Povežite se s nama

Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

na

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

 

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

HOTNEWS

Naš grad domaćin velikog europskog judo spektakla

EJU Velika Gorica Get Together adapted – prijateljstvo, lijepe uspomene i još više motivacije za buduće pobjede – i na tatamiju i u životu!

Objavljeno

na

Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.

I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama. 

Foto: Judo klub Fuji

To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.

Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja. 

    Foto: Judo klub Fuji

–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković. 

Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar. 

Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost. 

Foto: Judo klub Fuji

 –Ovo  je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković. 

Foto: Judo klub Fuji

Nastavite čitati

Sport

Uspjeh za Hrvački Klub Velika Gorica 1991 , Emanuel Grgić osvojio treće mjesto

Mladi hrvači Emanuel Grgić i Filip Đukić nastupili su na državnom prvenstvu za starije dječake i ostvarili zapažene rezultate.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Hrvački Klub Velika Gorica 1991/FB

Na Prvenstvu Hrvatske za starije dječake (U15), održanom danas, mladi hrvači Emanuel Grgić i Filip Đukić predstavili su svoj klub i grad u konkurenciji najboljih natjecatelja iz cijele zemlje.

Emanuel Grgić natjecao se u kategoriji do 75 kilograma i osvojio odlično treće mjesto, upisavši tri pobjede i jedan poraz. Time je osigurao brončanu medalju i plasman među tri najbolja hrvača u svojoj kategoriji na nacionalnoj razini.

Filip Đukić nastupio je u kategoriji do 58 kilograma, gdje je u konkurenciji 16 natjecatelja zauzeo osmo mjesto. Đukić je ostvario dvije pobjede te upisao jedan poraz.

Mladi sportaši natjecali su se pod vodstvom trenera Anrija Targuša i Darija Dašića, koji su izrazili zadovoljstvo prikazanim borbama i trudom svojih hrvača.

Čestitamo mladim borcima na njihovom uspjehu.

Nastavite čitati

Sport

Gorica čeka Hajduk: ‘Za nas je loše što su Splićane svi otpisali iz utrke za titulu…’

Nogometaši Gorice u nedjelju u 16 sati na svom stadionu dočekuju splitski Hajduk, osam dana nakon što je klub s Poljuda porazom od Dinama ozbiljno narušio svoje šanse za titulu. No Goričani brinu svoje brige…

Objavljeno

na

Objavio/la

Od nedjelje do nedjelje. U tom su ritmu ovih dana nogometaši Gorice, koji su prošle nedjelje na Rujevici morali čestitati boljem domaćinu i zaključiti svoj niz od šest utakmica bez poraza, a ove će se nedjelje u pozitivan ritam pokušati vratiti kroz još jedan iznimno težak izazov. Na Gradski stadion od 16 sati stiže splitski Hajduk, potresen ishodom derbija, ali to su isključivo gostujuće brige.

Domaća Gorica brine neke svoje brige, a one se i ovoga puta odnose na matematiku. Pobjeda protiv Hajduka donijela bi i definitivno osiguravanje ostanka u ligi, budući da je priča oko (ne)oduzimanja bodova Šibeniku vraćena korak ili dva unatrag, pa sve govori da će se odluka donositi na terenu, a ne za stolom. Što je, realno, i puno bolja opcija.

– Nikad nije ugodno izgubiti utakmicu, ali znali smo da idemo kod odlične Rijeke. U prvom poluvremenu imali smo jedan kolektivni podbačaj, a raspoložena Rijeke to je iskoristila i kaznila nas. U drugom poluvremenu bili smo jako dobri, dominirali smo, ali prekasno smo se vratili i na kraju zasluženo izgubili utakmicu. Ali dobro, nema tuge ni razočaranja, odmah smo se okrenuli sljedećoj utakmici – kaže trener Mario Carević, koji cijelog ovog proljeća mora koristiti i kalkulator.

Koristi ga i dalje, jer ništa još nije riješeno, iako bi moglo biti već i u subotu, u slučaju da Rijeka dođe do pobjede na Šubićevcu.

– Matematički nismo sigurni, trebaju nam još ta tri boda da ne ovisimo o drugima, a ja ne želim ovisiti ni o kome osim o sebi. Nije jednostavno pripremati momčad na sve ovo, jer u specifičnoj smo situaciji. Puno je igrača na posudbi, mnogima istječe ugovor, pa neki već sad razmišljaju i o sljedećem koraku u svojim karijerama, što je i normalno, jer od kraja sezone dijele nas još dva tjedna. Međutim, tražim fokus na dovršetak našega posla, jer sezonu moramo završiti kako smo i počeli, s pravim rezultatom. Od nas se to traži, od mene prvog, ali i od igrača. Idemo završiti posao kako treba – apelirao je Carević i javno ono što komunicira svojim igračima.

Poruka iz Splita, kao i zahtjeva za ulaznicama, ovom prilikom ima bitno manje nego u nekim prethodnim slučajevima, hajdučka euforija definitivno je u drastičnom padu, gotovo da više ni ne postoji, no to ne znači da značajan broj navijača gostiju neće ispuniti tribine našega stadiona. I pokušati pomoći svojoj momčadi, kao što će i gorički navijači gurati svoje igrače prema naprijed.

– Znamo da nas čeka teška utakmica, to je sigurno. Unatoč svemu, Hajduk još ima nadu da može do titule, a budući da su ih nakon poraza u derbiju s Dinamom gotovo svi u medijima i javnosti otpisali, očekujem da će ovoga puta biti nešto drukčiji. Takve stvari ulaze u glavu, bit će rasterećeni, a manjak očekivanja često znači i bolju izvedbu. Naravno, to nije dobro za nas, ali stalno ponavljam da vjerujem da mi možemo igrati sa svima. Pokazali smo to u prvom dijelu sezone protiv Hajduka, kad smo ih pobijedili na našem stadionu, a i na Poljudu smo pokazali da možemo. Iako, opet kažem, očekujem da će ovo biti bitno drukčija utakmica od obje te prethodne – kaže Carević.

Iako posao još nije službeno završen, dolazi vrijeme kad se treba već baviti i sljedećom sezonom, odnosno planovima za slaganje neke nove goričke momčadi. Pitanje je što će biti s onima kojima istječu ugovori, pitanje je i što će biti s onima koji su na posudbama, a sve to govori da bi promjena moglo biti jako puno.

“Da, situacija je takva, a ja sam svjestan da smo već morali odraditi velik dio posla u tom smislu. Međutim, ne mogu protiv sebe. I kada ljudi iz kluba iniciraju takav razgovor, ja krenem, pa odustanem. Jednostavno, želim zatvoriti jednu stranicu da bih otvorio drugu – rekao je trener Gorice i dodao:

– Nikad više kao trener ne želim biti u ovakvoj situaciji, u borbi za ostanak u ligi, a nadam se da ni ovaj klub više neće biti u takvoj situaciji!

Lijepe su to želje, u skladu s ambicioznim najavama za budućnost, ali aktualna stvarnost nudi upravo to. Borbu za ostanak sve dok ona ne bude i definitivno riješena. S druge strane tablice, pak, vodi se neizvjesna bitka za titulu. U kojoj Carević ne želi baš ništa prognozirati…

– Ova sezona HNL-a je toliko luda da bih bio budala da idem prognozirati. Puno je oscilacija praktički u svakom kolu, toliko da je to nevjerojatno. Evo, kad smo pobijedili Dinamo, svi su rekli da su gotovi, a oni sad imaju ogromne šanse. I zato se stvarno ne bih želio upuštati u bilo kakve prognoze – zaključio je Car.

Na raspolaganju mu ni ovoga puta neće biti ozlijeđeni Mateo Leš, nije još došao trenutak ni za povratak Ivana Fiolića, ali moglo bi se dogoditi da na klupu sjedne kapetan Jurica Pršir, koji je izgubio cijelo ovo proljeće zbog problema s leđima. Na teren bi od prve minute moglo ovih 11 igrača:

Banić – Bralić, Steenvoorden, Krizmanić – Mikanović, Halilović, Pajaziti, Sikošek – Elezi, Ndockyt – Erceg

Nastavite čitati

Sport

Novo zlato za hrvatski parastolni tenis! Lučić osvojila zlato u Laškom

Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Nakon srebra u Podgorici, Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba Uspon, ostvarila je veliki uspjeh na međunarodnoj sportskoj sceni osvojivši zlato na ITTF World Para Challenger turniru koji se ovih dana održava u Laškom. Lučić je do zlata stigla impresivnim nizom pobjeda, uključujući i onu nad aktualnom svjetskom prvakinjom Szvitasz Alexom, protiv koje je slavila rezultatom 3:2.

Osim toga, u skupini je pobijedila Dankinju Nielsen (3:1) i Španjolku Migueles (3:0), dok je u napetom meču protiv Turkinje Kavas imala meč loptu, ali je u konačnici izgubila rezultatom 2:3. Unatoč tom porazu, Lučić je pokazala iznimnu formu i borbenost, što joj je osiguralo mjesto na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.

 

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

„Uz sjajnu igru i nevjerojatnu borbenost, Mirjana je pokazala da je među najboljima na svijetu”, poručuju iz kluba putem Facebook stranice.

Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom. Uz to, idućeg tjedna očekuje je i nastup na ITTF World Para Elite turniru, koji okuplja najbolje igrače s vrha svjetske rang liste.

Uz Mirjanu, na natjecanju su sudjelovali i drugi članovi PK Uspona, Marko Vračan te Marija Sečenj, koja je nedavno osvojila broncu u Podgorici. Oboje su pružili snažne nastupe i osvojili setove protiv vrlo jakih suparnika, ali nisu uspjeli proći skupinu.

Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB

Ovo je veliki uspjeh za hrvatski parastolni tenis i snažna potvrda da se domaći sportaši mogu ravnopravno nositi s najboljima na svijetu. Pobjeda u Laškom jasno pokazuje, uz rad, predanost i srce, granice ne postoje. Čestitke Mirjani, ali i svim ostalim natjecateljima kluba Uspon.

Nastavite čitati

Kultura

Kapetan na kazališnim daskama – HNS poziva na predstavu o Luki Modriću!

Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive.

Objavljeno

na

Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić, igrao je na mnogim svjetskim terenima, a uskoro će zaigrati i na – kazališnim daskama.

Naime, u suradnji Hrvatskog nogometnog saveza i Boss teatra nastala je predstava “Luka Modrić: Moja igra” u režiji Arije Rizvić. Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive – one dramske.

Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.

Predstava donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta.

–Luku svi znaju kao kapetana naše reprezentacije, nogometnog genijalca i virtuoza, no on je i sin, otac, muž, unuk i brat. Kroz ovu predstavu pokušali smo približiti sva ta lica Luke Modrića publici, dati dublji uvid u životne i nogometne zaplete koji su ga oblikovali u nogometaša i osobu koju toliko cijene suigrači, protivnici i svi ljubitelji nogometa. Za mene je on savršen dramski junak, koji je na svom putu do uspjeha puno toga žrtvovao i putem imao različite teškoće, prepreke i padove, pa mi je bila čast i odgovornost prihvatiti se ovakvog projekta. Ponosna sam na odrađeni posao cijele ekipe te iskreno vjerujem da će se publici dopasti ovakav prikaz Lukine životne priče – otkrila je redateljica Arija Rizvić.

Predstava otkriva tko sve stoji iza njegovih uspjeha, s kojim se izazovima suočio i kako ih je prevladao. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: “Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.”

Premijerna izvedba bit će u Scenoteci 18. svibnja.

 *Tekst je nastao u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom.

Nastavite čitati

Reporter 447 - 17.04.2025.

Facebook

Izdvojeno