Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

prije 10 mjeseci

19. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Povezane teme:4.NL Središte hotnews NK GRADIĆI novi trener vjeran simunić

Sport

Gorica na telki: Puno je toga Charlton proživio, ali ovakvo nešto još nije…

Nogometaši Gorice u subotu u 12 sati igrat će protiv Charlton Athletica, kluba sa 120 godina tradicije koji se prošle sezone uspio vratiti u Championship. Sve to moći će se pratiti u izravnom prijenosu…

Objavljeno

prije 5 sati

19. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Osnovan u jugoistočnom Londonu još 1905., prije punih 120 godina, Charlton Athletic u svojoj je povijesti prošao puno toga. Navijači su svojim rukama 1919. izgradili stadion The Valley, za čiju su se obnovu 1990. izborili tako što su – osnovali političku stranku! Godinama su igrali u Premiershipu, još puno češće od toga u nižim ligama, kroz njihovu je svlačionicu prošao cijeli niz zapamćenih igrača kao što su Mark Kinsella, Scott Parker, Darren Bent, Scott Carson, Diego Poyet…

Puno pamtljivih trenutaka, ljudi i događaja, ali i jedna značajna mana u svemu tome; Charlton Athletic, naime, nikad u svojoj povijesti nije igrao protiv Gorice! E, pa u subotu će igrati…

Dogodit će se to u Kranjskoj Gori, utakmica će krenuti od 12 sati, a izravno će je prenositi MaxSport. Goričani će tako pred očima cjelokupne javnosti pokazati što može protiv kluba koji se prošle sezone kroz play-off vratio u Championship, drugi rang engleskog nogometa, kojeg je 2000. godine i osvojio, ušavši tako u Premiership, u kojem se zadržao sljedećih sedam godina.

Danas je Charlton u nekom drugom điru, u pokušaju da se vrati tamo gdje je bio početkom ovog stoljeća, a to će pokušati izvesti Nathan Jones, Velšanin koji sjedi na klupi ovoga kluba. Imena njegovih igrača, pa čak i onih najboljih, neće previše značiti bilo kome iz šire hrvatske nogometne javnosti, a i ona uža malo zna o tipovima kao što su belgijski golman Thomas Kaminski, braniči Joe Rankin-Costello i Reece Burke, irski veznjak Conor Coventry ili Amari’i Bell, lijevi bek s Jamajke…

Naravno, ni Englezima apsolutno ništa u životu ne znače imena poput Jurice Pršira, Ivana Fiolića ili Ante Ercega, pa će vrlo zanimljivo biti vidjeti o kakvom se ovdje odnosu snaga radi. I koliko će Gorica moći parirati, odnosno nametnuti se jednom ovakvom protivniku. Carević je želio ozbiljne protivnike u pripremama, dobio je sudare sa Šahtarom iz Donjecka i ovaj sa Charltonom, no jedan je ipak otpao.

Znalo se to već neko vrijeme, ali sad je i službeno potvrđeno da Gorica u svom sljedećem pripremnom izazovu neće ići na egipatski Pyramids, prvaka Afrike, nego na slovenskog drugoligaša Iliriju.

Ali, naravno, prvo se treba posvetiti Charltonu. Točnije, samima sebi u ogled sa Charltonom. Subota, 12 sati, MaxSport…

Nastavite čitati

Sport

Filipović i službeno osmo pojačanje: ‘Hvala Gorici što je vjerovala u mene’

Već danima najavljivani Jakov Filipović (32) i službeno je postao novi igrač Gorice nakon što je potpisao ugovor do 2027. godine. Prvi put ćemo ga u dresu s brojem 4 vidjeti već u subotu od podne

Objavljeno

prije 5 sati

19. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Šarmantan osmijeh, krajnje neobična frizura i samo nešto manje neobična brada stigli su u HNK Goricu u liku Jakova Filipovića. Naravno, došla je skupa s 32-godišnjim stoperom u goričku svlačionicu i značajna doza iskustva i kvalitete, a brojke kažu da je Filipović osmo pojačanje Gorice ovoga ljeta. Osmo i najzvučnije.

Igrač Gorice u petak poslijepodne i službeno je postao danima najavljivani branič koji je u svom nogometnom životopisu upisao Osijekovu školu nogometa, a zatim i epizode u BSK, Cibaliji, Inter Zaprešiću, Lokerenu, BATE Borisovu i na kraju Beverenu. Proljeće je proveo kao slobodan igrač, a u Goricu je stigao još prije nekoliko dana. Točnije, stigao je u Kranjsku Goru, gdje se momčad trenera Marija Carevića priprema za zahtjevno otvaranje nove sezone.

– Sretan sam i zahvalan Gorici na ukazanom povjerenju. Već se osjećam odlično ovdje, dečki su me prihvatili na najbolji mogući način. Zajedno smo već par dana, naporno treniramo i pripremamo se za novu sezonu u kojoj moramo davati svoj maksimum, a siguran sam da onda ni rezultati neće izostati – rekao je Filipović u svojoj prvoj izjavi kao igrač Gorice.

O svim specifičnostima njegova životnog i nogometnog puta već smo pisali, riječ je o igraču koji je 2017. godine upisao tri nastupa za “šarenu” reprezentaciju Hrvatske, o momku kojeg su svojedobno smatrali ponajboljim stoperom HNL-a, a svi u Gorici nadaju se da će u sljedeće dvije sezone, koliko će mu trajati ugovor, biti barem na približnoj razini.

Zadužio je Jakov Filipović dres s brojem 4, kojeg je donedavno nosio Matthew Steenvoorden, a Gorici će puno moći pomoći već u od utakmice sa Charltonom u subotu u podne. Stefan Perić se polako vraća, Filipović se priključio, Leš je standardan, a to će reći da Gorici sad nedostaju “samo” još jedan ili dva stopera, jer Carević namjerava igrati s trojicom u zadnjoj liniji, a za to je uz kvalitetu potrebna i kvantiteta.

U svakom slučaju, Gorica je dobila potencijalno veliko pojačanje, i na terenu i izvan njega.

Nastavite čitati

Sport

Stiže poseban nogometaš: Doživio moždani udar pa došao do reprezentacije!

Jakov Filipović (32) uskoro će biti predstavljen kao novo pojačanje Gorice, osmo ovoga ljeta, a sa sobom donosi i posebnu životno-nogometnu priču. Momak iz grada Pećnika u Bosanskoj Posavini imat će što prenijeti mlađima…

Objavljeno

prije 15 sati

18. srpnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Službena objava očekuje se svakoga trenutka, ali i bez nje stvari su jasne: svlačionica Gorice u novoj će sezoni biti bogatija za jednog posebnog nogometaša! Jakov Filipović ima 32 godina, igra na poziciji stopera, dolazi nakon dvije i sezone provedene u belgijskom drugoligašu Beverenu i jedne polusezone u statusu igrača bez kluba, ali sve su to zapravo u njegovoj nogometnoj i životnoj priči sporedni detalji…

Jakov Filipović, naime, bivši je hrvatski reprezentativac, ali i sportaš koji, kako su to svojevremeno donosili novinski naslovi, “Čovjek koji nogomet voli više od života!” Priča, dakle, ide ovako nekako:

– U zimu 2010. godine, dok sam igrao za trećeligaša BSK iz Bijelog Brda, sa 17 godina, jednog sam dana osjetio jaku glavobolju. Stropoštao sam se na pod i hitno sam otpremljen u bolnicu, gdje mi je ustanovljen moždani udar. Dva dana bila mi je oduzeta cijela lijeva strana, no srećom, oporavio sam se. Iako, bojao sam se u tim trenucima za svoj život – govorio je Jakov Filipović, uz dodatno pojašnjenje:

– Taj moždani udar bio je reakcija tri rupice na srcu, koje sam imao od rođenja. Sreća je da se sve to dogodilo u mirovanju, jer bi u suprotnom posljedice bile znatno teže, a moguće i kobne. Ugradili su mi takozvani kišobrančić preko tih rupica i nakon toga je sve bilo u redu. Brzo sam i zaboravio na tu ružnu epizodu – prepričavao je novi igrač Gorice prije nego što je prvi put navukao kockasti dres.

Kišobrančići su se držali sljedeće tri godine, a jedna redovna kontrola donijela je novu dramu. Jedne noći loše je spavao, čudno se osjećao, i odmah je znao da mora otići na pregled. Liječnici su tada 24-godišnjem igraču zaprešićkog Intera preporučili da se ostavi profesionalnog nogometa, da uvijek postoji opasnost da se nešto zakomplicira, no opcija odustajanja od nogometa nije kod njega postojala.

– Kazali su da mogu trenirati, ali ne punom snagom, a utakmice definitivno nisu preporučili. No ja sam se osjećao odlično, a na treninzima se nisam mogao šparati, uostalom ni ne znam kako se to radi. Slijedila je utakmica sa Slaven Belupom, mi smo imali problema s ozljedama i kazao sam treneru Toplaku da bih igrao. Pitao me jesam li siguran, ja sam se konzultirao i s roditeljima, a mama mi je kazala: “Sine, ako ti srce tako kaže, igraj!” – pričao je Filipović.

I igrao je, i to toliko dobro da je četiri godine poslije dobio poziv u reprezentaciju Hrvatske. Tadašnji izbornik Ante Čačić vodio je jednu specifičnu selekciju na svjetsku turneju, a na popisu se našao i u tom trenutku ponajbolji stoper HNL-a, kako su ga mnogi etiketirali.

– Ne mogu vam opisati kako sam bio sretan kada mi je stigao reprezentativni poziv. Nadam se da će mi izbornik dati minutažu, ali i ako ne zaigram ni minute, već ovo je ispunjenje mog sna – ponosan je bio Filipović, koji je na toj turneji odigrao sve minute!

Svih 90 minuta odradio je i protiv Kine, i protiv Čilea, i protiv Meksika. Bila je to velika nagrada za sve što je prošao, jer između BSK i Inter Zaprešića, između te dvije epizode u kojoj su sudjelovali i liječnici, smjestio se angažman u vinkovačkoj Cibaliji, i to u doba najveće neimaštine u tom klubu.

– Bilo mi je lijepo u Cibaliji, suigrači su bili sjajni, no nismo dobivali plaću. Nije lijepo kada igraš nogomet u profesionalnom klubu, a moraš žicati novac od roditelja jer ne možeš curu izvesti u kino. No, držalo nas je to što smo se borili za ulazak u 1. ligu – prisjetio se Jakov tog perioda.

Dok je bio u Zaprešiću, glasno se spominjala mogućnost da ode u Rijeku, no odabrao je drugi put. U ljeto 2017. otišao je u belgijski Lokeren, gdje se zadržao gotovo tri godine, sve do odlaska u bjeloruski BATE Borisov. Nepune tri godine proveo je i u Bjelorusiji, skupio nešto iskustva i u europskim utakmicama, pa se vratio u Belgiju, iz koje stiže u Goricu.

Sa zdravljem je, hvala Bogu, sve u redu, nikakve probleme ne osjeća, a kvalitetu apsolutno posjeduje. Trebat će mu poneka utakmica da se vrati na radnu temperaturu, no nema dvojbe da će na terenu biti značajno pojačanje. A i u svlačionici uvijek dobro dođe tip koji nogomet voli, kako su ono rekli, i više od života…

Moguće je da ćemo ga premijerno u dresu Gorice vidjeti već ove subote u 12 sati, u ogledu s engleskim Charltonom.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Liga veterana NSVG-a starta krajem kolovoza s 13 momčadi

Objavljeno

prije 19 sati

18. srpnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Plenum voditelja Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) održan je jučer (četvrtak, 17. srpnja 2025.) u prostoru Nogometnog saveza Zagrebačke županije (NSZŽ). Sjednicu je otvorio i vodio Zlatko Petrac, voditelj Lige.

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Dnevni red je, kao i obično, bio vrlo kratak: 1. Dogovor za sezonu 2025./2056., 2. Slobodna riječ. Na plenumu su sudjelovali predstavnici svih 13 veteranskih klubova koji će se natjecati u slijedećoj sezoni. Veteranska momčad višestrukog prvaka ove Lige, Mladost Obrezina, odustala je od natjecanja, a 13. mjesto popunit će novoosnovani klub veterana Posavec (Općina Orle).

Velika Gorica, 17.07.2025. Plenum Lige veterana NSVG-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Natjecateljske brojeve iz pehara je izvlačio i pokazivao Stjepan Petrac, disciplinski sudac Lige veterana. Voljom ždrijeba u prvom kolu (29.08./01.09.2025.) sastaju se: Lekenik – VG Boys, Hruševec (Donji Hruševec) – Kurilovec, Gradići – Buna (Mala Buna), Lukavec – Dinamo (Novo Čiče), Vatrogasac (Kobilić) – Posavec (Orle), Polet (Buševec) – Velika Mlaka 1947, Klas (Mičevec) slobodni.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Athletic Bilbao s ruba Turopolja: Promocije, slavlja, oproštaji i ambicije…

U NK Velikoj Mlaki 1947 pripremili su analizu sezone svojih veterana, seniora, juniora i kadeta. Čak tri klupske kategorije napredovale su u rang više, dvojica se s posudbe u seniore vraćaju veteranima, juniori se osamostaljuju…

Objavljeno

prije 1 dan

18. srpnja 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Po završetku sezone, prve nakon dugo vremena u kojoj se u Velikoj Mlaki igrao i seniorski nogomet, iz NK Velike Mlake 1947 potrudili su se napraviti osvrt na sve što se događalo na svim razinama kluba. A to izgleda ovako…

VETERANI

U pregledu sezone krenut ćemo od onih najstarijih prema najmlađima. Ipak na mladima svijet ostaje, a najstarija i najiskusnija bila momčad naših veterana. Završili su na četvrtome mjestu ove sezone u veteranskom prvenstvu Velike Gorice, a predvodnici su Petar Kundid i Marko Kovač.

Istina, imali su i mali minus jer su ove sezone svog prvog napadača (Toni Rendulić) poslali seniorskoj ekipi, ali i dalje je momčad u većini utakmica pokazala glavu i rep. Pamtit će se bravure Kovača u Kobiliću, gol Fišera s centra protiv Klasa, pregršt istrčanih kilometara Pileta i Jure, lažnjaci Zvoneta i Akija, lucidnost Smoleca, odličnu polusezonu Rajte… I sve ostalo, naravno.

Momci su odradili vrlo dobru sezonu, a iduće sezone dobivaju par pojačanja i vjerujemo da će se ganjati koja stepenica iznad. Ekipi hvala na odigranoj sezoni i samo jako dalje.

SENIORI

Jedna od naših momčadi koje su ostvarile promociju u viši rang (tri kategorije u klubu ove godine su napravile napredak u viši rang natjecanja!) naši su seniori. Dečki su kroz cijelu sezonu marljivo radili i zaradili prolazak u viši rang natjecanja.

Odrađen je velik broj treninga, a uvijek je bilo zadovoljstvo vidjeti da je i po lošijem i po boljem vremenu, brojka bila u prosjeku 20-22 igrača po treningu. Ekipa, svaka čast na odazivu, od prvog do zadnjeg dana, skupa s trenerom Đuračićem odrađen je velik posao i nastala je odlična klapa što se moglo vidjeti i puno puta i izvan terena.

Od momčadi su se oprostila dvojica igrača koja prestaju s igranjem seniorskog nogometa, Toni Rendulić i Perica Perković. Velika im hvala što su kao najstariji među njima predvodili puno mladića bez ikakvog seniorskog iskustva i davali im savjete kroz razgovore s njima. Dečki će sigurno i dalje biti vjerni navijači, u to ne sumnjamo.

Radi se na pojačanjima – tri su pristigla, možda je i još koje na vidiku, ali o tome ima vremena. Svakako bismo napomenuli da su sva trojica njih iz Velike Mlake ili Velikog Polja te nastavljamo tim putem i dalje. Možda postanemo kao Athletic Bilbao?

Trener Đuračiću ostaje voditi momčad i naredne sezone, a prvo kolo novog prvenstva otvaramo kod kuće u utakmici protiv NK Dinamo Hidrela iz Novog Čiča. Momčad kreće s pripremama 23. srpnja, a momcima i treneru želimo puno uspjeha u narednoj sezoni!

JUNIORI

Juniora su prošle sezone funkcionirali u suradnji s NK Gradićima, momčad je vodio trener Stjepan Đuračić, a smjestila se u sredini poretka prvenstvene ljestvice 1.ŽNL. Cijela sezona je odrađena vrlo korektno i uzimajući u obzir da je momčad igrala bez tri najbolja igrača, koji su bili priključeni našoj seniorskoj momčadi i bili redovni u prvih 11 (Cundeković, Vlašić, Knežević).

Tim plasmanom se ekipa ustvari i utvrdila kao treća najbolja ekipa Velike Gorice i okolice (NSVG), s obzirom na to da su ispred nje bile samo juniorske momčadi NK Kurilovca i našeg prvoligaša, HNK Gorice.

NK Gradićima zahvaljujemo na fer i korektnoj suradnji, a nove sezone juniori nastupaju samostalno u sklopu našega kluba.

KADETI

Kadeti su također funkcionirali u suradnji s NK Gradićima. Momčad je u jesen vodio trener Mladen Arbanas, kojem zahvaljujemo na korektnom odnosu i odrađenom poslu. Momčad je završila jesen s pet osvojenih bodova, međutim nedostatak sreće i koncentracije u pojedinim trenucima odnio je bodove na suprotnu stranu.

Na zimu dolazi do promjene trenera, Arbanas preuzima seniore NK Gradića, a naš voditelj škole Dražen Sušin preuzima momčad u proljetnom dijelu prvenstva. U proljeće djelujemo bolje, što pokazuju i igre na terenu kao i osvojeni bodovi. Momčad osvaja dodatnih 12 bodova i s ukupno 17 bodova završava sezonu u blizini sredine tablice.

Dobar rad igrača je prepoznat te su pojedinci dobili zasluženu nagradu u vidu poziva za seniorsku momčad. Tako su igrači Jan Jelovčić, Petar Jakovljević i Ivan Pavao Žutić upisali i prve seniorske službene minute! Bravo ekipa!