Idemo dalje! Jutro poslije Rudeša prvo sastanak, a onda i trening…
Nogometaši Gorice u utorak prijepodne liječili su rane od ponedjeljka poslijepodne – novim treningom. Promjena na klupi, koja se naslućivala nakon trenerova istupa, nije se dogodila, nastavlja se dalje s istim snagama
Nije u ponedjeljak navečer bilo ugodno biti navijač HNK Gorice. U trenucima kad su igrači Rudeša burno slavili svoju prvu pobjedu ove sezone, mogli smo samo gledati u prazno, pa možda krajičkom oka promatrati govor tijela razočaranih igrača Gorice, ali i analizirati ono što je trener Dinko Jeličić govorio nakon susreta.
– Hajduk u subotu? Idemo prvo prespavati, vidjeti gdje smo i što smo, pa ćemo onda razmišljati o Hajduku…
Ta je rečenica dala povoda za razmišljanje o raznim scenarijima. Konkretno, o najmanje tri scenarija. Prvi je bio ostavka trenera, koji je djelovao utučeno, razočarano, gotovo izgubljeno, koliko god je pokušavao ostati pribran, miran i realan. Drugi scenarij, također na tragu trenerovih riječi, nudio je moguću odluku vodstva kluba da je vrijeme za promjenu na klupi. Međutim, tu je i treći scenarij…
U njemu je pisalo da će čelnici Gorice stati uz trenera i nakon ovog, posebno bolnog poraza, da će još jedanput pokazati da razmišljaju malo drukčije nego što smo naviknuti u svijetu hrvatskog nogometa. I da će mu poslati poruku u stilu “ne ide nam, ali idemo dalje raditi”. Jutro poslije Rudeša, pokazalo se, taj treći scenarij prometnuo se u konačno rješenje.
Dinko Jeličić tako je ostao trener Gorice i nastavlja sa svojim poslom. U kojem je dobar, kojeg radi stručno i analitično, bez obzira na to što rezultati na terenu takvo nešto uporno ne potvrđuju. Razlozi za takvu odluku, osim toga što se očito čvrsto stoji na zemlji i ne donosi odluke na prečac, mogu se pronaći i u još jednoj rečenici koju je izgovorio Jeličić nakon Rudeša.
– Borimo se s puno stvari koje nas ne opterećuju, da sad ne ulazim u detalje, i nikako da se stabiliziramo. Posljedica svega toga su i rezultati, koji su, nažalost po nas, takvi kakvi jesu.
U prijevodu, nije trener jedini odgovoran za ovu lošu rezultatsku seriju, u koju se smjestilo devet poraza u posljednjih 11 utakmica. Puno je tu okolnosti, i objektivnih i subjektivnih, koji su utjecali na sve što se događa, a dobar dio njih ne ide na dušu trenera, koji nesumnjivo pokušava izvući maksimum iz resursa koje ima na raspolaganju.
U skladu s time ide i njegov nastup uoči utakmice s posljednjom momčadi prvenstva, u kojem je više puta istaknuo kako nikakvo opuštanje ne dolazi u obzir, kako je pred Goricom izuzetno važna utakmica, kako će njegova momčad biti maksimalno motivirana, što trenutačna situacija neizbježno nalaže… Drugim riječima, Gorica je protiv Rudeša bila u svom najboljem mogućem izdanju. Poseban dio ove priče je to što trenutačno ni najbolje moguće izdanje očito nije dovoljno dobro da bi se pobijedio protivnik poput Rudeša. Ili da se barem ne izgubi od protivnika poput Rudeša.
Uz trenera, koji to sasvim sigurno čini već neko vrijeme, preispitati bi se trebali i igrači, koje je trener i prozvao u najavi ove posljednje utakmice, ali i svi koji su uključeni u rad prve momčadi. Nešto očito ne štima, jer teško je, praktički nemoguće, objasniti kako je moguće da momčad koja je jesenas bila hit prvenstva danas ne može pobijediti ni momčad koja nikoga ne može pobijediti. Što točno ne štima, o čemu je tu riječ, u čemu je problem, najbolje će znati oni koji su svaki dan “unutra”, uz momčad i oko nje.
Prije nego što je poveo momčad na prvi sljedeći trening, Dinko Jeličić u utorak ujutro je okupio igrače na sastanku, a što se na njemu točno događalo, ostat će između četiri zida. Bilo je to vrijeme predviđeno za analizu prethodne utakmice, no teško je vjerovati da se tu previše raspravljalo o ulascima u međuprostor, povezivanju linija ili trenucima kad treba krenuti u presing. Puno je realnije vjerovati da su se neke stvari konačno izgovorile, otvoreno i jasno, sve sa ciljem da u budućnosti bude bolje nego što je bilo u recentnoj prošlosti, nego što je u aktualnom trenutku.
Nije, naravno, nemoguće ni da se nešto u cijeloj ovoj priči promjeni tijekom dana ili sljedećih dana, ali zasad je situacija takva da Gorica ide dalje s istim snagama. I počinje se pripremati za Hajduk, koji u subotu poslijepodne dolazi u Veliku Goricu zajedno s vojskom svojih navijača. Bit će to nekoliko desetaka puta teži zadatak za Goričane nego što je bio onaj u ponedjeljak poslijepodne, Jeličić će morati biti nogometni alkemičar ukoliko želi nešto dramatično promijeniti u izgledu i prezentaciji svoje momčadi, a dramatična promjena je neophodna.
Budući da se ona nije dogodila na klupi, morat će se dogoditi unutar momčadi. Igrača koji bi mogli biti skriveni aduti baš i nema, roster je poprilično skraćen, pa preostaje promijeniti nešto u pristupu. Gorica je prava samo kad je “našpanana” do krajnjih granica, kad probija vlastite limite, a to ova skupina igrača već dugo nije učinila. Ne bude li promjena po tom pitanju u subotu, Goricu će čekati još jedno teško nogometno poslijepodne…
Nula u Gajnicama i zadnja doma ove godine: Stižu Cico i Tigrovi!
Nogometaši Kurilovca odigrali su 0-0 na gostovanju kod Ponikvi, a u sljedećem kolu čeka ih posljednja domaća utakmica u ovoj godini. Na Udarnik u subotu od 13.30 sati stiže Tigar iz Svete Nedelje, predvođen poznatim licem…
Već tri dana nakon povijesne pobjede protiv Istre nogometaši Kurilovca vratili su se u stvarnost ogledom sa HAŠK-om, a tjedan dana poslije novi je izazov bio gostovanje u Gajnicama kod NK Ponikvi. Sastav kojeg vodi Hrvoje Pipinić dočekao je Kurilovčane s učinkom od pet pobjeda i sedam poraza, smješten u sredini tablice, pri čemu se na prvu dalo primijetiti da Ponikve nemaju niti jedan remi u prvih 12 kola.
Nakon 13 kola imaju jedan. Kurilovčani su u Gajnice došli u svom uobičajenom izdanju, što uključuje igru koja ima glavu i rep, u kojoj je stabilnost u defenzivni posebno važna, u kojoj je važno koristiti prilike koje se pojavljuju… Pojavljivale su se i ovoga puta, pogotovo u završnici prvoga dijela, kad je udarac Dominika Furmeka zaustavljen na gol-liniji, ali mreža Ponikvi nije se tresla u svih ovih 90 minuta.
Nije ni kurilovečka, budući da je taj dio posla odrađen besprijekorno, uz samo jedan “incident”, koji je lako mogao biti i koban. Naime, u završnici drugog poluvremena igrač Ponikvi Lovro Kedačić zatresao je okvir gola, što će reći da su centimetri u toj situaciji dijelili Kurilovec od nezasluženog poraza. Bilo je to 90 minuta zanimljivog taktičkog nadmetanja između trenera Kurilovca Senada Harambašića i njegovog kolega Pipinića, ovoga puta bez golova.
Zaostatak Kurilovčana za vodećim Inkerom narastao je tako na velikih 11 bodova, no to ne znači i da će društvo s Udarnika odustati. Do kraja jeseni preostala su još dva kola, tu treba pokušati uzeti svih šest bodova, a onda se i nadati da će društvo s vrha gubiti bodove. To je i realno za očekivati, jer Zagorec kao četvrti igra i s prvim Interom i s drugim Vrapčem, treći Samobor čeka Ponikve i gostuje u Svetoj Nedelji, a sve su to otvorene utakmice.
Bit će takva, nema dvojbe, ni prva sljedeća kurilovečka. U subotu od 13.30 sati, naime, igra se posljednja seniorska utakmica na Udarniku u ovoj kalendarskoj godini, a u skladu s tim je lijepo što će nam u goste doći – domaći čovjek. Damir Grlić Cico, naime, trener je Tigra iz Svete Nedelje, trenutačno devete momčadi prvenstva. Bio je i na utakmici protiv Istre, nekoć je nosio i dres Udarnika, dobro poznaje momčad koju vodi Senad Harambašić, a nema dvojbe ni da će Senad znati apsolutno sve o onome što on radi.
Još jedan intrigantan trenerski duel, nogometni okršaj dobrih znanaca, i dobar povod za kolektivno okupljanje na mjestu na kojem su početkom ovoga mjeseca ispisane povijesne stranice u knjizi o kurilovečkom nogometu. “Red Boysi” će, naravno, biti tu, i svi ostali su pozvani da posljednji put u 2025. godini dođu pozdraviti dečke koje se ne boje ni Istre, ni Tigrova.
Lijepi dani u kockastom, “juniorski” poraz u Kopru i nastavak čudnog niza
Nogometaši Gorice krenuli su s posljednjim pripremama za dolazak Istre 1961 (nedjelja, 18.15 sati), a iza njih su ostale dojmljive partiture u nacionalnim selekcijama. Još pet utakmica je do stanke u HNL-u…
Punih 16 dana proći će između dvije prvenstvene utakmice HNK Gorice. Od petka 7. studenog i ogleda s Vukovarom do nedjelje 23. studenog i sudara s Istrom 1961, koja je ne tako davno, u nekoj malo drukčijoj priči, već gostovala u Velikoj Gorici… U to lijepo razdoblje stane dosta toga, dovoljno je vremena za sve, a ovom prilikom bilo je baš fino popunjeno događajima.
Za početak se valjalo dobro odmoriti od svega što su trener Mario Carević, njegov stožer i njihovi nogometaši prošli u prvih 13 rundi HNL-a, plus one dvije utakmice u Kupu Hrvatske, u kojem se upalo među osam najboljih. Svježine je baš u toj zadnjoj utakmici s Vukovarom gotovo kronično nedostajalo i nema dvojbe da je i stručni stožer razmišljao o tome, ali odmah potom trebalo je krenuti i graditi temelje za uspješan završetak jeseni. Još pet utakmica na rasporedu je do zimske pauze, bit će potrebne sve raspoložive snage…
U tom smislu možemo promatrati i prijateljsku utakmicu u slovenskom Kopru, protiv istoimenog domaćina, trenutačno četvrte momčadi slovenske lige. Gorica je na ovo gostovanje otišla s idejom da minute dobiju igrači koji su manje igrali, a nastupili su i neki koji uopće nisu igrali, a lako moguće da ni neće igrati.
Žarkov, Gurlica, Josić, Prgomet, Orešković, Jacob, Jakšić, Kasumović, Šimić, Gashi i Erceg bili su prvih 11 za ogled s Koprom, ali nema tu potrebe da itko misli da je nešto propustio po pitanju novih igrača. U pitanju su juniori Gorice, njih čak šestorica, koji su dobili priliku pokazati treneru Careviću što mogu i znaju. Ušli su i nastavku i prvotimci, Matijaš, Leš, Filipović, Perić, Duraković, Pozo, Bakić, Trontelj, Pavičić i Čuić, a konačan ishod cijele te priče bio je minimalan poraz. Autogolom Jakova Gurlice iz 44. minute Gorica je poražena 1-0.
Nije u tom ogledu Carević mogao računati na Luku Vrzića i Antu Kavelja, koji su bili u mladoj reprezentaciji, a možda bi priliku u Kopru u nekim drugim okolnostima dobili i još neki gorički reprezentativci. Za U-17 selekciju, naime, uspješno su nastupala njih četvorica, ali nisu i jedini koji su bili uspješni u kockastom dresu. Pa ajmo redom…
Ante Kavelj dio ove reprezentativne akcije proveo je i doma, budući da je U-21 reprezentacija, čiji je dio i veznjak Gorice, prvi susret odradila upravo na našem stadionu. Rezultatom 4-0 pala je Litva, i to usred one guste magle, kroz koju se jedva uspjelo nazrijeti da je i Kavelj dobio svoju minutažu u posljednjih 15-ak minuta utakmice. Nekoliko dana poslije, u utorak navečer, ostao je Kavelj bez minutaže na gostovanju kod Mađarske, no svejedno se veselio, jer Hrvatska je pobijedila 2-0 i nastavila kvalifikacije u jako dobrom ritmu.
Svoj kvalifikacijski ciklus odradila je i U-19 reprezentacija, u kojoj je naš Luka Vrzić. Pobjedu 2-0 protiv Gruzije Vrza je propustio, ali zato je u visokih 8-0 protiv Gibraltara ugradio hat-trick! Tri komada u toj lakšoj utakmici dovela su i do određenih promjena u razmišljanjima izbornika Siniše Oreščanina, pa je u pobjedi 4-1 protiv Srbije igrač Gorice dobio nešto manje od pola sata od bivšeg trenera Gorice. Iskoristio je to za asistenciju za četvrti gol, kojim je postavljen i konačan rezultat.
Poseban dio ove reprezentativne priče je U-17 selekcija, budući da u njoj glavne role drže upravo Goričani. Juraj Frigan kapetan je te selekcije, Mihael Kelava njezin je ponajbolji igrač, svoju ulogu ima i Francis Chinedu Echue, a godinu dana mlađi golman Lovro Lojen neupitna je “jedinica” u sastavu izbornika Sretena Ćuka. Sastavu koji je proživio burne dane, ali i doživio veliko slavlje…
Krenulo je u Nedelišću porazom od Kazahstana (1-2), u utakmici koju su započeli i Frigan i Kelava i Lojen, a priliku s klupe dobio je i Echue. Standardna trojka započela je utakmicu i u pobjedi nad Albanijom (3-0), u koju je kapetan Frigan ugradio i gol za konačan rezultat, a Echue opet dobio zadnjih pola sata. Ludo i dramatično bilo je u odlučujućoj utakmici protiv Nizozemske (3-2), koju je Hrvatska dobila nakon što je gubila 2-0, a ponovno su Frigan, Kelava i Lojen bili izbornikov izbor. Echue ovom prilikom nije bio u kadru.
U međuvremenu je posao u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dovršila i A selekcija, a sad je vrijeme da se glave u potpunosti prebace na klupske obaveze. Kavelj i Vrzić već su u kadru trenera Carevića, a u njemu bi u budućnosti trebali biti i ovi posljednje spominjani klinci. Međutim, to je već pogled u budućnost, a važnije je sadašnjost, u kojoj nakon Istre u nedjelju slijedi još i Dinamo doma prvog dana prosinca, čime će završiti serija domaćih utakmica.
I započeti serija gostovanja. U posljednja tri jesenska ispita Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, Osijeka i Rijeke, a nakon stanke još će trebati odraditi i gostovanje u Varaždinu. Neobična sezona, u kojoj raspored ide ovako: šest zaredom vani, devet zaredom doma, četiri zaredom vani…
Sveti cilj i pakao od rasporeda. I prilika za iskupljenje…
Rukometaši Gorice poraženi su u gostima kod Umaga 30-29, čime su si zakomplicirali borbu za ulazak u Ligu za prvaka. Međutim, uoči zadnja četiri kola sve drže u svojim rukama. Uoči vrlo zahtjevna zadnja četiri kola…
Nakon što su prošle sezone na nevjerojatan način ostali bez plasmana u Ligu za prvaka, uz dva poraza od 14 golova razlike na gostovanjima kod izravnih konkurenata, rukometaši Gorice u ovu su sezonu ušli odlučni da naučeno iskoriste u dobre svrhe i da ovoga puta – uspiju. I dobro im je išlo u prvih devet kola, jedini kiks tu je bio uvjerljiv domaći poraz od Trogira, izravnoga konkurenta, ali napravljeno je i puno toga dobroga, dobiveno nekoliko teških i zahtjevnih utakmica.
Zagreb je u ovoj skupini, jasno, predodređen za prvo mjesto, a uz Goricu i Trogir, u lovu na jedno od prva tri mjesta je i Čakovec. Znajući da u posljednja tri kola gostuju upravo kod Trogira i Čakovca, da je prije toga na rasporedu nemoguća misija protiv Zagreba na domaćem parketu, bili su svjesni da u desetoj rundi, na gostovanju kod Umaga, nema prostora za pogreške. Nažalost, one su se događale, u najvećoj mjeri u završnici utakmice, pa su Goričani ispustili plus četiri u posljednjih deset minuta i izgubili utakmicu.
Time, naravno, nisu izgubili i šanse za ostvarivanje “svetog cilja”, ali značajno su si zakomplicirali situaciju, jer ako je cilj svet, onda je raspored u završnici Lige A za Goričane – paklen! Što je samo po sebi loša vijest, ali ujedno je i velika prilika. Priča iz prošle sezone, naime, gotovo da se ponavlja, jer ponovno će Gorica na dva gostovanja kod izravnih konkurenata odlučivati sama o sebi. I pokazivati što je ova momčad naučila iz lanjske epizode.
Od domaćeg ogleda sa Zagrebom nemamo pravo očekivati ništa više od dobre prezentacije, a onda kreće ludilo… Posljednjeg vikenda u studenom Goričani idu u Čakovec, tjedan dana kasnije doma čekaju neugodnu Bjelin Spačvu, a za kraj idu u Trogir. Zahtjevno razdoblje sezone je pred našim rukometašima i njihovim trenerom Matejem Miškovićem, ali znate za onu o muci i junacima… Prošle sezone bili su ljutiti sami na sebe, sad imaju priliku biti ponosni na sebe.
Košarkaši s tri pobjede zaredom idu u goste svom bivšem treneru
Košarkaši Gorice pobijedili su Zagreb 88-61 i nastavili pozitivan niz započet protiv Osijeka i Crikvenice. Ovog vikenda na redu je gostovanje kod Đakova, na čijoj klupi sjedi Miron Češkić
Košarkaši Gorice na domaćem su parketu s 88-61 svladali Zagreb, upisavši tako treću uzastopnu pobjedu. Pritom su od početka susreta naši košarkaši kontrolirali stanje stvari na terenu.
Gosti su sredinom prve četvrtine imali vodstvo 9-6 na koje Goričani odgovaraju serijom 8-0. Zagreb do odlaska na mali predah ipak smanjuje na 14-13. Druga četvrtina u potpunosti je pripala našoj momčadi, koja je taj period igre dobila s 33-13, napravivši veliki korak prema pobjedi. Posebno raspoložen za igru bio je Niko Rimac, koji je u tom periodu igre ubacio tri trice, dok je zapaženu rolu odigrao i Pavo Turić sa sedam ubačaja.
Treća četvrtina bila je u znaku gostiju, koji su zaigrali na sve ili ništa te su taj period dobili s 27-16. Tri minute prije isteka četvrtine zakucavanjem Leblanca Zagrebaši su smanjili na -9 (56-47). Bilo je to najbliže koliko su mogli prići, jer u preostalom vremenu naši su košarkaši postigli radnu temperaturu iz druge četvrtine te u zadnjem periodu igre potvrdili kvalitetu za konačnih plus 27.
Razvoj stvari na terenu omogućio je treneru Damiru Miljkoviću da u posljednjih pet minuta u igru uvede i igrače s manjom minutažom, koji su nastavili u ritmu koji su postavili njihovi prethodnici na terenu.
– Čestitka mojim dečkima na pobjedi. Znali smo da će biti teško. Jako dobro smo odigrali prvo poluvrijeme, sve je u tim trenucima bilo u našim rukama. U trećoj četvrtini smo onda ušli u nepotrebnu nervozu i brojne pogreške, čime smo Zagrebu omogućili da se vrati. Uspjeli smo nakon toga ipak utakmicu privesti kraju kako treba – kazao je nakon utakmice domaći trener Damir Miljković.
U goričkim prvi strijelac bio je Niko Rimac s 18 poena. Pratili su ga Borna Dramalija s 15 i Kristijan Validžić s 11, dok su po devet poena ubacili Pavao Turić, Filip Kalajžić i Kristijan Šutalo koji je uz to imao i 15 skokova. Kod Zagreba najučinkovitiji Dorian Jelenek s 20 i Joshua Leblanc s 19 poena.
Nakon Vrijednosnica Osijek i Crikvenice, Goričani su tako nizu dodali i treću pobjedu, a nastavak tog niza pokušat će organizirati na već poznatome mjestu, uz poznato lice s druge strane. Gorica je uoči početka prvenstva odradila pripremni turnir u Đakovu, u koje će se ići i ovoga vikenda. Tamo će prijatelje iz Gorice dočekati Miron Češkić, trener Đakova, bivši trener i tajnik Gorice. Popit će se kava ili dvije, pa će se zatim prebaciti na borbu za bodove na parketu…
Stolnotenisači HSTK Velika Gorica pobijedili su u 1.HL Muški Zapad u 4. kolu sezone 2025./2026. timove STŠK Srdoči Rijeka 4:2 i STK Jadran Poreč 4:0. Gorički stolnotenisači su nakon četiri kola i sedam odigranih susreta na prvom mjestu sa 14 bodova i meč razlikom 28:5.
Velika Gorica, 15.11.2025. Prva HL zapad seniorke. Foto: HSTK VG
Seniorke su u 4. kolu zabilježile prvu pobjedu u susretu s Jadranom iz Poreča.
Galerija fotografija
Prva hrvatska liga zapad muški 2025./2026., 04. kolo
HSTK Velika Gorica – STŠK Srdoči (Rijeka) 4:2 (14:10 225:215)
Domagoj Elger – Borna Zohil 1:3, Marko Vračan – Luka Šarčević 3:2, Ante Jakić – Duško Marijan Morić1:3, Elger / Marko Habijanec – Zohil / Morić 3:2, Elger – Šarčević 3:0, Habijanec – Zohil3:0.