sputati kurilovečki duh. Pa će Zdenko Sovina u televizijske kamere sa smiješkom otkriti:

– Uoči ždrijeba imali smo tri želje: prva je Dinamo u četvrtfinalu, druga Hajduk u polufinalu, a treća Gorica u finalu!

U prijevodu, Kurilovec je na tri utakmice od trofeja.

– Odličan je plan – sa smiješkom kaže i trener Senad, uz dodatak:

– Možemo mi pričati što god hoćemo, sve do onog trenutka kad utakmica počne. A onda će igrači na terenu najbolje osjetiti što je Dinamo i koliko se mi s njima možemo nositi, odnosno što možemo napraviti da se prezentiramo u što ljepšem svjetlu.

U ljepuškastom svjetlu prezentirao se Kurilovec i cijele ove jeseni, koja je okončana s 2-2 protiv Tigra iz Svete Nedelje. Igralo se u Rakitju, bio je to gorički trenerski obračun, Senad s jedne i Damir Grlić Cico s druge strane, a na kraju je svakome pripao po bod. I Kurilovec je jesen zaključio na šestome mjestu 3. NL Centar.

– Našu polusezonu pratilo je i dosta okolnosti koje nam nisu išle na ruku. Imamo u rosteru 24 igrača, ali morali smo se jako puno “krpati” zbog velikog broja ozljeda i suspenzija, tako da smo i kod Cice došli s prepolovljenim igračkim kadrom. Unatoč tome, sustav koji smo stvorili omogućio nam je da do kraja ostanemo postojani, koncentrirani i fokusirani da izvučemo najviše što smo mogli u ovom trenutku – kazao je Senad i dodao:

– Utakmica je bila živopisna, vratili smo se od minus dva do iksa, a pritom je kod rezultata 2-2 imamo i mi situacija za otići u pobjedu, odnosno izgubiti… Na kraju ne znam tko je koga više grlio, ja Cicu ili on mene, jer smo na kraju svi bili zadovoljni što smo po nešto uzeli, odnosno svatko po bod.

I to je bilo to od kurilovečke nogometne jeseni. Ostaje još samo u petak odraditi domjenak, pa slijedi kratki rastanak i punjenje baterija. Neophodno punjenje baterija, jer pred Kurilovčanima je izazovno proljeće… Koje će tog 4. ožujka imati i svoj Dan D!

Nastavite čitati

Sport

FOTO Hrvatski rukometni klub Gorica – provodi program ”Loptom preko granice”

Objavljeno

na

Objavio/la

Hrvatski rukometni klub Gorica iz Velike Gorice provodi sportsko-edukativni i preventivni program ”Loptom preko granice”, sufinanciran od Ministarstva turizma i sporta, s jasnim ciljem da djeci i mladima omogući međunarodno sportsko iskustvo, unaprijedi njihove socijalne i timske vještine te potakne fairplay i odgovorno ponašanje.

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Program (od 01. listopada do 31. prosinca 2025.) je potpuno besplatan i namijenjen je djeci od 11 do 17 godina, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju. Kroz pripremne treninge, prijateljske utakmice i edukativne radionice – od fair playa, komunikacije i poštovanja protivnika do sigurnosti u sportu – mladi sportaši uče kako se ponašati na terenu i izvan njega.

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica

Vrhunac programa je sudjelovanje na međunarodnom rukometnom turniru u Velenju (Slovenija), od 19. do 21. prosinca, gdje djeca razvijaju sportske, emocionalne i socijalne kompetencije u stvarnom međunarodnom okruženju. Program ”Loptom preko granice” stvara novu generaciju mladih sportaša koji igraju hrabro, odgovorno i s poštovanjem – jer rukomet je više od igre, on je prilika za rast. (Tekst i foto: HRK Gorica)

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica uvjerljiva u konkurenciji mlađih pionira, Ban Jelačić 1 vodeći kod pionira

Objavljeno

na

Objavio/la

Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 03. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (06.12.2025.).

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon tri kola u konkurenciji mlađih pionira četiri ekipe imaju maksimalnih 9 bodova, prva je Gorica zbog uvjerljivo najbolje gol-razlike, slijede Mraclin, Velika Mlaka 1947 i Buna.

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ban Jelačić 1 je vodeći u konkurenciji pionira sa 7 bodova, slijede Mraclin i Kurilovec sa po 6 bodova.

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.

Četvrto kolo je na rasporedu u subotu, 13.12.2025. godine.

Galerija fotografija

19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 03. kolo

Mlađi pioniri03.kolo (06.12.2025.):  Mraclin – Kurilovec 6:1, Polet – Gradići 1:2, Vatrogasac – Gorica 1:6, Ban Jelačić – Buna 0:3, Velika Mlaka 1947 –Mladost 2:0.  Poredak: 1. Gorica (3 3 0 0 26:2 9), 2. Mraclin (3 3 0 0 17:4 9), 3. Velika Mlaka 1947 (3 3 0 0 11:0 9), 4. Buna (3 3 0 0 10:1 9), 5. Gradići (3 2 0 1 6:7 6), 6. Mladost (3 0 1 2 0:4 1), 7. Kurilovec (3 0 1 2 2:12 1), 8. Vatrogasac (3 0 0 3 3:16 0), 9. Ban Jelačić (3 0 0 3 0:13 0), 10. Polet (3 0 0 3 2:18 0).

Pioniri03. kolo (06.12.2025.): Buna – Ban Jelačić 2 0:0, Kurilovec – Ban Jelačić 1 0:1, Lomnica – Vatrogasac 1:5, Mladost – Mraclin 0:1.  Poredak: 1. Ban Jelačić 1 (3 2 1 0 6:2 7), 2. Mraclin (3 2 0 1 5:2 6), 3. Kurilovec (3 2 0 1 5:3 6), 4. Mladost (3 1 0 2 5:4 3), 5. Lomnica (3 1 0 2 5:11 3), 6. Buna (3 0 2 1 3:6 2), 7. Ban Jelačić 2 (3 0 1 2 0:6 1).

Prstići – 03. kolo (06.12.2025.) Dinamo Hidrel – Velika Mlaka 1947 4:3, Gorica – Buna 5:1, Gradići – Vatrogasac 0:8, Klas – Turopolje 1:2, Kurilovec – Polet 2:2, Lukavec – Mladost 2:2.

Početnici B – 03. kolo: Klas – Buna 4:0, Kurilovec – Vatrogasac 0:1, Lukavec – Mraclin 1:1, Gorica 03 slobodni.

Početnici A – 03. kolo: Gorica – Ban Jelačić 5:1, Gradići – Velika Mlaka 1947 2:1, Mladost Polet 2:1, Dinamo Hidrel slobodni.

Nastavite čitati

Sport

Sjajni rezultati za Taekwondo klub Velika Gorica: Europska bronca i dva državna odličja u istom vikendu

U Sarajevu i Zadru natjecateljice Taekwondo kluba Velika Gorica zaključile su sezonu uz vrijedne rezultate, od europske brončane medalje do novih državnih odličja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Na Europskom finalnom Grand Prixu u Sarajevo te na seniorskom Prvenstvu Hrvatske u Zadar, sportašice Taekwondo kluba Velika Gorica ostvarile su zapažene rezultate. Od 3. do 6. prosinca 2025. na elitnom turniru u BiH nastupile su Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić, dok su 6. prosinca na državnoj smotri u Zadru medalje osvojile Lana Gavrilov i Katarina Bačurin. Sve četiri natjecateljice ušle su među najbolje u svojim kategorijama, a Habijančić je pritom izborila i broncu na jednom od najjačih europskih turnira.

Bronca na najjačem juniorskom natjecanju u Europi

Europski finalni Grand Prix za juniore i kadete, turnir najvišeg ranga (E10) na kojem nastupa samo 16 najboljih u svakoj kategoriji, okupio je 550 natjecatelja iz više od 35 država. Za Veliku Goricu nastupile su Lejla Lea Kajfeš (-59 kg) i Dora Habijančić (-63 kg), obje među najboljim europskim juniorkama zahvaljujući rezultatima tijekom cijele sezone.

Kajfeš, koja je tek u prvoj juniorskoj godini, zaustavljena je u osmini finala od predstavnice Češke te je turnir završila na devetom mjestu. Time je osvojila i nove bodove na rang listi, čime je potvrđen njezin ulazak u europsku elitu.

Habijančić, u svojoj posljednjoj juniorskoj sezoni, imala je znatno zahtjevniji put. U četvrtfinalu je svladala hrvatsku reprezentativku Natali Tadić, petoplasiranu s Europskog prvenstva, i plasirala se u polufinale. Ondje ju je čekala prva nositeljica i aktualna europska prvakinja Vanja Rankov, kojoj je pružila vrlo tijesan otpor, ali bez prolaska dalje.

Kako se na Grand Prixu dodjeljuje samo jedna bronca, Habijančić je morala odraditi još jednu borbu, protiv Anje Hrgić, brončane s Europskog prvenstva. U tom je meču dominirala i uvjerljivo slavila 2:0 u rundama, osvojivši brončanu medalju i novčanu nagradu. Osim što je stala na postolje uz europsku prvakinju i viceprvakinju, ovim je rezultatom prikupila ključne bodove te ušla u TOP 10 WTE rang liste, čime je osigurala i razvojni program Hrvatskog olimpijskog odbora.

Habijančić sada slijedi nova obaveza – u sastavu reprezentacije putuje na Europsko prvenstvo za mlađe seniore (U21), koje se održava u Prištini, od 10. do 14. prosinca, gdje će nastupiti u kategoriji -67 kg.

Dvije medalje na seniorskom Prvenstvu Hrvatske

Drugi dio uspješnog vikenda stigao je iz Zadra, gdje je održano seniorsko Prvenstvo Hrvatske. Taekwondo klub Velika Gorica nastupio je s dvjema juniorkama, Lanom Gavrilov i Katarinom Bačurin.

Gavrilov je u kategoriji -49 kg nakon polufinalnog poraza osvojila brončanu medalju, dok je njezina protivnica kasnije postala državna prvakinja. Bačurin je u svom polufinalu pobijedila predstavnicu Osijeka, no u finalu je poražena od natjecateljice iz Bjelovara te osvojila srebro.

Ovim medaljama klub je nastavio kontinuitet osvajanja odličja na svim državnim prvenstvima na kojima je nastupio tijekom godine.

U samo nekoliko dana velkogoričke taekwondašice ostvarile su rezultate na koje klub, grad i cijela sportska zajednica mogu biti ponosni. . Dok sezona završava uspješno, za neke natjecateljice već počinju novi izazovi i to na međunarodnoj razini.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno