Sport

Idemo dalje! Jutro poslije Rudeša prvo sastanak, a onda i trening…

Nogometaši Gorice u utorak prijepodne liječili su rane od ponedjeljka poslijepodne – novim treningom. Promjena na klupi, koja se naslućivala nakon trenerova istupa, nije se dogodila, nastavlja se dalje s istim snagama

Objavljeno

prije 2 godine

5. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije u ponedjeljak navečer bilo ugodno biti navijač HNK Gorice. U trenucima kad su igrači Rudeša burno slavili svoju prvu pobjedu ove sezone, mogli smo samo gledati u prazno, pa možda krajičkom oka promatrati govor tijela razočaranih igrača Gorice, ali i analizirati ono što je trener Dinko Jeličić govorio nakon susreta.

– Hajduk u subotu? Idemo prvo prespavati, vidjeti gdje smo i što smo, pa ćemo onda razmišljati o Hajduku…

Ta je rečenica dala povoda za razmišljanje o raznim scenarijima. Konkretno, o najmanje tri scenarija. Prvi je bio ostavka trenera, koji je djelovao utučeno, razočarano, gotovo izgubljeno, koliko god je pokušavao ostati pribran, miran i realan. Drugi scenarij, također na tragu trenerovih riječi, nudio je moguću odluku vodstva kluba da je vrijeme za promjenu na klupi. Međutim, tu je i treći scenarij…

U njemu je pisalo da će čelnici Gorice stati uz trenera i nakon ovog, posebno bolnog poraza, da će još jedanput pokazati da razmišljaju malo drukčije nego što smo naviknuti u svijetu hrvatskog nogometa. I da će mu poslati poruku u stilu “ne ide nam, ali idemo dalje raditi”. Jutro poslije Rudeša, pokazalo se, taj treći scenarij prometnuo se u konačno rješenje.

Dinko Jeličić tako je ostao trener Gorice i nastavlja sa svojim poslom. U kojem je dobar, kojeg radi stručno i analitično, bez obzira na to što rezultati na terenu takvo nešto uporno ne potvrđuju. Razlozi za takvu odluku, osim toga što se očito čvrsto stoji na zemlji i ne donosi odluke na prečac, mogu se pronaći i u još jednoj rečenici koju je izgovorio Jeličić nakon Rudeša.

– Borimo se s puno stvari koje nas ne opterećuju, da sad ne ulazim u detalje, i nikako da se stabiliziramo. Posljedica svega toga su i rezultati, koji su, nažalost po nas, takvi kakvi jesu.

U prijevodu, nije trener jedini odgovoran za ovu lošu rezultatsku seriju, u koju se smjestilo devet poraza u posljednjih 11 utakmica. Puno je tu okolnosti, i objektivnih i subjektivnih, koji su utjecali na sve što se događa, a dobar dio njih ne ide na dušu trenera, koji nesumnjivo pokušava izvući maksimum iz resursa koje ima na raspolaganju.

U skladu s time ide i njegov nastup uoči utakmice s posljednjom momčadi prvenstva, u kojem je više puta istaknuo kako nikakvo opuštanje ne dolazi u obzir, kako je pred Goricom izuzetno važna utakmica, kako će njegova momčad biti maksimalno motivirana, što trenutačna situacija neizbježno nalaže… Drugim riječima, Gorica je protiv Rudeša bila u svom najboljem mogućem izdanju. Poseban dio ove priče je to što trenutačno ni najbolje moguće izdanje očito nije dovoljno dobro da bi se pobijedio protivnik poput Rudeša. Ili da se barem ne izgubi od protivnika poput Rudeša.

Uz trenera, koji to sasvim sigurno čini već neko vrijeme, preispitati bi se trebali i igrači, koje je trener i prozvao u najavi ove posljednje utakmice, ali i svi koji su uključeni u rad prve momčadi. Nešto očito ne štima, jer teško je, praktički nemoguće, objasniti kako je moguće da momčad koja je jesenas bila hit prvenstva danas ne može pobijediti ni momčad koja nikoga ne može pobijediti. Što točno ne štima, o čemu je tu riječ, u čemu je problem, najbolje će znati oni koji su svaki dan “unutra”, uz momčad i oko nje.

Prije nego što je poveo momčad na prvi sljedeći trening, Dinko Jeličić u utorak ujutro je okupio igrače na sastanku, a što se na njemu točno događalo, ostat će između četiri zida. Bilo je to vrijeme predviđeno za analizu prethodne utakmice, no teško je vjerovati da se tu previše raspravljalo o ulascima u međuprostor, povezivanju linija ili trenucima kad treba krenuti u presing. Puno je realnije vjerovati da su se neke stvari konačno izgovorile, otvoreno i jasno, sve sa ciljem da u budućnosti bude bolje nego što je bilo u recentnoj prošlosti, nego što je u aktualnom trenutku.

Nije, naravno, nemoguće ni da se nešto u cijeloj ovoj priči promjeni tijekom dana ili sljedećih dana, ali zasad je situacija takva da Gorica ide dalje s istim snagama. I počinje se pripremati za Hajduk, koji u subotu poslijepodne dolazi u Veliku Goricu zajedno s vojskom svojih navijača. Bit će to nekoliko desetaka puta teži zadatak za Goričane nego što je bio onaj u ponedjeljak poslijepodne, Jeličić će morati biti nogometni alkemičar ukoliko želi nešto dramatično promijeniti u izgledu i prezentaciji svoje momčadi, a dramatična promjena je neophodna.

Budući da se ona nije dogodila na klupi, morat će se dogoditi unutar momčadi. Igrača koji bi mogli biti skriveni aduti baš i nema, roster je poprilično skraćen, pa preostaje promijeniti nešto u pristupu. Gorica je prava samo kad je “našpanana” do krajnjih granica, kad probija vlastite limite, a to ova skupina igrača već dugo nije učinila. Ne bude li promjena po tom pitanju u subotu, Goricu će čekati još jedno teško nogometno poslijepodne…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 4 minute

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 44 minute

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.