HOTNEWS
Igrao sam za Poljsku s Lewandowskim, a sad sam došao s Goricom napraviti novi iskorak
Kao bomba je sportskim medijskim prostorom ovih dana prostrujila naizgled nevjerojatno vijest – HNK Gorica dovela je poljskog reprezentativca! Mnogi su dvaput provjeravali, čudili se, ali Michal Maslowski, 27-godišnjak iz poljskoga gradića Strzelina, doista je novi igrač Gorice. Kako, zašto, odakle… Pitanja su se brzo nagomilala, a najbolji čovjek da na njih da odgovore je upravo on, sam Michal. Bivši igrač velike Legije, dečko koji je igrao Europsku ligu, skupio tri nastupa za poljsku reprezentaciju… Dakle, odakle sad to? Takav igrač, Poljak, pa u Turopolju. TuroPoljak? Može i tako, ne zvuči loše…
– Ha, ovako… Odradio sam cijele pripreme s prvom momčadi Legije, a kad su pripreme završile, prebacili su me u drugu momčad. Odigrao sam tri utakmice za B momčad, kad mi je posljednjeg dana prijelaznog roka, 31. kolovoza, klub je odlučio raskinuti ugovor – počeo je svoju priču simpatični Michal na vrlo dobrom engleskom pa odmah nastavio:
– Nakon takvog raspleta nisam želio čekati, bilo mi je važno što prije naći novi klub jer mislim da za igrača nikad nije dobro da predugo bude trenira samostalno, bez momčadi. I tad je stigao poziv iz Gorice.
O hrvatskom drugoligašu, naravno, u tom trenutku nije znao previše. Točnije, nije imao pojma o čemu se radi.
– Kad mi je agent javio za ponudu Gorice, odmah sam nazvao Ivicu Vrdoljaka, dugogodišnjeg igrača Legije, i Josipa Barišića, mog suigrača iz razdoblja dok sam igrao za Piast Gliwice. Obojica su mi rekli da je riječ o jako dobro organiziranom klubu, da su čuli samo pozitivne stvari. Nakon toga sam razgovarao i s predsjednikom kluba, zanimalo me koji su ciljevi i ambicije Gorice, a kad mi je rekao da je ovo mlada momčad koja uvijek teži biti najbolja, shvatio sam da je to ono što želim. Nisam želio više čekati i pristao sam doći, okušati se u drugoj zemlji, u drugoj ligi, probati nešto novo u karijeri.
Deset sati vožnje do Gorice
Bilo je i drugih kombinacija, onoga što je sam nazvao “poluponudama”, ali Gorica je bila prva konkretna.
– Bio sam kod roditelja u mom rodnom Strzelinu, gradiću u blizini Wroclawa, jer su otac i brat nogometni treneri. Tata je već pri kraju karijere, a brat trenutačno vodi tamošnjeg četvrtoligaša i plan je bio da treniram s njegovom momčadi dok čekam angažman. Međutim, poziv iz Gorice stigao je i prije nego što sam tamo odradio prvi trening s njim. To jutro samostalno sam odradio intenzivan trening snage, dobro se izmorio, a nakon treninga me nazvao agent i rekao: ‘Ako ne želiš čekati nešto drugo, sjedaj u auto i kreći!’ Tako je i bilo. Bio sam mrtav umoran, ali sjeo sam u automobil i vozio desetak sati do Velike Gorice. Uh, zadnjih sat, dva jedva sam izdržao – sa smiješkom priča Michal.
08.09.2017. Velika Gorica – Michal Maslowski igrač Legije potpisao za HNK Goricu. foto: cityportal.hr
Korak unatrag? Ne, ni slučajno!
Ofenzivni je vezni, desetka, dostupni podaci i nogometna biografija kažu da bi, ako sve bude u redu, u drugom rangu hrvatskog nogometa trebao dominirati. Došao je, pričaju u klubu, s idejom da je “ponekad dobro napraviti jedan korak unatrag da bi napravio pet koraka naprijed”. Iako, nakon prvih nekoliko dana u Gorici razmišlja nešto drukčije.
– Ne, ne smatram dolazak u Goricu korakom unatrag. Ako želiš igrati nogomet, igrat ćeš ga ondje gdje ti se ukaže prilika. Možeš ti misliti da si čudo od igrača, ali uvijek je tu teren i na tebi je da pokažeš koliko si zaista dobar. Tako ja na to gledam. Izvoli, zabij deset ili 20 golova, igraj dobro i dokaži se, bilo to u prvoj ili drugoj ligi. Mene su životne okolnosti dovele ovdje, želio sam pronaći klub i pronašao sam ga. Zadovoljan sam, želim izboriti prvu ligu s Goricom i to mi je sad osnovni cilj – priča Michal.
Uostalom, život u nižim ligama nije ništa novo za njega. Nije produkt omladinske škole nekog velikog kluba, krenuo je od šeste poljske lige, od lokalnoga kluba, dokopao se druge pa nastavio rasti. I došao sve do Legije i reprezentacije. Iako, posljedice su se kasnije vidjele.
– Kad sam imao 20 godina, došao sam u drugoligaša Zawiszu Bydgoszcz. Igrao sam ondje tri i pol godine, bilo je to jako uspješno razdoblje, igrao sam jako dobro, no tu su se pojavili prvi problemi s koljenima, leđima… Prije toga sam igrao u nižim ligama, nikad nisam imao pravu medicinsku skrb, a to se i vidjelo kad sam počeo igrati ‘pravi’ nogomet. Nažalost, ja sam na tu razinu došao malo prekasno, mislim da mi je to kasnije bio hendikep. A opet, bolje kasno nego nikad – opet sa smiješkom govori Michal.
Život s Robertom Lewandowskim
Ozljede su sad prošlost, potpuno je zdrav i spreman, jedva čeka prve utakmice u dresu Gorice s brojem 19.
– Moja desetka nije bila slobodna pa sam se snašao. Jedan i devet u zbroju daju deset – objašnjava Maslowski pa se opet vraća na najbolje dane svoje karijere.
– Iz Bydgoszcza sam otišao u Legiju, otišao na posudbu u Piast Gliwice pa se opet vratio u Legiju. Na posudbi sam igrao standardno, nadao sam se da ću nakon povratka dobiti šansu i u Legiji, ali to se nije dogodilo. Zašto? Nemam pojma. Ali o tome više ni ne razmišljam, to je sad iza mene, zanima me samo što bolje igrati za Goricu.
Igrao je i europske utakmice, na velikoj sceni.
– I s Legijom i s Piast Gliwicama igrao sam Europsku ligu, protiv momčadi kao što su Ajax, Göteborg… Uh, to je jako lijepo iskustvo. Zapravo cijeli život radiš i treniraš za takve utakmice. U poljskoj ligi si stalno na istim stadionima, igraš s istim protivnicima, a ovo je nešto sasvim drugo. Sjajna atmosfera, vrlo ozbiljne utakmice, velika nagrada za svakog igrača.
A konačna, najveća moguća nagrada, bila je nastup za reprezentaciju Poljske. Statistika kaže da ima tri nastupa.
– Prva dva zapravo su bila za selekciju poljske lige, a u jednoj utakmici dobio sam šansu i u ‘pravoj’ reprezentaciji, igrati s igračima kao što su Lewandowski, Błaszczykowski, Boruc, Krychowiak… To je tek posebno dobar osjećaj, no drugu priliku nisam dobio. Ubrzo sam morao na operaciju koljena i moje mjesto ugrabili su neki drugi igrači. Eto, i to je život. No ponosan sam na to, sretan sam zbog tog iskustva – prepričava Michal.
Danas je s obje noge na zemlji, silno motiviran da pomogne mladoj goričkoj momčadi, ali teško je zaboraviti vrijeme kad je dijelio svlačionicu sa superstarom kao što je Robert Lewandowski.
– Kakav je Lewandowski? Ma on vam je jedan od onih koje slava nije promijenila. Kad je bio u Poljskoj, svi su ga smatrali odličnim igračem, ali i sjajnim čovjekom. Tako je i danas, iako je poslije otišao u Borussiju, pa i Bayern. I dalje je normalan, pristupačan, bez obzira na to što je celebrity, s čim se mnogi teško nose. Ostavio je iznimno pozitivan dojam na mene – govori Maslowski, koji se bez problema u sekundi prebaci u neku sasvim drugu stvarnost.
Hrvatski jezik težak, ali poznat
Recimo, na hrvatski drugoligaški nogomet. Iznimno pozitivan dojam na njega je, naime, ostavila i Gorica u pobjedi nad Hrvatskim dragovoljcem. Došao je u noći na petak, a već poslijepodne gledao svoje nove suigrače kako pobjeđuju goste iz Sigeta 1-0.
– Da, gledao sam tu utakmicu i bilo je totalno ludo! Pao je gol, pa crveni karton, prije gola još i penal… Ma luda utakmica! Svidjelo mi se što Gorica igra presing, što želi igrati moderan nogomet, jedva čekam da se priključim dečkima – s iskrenim ushitom priča Maslowski.
Polako se prilagođava, privikava na život na svojoj prvoj inozemnoj adresi. Još kad malo polovi i jezik, koji mu nije baš potpuna nepoznanica…
– Hrvatski mi je jako težak, ali već sad dečke na kraju treninga pozdravljam s ‘vidimo se sutra’ – izgovorio je Michal te dvije i pol hrvatske riječi, simpatično se ispričavši što izgovor nije baš savršen, pa objasnio odakle ih zna:
– Dok sam igrao za Piast Gliwice, u svlačionici sam sjedio između Josipa Barišića i Aleksandra Sedlara, braniča iz Srbije, tako da mi je i jezik poznat, stalno sam slušao njih dvojicu kako si nešto dovikuju – smije se Maslowski.
Čekajući Magdalenu i Harisa…
Smjestio se u blizini stadiona, na nekoliko minuta vožnje, već stigao i obići malo Zagreb.
– Velika Gorica je lijepa. Mali grad, ali opet puno veći od mog Strzelina. Bio sam i u Zagrebu, vidio dio grada, ali ima vremena za sve. Imam ugovor na godinu dana, vjerujem da ću se u Zagrebu i Velikoj Gorici osjećati kao doma – kaže Michal, kojem nedostaje supruga Magdalena, ali ne samo ona.
– Krajem mjeseca bi mi se trebala priključiti, zajedno s mojim psom, francuskim buldogom Harisom. Uh, on je sjajan pas, moj omiljeni hobi – emotivno priča gorički Poljak.
Jedva ga čekamo vidjeti na djelu, s loptom u nogama u borbi za prvu ligu, na koju je potpuno, totalno fokusiran. I dojam je da nemu tu glume, da je doista gotovo zaboravio koliko je visoko bio, gdje je sve igrao.
– Budućnost? Stvarno ne razmišljam o tome gdje ću biti sutra. Zanima me samo Gorica, da igramo što bolje, da ja igram što bolje. Bude li tako, sve je moguće. Možda se neka ponuda pojavi, možda i ne, ali time se zaista ne zamaram. Važno mi je samo što prije početi igrati i što više pomoći Gorici u svakoj sljedećoj utakmici – završio je Michal Maslowski svoj prvi hrvatski intervju.
Neka mu je sa srećom. I njemu, i Gorici, mogla bi to biti jako, jako dobra nogometna simbioza…
HOTNEWS
Trener Kova i “projekt Lojen”: Čudo od djeteta iz Gorice već prate velikani…
Lovro Lojen tek je navršio 15 godina, reprezentativac, najtalentiraniji golman u svom uzrastu, a sa zagrebačke Pešćenice u HNK Goricu je došao prošlog ljeta, kao pionir. Ovog ljeta, pak, u Goricu se vratio trener golmana Leonard Kovačić…
Leonard Kovačić vraća se u Nogometnu školu HNK Gorica! Nakon iskustva u GNK Dinamo, preuzima ulogu koordinatora škole vratara i trenera vratara U19. Sigurni smo da će vojim iskustvom, stručnim pristupom i predanošću dodatno osnažiti rad s mladim vratarima i doprinijeti daljnjem razvoju Škole, ponosno su iz HNK Gorice objavili sredinom srpnja.
U Dinamo je Kova, kako ga zovu, i otišao iz Gorice, a svojim je radom privukao veliku pozornost u stručnim krugovima. I na Instagramu je aktivan, a poslu je maksimalno posvećen. Rijetkost je vidjeti takvu želju za radom i za dokazivanjem, koja doslovno izvire iz svake geste.
– Dinamo je emocija, moj klub od malih nogu, tamo sam stekao iskustvo koje ću uvijek nositi sa sobom. No Gorica je moj drugi dom, mjesto gdje me ljudi cijene i žele. To je za mene ogromna stvar, jer ovdje imam priliku raditi projekte koji me motiviraju. Moj povratak nije samo emotivna, nego i profesionalna odluka, budući da vidim priliku da napravimo iskorak i ostavimo trag – priča nam Kova i nastavlja:
– Želim implementirati modernu metodologiju rada s pokazateljima rezultata i kroz to razvijati mlade vratarske talente, među kojima je i jedan koji već sad odskače u hrvatskim okvirima, a to je Lovro Lojen.
E, tu smo dakle! Vratio se dečko iz Kašine, 34-godišnjak, u Goricu kako bi radio sa svim mladim vratarima, ali upravo je 15-godišnji Lojen možda i glavni razlog. Gorica je, naime, iz HAŠK-a prošlog ljeta dovela vratara koji je reprezentativac u svom uzrastu, i to neupitni, a sve procjene kažu da su mu limiti u ovom trenutku – neslućeno visoki! Ovdje govorimo o klincu koji nije samo budućnost Gorice, nego potencijalo i hrvatskog nogometa, zašto ne i hrvatske reprezentacije.
– Lovro je poseban zbog svoje tehničke i fizičke dominacije. Ima visinu, eksplozivnost, odličan rad nogu i refleks. Dominantan je na golu, kako na visokim loptama, tako i u samom branjenju gola, ali ono što ga zaista izdvaja je mentalitet. On je toliko radan i posvećen tome da svaki trening pokazuje želju za napretkom i usvajanjem novih stvari… Ta kombinacija talenta, radne etike i dominacija na golu daje nam sigurnost da uz pravi proces može dosegnuti vrhunski nivo – govori trener Kova.
Mladi golman koji je 27. srpnja navršio tek 15 godina pripada generaciji mlađih kadeta, ali već je prošle sezone branio u kadetskom HNL-u, s i po dvije godine starijim igračima na terenu.
– Izdvaja ga ta fizička dominacija, ali i potpuni nedostatak straha. Što kroz izlaske na visoke lopte, što kroz situacije jedan na jedan. Ima prirodnu sigurnost na golu, a uz to je jako važno da je posvećen radu i napretku. Njegov karakter je fantastičan, jako je pristojan dečko, discipliniran i spreman slušati. Spoj takvih fizičkih predispozicija i mentaliteta koji traži razvoj zaista je rijetkost – oduševljen je trener Kovačić.
U nogometnim krugovima Lovro Lojen nije nikakva tajna, veliki klubovi prate ga i znaju što može, a uslijed svega toga pojavljuje se i interes iz velikih europskih klubova… I oni prepoznaju potencijal za velike stvari.
– Lovro ima potencijal za najveći nivo, ali to uvijek ovisi o procesu i radu. Njegovi fizički i tehnički kapaciteti otvaraju mu vrata vrhunskog nogometa, no ono što me posebno veseli je njegov mentalitet. Nema straha, stalno želi napredovati i spreman je uložiti sve u svoj razvoj. Limiti? Iskreno, trenutačno ih ne vidim ako nastavi ovim putem. Naša je uloga da mu omogućimo pravi put i kvalitetan proces – kazao je trener Kovačić pa otkrio to će se sve događati tijekom tog procesa:
– U planu i programu rada s njim je individualni rad, odnosno vratarska kretanja i bacanja te mehanika pokreta u vratarskoj izvedbi, zatim grupni i momčadski rad, koji uključuje situacijsko prepoznavanje i djelovanje, kao i integracija u momčad kroz svih pet faza nogometne igre, uključujući branjenje gola, otvaranje igre i branjenje prostora. Tu je i kondicijski dio programa, kroz koji želimo optimizirati fizičke sposobnosti uz praćenje i djelovanje kondicijske struke.
A on sam sve 15-godišnji Lovro podnosi lako i jednostavno, sa smiješkom. I s najvećim mogućim angažmanom u svakom, ali baš svakom trenutku svakog treninga.
– Super mi je ovdje u Gorici. Tu imam i odlične trener, i odličnu momčad, a imam i sve potrebno za moj vratarski razvoj. Važno je što imam priliku braniti za starije generacije, dobiti tu vrstu boljeg podražaja – govori Lovro Lojen, koji se u Turopolje preselio iz rodne Republike Pešćenice.
– Da, s Pešćenice sam, u HAŠK-u sam krenuo i odmah sam želio biti golman, već s devet godina. Uvijek mi se sviđalo kako golmani lete, padaju, spašavaju… – objavšnjava Lovro i dodaje:
– Omiljeni vratari su mi Maignan i Donnarumma, na kojeg kažu da malo podsjećam stilom. Najdraži klub je, naravno, Milan…
Neka i završi u tim visinama, na dobrom je putu…
Crna kronika
Poznat uzrok požara u Sopu Bukevskom
Požar se dogodio u nedjelju u ranim jutarnjim satima
Utakmice 06. kola 5.Malonogometne lige VG Sjever biti će dio dvodnevne proslave Dana Velike Mlake (26.-27. srpnja 2025.).
Velika Gorica, 25.07.2025. Najava 06. kola 5.MNL VG Sjever. Foto: David Jolić/cityportal.hr
”Vijeće Mjesnog odbora Velika Mlaka poziva sve vas da u čim većem broju dođete na ŠRC Jure Mihalj – Đuro, 26.07.2025. od 18:30 i da se svi skupa podružimo i proveselimo povodom blagdana Svete Ane i Dana našeg mjesta Velike Mlake.”
Galerija fotografija
5.Malonogometna liga VG Sjever 2025., 06. kolo
Raspored 06. kola (Velika Mlaka, subota, 26.07.2025.): 18:30 Obrezina – Šćitarjevo, 19:10 Kurilovec – Petrovina, 19:50 Rakarje – Pleso, 20:30 Gradići – Mičevec, 21:10 Velika Mlaka – Kosnica,
Rezultati 05. kola (Pleso, subota, 19.07.2025.): Pleso – Kosnica 2:2, Velika Mlaka – Kurilovec 2:0 (J.Marić, S.Vidović), Rakarje – Obrezina 2:1, Mičevec – Šćitarjevo 1:3 (L. Celčić /A.Smajić, Š.Matić, M.Šorša), Gradići – Petrovina 4:2.
Redoslijed: 1. Šćitarjevo 13 (5 4 1 0 18:3), 2. Kurilovec 10 (5 3 1 1 12:5), 3. Velika Mlaka 10 (5 3 1 1 11:4), 4. Obrezina 9 (5 3 0 2 13:10), 5. Rakarje 7 (5 2 1 2 8:8), 6. Pleso 7 (5 2 1 2 8:12), 7. Petrovina 6 (5 2 0 3 9:10), 8. Gradići 6 (5 2 0 3 9:13), 9. Mičevec 3 (5 1 0 4 5:9), 10. Kosnica 1 (5 0 1 4 3:22).
CityLIGHTS
Šljeminho u lovu na goričke talente – s 8-godišnjakom snimio Ludog kuhara
Franjo je najmlađi reper u Hrvatskoj koji je snimio studijsku pjesmu!
(Foto: Privatni album, tekst: Gianna Kotroman)
Karlo Milinković, kojem je u javnosti poznatije umjetničko ime Šljeminho, velikogorički je raper koji nas oduševljava satiričkim stihovima, a nedavno je u svojem studiju imao „pojačanje“.
Osmogodišnji Franjo Đuričić Frenki, učenik OŠ Eugena Kumičića, koji glazbenika zna od kad zna za sebe, predložio je suradnju na novoj pjesmi „Ludi kuhar“, a Šljeminhu nije trebalo dvaput reći…
– Frenki i ja smo familija a svakodnevno, na putu do škole, prolazi pored mog kafića u Velikoj Gorici kada si malo pospikamo i dotaknemo se i poslovnih tema. Tako mi je predložio da zajedno snimimo pjesmu, što sam objeručke prihvatio. Tekst pjesme prati kuhara u restoranu, koji mukotrpno radi a ja se ljutim na njega i tjeram ga da radi još više. Suradnja je bila zabavna, Frenki je ritmički polovio sve brzo, ima dara i postao je najmlađim reperom u Hrvatskoj koji je snimio studijsku pjesmu. Bilo je fantastično raditi s njim! – rekao nam je Šljeminho uz nadu da će se publici pjesma svidjeti.
S Frenkijem, kaže, očekuje i nastavak suradnje, a tome se veseli i mladi Velikogoričanin.
– Karlo mi je bio veliku uzor i sad kad smo snimili pjesmu očekujem koncert na Hipodromu za 10 godina! – našalio se simpatični osmogodišnji Franjo Đuričić Frenki i ispričao anegdotu o tekstu pjesme „Ludi kuhar“.
–Ja sam najprije napisao tekst i dao Karlu, ali on ga je izgubio, pa je morao napisati novi tekst. Ali, jako mi je bilo zabavno snimati pjesmu, nagutao sam se usput i soka, i ispala je super. Jako sam ponosan – ispričao je Frenki, a mama Maja još je nadodala da ga kroz život vodi upornost, kao i kod nastanka ove pjesme.
– Ono što zamisli, to i ostvari. Oduvijek je govorio da će biti pjevač ili bankomat! – misli da ako radiš u kutiji od bankomata, svaki dan brojiš novce i pun si para, ali mislim da mu je ovo s pjevačem ipak pametnija ideja. Znači, Karla je obilazio stalno, na putu do škole, do pekare…odnio mu je test pjesme na nekakvoj kuverti i ispostavilo se na kraju da su odličan glazbeni par. Inače, Karlo je sin od moje sestrične tako da sve ostaje u familiji – ispričala je Maja Đuričić, ponosna mama najmlađeg hrvatskog repera.
Tako je gorička glazbena scena od ovog ljeta bogatija za novu nadu repa, a evo što su to Šljeminho i Frenki skuhali:
HOTNEWS
Ačkar obišao 1,2 milijuna eura vrijedne radove na Gradskom stadionu
Grad i HNK Gorica podijelili financiranje 50:50
Veliki infrastrukturni radovi na travnjaku velikogoričkog Gradskog stadiona napreduju punom parom.
Gotovo 4 desetljeća star travnjak otišao je u povijest, a zamijenit će ga novi i to kroz dvije faze radova.
Prva faza obuhvaća pripremne radove terena sa drenažom vrijedne oko 600 tisuća eura koje financira Grad Velika Gorica putem Ustanove za upravljanje sportskim objektima.
Druga faza je postavljanje grijanja i samog travnjaka, a radove vrijedne također oko 600 tisuća eura financira HNK Gorica uz pomoć Hrvatskog nogometnog saveza i Zagrebačke županije.
– Nakon 38 godina Gradski stadion u Velikoj Gorici dobit će novi travnjak čime će se osigurati vrhunski uvjeti za trening i natjecanja, kako za prvoligaša HNK Goricu, tako i za mlađe kategorije, te brojne sportske klubove i udruge koje koriste stadion – poručio je gradonačelnik Krešimir Ačkar prilikom obilaska gradilišta.
Prema najavama i dinamici radova travnjak će biti završen u drugoj polovici kolovoza, dok će na njemu prva utakmica biti odigrana 20. rujna.
-
HOTNEWSprije 3 danaTrener Kova i “projekt Lojen”: Čudo od djeteta iz Gorice već prate velikani…
-
Sportprije 6 danaNije Brad, ali je Pitt! U Goricu došao najmlađi strijelac u povijesti lige…
-
Sportprije 6 danaFOTO Ban Jelačić krenuo s pripremama za novu sezonu
-
Sportprije 1 danSuprug poznate glumice opet na Udarniku, čeka nas “Kup goričkih trenera”