Sport

Igor Cvitanović: U Radniku sam uživao, ali sve što je lijepo, kratko traje…

Gorica igra lijepo, atraktivno i uspješno, što mi je jako drago. Međutim, nije mi drago što ima toliko stranaca, rekao je Igor Cvitanović, bivši igrač Dinama i Radnika

Objavljeno

prije 7 godina

2. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Puno je velikih imena, bivših vrhunskih nogometaša, koji su brzo po završetku karijere dobili priliku biti i trener na visokoj razini. S Igorom Cvitanovićem (48) to baš i nije išlo tako. Legenda Dinama, bivši reprezentativac, kasnije i pomoćni trener u Dinamu, danas je na klupi Dubrave Tim Kabel. Treća liga zapad, prva polusezona odrađena. Za kraj, “knez Igor” odnio je bodove iz Kurilovca, njegova Dubrava slavila je 2-0.

– Ha, utakmica kao utakmica… Borbena, ne pretjerano kvalitetna, jer teren nije dozvoljavao da se nešto bolje igra, a u svemu tome je Kurilovec, moram to iskreno reći, bio bolji protivnik. Mi smo iskoristili ponuđene šanse i odnijeli tri boda, ali na kraju svega mogu reći da ovo nije teren za nogomet. I sva sreća što je gotova polusezona – kazao je Cvitanović tek koji trenutak nakon što je iskoračio s kurilovečkog travnjaka.

– Nama je problem to što stalno igramo i treniramo na umjetnoj travi, nije lako prilagoditi se kad dođeš na ovako težak teren. To je potpuno drugi nogomet, čak i kad je teren dobar, a kamoli ovako – dodao je Cvita.

Aktivan je dok utakmica traje, jedan je od trenera koji pokušavaju “igrati” sa svojom momčadi, a zasad mu ide jako dobro. Vinogradar je na vrhu, odmah do njih drže se Cvitanović i njegova Dubrava.

– Volim ovo raditi, to sam i htio, a pogotovo je dobar osjećaj kad je iza tebe ovakva polusezona. Završili smo je na drugome mjestu i time smo apsolutno zadovoljni. Imamo jako puno mladih igrača, dajemo im šansu, a nadam se da ćemo tako nastaviti i na proljeće – zaključio je ovaj dio priče Igor.

A onda smo se vratili u prošlost. Na Udarniku je gostovao sam dan prije nego što će se na Maksimiru sudariti njegov Dinamo i “njegova” Gorica. Jedan dio karijere Cvita je, kao mladi igrač, proveo na posudbi u Radniku.

– Bilo mi je predivno u Radniku. Baš predivno! Sjećam se, prva utakmica bila nam je u Ljubljani protiv NK Ljubljane, mislim da je to bila treća međurepublička liga, tako se nekako zvalo, i pobijedili smo 3-2, a ja sam dao dva gola. Još je i Ivica Senzen igrao u to vrijeme, na kraju karijere… Zlatko Škorić je bio trener, igrali su sa mnom Štoos, Domitrović, Stević, Bujadžija, Dunaj… Da ne nabrajam sad sve, nekoga ću zaboraviti, ali stvarno je to bila dobra momčad. I dobro smo gurali – prisjetio se Cvitanović iz prve, nije ga trebalo čak ni podsjećati na ljude, klubove, utakmice iz tog vremena.

Nažalost po velikogorički nogomet, brzo je otišao tamo gdje mu je mjesto. Na višu razinu.

– Bilo je stvarno jako lijepo, a što je lijepo, kratko traje. Sve skupa sam ostao neka tri mjeseca, manje od jedne polusezone. U to vrijeme postojale su dvojne registracije, mogao si igrati za dva kluba u istoj sezoni, pa me Dinamo koristio već krajem te jeseni. Ali kažem, jako me lijepe uspomene vežu za ovaj grad i jako mi je drago što HNK Gorica ide ovako dobrim putem – govori Igor.

Prošlo je gotovo 30 godina od tog vremena, a nešto više od 24 godine prošle su od posljednjega gostovanja goričkog kluba na Maksimiru u prvenstvenoj utakmici. Tog proljeća 1994. Radnik je izgubio 5-0 od Croatije, a dva gola zabio je upravo Igor Cvitanović. Ovoga puta će gledati i analizirati…

– Dinamo je bez daljnjega najbolja hrvatska momčad, što god Bjelica odlučio za ovu utakmicu po pitanju sastava. Gorica je možda u malom padu, to ćemo tek vidjeti, ali činjenica je da ima jako težak raspored na kraju jeseni. Sad Dinamo, pa Osijek, pa Lokomotiva… I tu će se vidjeti prava slika Gorice, vrijedi li stvarno za nešto više ili joj je mjesto u sredini tablice – vjeruje Cvita, koji je za kraj zaključio:

– Drago mi je što Gorica igra lijepo, ali nije mi drago što ima toliko stranaca. Iskreno, volio bih da ima više domaćih igrača, nadam se da će tako u budućnosti i biti.

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 17 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.