Sport

Ikona HNL-a na klupi Gradića! ‘Svlačionica će gorjeti i tresti se od galame…’

Vjeran Simunić (70) naslijedio je Zorana Tomčića na klupi NK Gradića, koji su katastrofalno krenuli u sezonu. U pomoć su pozvali trenera kojem će Gradići biti 44. klub u karijeri (?!), čovjeka koji sa sobom donosi otprilike milijun priča…

Objavljeno

prije 2 godine

19. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad se prelistavaju povijesne knjige hrvatskog klupskog nogometa, u ovih 30 i nešto godina iza nas, pojedina lica iskaču, odskaču, izdvajaju se… Neki po uspjesima i trofejima, neki po rekordima i posebnim dosezima, a neki po – karizmi! U tu posljednju skupinu definitivno spada Vjeran Simunić (70), ikona HNL-a i, za nas posebno važno, novi trener NK Gradića!

Živopisni trener na ulasku u osmo desetljeće života više ni sam ne zna koliko je klubova vodio tijekom karijere, ali naš izračun će reći da su mu Gradići 44. klub u trenerskoj karijeri?! I to će dovoljno reći o nogometnom putu koji je karizmatični Splićanin ostavio iza sebe. Bio je golman, branio za Hajduk, Zagreb i vinkovački Dinamo, pa otišao u Portugal, Italiju i daleki Japan, gdje je bio pionir po pitanju dolaska europskih nogometaša u tu zemlju.

– Da, bio sam prvi Europljanin koji je otišao u Japan, još 1984. Osvojio sam tamo duplu krunu, bio sam čak i na prijemu kod cara Hirohita. Taj klub danas je poznat kao Tokyo Verdy, imali smo i onda dosta navijača na utakmicama, a danas je sve još popularnije. Tek nakon mene u Japan su došli Pierre Littbarski, Toto Schillaci, kao i Piksi Stojković, koji je tamo postao legenda – ispričao je Vjeran Simunić u velikom razgovoru za Germanijak.

Između vratnica stajao je sve do 40. godine, a onda započeo seriju klubova na čijim je klupama sjedio. Krenuo je u Lipiku i Čazmi, prošao Čakovec, Split, Žrnovnicu, Klis, Stare Perkovce, Zabok, Posušje… Bio je trener mostarskog Zrinjskog kad je 2002. godine došao poziv Stjepana Spajića da preuzme Hrvatski dragovoljac i uključi se u svijet HNL-a. Zadržao se u njemu sljedeće četiri godine, vodio i Kamen Ingrad, Zadar dvaput i Cibaliju, a njegov trenerski put u najvišem rangu našeg nogometa završio je 2005. godine.

– Nazove mene Stjepan Spajić i kaže: ‘Čekam te danas do 17 sati, nisam siguran hoćeš li biti trener ti ili Mile Petković, tko prije dođe!’. Vozio sam za Zagreb preko Bosne, preko nekih planina, ne znam ni sam gdje, već sam raskinuo sa Zrinjskim. Došao sam kod Spajića i kaže on meni: ‘Rođo, imao sam sastanak Upravnog odbora. Stao sam ispred ogledala, pogledao se i rekao da si ti trener Hrvatskog dragovoljca!’ – prepričao je svoj HNL početke Simunić.

03.06.2014., Slavonski Brod – Na stadionu NK Amater odrzan Kamp za nogometne vratare koji je okupio sedamdesetak polaznika. Vratarska legenda NK Hajduk Vjeran Simunic. r”nPhoto: Ivica Galovic/PIXSELL

Iste sezone i otišao je iz Sigeta, i to u Kamen Ingrad, s kojim je iz lige izbacio upravo Hrvatski dragovoljac, za što ga je predsjednik Vlado Zec nagradio putovanjem na Svjetsko prvenstvo u Japan i Južnu Koreju 2002…

A kad je ispao iz HNL đira, okrenuo se onom niželigaškom, u kojem je dočekao i poziv sa Bruneja. Suludo bogata država željela je razvijati nogomet, a Simunić je tamo, kaže, proveo najljepši dio karijere.

– U Brunej sam došao 2008. preko jednog nigerijskog agenta koji živi u Zagrebu. Bio sam im zanimljiv jer sam spasio Kamen Ingrad, Zadar i Hrvatski dragovoljac od ispadanja, a njima je trebao netko tko će spasiti klub s dna ljestvice malezijske lige. Preuzeo sam ih sedam kola prije kraja na posljednjem mjestu i u tih sedam kola izborio sam ostanak. Produžio sam ugovor, no zbog korupcijske afere prvenstvo je odgođeno za šest mjeseci, tijekom kojih su se posvađali predsjednici saveza pa smo se priključili ligi Singapura – prisjetio se Simunić tih dana, koji je tamo senzacionalno osvojio i kup.

– To je bila potpuna senzacija. I ne samo da smo osvojili Kup nego smo bili pred dvostrukom krunom, sve do pet kola prije kraja, kada su nas potjerali iz lige zbog upletanja vlasti u rad nogometnog saveza. Dvije godine Brunej je bio u nogometnoj izolaciji, a ja sam vodio vijetnamski Ho-Ši-Min. Čim su amnestirani, napustio sam Vijetnam i vratio se dovršiti posao.

Bio je i izbornik Bruneja, a u svim tim godinama u toj posebnoj zemlji ostavio je toliko dubok trag da je dobio i pozivnicu na vjenčanje sultanova sina.

– Bogatstvo sultana vladara Bruneja je nestvarno, mjeri se desecima milijardi dolara, samo palača u kojoj žive ima 1700 soba i garažu sa 7000 automobila. I na vjenčanju je raskoš bila na svakom koraku. Prostor je bio ukrašen milijunima ruža svih boja a posluživala se hrana iz cijeloga svijeta, od iranskog kavijara i aljaških rakova, preko jastoga i japanske Wagyu govedine, do nekoliko vrsta deserata… Sveukupno 18 sljedova, serviranih u posebnom posuđu sa zlatnim i srebrenim priborom za jelo. Doista je nemoguće opisati kako je sve to izgledalo, satima bih mogao pričati o događaju koji ću pamtiti cijeli život. Ovo je vjerojatno najskuplje vjenčanje u povijesti, na kojem su se okupili šeici, sultani i prinčevi iz cijeloga svijeta – opisivao je Simunić.

Nakon povratka iz Azije, Simunić je spremno prihvaćao pozive iz Kaštel Starog, Siska, Imotskog, Zadra, Solina, Viteza, Unešića, Vodica, Postira, Posedarja, Otoka kod Sinja… I nizao klubove.

– Sad kada bi nabrajali sve klubove trebalo bi nam dosta vremena, možda je nekome to čudno, ali volim svoj posao, volim raditi i stalno biti u žrvnju. Gdje god me zovu, ja idem. A stalno me zovu – govori na ovu temu vitalni 70-godišnji trener.

– Uvijek sam se vodio mišlju da je najvažnije stalno raditi, stalno biti u nogometu. Kad bih ispao iz tog ritma, ne bih se osjećao dobro, ja drugačije ne znam. Volim reći da biti trener je slično tome kao da ste liječnik, kirurg. Ako kirurg ne operira nikoga godinu dana, sigurno gubi osjećaj za svoj posao i manje ga kvalitetno radi. Tako je i s trenerima, ako ne radite nigdje duže vrijeme, ispadate iz forme – pojasnio je legendarni Simunić svoju životnu i trenersku filozofiju.

Dok je bio u HNL-u, uzimao je mjeru i najvećima, jer Simunić je kao trener pobjeđivao Dinamo, smjenjivao Hajdukove trenere, ali i vodio utakmicu skriven među navijačima, što se pamti iz ere u Zadru. Dobio je crveni karton, mobitela nije bilo, pa se popeo na tribinu. I vikao igračima što raditi, a za njim su upute ponavljali i navijači… A to je samo jedna od milijun anegdota koje sa sobom u Gradiće donosi šjor Vjeran.

– Nema tog igrača kojem trener ne može ući u glavu. Radim svašta da bi motivirao igrače, da bi iz njih izvukao više nego u tom trenutku mogu dati. Onima koji nisu igrali znao sam davati posebne zadatke koji bi koristili momčadi – govori Simunić pa otkriva neke svoje trikove.

– U drugoligašu Uskoku sam trećem vrataru dao zadatak da bude s navijačima i svaki put kada protivnički trener nešto krene govoriti svojoj momčadi počne svirati s vatrogasnom sirenom. Jednom smo to napravili Elvisu Scoriji dok je vodio Istru, on se digne nešto reći, a sa tribine krene sirena od koje se ne može ništa čuti. Zanimljivo je bilo i u Imotskom, dok je bio u Drugoj ligi, mislim da sam jedini trener kod kojeg je Romano Obilinović uklizavao na zagrijavanju. Zalio bi malo travu ispred klupe i onda im naredio vježbu u kojoj bi im puls skakao na 200. Morali su odraditi nekoliko sprinteva s uklizavanjima prema meni, tako bi im dizao adrenalin. Potom bi ušao u svlačionicu, uvijek sam tražio neki stol kojeg bi mogao baciti, zatresti, tako da probudim vrelu krv u igračima. Kada se borite za svaki bod onda morate sve činiti da igrač vjeruju u tu borbu. U Imotskom smo na stadionu imali reklamu “Volim Imotski”, svi su morali uklizati prema njoj, tko nije uklizao znao je da neće igrati. Također, uvijek govorim igračima da je domaći teren sveta trava, kod kuće se ne smije gubiti utakmice. Jedno je sigurno, gdje god da dođem svlačionica gori i trese se od galame.

Kao trenerske uzore izdvojit će velikane poput Tomislava Ivića, Držaan Jerkovića, Otta Barića i Vlatka Markovića

– Izuzetno je važna kemija u svlačionici, to sam naučio još od Tomislava Ivića. Nakon cijele moje karijere mogu reći da su tri stvari najvažnije za trenere. Prva je da imate kemiju u momčadi, da imate dobar odnos s igračima. Druga je da su igrači kamikaze, da su maksimalno fizički spremni, da mogu poginut za svog trenera. Treća je da momčad na terenu uvijek ima taktičku disciplinu, da je kompaktna i jezgrovita. Sve su moje momčadi takve, da od napadača do stopera postoji kompaktnost – objašnjavao je Simunić.

U svakom slučaju, u nogometne Gradiće stigla je karizma, stiglo je iskustvo, stigle su priče uz koje će biti lijepo provoditi vrijeme. Stigao je Vjeran Simunić, čovjek kojeg su u Singapuru često uspoređivali s Joseom Mourinhom.

– Kažu da imamo isti gard, da sam arogantan i pretjerano samouvjeren. Kako i ne bih bio kad smo im uspjeli odnijeti dva trofeja i naš teren učiniti neosvojivom utvrdom. Prije svake domaće utakmice igračima kažem da na svetog tlu ne smiju izgubiti bodove – poručio je Simunić.

Neka i Gradići postanu neosvojiva utvrda, neka i u Gradićima svlačionica gori i trese se od galame. I od slavlja nakon neophodnih pobjeda, jer ulazak u sezonu je zabrinjavajuće loš. Pet utakmica, pet poraza, četiri postignuta i 23 primljena gola… Idealno za spasitelja poput Vjerana!

Povezane teme:4.NL Središte hotnews NK GRADIĆI novi trener vjeran simunić

Sport

Drama sa sretnim završetkom: Gorica šokirala Sesvete i ostala u borbi za kup!

Rukometaši Gorice odigrali su 33-33 u gostima kod Sesveta u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, nakon čega je odluka morala pasti kroz sedmerce. Sesvećani su pogriješili jedanput, a to je Goričanima bilo dovoljno za veliki trijumf!

Objavljeno

prije 3 dana

23. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.

Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.

U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.

Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.

Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!

Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…

I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.

Vrijeme je.

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda za mir i spokoj: Sjajni Pozo režirao, Gorica otišla na plus 11!

Nogometaši Gorice pobijedili su Vukovar na Gradskom vrtu 2-1, uz golove Žana Trontelja i Ante Ercega, ali i uz novu fenomenalnu partiju Ikera Poza, koji je imao prste u oba gola za važnu pobjedu

Objavljeno

prije 3 dana

23. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon nekoliko teških dana, jer slaba partija protiv Lokomotive imala je svoje posljedice unutar planete HNK Gorice, na red je došlo vrlo važno gostovanje kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Bila je to utakmica uoči koje nije bilo razloga za dramatiziranje, ali svjesni su bili u goričkoj ekspediciji da bi eventualni poraz doveo do bitno kompliciranije situacije u završnici sezone. I zato su Goričani napravili sve da se to ne dogodi…

Bolje su u ovu utakmicu krenuli Vukovarci, imali su i jedan solidan pokušaj, ali nakon toga je stvar u svoje ruke preuzela Gorica. Podigla se cijela momčad nakon tog uvoda, ali režiserska palica pripala je poslovično izvrsnom Ikeru Pozu. Španjolac je u posljednjih desetak dana imao problema s ozljedom, malo se usput i odmorio, a kad se vratio, zablistao je punim sjajem. Pa je, za početak, u 19. minuti fenomenalno proigrao Žana Trontelja, koji je snažnim udarcem u bliži kut “probio” domaćega golmana Marina Bulata.

I nakon vodećega gola Gorica je držala stvari pod kontrolom, bila bolja momčad, mogla i povećati svoju prednost, no umjesto toga se dogodilo ono što se zna događati kad je naš klub u pitanju… Nepodnošljiva je lakoća dosuđivanja neobičnih penala protiv Gorice, a u tu kategoriju spada i ono što se dogodilo u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena.

Jakov Filipović išao je na loptu glavom, Enis Shaabani nogom, igrač Vukovara došao je do lopte milisekundu prije braniča Gorice, nakon čega je došlo do sudara, što sudac Mateo Erceg na prvu nije smatrao problematičnim. Međutim, u VAR sobi su procijenili da je ovo “clear and obvious” situacija (?!?!), pa su pozvali Ercega da pogleda što se dogodilo. A on je pogledao, pa krenuo prvo kapetanu Prširu objašnjavati zašto će pokazati na bijelu točku prije nego što je to i učinio. Pomalo bizarno, ali Jakov Puljić nije mario, zabio je za 1-1, rezultat s kojim se otišlo na poluvrijeme.

Na otvaranju nastavka, u 54. minuti, Domagoj Pavičić naciljao je stativu, Gorica je i dalje izgledala kao bolja momčad na terenu, a potvrda je stigla u 66. minuti. I opet je u glavnoj ulozi Iker Pozo, koji je ušao u kazneni prostor, fintom prevario braniča Vlasenka, a zatim dobio po nogama. Ovoga puta penal je bio čist, školski, nedvojben, a Ante Erceg bio je siguran realizator za 2-1.

Do kraja Gorica praktički ništa nije dozvolila Vukovaru, imao je domaćin jednu nešto opasniju priliku, ali tri boda zapravo nisu dolazila pod ozbiljan znak pitanja. Gorica je sačuvala svoju prednost i uzela tri boda s kojima se ponovno odvojila na 11 bodova više od posljednjeg Vukovara. Pet kola prije kraja to bi po svim mogućim parametrima moralo biti dovoljno za ostanak u ligi, što je od početka i osnovni cilj, a već u sljedećem kolu moglo bi to biti i matematički riješeno.

Gorica će, naime, na svom terenu dočekati Istru 1961, dok će Vukovarci u goste kod Slaven Belupa. Dođe li Gorica do pobjede, a Vukovar istovremeno ne uspije pobijediti, nestat će i posljednje, čak i teoretske dvojbe. Gorica će, sad to možemo konstatirati, biti u elitnom razredu i devetu sezonu zaredom!

– Jako bitna utakmica za nas jer da smo je izgubili Vukovar bi nam se približio na pet bodova zaostatka, što je scenarij koji smo htjeli izbjeći. Ujedno smo i odgovorili na prošlu utakmicu i poraz od Lokomotive, te pokazali da imamo karakter i mentalitet. Kontrolirali smo utakmicu u prvom dijelu, mogli otići i na 2-0 preko Pršira, ali ipak nas je poremetio taj kazneni udarac i izjednačenje na kraju – rekao je trener Gorice Mario Carević i dodao:

– U drugom poluvremenu opet smo poveli, a težili smo kreaciji i kombinatorici, kao i kada smo nakon lijepe akcije postigli prvi gol preko Žana Trontelja. Ogroman je bio ulog i ponosan sam kako su moji igrači odigrali. Liga je takva da te dvije pobjede u nizu mogu dovesti u borbu za četvrto ili peto mjesto, iako će tek završna tablica reći gdje smo. Učinit ćemo sve da u sljedećem kolu svladamo doma i Istru.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Za potvrdu ostanka: ‘Svatko od nas mora preuzeti odgovornost…’

Nogometaši Gorice u srijedu u 15.30 sati gostuju kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Pobjeda ili remi praktički bi riješili Goričane svih briga oko ostanka, eventualni poraz bi puno toga zakomplicirao…

Objavljeno

prije 4 dana

22. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pet dana nakon razočaravajućeg poraza od Lokomotive na domaćem terenu, u jednoj od najslabijih partija ove sezone, nogometaši Gorice imaju priliku za iskupljenje. Ova će srijeda, naime, ponuditi šansu da s tri boda osvojena u sudaru s posljednjim Vukovarom i definitivno osiguraju ostanak u ligi. Neće biti ni lako ni jednostavno, budući da su i Vukovarci dobili dodatnu dozu elana pobjedom u gostima kod Istre, ali eventualni poraz ozbiljno bi zakomplicirao stvari.

– Imali smo zgusnut raspored, potrošile su nas te utakmice protiv Dinama i Hajduka, u kojima su moji igrači uložili golemi mentalni i tjelesni napor. No, to je sad iza nas i više nema nikakvog alibija. U Osijeku moramo pokazati da smo prava momčad – jasan je trener Gorice Mario Carević uoči ovog važnoga gostovanja.

Nakon one fenomenalne pobjede protiv Rijeke, nakon impresivnih 4-0 protiv prvaka, pogledi su krenuli i prema gore, prema eventualnoj borbi za Europu, no u sljedeće četiri utakmice Gorica nije uspjela pobijediti. I zato je ovo idealan trenutak za prekid crne serije.

– Ovo je za nas iznimno važna utakmica. Naravno, svaka je važna, ali kad ne odradiš dobro posao i izgubiš, onda jedva čekaš sljedeću utakmicu da dobrom igrom i rezultatom vratiš samopouzdanje. Mi smo sad u takvoj situaciji i vjerujem da će dečki dobro reagirati. Znamo da neće biti lako, čeka nas motivirani Vukovar, koji je pobjedom u Puli opet ‘oživio’. Domaćin ima kvalitetnu momčad, pogotovo u napadačkom dijelu i morat ćemo biti vrlo oprezni i koncentrirani. Vukovar ima glavu i rep, zna se dobro braniti i potom krenuti u protunapad – ističe Carević.

Triput su ove sezone igrali Gorica i Vukovar, triput su podijelili bodove, bilo je i 0-0, i 1-1, i 2-2, a takav ishod ovoga bi puta bio puno bolji za Goričane. Osam bodova iznosi prednost u odnosu na Vukovarce, ne bi bilo ugodno da se pet kola prije kraja spuste na minus pet… Ostane li plus osam, odnosno ode li Gorica na plus 11, stvar će biti riješena.

– Bit će to zahtjevna utakmica, ali očekujem da moji igrači budu na osjetno višoj razini nego što je to bilo u dvoboju s Lokomotivom. Moramo pokazati pobjednički mentalitet i zajedništvo, taj momčadski duh treba biti maksimalno izražen, svaki igrač mora na sebe preuzeti odgovornost kako bismo nametnuli naš način igre. I bude li tako, onda ćemo dobro izgledati na travnjaku i možemo se, uz sav respekt domaćinu, nadati i dobrom rezultatu – zaključio je Carević.

Nastavite čitati

Sport

Tmurno i kišovito, ali staza puna – održano treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja

Više od 50 natjecatelja izašlo je na start trećeg kola.

Objavljeno

prije 4 dana

22. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Turopolje/FB

Unatoč kiši i sivom vremenu, treće kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja održano je u ponedjeljak 21. travnja uz odličan odaziv. Na startu se okupilo više od pedeset natjecatelja. Trčalo se na dvije dionice, kratkoj od 4 kilometra i dugoj od 8 kilometara, a najbrži su na kraju odnijeli bodove i pobjede u obje konkurencije.

Na dugoj stazi (8 km) u muškoj konkurenciji slavio je Vedran Planinšek s vremenom 31:11, ispred Krune Štrige (31:40) i Josipa Martinovića (32:50). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici najbrža je bila Luca Žagar, koja je utrku završila za 39:02, dok su iza nje u cilj stigle Jasna Mikulić (40:41) i Valerija Prpa (47:43).

Na kratkoj stazi (4 km), u muškoj konkurenciji pobjedu je odnio Zvonimir Brkić (16:31). Danijel Trgovac bio je drugi (16:40), dok je treće mjesto pripalo Sanelu Fazliću (16:52). Kod žena je najbrža bila Pia Teskera s vremenom 18:00, ispred Matee Pokas (18:57) i Jasminke Zvonar (19:13).

I najmlađi su trčali svoju utrku, na 500 metara, gdje je najbrži bio Marko Terzić (2:12), ispred Roze Biškup (2:21) i Eve Biškup (2:29).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Velika Mlaka u golijadi pobijedila Dinamo

Objavljeno

prije 4 dana

21. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 17. kola u kojem je bilo nekoliko iznenađujućih rezultata. Lukavec je s 3:2 pobijedio VG Boys, Gradići su odigrali neodlučeno s vodećim Klasom, u derbiju kola Vatrogasac i Kurilovec odigrali su neodlučeno bez golova.