Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

prije 2 godine

19. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Povezane teme:4.NL Središte hotnews NK GRADIĆI novi trener vjeran simunić

Sport

FOTO Održan paraatletski miting – na stadion stiglo više od 140 natjecatelja iz cijele Hrvatske

Miting u sklopu Hrvatske paraatletske lige okupio je sportaše iz 16 klubova, a domaćini iz PAK Uspon poručuju da paraatletika raste iz godine u godinu.

Objavljeno

prije 2 sata

12. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Gianna Kotroman/Cityportal

Razgovarala: Gianna Kotroman

Danas je održan paraatletski miting u sklopu 2. kola Hrvatske paraatletske lige, koji je na Radnikovom stadionu okupio 144 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Natjecanje je organizirao Paraatletski klub Uspon, a uz sportaše, trenere, asistente i suce na stadionu se okupilo ukupno oko 200 do 250 ljudi.

Predsjednik PAK Uspon i hrvatski paraolimpijac Velimir Šandor istaknuo je kako je zadovoljan odazivom, ali i uvjetima koje imaju.

“Sretan sam kad vidim ovoliko ljudi, parasportaša, znam da radimo izuzetno dobre stvari jer počeli smo s tridesetak sportaša, a došli smo do brojke od 150 natjecatelja. Imamo izvrsne bacačke uvjete, sretan sam da možemo tolike ljudi ugostiti. Zahvalan sam Gradu Velikoj Gorici koji nas podržava, ŠRC-u koji nam daju odlične uvjete, stadion je stalno pokošen, otvoreno je 0-24 pa možemo doći bilo kad trenirati. Imali smo 155 prijava, ali došlo je 144 natjecatelja, plus prateće osoblje, treneri, asistenti, suci, dakle brojka je oko 200-250 ljudi”, poručio je Šandor.

Naglasio je i da je u Velikoj Gorici nastupila kompletna postava bacačke paraatletske reprezentacije, te da je Uspon posljednjih godina među tri najbolja kluba u Hrvatskoj, a taj plasman žele zadržati i ove sezone.

Na stadionu je bio i predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, koji je poručio kako je Velikoj Gorici čast ugostiti natjecanje ovakvog značaja.

“Čast nam je i ove godine ugostiti ovaj turnir na našem gradskom stadionu. Došlo je oko 150 natjecatelja iz cijele Hrvatske. Od Slavonije pa sve do Dalmacije. Mi kao sugrađani možemo biti ponosni na naš Paraatletski klub Uspon, način na koji to rade, način na koji se bore u cijeloj ovoj sportskoj priči i mogu naglasiti kako su nam jedna velika inspiracija. Ta njihova nepokolebljiva volja zaista je inspiracija svima nama. Hvala im i hvala gospodinu Šandoru što se još jedne godine potrudio oko organizacije ovog turnira”, rekao je Bekić.

Među sudionicima bila je i Jelena Vuković, dopredsjednica PAK Pula i trenerica, koja je u Veliku Goricu stigla s ekipom od 16 sportaša, koja je i sama postigla impresivna postignuća.

“Inače sam paraolimpijka, nastupila sam na četiri paraolimpijade, od toga u Ateni 2004. osvojila broncu u bacanju diska, svjetska i europska prvakinja, dvaput sam rušila svjetske rekorde, jednom u bacanju diska, a drugi put kugle. Inače dolazim iz sportske obitelji. Moja prva ljubav je bila košarka, nakon toga sam počela vozit utrke u kolicima. Jedan dan sam došla na stadion, počela sam bacati te su mi rekli da sam rođena za bacanje kugle i diska, da imam sve predispozicije. I tako danas slavim 30 godina od svog prvog nastupa, dakle davne 1996”.

Mitingu su se pridružili i parasportaši iz PAK Agram iz Zagreba, kako njihov predsjednik Branko Omazić objašnjava, najviše je onih u kolicima.

“Ovdje imamo 13 atletičara u raznim kategorijama, najviše onih u kolicima. To je neki trend u Zagrebu, nitko ih neće uzeti u svoj klub, ali mi hoćemo, kod nas su oni uvijek dobrodošli. Dosta smo dobro uspjeli s tim projektom, išli smo u kamp u Medulin, Pulu i imamo dosta solidne rezultate. Dosta su uporni”.

Podsjetio se i na same početke Uspona.

“Mi smo prijateljski klub s Usponom, mi smo ga i osnovali, donijeli smo rekvizite i opremu, napravili smo statut, a uključili smo i Šandora koji je već bio reprezentativac. Gledajući kako Uspon radi, mislim da nismo pogriješili. Imaju jedno veliko razumijevanje koji mi nemamo u Zagrebu”, govori Omazić.

Šandor je na kraju poručio kako sezonu Hrvatske paraatletske lige nastavljaju još četiri kola, a za građane ima jednu posebnu molbu.

“Do kraja kola nas čekaju još četiri kola Hrvatske paraatletske lige, s tim da na dva kola (Zagreb i Pula) idu samo natjecatelji koji osvajaju više od 100 razreda bodova. Vinkovci i Split su dva natjecanja na koja bi voljeli odvesti sve svoje članove u punom broju. Za to bi molili ako bi ljudi moglo dobrovoljno donirati da to omogućimo. Nekom je to malo, ali nama to stvarno puno znači”, rekao je Šandor.

Kod za IBAN donosimo u nastavku.

Foto: Gianna Kotroman/Cityportal

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Poljudu: ‘Hajduk je sve bolji, ali i mi smo jako motivirani…’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 18.30 sati gostuju kod Hajduka na Poljudu, u utakmici u kojoj bi “ponos grada” mogao biti značajno oslabljen neigranjem nekoliko ključnih igrača

Objavljeno

prije 8 sati

12. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Spektakularna utakmica u polufinalu Kupa u srijedu i poraz 6-3 od Dinama ostao je iza nogometaša Gorice, ali ostale su iza te utakmice i posljedice. Nekoliko igrača je ozlijeđeno, nekoliko upitno, a novi izazov nije ništa jednostavniji nego onaj prethodni – u nedjelju od 18.30 sati vrijeme je za gostovanje kod Hajduka na Poljudu.

– S obzirom na to da smo u srijedu imali zahtjevnu i iscrpljujuću kup utakmicu s Dinamom, drugačija je priprema za gostovanje u Splitu. Imamo i neke probleme s ozljedama, nemamo puni tjedan za pripremu, ali igrači koji će biti u kadru će odgovoriti zahtjevima. Nadam se da ćemo odigrati dobru utakmicu, iako je Hajduk na Poljudu favorit. Nas veseli igrati u takvoj atmosferi, a mislim da će i igrači biti iznimno motivirani i željni dobre izvedbe – rekao je trener Gorice Mario Carević.

Ozbiljan udarac za Goricu je izostanak iskusnog Ante Ercega, a još ozbiljniji bio bi neigranje Ikera Poza, koji je u najmanju ruku upitan. Ne bude li ni kapetana Jurice Pršira, što je također vrlo izvjesno, mogli bi Goričani desetkovani istrčati na Poljud. Međutim, alibiji se neće tražiti, Carević će pokušati složiti što konkurentniji kadar, koji će imati pravo nadati se nečemu na splitskom nogometnom zdanju.

– Mi smo u dobrom nizu jer u zadnjih devet utakmica imamo samo dva poraza od Dinama. Ako želimo rasti kao momčad, nevezano uz rezultat, moramo biti stabilni u svakoj utakmici i napredovati u stvarima u kojima nismo bili dobri te popravljati one koje mogu biti još bolje. Najviše inzistiram da budemo obrambeno stabilni. Protiv Dinama, koji je dosta bolji i kvalitetniji, bili smo u egalu do 60. minute, a onda upali u nekakvu ‘crnu rupu‘, a to je ono što se ne bi smjelo događati, bez obzira na kvalitetu suparnika – govori Carević.

I da, Gorica je u doista dobroj formi, izgleda posloženo i raspoloženo, ali sve bolji je u zadnjih nekoliko tjedana i Hajduk.

– Hajduk je u nekoliko zadnjih kola rasterećen i automatski mu je i izvedba značajno bolja. Kad je tenzija veća i kad si blizu borbe za nešto, onda izvedba može patiti. To je tako. Sad Splićani pokazuju baš ogromnu kvalitetu. Znamo da vole kontrolu posjeda, znamo da žele kontrolirati utakmicu, da imaju dosta jako dobrih pojedinaca, ali u takvoj atmosferi ćemo i mi biti motivirani. I možemo sigurno odigrati dobru utakmicu – uvjeren je trener Gorice.

Bitka za Europu i dalje nije izgubljena, Gorica je na šest bodova od te četvrte pozicije, ali trebat će našim nogometašima pravi pothvat da bi do toga cilja i došli. U tu kategoriju definitivno upada i eventualna pobjeda kod Hajduka, što se dogodilo dvaput u ovih nepunih osam prvoligaških godina. U prvom dolasku na Poljud, još tamo u ljeto 2018., Gorica je slavila 2-0, a pobjeda 4-2 upisana je krajem 2020. godine, u posljednjoj utakmici u kojoj je Goricu vodio Valdas Dambrauskas. I nakon koje je upravo u Hajduk otišao Mindaugas Nikoličius, tadašnji sportski direktor Gorice.

Ove nedjelje Goričane će kao igrači Hajduka dočekati Adrion Pajaziti i Anthony Kalik, ima i u goričkom kadru bivših igrača Hajduka, a malo prije 20.30 sati doznat ćemo tko će se ovoga puta veseliti…

MOGUĆIH PRVIH 11 GORICE
Matijaš – Perić, Filipović, Čabraja – Trontelj, Bakić, Kavelj, Bogojević – Pavičić, Epailly – Sule

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh za AK Turopolje! Velikogoričani trčali u Slavoniji i vratili se s rekordima

Probijanje leda i novi osobni rekordi.

Objavljeno

prije 10 sati

12. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Atletski klub Turopolje imao je svojih pet predstavnika na 22. Osječkom polumaratonu, koji je ujedno bio i četvrto kolo Hrvatske atletske cestovne lige. Velikogorički trkači u Slavoniji su odradili vrlo solidne nastupe, a najviše razloga za zadovoljstvo imao je Marko Budanko, koji je popravio osobni rekord za više od četiri minute.

Budanko je utrku završio s vremenom 1:37:08 (chip time), dok je službeni „gun time“ iznosio 1:37:21. Osobni rekord ostvario je i Ivan Križanović, koji je s vremenom 1:59:21 prvi put probio granicu od dva sata. Identično vrijeme imao je i Goran Siuc

Ivica Prpa završio je polumaraton u vremenu 1:50:40, dok je Valerija Prpa upisala poseban rezultat, uspješno je istrčala svoj prvi polumaraton te ciljem prošla za 2:14:55.

Nastavite čitati

Sport

Stižu nova pravila za sportaše, evo što se mijenja

Ovo se mijenja za tisuće sportaša.

Objavljeno

prije 1 dan

11. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Pixabay/pexels.com

U Hrvatskoj je stupio na snagu novi Pravilnik o zdravstvenim pregledima sportaša, kojim se prvi put jasno propisuje minimalni pregled za sve aktivne sportaše, ne samo one koji se natječu, nego i one koji redovito treniraju. Novost je i to da su obavezni liječnički pregledi uvedeni i za sportaše-ribiče. Minimalni pregled uključuje razgovor s liječnikom i klinički pregled, obavezni 12-kanalni EKG, mjerenje krvnog tlaka, osnovne laboratorijske nalaze te spirometriju, odnosno provjeru plućnog kapaciteta.

Kako prenosi Poslovni.hr, učestalost pregleda ovisit će o sportu. Većina sportaša pregled će morati obaviti jednom godišnje, dok će oni u sportovima manjeg fizičkog napora, poput šaha, golfa, kuglanja ili streljaštva, na pregled ići svake dvije godine.

Pravilnik donosi i novu obvezu za organizatore natjecanja, sportski objekti morat će imati automatski vanjski defibrilator.

Cilj ovih promjena je povećati sigurnost sportaša i ujednačiti pravila pregleda u cijelom sportskom sustavu, uključujući parasportaše, gluhe sportaše te učenike i studente koji sudjeluju na školskim i akademskim natjecanjima.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Gorica vrlo dobro igrala, Zagreb očekivano pobijedio

Objavljeno

prije 2 dana

11. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Gorica je u 7. kolu Lige za prvaka izgubila od vječnog prvaka Hrvatske Zagreba rezultatom 30:35. Domaći su u početku susreta imali i prednost od dva gola (4:2), ali se nakon 6:6 (12′) Zagreb odvojio 8:11 (18′) i na kraju prvog poluvremena imao prednost od šest golova.