Sport
‘Igrači me prate, tu smo gdje želimo biti, ali moram ja još puno žganaca pojesti…’
Trener Jelačića Hrvoje Jančetić ocijenio je samoga sebe nakon prve trenerske polusezone u njegovoj mladoj karijeri, analizirao odrađeno u jesenskom dijelu prvenstva, najavio početak priprema i otkrio da “twinsi” stižu u Vukovinu
Što se događa u Jelačiću? A evo, pripremamo se za pripreme…, sa smiješkom se ovog sibirskog četvrtak u gradu javio Hrvoje Jančetić, strateg petoligaša iz Vukovine.
Jedanaesti dan nove godine je u tijeku, a njih još točno 18 dijeli nas od početka kampanje “nogometno proljeće 2024” u redovima Jelačića.
– Krećemo 29. siječnja, imat ćemo ispred sebe pet tjedana do starta drugog dijela sezone. Prvog vikenda u ožujku čeka nas utakmica goričkoga kupa s boljim iz ogleda Kupe i Lomnice, a ta će nam utakmica prema svemu sudeći poslužiti i kao generalka za nastavak prvenstva, koje kreće tjedan dana poslije – uvodno je kratko izvjestio trener Jana.
Prije potpunog okreta prema proljeću, činilo se prikladnim još jedanput baciti pogled na jesen.
– Na kraju, nakon svega što se događalo, moram biti zadovoljan ovih 12. mjestom. S obzirom na to da smo se prva dva mjeseca tražili, da nismo bili kompletni, puno toga smo i propustili u tom dijelu sezone, ali kad smo se kompletirali, to je počelo ličiti na nešto. Tri vezane pobjede na kraju prvog dijela sezone digle su nas na ovu poziciju, koja je po meni i realna. Kad se sve okolnosti uzmu u obzir, uz manje pluseve ili minuse, to je učinak koji nas mora zadovoljiti – vjeruje Jančetić.
Legendarni kapetan Gorice i dalje je trener početnik, ali nakupio je dovoljno iskustva u nogometu da bi znao da će proljeće biti izuzetno zahtjevno. U cijelom nizu klubova s našeg područja koji će imati osnovni cilj ostati u ligi, Jelačić spada među najugroženije. Odnosno, one koji će najduže živjeti u neizvjesnosti.
– Čeka nas borba! Osnovni cilj je najmanje ostati na poziciji na kojoj smo trenutačno. Peti smo od dna, a na početku sezone najava je bila da će ispasti četiri kluba. Bude li tako, ovo 12. mjesto bi za nas bilo ostvarenje cilja. Međutim, puno je tu još neizvjesnosti, u nižim ligama uvijek su moguće i promjene u zadnji čas, a puno će toga ovisiti i o ishodu u višim rangovima. Tko će sve ispasti iz jedinstvene treće lige, tko iz četvrte… – govori Jana i nastavlja:
– Malo se toga zna sigurno, tako da nam preostaje jedino pokušati biti što više na tablici. Naravno, pita se nešto i druge klubove, ali na nama je da se pokušamo što bolje pripremiti i da skupimo što više bodova. Sad smo se već i malo bolje upoznali, imamo zajedničku polusezonu iza sebe, igrači znaju što ja želim, a ja znam koliko oni mogu.
Tijekom blagdana dogodile su se i manje promjene u kadru, budući da su Dorijan Zebec i Petar Krasnić odlučili napustiti Vukovinu i vjerojatno se spustiti u jedan rang niže, a stigla su i dva nova igrača.
– Došli su nam blizanci Artuković. Luka je napadač, posljednji klub mu je Kurilovec, a s njim dolazi i brat Antonio, koji je stoper. Nisam im imao priliku gledati, ali sve informacije kažu da bi nam mogli pomoći, a pomoć će nam svakako dobro doći, pogotovo u napadačkom dijelu. Bilo bi super da se ukaže prilika pa da dovedemo dobrog veznog igrača, ali nije baš da aktivno radimo na tome. Pokušat ćemo proljeće izgurati s ovim kadrom, za kojeg vjerujem da je, budemo li zdravi, dovoljno dobar za ono što želimo.
Nakon značajnog vremenskog razdoblja sa Stefanom Rajićem u ulozi trenera, u Jelačiću su ljetos odabrali ići dalje s bivšim igračem, legendom turopoljskog nogometa, ali i s trenerom koji to nikad ranije nije bio. Iza Hrvoja Jančetića sad je prva polusezona u trenerskom svijetu, koju će ocijeniti čak i konkretnim brojkama.
– Kad sam sve to izanalizirao, imam razloga biti zadovoljan svojim trenerskim početkom. Mislim da sam se dobro snašao, naravno uz podršku kluba i igrača. Zasad sve štima, dobro radimo, ali znam da uvijek može i bolje. Ja sam i dalje na početku, imam još puno za učiti, svaki trening i utakmica mi je nova nadogradnja. Uloga trenera uvijek je pod povećalom, a u konačnici je važan jedino rezultat. Možeš ti dobro igrati, da to lijepo izgleda, ali što ti vrijedi ako nema rezultata… Tako je to u seniorskom nogometu, zato sam i zadovoljan polusezonom. Prva mi je u karijeri, završili smo na dobroj poziciji, s dobrim zaletom za nastavak sezone, ali tek na kraju sezone ćemo biti pametniji, kad vidimo gdje ćemo završiti – govori Jana i zaključuje:
– Bilo je nekih stvari koje bih sad drukčije napravio, tako da bi to bila neka prosječna trojka ili četvorka, što je dobro za početak. Puno ja još trenerskih žganaca moram pojesti, ali dobro je što su ljudi iz okruženja zadovoljni, pogotovo što su igrači zadovoljni. To mi puno znači, čak i u teškim trenucima sve je funkcioniralo u tom smislu. Gledam interese kluba, momčadi i sebe, a tako to treba i biti, tim redom. Tome i učim svoje igrače, a feedback je dobar.
Formu će njegov Jelačić brusiti i kroz pripremne utakmice, a na tom su popisu juniori Gorice, Špansko, Sesvetski Kraljevec, Mraclin, Vatrogasac i zaprešićki Inker.
Sport
Cico Grlić ide svojim putem: ‘Prelec i ja više nećemo raditi zajedno!’
Ostajemo veliki prijatelji, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek, pomagat ćemo jedan drugome koliko god bude moguće, ali želim više biti uz obitelj i zato neću više raditi s Ivanom Prelecom, objasnio je Damir Grlić Cico
Nogometne kave posljednjih su nekoliko tjedana nešto bogatije i sadržajnije nego što su bile, jer u gradu je ponovno Ivan Prelec, a samim time i njegov dugogodišnji prvi suradnik Damir Grlić, poznatiji kao Cico. Nadimak dijeli s velikim Zlatkom Kranjčarom, koji ima ozbiljne veze sa svim tim.
– Da, ima velike veze. Tata je obožavao Cicu Kranjčara, to su svi znali, pa su me njegovi prijatelji, čim sam se rodio, počeli zvati Cico. I tako je ostalo. Često me pitaju kakve veze ima nadimak s imenom i prezimenom, jer nema nikakve poveznice, ali evo, ipak je ima – kroz smijeh je započeo Cico Grlić svoje gostovanje u emisiji “Prva liga” na City radiju.
– Imao sam tu čast da me gospodin Kranjčar i trenirao, i u mladoj reprezentaciji i u Segesti, a sa mnom je u Sisku bio i naš sugrađanin, prijatelj i kolega trener Saša Sabljak. On je znao na treninzima vikati “Cico, lijevo, Cico, desno, Cico, pazi”, a trener Kranjčar bi u čudu gledao što se događa. Pa su mu objasnili da i mene zovu Cico, čak su mu i rekli da sam dobio nadimak po njemu – govori Cico, donedavno pomoćni trener danskog prvoligaša Vejlea.
Odnedavno to više nije, jer suradnja s danskim klubom prekinuta je nakon lošeg ulaska u novu sezonu.
– Vratili smo se prije nekih mjesec i pol dana, nakon pune dvije i pol godine u Danskoj. Raskinuli smo ugovor koji je vrijedio još dvije, željeli smo se vratiti doma i krenuti i neke nove izazove. Kad danas vrtim film, bilo je to jedno fenomenalno iskustvo – započeo je Cico ovaj dio priče, pa krenuo secirati danski doživljaj korak po korak.
– Kad smo dolazili u proljeće 2022., svi u klubu su se već pomirili s ispadanjem iz prve lige i zapravo smo došli sa ciljem da snimimo situaciju i procijenimo tko nam i što nam treba za brzi povratak u Superligu. Odmah smo vidjeli da imamo dosta dobar igrački kadar, ali i da neke stvari moramo malo drukčije posložiti. Danski sustav je takav da imaju 12 klubova u ligi, koja se dijeli na dva dijela. Kroz deset utakmica Lige za ostanak može se u velikoj mjeri smanjivati taj zaostatak, a mi smo dobro krenuli i napravili upravo to, smanjili smo ga na minimum. Na kraju nam je jedan bod nedostajao da ostanemo u ligi, što je bilo veliko iznenađenje s obzirom na sve priče koje su nas dočekale.
Prva puna sezona tako je donijela borbe u Nordicbet ligi, kako se u Danskoj službeno zove drugi rang natjecanja.
– Sve što smo tamo doživjeli, i dobro i loše, na kraju se pretvorilo samo u dobro. Sve što smo prošli nadogradilo nas je i kao trenere i kao ljude, a ta sezona u drugoj ligi posebno. Od prvog do zadnjega kola bili smo prvi, iako smo imali i nekih oscilacija, da bi se na kraju uspjeli vratiti u Superligu. Ispalo je jako dobro što smo imali tu godinu dana vremena da uigramo momčad i selektiramo kadar za ostanak u prvoj ligi sezonu kasnije – prepričava Grlić.
Što se njega i šefa Preleca tiče, cijeli plan je postojao, no nije se sve rasplelo po idealnom scenariju.
– Od prvog trenutka kad smo došli, vlasnici su htjeli prodati klub i nisu željeli investirati velik novac, zbog čega nismo imali mogućnost dovesti igrače koje smo željeli, nego one za koje nije trebalo plaćati odštetu, odnosno one koji ne traže veliku plaću. Dobro je što smo u tih godinu dana dobili od naših igrača neke automatizme, što je poslije utjecalo na uspješnu borbu za ostanak, ali te stvari su nas limitirale – pojašnjava Cico.
Imali su u toj povratničkoj prvoligaškoj sezoni i neka nama poznata imena u kadru, jer došao je naš Velikogoričanin David Čolina, jednako kao i Tyrese Francois, bivši igrač Gorice.
– I Čolina i Tyrese jako su nam pomogli u drugom dijelu sezone, bez njih bismo jako teško ostali u ligi. Odigrali su fenomenalnu polusezonu, uz njih su se digli i ostali igrači, tako da smo uspjeli. Štoviše, čak smo na kraju bili jako blizu da budemo prvi u Ligi za ostanak, odnosno da zaigramo kvalifikacije protiv Kopenhagena i pokušamo doći do Konferencijske lige.
U posljednjoj utakmici nisu uspjeli, ali to se pokazalo kao puno manji problem od onoga što je slijedilo. Ulaganja i dalje nije bilo, kadar je bio sve tanji, a dojam da sve skupa polako gubi smisao postajao je sve izraženiji.
– Prela je prije sezone sjeo s ljudima i kluba i objasnio im da će ova sezona, ako se ne pojačamo, biti neusporedivo teža nego prošla. Primjerice, Odense, koji je prošle sezone ispao, u pojačanja je uložio pet milijuna eura. A mi smo uložili 20 tisuća eura?! I to nakon što smo ostali bez pet jako važnih igrača. Nismo ih adekvatno nadoknadili i bilo je odmah jasno da se na taj način neće moći napraviti nešto ozbiljnije. Mi smo predlagali rastanak i prije nego što je sezona počela, ali oni za to nisu željeli ni čuti. Bili su zadovoljni našim radom u cijelom tom razdoblju i nije im padalo napamet pustiti nas da odemo.
Kad je sezona krenula, krenuli su i porazi. Svakim sljedećim posrnućem gorički se trojac, jer uz Prelu i Cicu u Vejleu je bio i kondicijski trener Mario Škrablin, sve više bližio definitivnoj odluci o odlasku. Međutim, unatoč seriji poraza, u klubu nisu željeli takav rasplet!
– Dvije stvari bile su mi šokantne iz naše perspektive. Prvo, sezonu prije smo imali šest poraza zaredom na otvaranju sezone, a oni nam nakon četvrtog od tih šest nude novi ugovor! Između sebe smo komentirali da ljudi nisu normalni, ali tako to ide kod njih… Ove sezone smo nakon sedmog poraza došli k njima i rekli im da želimo otići, da nećemo raditi nikakve probleme po pitanju isplate odštete, da se sve može gospodski, ljudski dogovoriti. To je bilo i normalno, klub nam je puno toga dao i omogućio, no predsjednik kluba je rekao: “Ne, hvala, uopće ne razmišljamo o tome, prezadovoljni smo kako radite” – priča Cico i nastavlja:
– Nama je to bilo čudno, jer rezultatski stvarno nismo dobro ušli u sezonu, iako smo igrali puno bolje od rezultata, ali kad malo razmisliš, možeš i shvatiti zašto je to tako. Bili su zadovoljni kako radimo s igračima, kako nam momčad izgleda na terenu, bili su svjesni kvalitete igračkoga kadra, ali bili su i svjesni da smo u dvije godine stvorili igrače na kojima su oni mogli zaraditi ozbiljan novac. Napadača smo, primjerice, prodali u Kopenhagen za dva milijuna eura, za mladog stopera došla je ponuda Leccea od tri i pol milijuna eura, krilo nam je otišlo za pola milijuna… S te, financijske strane, podigli smo vrijednost igrača do visoke razine, a time si ja i objašnjavam taj njihov stav.
Bilo je tu navodno i suza, u Vejleu su doslovno ljudi bili emotivno pogođeni odlukom našeg društva da spakira kofere i vrati se doma, nagovaranje da promijene odluku je potrajalo, ali povratka više nije bilo. I tako je završena četvrta zajednička epizoda Ivana Preleca i Cice Grlića.
– Upoznali smo se kad je došao u Radnik kao mladi igrač i vrlo brzo smo kliknuli, iako sam ja 12 godina stariji. Nisam ga ni na trenutak doživljavao kao nekakvog klinca, odmah sam shvatio da je puno ozbiljniji od svojih godina, brzo smo se počeli družiti i ostali smo u kontaktu cijelo vrijeme. Kad je došao za trenera prve momčadi Gorice, postao sam mu pomoćnik i tu je krenulo. Zajedno smo ušli u prvu ligu, nakon čega je on otišao u Legiju, da bi opet zajedno radili u Istri, Dinamu II i na kraju u Vejleu.
Gdje god su Prela i Cico bili, iza sebe su ostavljali samo pozitivan dojam, samo lijepe impresije, što neće osobito začuditi nikoga tko ih barem površno poznaje. A Cico Preleca poznaje u dušu.
– Kakav je Prela? Skroman, radišan, normalan, veliki prijatelj! Ljudi ga obožavaju, pomaže svima, gdje god može, a kao trener… Sigurno ga čeka velika karijera! Još kad smo počeli raditi u Gorici, rekao sam da je to trener za “lige petice” i nadam se da će do toga i doći, jer ima kvalitetu za to – hvali svog prijatelja i suradnika Cico.
Unatoč svemu tome, odsad će njih dvojica biti – samo prijatelji! Nakon svih tih zajedničkih godina, nakon svega što su prošli, prilično iznenađujuće bilo je čuti planove za budućnost… Prije nego što je krenuo izgovarati ono što slijedi, Cico je zastao i “progutao knedlu”.
– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim. Sad će imati dovoljno vremena da pronađe neko drugo rješenje – iznenadio je Cico.
Nije da o toj mogućnosti nisu i ranije razgovarali, ali nije mu bilo lako priopćiti svoju odluku frendu i dojučerašnjem šefu.
– Bilo mi je iznimno teško, ta kava mi je baš bila teška, ali došao sam do toga da mi fali obitelj, da želim biti sa sinovima i suprugom. Krenut ću dalje svojim putem, on će krenuti svojim, a nas dvojica ostat ćemo i dalje veliki prijatelji, pomagat ćemo jedan drugome koliko god budemo mogli.
Damir Grlić zvani Cico, dakle, izlazi na trenersko tržište. I čeka priliku.
– Trenutačno mi je važno odmoriti se nakon ove dvije i pol naporne godine u Danskoj, a onda ćemo vidjeti. Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti. Super je u radu s Prelom što nisam bio pomoćni trener koji, kako se to kaže, nosi kapice. On voli da su svi treneri aktivni na treninzima, da svatko ima svoj zadatak, cijeli trenažni proces prolazili smo zajedno, da bi on na kraju radio ono što je i bio njegov posao, odnosno donosio konačne odluke. Sretan sam što sam bio s njim svih ovih godina, puno sam naučio od njega i kao trener i kao čovjek.
Slijedom toga, za očekivati je da će momčadi koje Cico bude vodio u budućnosti igrati sličnim stilom kao one koje je vodio ili će voditi Prela.
– Mi na nogomet gledamo istim očima. To će sigurno biti tu negdje. E sad, hoće li biti baš toliko dobro kao kod njega, teško je reći, ali ideja je jako slična. Naravno da svaki trener ima nešto svoje, nešto posebno, ali jako slično razmišljamo, gotovo identično, i to je nogomet koji volim, kojem ću težiti sa svakom svojom momčadi u budućnosti – zaključio je ovaj, aktualni dio priče Cico.
A onda smo se osvrnuli unatrag, prema godinama koje su prošle. I njegovu nogometnom putu.
– Dosta rano sam krenuo, još tamo 1984., u doba kad u tadašnjem Radniku nisu ni postojale sve generacije. Počeo sam s devet godina, a tek sa 12 si mogao biti registriran. Poljak, Rade i Jura Mirenić su nas selekcionirali, a tu su bili Robert Nastevski, Darko Balić, Bibić, Prlić, Kriste… Bila je to dobra, lijepa generacija. I dalje smo prijatelji, družimo se svih ovih godina, svi zajedno idemo na utakmice Gorice, ići ćemo i u subotu na Dinamo – najavio je Cico, koji će u subotu od 15 sati gledati sudar dvaju svojih bivših klubova.
– U starijim pionirima dvije godine sam bio u Dinamu, pa sam se opet vratio u Radnik, gdje sam već sa 17 godina počeo igrati za seniore. Već se igrala prva liga, mi smo kao juniori počeli trenirati sa seniorima, dočekali su nas legende kluba kao što su Keko, Cec, Ditra, Beli, Štoos… Oni su nas mlade uveli i čuvali, nitko nas nije smio krivo pogledati, a sve to dovelo je do toga da nam je bilo lakše ući u cijeli taj svijet – zahvalan je Cico.
Sudjelovao je i u onoj drugoj i posljednjoj prvoligaškoj sezoni Radnika, bio je na terenu i kad je Hajduk došao do i dalje rekordne pobjede u HNL-u. Tog 5. lipnja 1994. Splićani su pobijedili 10-0, što nitko kasnije nije uspio nadmašiti.
– Da, igrao sam tu utakmicu, uz mene su tu bili i Mario Cvitanović, i Nastavski, i Balić, i Sabljak… Bili smo jako mladi, a Hajduk nikad jači, od Rapaića, Ercega, Mornara, Koznikua, Pralije i ostalih. Dobro smo se mi držali prvi pola sata, iako baš i nismo mogli preko centra, ali držali smo nulu. A onda je krenulo… Kad su nam zabili prvi gol, otvorilo se. Znam da su im na poluvremenu obećali duplu premiju ako nam zabiju deset komada! Zabili su nam osmi gol u 88. minuti i sjećam se da su trčali po loptu u gol, da su sucu urlali da ni slučajno ne svira kraj prije vremena… I uspjeli su nam zabiti ta još dva i doći do rekorda koji stoji i danas.
Talentirani mladi stoper Cico nakon te sezone otišao je dalje, prošao sisačku Segestu, riječki Orijent, zatim i Hrvatski dragovoljac te Čakovec, da bi se tu negdje otvorila prilika za odlazak u Češku.
– Prvo sam otišao u Pribram, koji je te godine igrao Intertoto kup. Zadnju utakmicu za Čakovec odigrao sam protiv Čazme, nekakvu prijateljsku, a tjedan dana nakon što sam došao u Češku, igrali smo protiv Aston Ville! Brutalna momčad i nestvarno iskustvo. Na kraju te polusezone bili smo drugi, a ja sam otišao u Teplice, koje su u to vrijeme bile stabilan, jak klub, koji je redovno igrao Europu. Bilo je jako lijepo, jako sam povezan i dalje sa Češkom, imam puno prijatelja, ljudi se vole družiti, uživati, popiti pivo, imam i kuma tamo, čovjeka kojem sam bio vjenčani kum, a to je ipak najveća pobjeda iz tog razdoblja – svjestan je Grlić.
Dres Radnika nosio je u tri navrata, zaključno s posljednjom sezonom njegova postojanja, pa je izbliza gledao gašenje jedne sportske institucije, ali i rađanje novoga projekta, HNK Gorice.
– Kad se sve to događalo, bio sam i tužan i ljutit, jer prekidao se veliki dio povijesti, čiji sam i ja bio dio. Međutim, to je bilo neminovno, morao se okrenuti novi list i sreća da se Neno Črnko uhvatio toga. Doveo je klub na razine na kojoj je danas, a moje mišljenje je da bi to bilo nemoguće da se baš on toga nije prihvatio. Koliko god mi je u onom trenutku bilo žao, toliko mi je sad drago da imamo klub u prvoj ligi.
Sa svojom ekipom iz Radnika pratimo Goricu kad god možemo, to je naš klub, kaže Cico… Foto: Jurica Galoić/PIXSELL
Imamo ga već sedmu sezonu, a zna se da je sedma godina krizna…
– Bit će dosta turbulencija, bit će uspona i padova, ali treba dati podršku treneru i svima u klubu. Ova sezona bit će jako teška, pet-šest klubova bi moglo biti u borbi za ostanak, no čvrsto vjerujem da će Gorica ostati u ligi – optimističan je 49-godišnji trener.
Poneki bod ne bi bilo loše uzeti već ove subote, jer Dinamo stiže u grad samo četiri dana nakon velike pobjede u Bratislavi, što bi moglo barem malo uvećati goričke šanse.
– Je, to je prilika za napraviti nešto veliko, ali znamo i snagu Dinama, koliku kvalitetu i širinu ima. Naravno da će biti potrošeni, i fizički i mentalno, što se može iskoristiti, iako trener Bjelica ima dovoljno kvalitetnih igrača na raspolaganju. Vjerujem u pozitivan ishod – završio je Cico.
Još malo će se odmarati, ali ponude je već sad spreman saslušati…
Utakmicama 13. kola (04.11.2024.) završena je jesenska polusezona 2024. Lige veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG). Ostalo je još da se odigraju tri utakmice i jesenski redoslijed bit će kompletiran.
Velika Gorica, 06.11.2024. Liga veterana NSVG-a, 13.kolo. VNK Klas.Foto: David Jolić/cityportal.hr
VG Boys su visokom pobjedom 6:0 protiv posljednjeplasiranog Hruševca potvrdili svoju jesensku dominaciju, završili su jesensku polusezonu bez poraza i s četiri boda više od drugoplasiranog Klasa.
Velika Gorica, 06.11.2024. Liga veterana NSVG-a, 13.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.11.2024. Liga veterana NSVG-a, 13.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U zadnjem kolu zabilježeni su iznenađujući rezultati, primjerice, porazi Poleta u Maloj Buni i Vatrogasca u Lukavcu te neodlučeno Velike Mlake u Lekeniku.
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2024./2025., 13. kolo
Rezultati 13. kola (04.11.2024.): VG Boys – Hruševec (Donji Hruševec) 6:0, Buna (Mala Buna) – Polet (Buševec) 3:1, Lukavec – Vatrogasac (Kobilić) 2:1, Lekenik – Velika Mlaka 1947 0:0, Dinamo(Novo Čiče) – Kurilovec (08.11.), Gradići – Mladost (Obrezina) (08.11.), Klas (Mičevec slobodan.
Redoslijed: 1. VG Boys 32 (12 10 2 0 47:13), 2. Klas 28 (12 9 1 2 42:21), 3. Polet 23 (12 7 2 3 33:21), 4. Velika Mlaka 1947 20 (11 6 2 3 32:19), 5. Mladost 19 (10 5 4 1 21:13), 6. Vatrogasac 18 (12 5 3 4 21:15), 7. Buna 18 (12 5 3 4 19:21), 8. Kurilovec 15 (11 4 3 4 17:18), 9. Lekenik 11 (12 3 2 6 18:31), 10. Dinamo 8 (11 2 2 7 25:42), 11. Lukavec 8 (12 2 2 8 9:28), 12. Gradići(-1) 6 (11 2 1 8 15:36), 13. Hruševec 4 (12 1 1 10 11:32).
Sport
Ludilo od utakmice: Tri gola glavom, jedan čudan penal i pet goričkih komada!
Kadeti HNK Gorice nisu najbolje započeli sezonu, ali polako se ekipiraju i – vraćaju! U Varaždinu su se vratili nakon minusa od dva gola, nakon tri gola primljena glavom, nakon ubacivanja, nakon penala u 90. minuti… Junak se zove Patrik Volarević
Četvrto izdanje Super malonogometne lige u kojoj će se natjecati 9 malonogometnih momčadi iz tri Ljetne malonogometne lige započinje 01. prosinca 2024. (nedjelja, početak u 15 sati), utakmicama 01. kola u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici. Ovo je kazano na sastanku organizatora i voditelja liga (Zlatko Petrac, Tihomir Čunčić i Josip Vlašić) sa predstavnicima momčadi koje će sudjelovati na turniru.
Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Za 4. Super MNL prijavljeno je 9 momčadi: Strezojevo, Velika Buna, Novo Brdo, Opatija (svi iz Breške lige), Velika Mlaka, Kurilovec, Šćitarjevo, Lomnica (svi iz MNL VG Sjever) i Poljana Čička (MNL Turopolja i Posavine). Super MNL 2024. igrat će se u tri skupine po 3 momčadi, po jednostrukom bod sustavu, svaka sa svakom. U daljnje natjecanje idu sve momčadi. Nakon odigravanja prvog dijela po skupinama, nastavak natjecanja je kup sustav (na ispadanje).
Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, studeni 2024. 4.Super malonogometna liga VG 2024. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Super MNL završava, prema predviđenom rasporedu, polufinalnim utakmicama i finalom u nedjelju, 15. prosinca 2024. godine.
Poredak u 3. Super MNL 2023.: 1. Velika Buna, 2. Velika Mlaka, 3. Pleso.
Galerija fotografija
Posavec je u 12. kolu Jedinstvene 1.ŽNL-e izgubio rezultatom 1:3 od momčadi Bune, koja je s nova tri boda i dalje bodovno izjednačena s Rakovcem na vodećoj poziciji.
Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gostujućoj momčadi u potpunosti se isplatio početak utakmice s otvorenim gardom i već nakon desetak minuta je uslijedilo vodeći pogodak strijelca Ngangue. Tri minute kasnije uslijedio je kazneni udarac u korist Bune kojeg je Ruklić pretvorio u prednost od dva razlike.
Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Momčad domaćih pokušala se vratiti iz minusa, ali nisu uspjeli. Nakon pola sata iskusni Zlodi poentira za – 0:3! Velika prednost Bune protiv momčadi koja takav scenario nije mogla ni zamisliti. Pogodak Milatovića neposredno pred odlazak na odmor ponudio je domaćoj momčadi nadu da bi u drugom poluvremenu slika na terenu mogla biti za njih prihvatljivija.
Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Lekneno, 03.11.2024. Jedinstvena 1.ŽNL-12.kolo: Posavec (Orle)-Buna (Mala Buna) 1:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U drugom poluvremenu uglavnom očekivana igra, pojačani napadi Posavca kontra zgusnute obrane Bune nije bilo dovoljno za eventualnu promjenu rezultata. Gosti su u svojim kontranapadima bili opasniji, ali i nedovoljno precizni.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL 2024./2025., 12. kolo
NK Posavec (Orle) – NK Buna (Mala Buna) 1:3 (1:3)
Stadion: Lekneno. Nedjelja, 03.11.2024. Gledatelja: 70. Sudac: Jurica Huzjak. Pomoćni suci: Tihomir Bratković i Darin Hošić (svi iz Velike Gorice). Delegat: Goran Pršlja (Nartski Jalševac). Strijelci: 0:1 – Ngangue (9), 0:2 – Ruklić (12-11m), 0:3 – Zlodi (29), 1:3 – Milatović (44).
POSAVEC: Zagorac, A.Breščaković (cap.)(od 31. Jakovljević), M.Breščaković (od 87. Ćevid), Žugaj (od 71. Prosenjak), Milatović, Koljević (od 71. Rajić), Delač (od 74. Musolli), Brtan, Kralj, Curić, Desput. Trener: Nino Matković.
BUNA: Kovač, Yetna, Kalisar (od 90. Muža), Čumpek, Zlodi (od 83. Škojc), Đurašin, Huđber (cap.), Rovišan, Ngangue (od 85. S.Šebek), Ruklić, N.Šebek (od 83. Vukašinec). Trener: Miroslav Lukinić.
-
Sportprije 3 danaIzvrsna jesen mraclinskih nogometaša, pala i Rugvica
-
Sportprije 2 danaLudilo od utakmice: Tri gola glavom, jedan čudan penal i pet goričkih komada!
-
Kulturaprije 6 danaFOTO Svi sveti – položeni vijenci kod Spomenika poginulim hrvatskim braniteljima i središnjeg križa unutar Gradskog groblja
-
Sportprije 3 danaFOTO Pobjeda Bune protiv Posavca u lokalnom derbiju
