Sport
Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’
Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…
Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!
Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.
– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.
Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.
– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.
03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL
Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…
A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.
– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.
– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.
Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.
– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.
Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.
– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.
– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.
Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.
– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.
– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.
Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića
– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.
U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.
– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.
Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!
Sport
Malo mladosti, malo iskustva: Mraclin u proljeće jači za Kosa i Smolkovića
Novi igrači NK Mraclina i službeno su postala dva povratnika u klub – Dominik Smolković stigao je kao velika želja iz susjednog Buševca, a Nikola Kos vratio se nakon efikasne jeseni u Gradićima
Sport
Večer velikogoričkog sporta: Svi na istome mjestu, nagrade za najbolje
U dvorani Pučkog otvorenog učilišta u petak od 18 sati okupit će se sve najbolje što velikogorički sport ima, zajedno s gostima iz Grada, Županije, Ministarstva…
Sport
Lorena Rinčić ponovno proglašena mladom nadom hrvatskog paraolimpijskog sporta
Gorička stolnotenisačica, članica Parastolnoteniskog kluba USPON, osvojila je drugo priznanje Hrvatske paraolimpijskog odbora.
Sport
Nogomet se smrznuo! Ništa od Gorice i Varaždina, igra se u ponedjeljak…
Prva utakmica druge polovice sezone u SuperSport HNL-u, ogled Varaždina i Gorice na stadionu Varteks, odgođen je zbog smrznutog terena. Utakmica će se igrati u ponedjeljak u 16 sati
Sve je tu bilo jasno i dan-dva ranije, no sastanak za donošenje definitivne odluke zakazan je za petak, na dan utakmice, u 11 sati. Ljudi iz Varaždina i Gorice, zajedno s delegatom i sucem, prošetali su travnjakom stadiona Varteks i vrlo brzo donijeli zajedničku odluku: tu nema uvjeta za igru!
Potpuno zamrznuti teren definitivno nije podloga na kojoj bi se nogomet mogao igrati bez posljedica po zdravlje igrača, jer to je praktički beton, i zato je ovakva odluka i bila jedina moguća. Dobra je okolnost to što je polusezona tek počela, što nema gužva u rasporedu, pa neće biti ni problem pronaći novi termin. Jedan se već nameće sam po sebi, sve upućuje na to da će Varaždinci i Goričani igrati u ponedjeljak u poslijepodnevnom terminu, ali puno toga ovisi i o vremenskim uvjetima.
– Pitanje je u kakvim ćemo uvjetima igrati, budući da je teren do prije dan-dva bio pod snijegom – rekao je i trener Carević u najavi utakmice, dodavši kako je o stanju terena razgovarao i s kolegom Šafarićem.
Minusi koji vladaju ovih dana tek očišćeni snijeg su zaledili i bilo bi jako dobro da vikend bude u što većem plusu. Budući da prognoze kažu da će u subotu i nedjelju tijekom dana biti pet-šest stupnjeva, a onda u ponedjeljak i narasti za još dva ili tri stupnja, ponedjeljak se nameće kao vrlo izvjesna opcija.
Umjesto utakmice, nogometaši Gorice tako su u petak odradili trening, a kompletan razvoj situacije za trenera Carevića bio je prije svega – dobra vijest! Goričani su otvaranje proljeća dočekali s nekoliko važnih ozlijeđenih igrača, s nekoliko bolesnih, a u tom će smislu ova dva dodatna dana jako dobro doći za dodatni oporavak. Bakić i Josić oporavljaju se od viroze, a odgodom rastu šanse da nastupe ili Pršir, ili Trontelj, ili Vrzić…
Nije nemoguće da tijekom vikenda stigne i poneko novo ime u svlačionicu Gorice, no dojam je kako je takvo što realnije očekivati sljedećega tjedna.
Sport
Gorica otvara proljeće: ‘Trebaju nam nove face, volio bih da dodamo gas…’
Nogometaši Gorice u petak od 16 sati gostovanjem kod Varaždina otvaraju drugi dio sezone u SuperSport HNL-u. Trener Mario Carević u tu utakmicu ulazi bez ijednog pojačanja, ali bez nekoliko ozlijeđenih, bolesnih i kartoniranih…
Trideset i tri dana nakon što su na nju otišli, porazom kod Rijeke, nogometaši Gorice završavaju svoju zimsku stanku, ali i stanku u HNL-u općenito. Smjestilo se u ta 33 dana nekoliko blagdana, poneki dan odmora, ali i nepunih 20 dana priprema. Počeli su Goričani na goričkom snijegu, pa nastavili pod zubatim umaškim suncem, da bi posljednji tjedan odradili opet doma, pripremajući se za sve što slijedi.
– Imali smo zaista fantastične uvjete u Umagu, počevši od hotela i hrane, pa sve do uvjeta za trening. Odigrali smo i tri prijateljske utakmice, koje su ispunile svoju svrhu, a i rezultatski je to bilo dobro. Iako, to će vam reći svi koji me poznaju, ja ne volim pobjeđivati u prijateljskim utakmicama, tako da me nije impresioniralo ni to što smo pobijedili Radomlje i ZTE, puno mi je važniji način na koji smo ispravljali neke slabije detalje koji su nas pratili kroz jesen. Uostalom, na tim lošim stvarima smo i bazirali cijeli plan, željeli smo njih ispravljati, a uz to i raditi dalje na onome u čemu smo bili dobri – rekao je trener Mario Carević u najavi novoga goričkog proljeća, a onda i ponudio ponešto razloga za zabrinutost.
– Pripreme smo odradili jako dobro, igrači su radili stvarno predano, ali na kraju smo imali i nekoliko ozlijeđenih, nekoliko bolesnih… Evo, tu zadnju utakmicu igrali smo bez sedmorice igrača, neki su morali pokrivati i pozicije na kojima nemamo alternativu, a sve to je i razlog zašto bih volio da dobijemo i neku novu facu u svlačionici – dodao je Car.
I otvorio posebno poglavlje priče o zimskoj stanci. Na raspolaganju mu je, naime, gotovo identičan kadar kao jesenas. Otišao je Jakov Gurlica, koji je postao novi igrač Vukovara, a došao nije nitko! Dan prije utakmice s Varaždinom, na 32 dana od Rijeke, momčad nije osnažena niti jednim imenom, što i nije toliko neobično znamo li da je prijelazni rok otvoren sve do 17. veljače. Međutim, naravno da bi trener volio da su novi igrači, pojačanja, već ovdje…
– Da, to bi bilo idealno, a u ovom trenutku stvarno bih volio da dodamo malo gasa i da dobijemo neku novu facu u svlačionici. Stalno ponavljam da sam zadovoljan kadrom koji imam i to je stvarno tako, samim time ne mislim da je problem odigrati prve dvije, tri ili četiri utakmice s ovim igračima, ali dugoročno nam novi igrači svakako trebaju. Trenutačno smo u situaciji da na nekim pozicijama doslovno nemamo drugu opciju, što se na jesen nije pokazalo kobnim, budući da nije bilo nekih težih ozljeda ili previše kartona, ali definitivno moramo proširiti kadar. Uostalom, konkurencija po tom pitanju radi vrlo aktivno, svi će biti bolji nego jesenas, i oni koji su ispred i oni koji su iza nas – kazao je trener Carević pa nastavio:
– Situacija na tržištu je takva da nije nimalo lako dovesti dobrog igrača, pogotovo u zimskom prijelaznom roku. Neki razgovori su vođeni, mi smo jasno odredili i kakav profil igrača želimo, na kojim pozicijama, ali dosad se ništa nije realiziralo. Kako vrijeme prolazi, i ti kriteriji su nešto niži, ali naravno da i dalje tražimo samo igrače koji nam mogu pomoći. Trebaju nam novi igrači i zbog ovih koji su sad tu, jer i oni će biti bolji s pojavom konkurencije, kao što će i sam trening biti bolji i kvalitetniji. U ovoj situaciji ponekad na treninzima neke stvari i žrtvujem, neke igrače štedim, a sve zbog toga da se netko ne bi ozlijedio. Dugoročno to nije dobro i zato se stvarno nadam da ćemo uskoro dovesti nekoliko igrača. Nadam se već ovaj ili najkasnije sljedeći tjedan.
Prema dostupnim informacijama, blizu dolasku u ovim su trenucima golman, desni bočni i napadač, ali po tom će pitanju situacija biti jasnija u sljedećim danima. U danima nakon prve utakmice u drugom dijelu prvenstva, koja je na rasporedu u petak od 16 sati na stadionu Varteks u Varaždinu. Gorica će u proljeće u HNL-u otvoriti uz puno problema…
– Pršir, Trontelj i Vrzić upitni su zbog ozljede mišića, Pavičić zbog ozljede zgloba, Bakić i Josić su bolesni, Perić je suspendiran… Neki od njih na kraju možda i zaigraju, neki sigurno neće, ali posložit ćemo se mi već. I sigurno ćemo biti dobri u Varaždinu – optimističan je Carević.
– Znamo što možemo očekivati od Varaždina, nema tu velikih nepoznanica, budući da nije bilo ni puno promjena u njihovu sastavu, što je za nas dobro. S druge strane, kod Šafarića nikad ne znaš kako će krenuti, dosta rotira, koristi puno igrača, no njihove osnovne principe znamo. Zadnje dvije godine jako su konkurentni svakome, izgledaju kao prava momčad, jako se dobro brane i napadaju iz tranzicije, imaju glavu i rep, a sad imaju i širinu. Sve u svemu, sigurno je da nas čeka zahtjevna utakmica. Vidjet ćemo i u kakvim ćemo uvjetima igrati, budući da je do prije par dana njihov teren bio pod snijegom, ali na nama je da se prilagodimo. I da odigramo najbolje što možemo – zaključio je trener Gorice.
MOGUĆIH PRVIH 11 ZA VARAŽDIN:
Matijaš – Filipović, Leš, Čabraja – Bakić, Pozo, Kavelj, Duraković – Fiolić, Erceg – Čuić
-
Sportprije 2 danaRaj za golmane: Najveći talent u državi iz Dinama došao u Goricu!
-
Vijestiprije 2 danaObitelj u Glini ostala bez doma u požaru – “Odrecite se jedne kave, jednog malog dnevnog troška i pomozimo zajedno ovim ljudima”
-
prometprije 3 danaFOTO Novi semafor na ulazu u grad!
-
HOTNEWSprije 5 danaIN MEMORIAM Ivica Potočnik – njegova tišina sada je glasnija od svake melodije