Povežite se s nama

Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

na

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

 

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Sjećanja

‘Dragi Jura, tvoje ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas…’

Mraclinci tuguju, preminuo je Juraj Cvetnić, dobri duh mjesnoga kluba, prijatelj i susjed koji je svojim doprinosom ovo selo učinio boljim mjesto…

Objavljeno

na

Nogometne klubove, pogotovo one u manjim sredinama, osim igrača, njihovih trenera i vodećih ljudi klubova, često čine i svi oni vjerni kibici, ljudi koji su tu i kad je lijepo i kad je teško, koji će ponuditi i najveću potporu i najiskreniju kritiku. U našem Mraclinu jedan od takvih ljudi bio je Juraj Cvetnić, koji nas je zauvijek napustio taman na oproštaju od još jedne lijepe godine mraclinskog nogometa.

U znak zahvale za ljubav i vjernost koju je nosio sa sobom cijeloga života, klub se od svoga Jure oprostio pismom…

“Otišao je, zauvijek nas napustio naš dragi Jura, vječni prijatelj i veliki zaljubljenik u NK Mraclin. Iako je, kako je u nedavnom intervjuu za mraclinski portal sam rekao, malo igrao nogomet, a više uživao gledajući uz ogradu, njegov je trag duboko utkan u povijest kluba.

Još od njegove mladosti nijedna radna akcija koja je bila vezana uz naš klub nije mogla proći bez njega. Njegova prisutnost bila je neizostavna, a uvijek je bio spreman pomoći. Posebno ćemo ga pamtiti kao jednog od ključnih sudionika kod krčenja i čišćenja prostora današnje Stare grabe, stvarajući temelje za sve što je uslijedilo. No, Jura nije stao samo na tome. Njegov doprinos u stvaranju novog, modernog stadiona Nova graba također je neizmjerno vrijedan. Bilo je to vrijeme u kojem je pokazao svoju predanost, ljubav prema klubu u svakom vidu njegovog razvoja.

Zahvalni smo mu na svemu što je učinio za naš klub i zajednicu. Njegovo ime ostat će trajno urezano u srcima svih nas, a NK Mraclin neće biti isti bez njega. Počivaj u miru, dragi Jura. Tvoj duh i tvoje naslijeđe žive u svakom kutku našeg kluba”, stoji u tekstu kojeg potpisuje, sasvim jednostavno i čisto, NK Mraclin.

Počivajte u miru, gospon Jura…

Nastavite čitati

Sport

Kurilovec udarnički do kraja! Opet pao Samobor, junak je novi, navike stare…

U posljednjem kolu 3. NL Centar nogometaši Kurilovca pobijedili su na gostovanju kod Samobora 2-0 i prvenstvo završili na trećemu mjestu, s jednakim brojem bodova kao druge Ravnice. Pred Kurilovčanima su još dva finala…

Objavljeno

na

Objavio/la

Procedura je dobro poznata, već toliko puta viđena tijekom ove nezaboravne kurilovečke sezone, a dobre navike ne valja mijenjati… Pa su tako Kurilovčani i u posljednjem kolu prvenstva, na oproštaju od sezone u 3. NL Centar, posao odradili po ranije utvrđenom hodogramu: dolazak na gostovanje, pobjeda na terenu, fotka u svlačionici. Slavljenička, naravno, jer takvih su već oho-ho snimili u Kurilovcu ove dobre nogometne godine.

Problema s ozljedama, naravno, bilo je i ovoga puta, to je već neko vrijeme neizostavan dio svake kurilovečke priče, ali ni ovoga puta nije smetalo. U srijedu je Kurilovec slavio u gostima kod Samobora u polufinalu županijskoga Kupa, time izborio i pretkolo SuperSport Hrvatskog nogometnoga kupa, a tri dana poslije putevi s Udarnika opet su vodili na isto mjesto, na Gradski stadion u Samoboru, na teren kojim su svojevremeno trčali i majstori poput kultnog Fatmira Vate i ostalih.

Nije u kadru ovoga puta bilo najboljeg strijelca Luke Sedlačeka, nije bilo ni Darija Banića, nekako se pokrpao i za ovu priliku kapetan Dodo Završki, ali pronašao se čovjek za preuzimanje naslovnih uloga. Njegovo ime je David, a prezime je Pršir, pravo nogometno, domaće. Prvi gol zabio je u 48. minuti, drugi u 80., i to je bilo to. Kurilovec je dobio utakmicu 2-0, upisao fenomenalnu 17. pobjedu u 30 kola i zaključio sezonu sa 57 bodova. Šest manje od prvaka Lučkog, jednako kao i Ravnice, koje su drugo mjesto na koncu uzele zbog bolje gol-razlike.

Kurilovčani su, naime, u ovih 30 kola primili samo 23 gola i imaju daleko najbolju obranu lige, ali sa 43 postignuta gola imaju tek sedmi napad lige. Ravnice su primile osam golova više, ali i postigle ih čak 12 više, pa je titula viceprvaka također otišla u metropolu za ta četiri gola razlike.

Na Udarniku neće očajavati zbog toga, koliko god se dugo u sezoni činilo da se otvara lijepa prilika da se zgrabi i prvo mjesto. Nije se dogodilo, nije bilo ni dovoljno snage, sreće, vjerojatno ni kvalitete, ali nije ovo ni bila sezona u kojoj se ambiciozno pucalo na viši rang. Čak štoviše, ovaj sjajan rezultat došao je kao veliko iznenađenje, ali i kao potvrda koliko je Senad Harambašić dobar trener. Sam je selekcionirao kadar i izvukao maksimum iz igrača, koji su dokazali da su i jako dobri nogometaši, ali prije svega izuzetno karakterni momci. I svi zajedno imaju razloga biti zadovoljni i ponosni na učinjeno.

Iako, nije teško pretpostaviti da će takav tip na klupi i takva grupa u svlačionici još malo odgoditi završnu feštu. U petak će, naime, Kurilovec u Velikoj Mlaki igrati finale županijskoga kupa protiv Dugog Sela, a definitivni kraj sezone označit će finale velikogoričkoga, u sklopu kojega će Kurilovčani 10. lipnja gostovati kod Mraclina.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Posavec nadigrao Turopolje na njegovom terenu

Objavljeno

na

Objavio/la

Turopolje je u 29. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Posavca rezultatom 1:5, strijelci za goste bili su Igor Ćuća (3), Petar Milatović i Ivan Lucin, za domaće Tomislav Lučić.

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pobjednik utakmice riješen je već u prvih dvadeset minuta prvog poluvremena kada su gosti u samo sedam minuta tri puta pogodili mrežu domaćih. Prvi gol postigao je Milatović u 12. minuti nakon solo akcije tako što je s dvadesetak metara snažnim udarcem smjestio loptu pod gredu.

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Drugi i treći gol bili su plod brzih akcija kroz sporu obranu Turopolja, Igor Ćuća povisio je na dva razlike iskosa s lijeve strane, a tri minute kasnije Lucin je na sličan način poentirao za 0:3!

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopolje, 31.05.2025. Jedinstvena 1.ŽŽNL-29.kolo: Turopolje-Posavec 1:5. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U prvoj minuti drugog poluvremena školsku akciju Posavca završava Ćuća šaljući loptu pored mladog vratara u donji kut za 0:4. Šest minute kasnije isti igrač svojim trećim pogotkom podiže na – 0:5! Iskusni Tomo Lučić u 59. smanjuje iskosa s lijeve strane za 1:5, to se pokazalo kao konačni rezultat.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 29. kolo

NK Turopolje – NK Posavec (Orle) 1:5 (0:3)

Turopolje. Stadion: ŠRC Turopolje. Gledatelja: 50. Subota, 31.05.2025., 18 sati. Glavni sudac: Tihomir Čunčić (Velika Gorica). Pomoćni suci: Davor Merkaš (Velika Gorica) i Ivan Smolčić (Odranski Obrež). Delegat: Tomislav Vlahović (Velika Gorica). Strijelci: 0:1 – Milatović (12), 0:2 – Ćuća (16), 0:3 – Lucin (19), 0:4 – Ćuća (46), 0:5 – Ćuća (52), 1:5 – T.Lučić (59).

TUROPOLJE: Culović (od 46. Ivanković), Šutalo (od 11. Josić), Kapović, Jurić (od 82. Blagušević), Perić, Lozić, T.Lučić (od 62. K.Lučić), Jambrešić, Badallaj, Kos, Anđelić. Trener: Goran Smolčić.

POSAVEC: Strnić, Musolli, Brtan, M.Breščaković, Lucin, J.Rajić,  Milatović, Žugaj (od 82. F.Rajić), Ćuća, Delač, A.Breščaković (cap.). Trener: Nino Matković.

Nastavite čitati

Sport

Banić se emotivno oprostio, a predstavio se prvi novi igrač – Stefan Perić!

Nakon pet uspješnih godina od HNK Gorice i Velike Gorice oprostio se Ivan Banić, a praktički istovremeno predstavljen je i prvi novi igrač u slaganju bitno drukčije momčadi, dosadašnji branič Šibenika

Objavljeno

na

Objavio/la

U tijeku je prvi vikend nakon što je završila najluđa sezona u povijesti HNL-a, sezona koju je naša Gorica završila na devetome mjestu, sezona koju ćemo iz goričke perspektive pamtiti samo po tome što je opstanak osiguran na vrijeme, što stresova u zadnjim kolima nije bilo. Sezona je to, između ostaloga, u kojoj smo se oprostili od Gorice kakvu smo dosad poznavali, a promjene su krenule već nekoliko dana nakon što je ova kampanja konačno okončana.

Dočekala nas je tako za početak objava rastanka s Ivanom Banićem, koji će prema svemu sudeći preseliti u Hajduk. Iza njega ostaje nezaboravnih pet godina u goričkom dresu, u što ulazi i ona jedna polusezona na posudbi u ljubljanskoj Olimpiji. Ostat će zapamćene brojne čudesne obrane, brojne utakmice u kojima je spašavao, brojni trenuci na terenu i izvan njega.

“Završetkom ove sezone, svoju goričku priču zaključio je naš dragi Ivan Banić, sjajni vratar koji nam je svojim čudesnim obranama donosio veselje posljednjih pet godina.
Na vrata Gorice stao je 123 puta, sačuvao mrežu netaknutom u 39 utakmica i oduševljavao nas bezbroj puta u trenucima kada je bilo najpotrebnije. Bane, hvala ti na svemu, na svakoj obrani, svakoj emociji. Želimo ti sve najljepše u nastavku karijere”, objavili su iz kluba, čemu su dodali i oproštajni razgovor sa Sinjaninom kojem je Velika Gorica bila dom u punom smislu te riječi.

S druge strane, krenula je i serija dolazaka. Budući da je pretpostavka da će Goricu napustiti najmanje 15-ak igrača, za očekivati je da će ih otprilike toliko i doći, a prvi među njima je dosadašnji branič Šibenika, 28-godišnji Stefan Perić.

“Perić je protekle četiri godine bio dio momčadi Šibenika, za koji je upisao 119 službenih nastupa, a ranije u karijeri igrao je u mlađim kategorijama Salzburga, Stuttgarta te je nosio dres Wackera iz Innsbrucka i Wolfsbergera”, objavljeno je iz kluba.

Perića trener Carević jako dobro poznaje iz šibenskih dana, upravo je on jedan od vrlo rijetkih koji su ostali vjerni Šibeniku i nakon ispadanja iz lige u sezoni 2022-23, a sad je odlučio potražiti novi izazov.

– Sretan sam što postajem dio HNK Gorice. Privukla me vizija i planovi kluba za budućnost, i naravno, svidjelo mi se što sam već surađivao s trenerom i nekim članovima njegovog stožera, pa ih dobro poznajem. Nije mi trebalo puno vremena za odluku jer je Gorica sređen klub s ozbiljnim ljudima, a i grad je vrlo lijep za život. Volio bih da napredujemo kao momčad i iduće sezone ispišemo jednu dobru i uspješnu zajedničku priču – poželio je novi igrač Gorice.

U danima koji slijede bit će još oproštaja, a očekujemo i nove dolaske. Perić je, dakle, prvi u nizu…

Nastavite čitati

Sport

Ljeto na teniskim terenima! Igre bez granica, bazen, voće, sladoled i crtići su dobra ideja…

Iz velikogoričkog teniskog kluba pozivaju školarce da se uključe u projekt “Ljeto na teniskim terenima”, koji će trajati praktički cijeloga ljeta

Objavljeno

na

Bliži nam se ljeto, sezona godišnjih odmora, vrijeme u kojem djeca ne idu u školu, pa svaki prijedlog za kvalitetno provođenje vremena jako dobro dođe. Jedan takav prijedlog ima Teniski klub iTeam VG, koji će i ove godine organizirati cijeloljetni tenis kamp za klince u Velikoj Gorici.

“Dolaze ljetni praznici! Već tradicionalno svake godine početkom ljetnih praznika organiziramo ‘Ljeto na teniskim terenima’, a to znači tenis svaki dan od 7:30 do 16:30 sati”, poručili su iz našeg teniskoga kluba.

Dodaju u svom pozivu i da je u ponudu uključeno sunce, puno tenisa, kondicijski treninzi, razni sportovi u pješčanoj areni, igre bez granica, voćnu užinu, bazen, ručak u “Papamo”, sladoled, projekcije dječjih filmova i crtića na kinoplatnu u hladu klupske nadstrešnice za odmor…

Prijaviti se zainteresirani mogu na broj 091 3344 031 ili na e-mail [email protected]

Nastavite čitati

Reporter 448 - 14.05.2025.

Facebook

Izdvojeno