Sport

Idemo dalje! Jutro poslije Rudeša prvo sastanak, a onda i trening…

Nogometaši Gorice u utorak prijepodne liječili su rane od ponedjeljka poslijepodne – novim treningom. Promjena na klupi, koja se naslućivala nakon trenerova istupa, nije se dogodila, nastavlja se dalje s istim snagama

Objavljeno

prije 2 godine

5. ožujka 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije u ponedjeljak navečer bilo ugodno biti navijač HNK Gorice. U trenucima kad su igrači Rudeša burno slavili svoju prvu pobjedu ove sezone, mogli smo samo gledati u prazno, pa možda krajičkom oka promatrati govor tijela razočaranih igrača Gorice, ali i analizirati ono što je trener Dinko Jeličić govorio nakon susreta.

– Hajduk u subotu? Idemo prvo prespavati, vidjeti gdje smo i što smo, pa ćemo onda razmišljati o Hajduku…

Ta je rečenica dala povoda za razmišljanje o raznim scenarijima. Konkretno, o najmanje tri scenarija. Prvi je bio ostavka trenera, koji je djelovao utučeno, razočarano, gotovo izgubljeno, koliko god je pokušavao ostati pribran, miran i realan. Drugi scenarij, također na tragu trenerovih riječi, nudio je moguću odluku vodstva kluba da je vrijeme za promjenu na klupi. Međutim, tu je i treći scenarij…

U njemu je pisalo da će čelnici Gorice stati uz trenera i nakon ovog, posebno bolnog poraza, da će još jedanput pokazati da razmišljaju malo drukčije nego što smo naviknuti u svijetu hrvatskog nogometa. I da će mu poslati poruku u stilu “ne ide nam, ali idemo dalje raditi”. Jutro poslije Rudeša, pokazalo se, taj treći scenarij prometnuo se u konačno rješenje.

Dinko Jeličić tako je ostao trener Gorice i nastavlja sa svojim poslom. U kojem je dobar, kojeg radi stručno i analitično, bez obzira na to što rezultati na terenu takvo nešto uporno ne potvrđuju. Razlozi za takvu odluku, osim toga što se očito čvrsto stoji na zemlji i ne donosi odluke na prečac, mogu se pronaći i u još jednoj rečenici koju je izgovorio Jeličić nakon Rudeša.

– Borimo se s puno stvari koje nas ne opterećuju, da sad ne ulazim u detalje, i nikako da se stabiliziramo. Posljedica svega toga su i rezultati, koji su, nažalost po nas, takvi kakvi jesu.

U prijevodu, nije trener jedini odgovoran za ovu lošu rezultatsku seriju, u koju se smjestilo devet poraza u posljednjih 11 utakmica. Puno je tu okolnosti, i objektivnih i subjektivnih, koji su utjecali na sve što se događa, a dobar dio njih ne ide na dušu trenera, koji nesumnjivo pokušava izvući maksimum iz resursa koje ima na raspolaganju.

U skladu s time ide i njegov nastup uoči utakmice s posljednjom momčadi prvenstva, u kojem je više puta istaknuo kako nikakvo opuštanje ne dolazi u obzir, kako je pred Goricom izuzetno važna utakmica, kako će njegova momčad biti maksimalno motivirana, što trenutačna situacija neizbježno nalaže… Drugim riječima, Gorica je protiv Rudeša bila u svom najboljem mogućem izdanju. Poseban dio ove priče je to što trenutačno ni najbolje moguće izdanje očito nije dovoljno dobro da bi se pobijedio protivnik poput Rudeša. Ili da se barem ne izgubi od protivnika poput Rudeša.

Uz trenera, koji to sasvim sigurno čini već neko vrijeme, preispitati bi se trebali i igrači, koje je trener i prozvao u najavi ove posljednje utakmice, ali i svi koji su uključeni u rad prve momčadi. Nešto očito ne štima, jer teško je, praktički nemoguće, objasniti kako je moguće da momčad koja je jesenas bila hit prvenstva danas ne može pobijediti ni momčad koja nikoga ne može pobijediti. Što točno ne štima, o čemu je tu riječ, u čemu je problem, najbolje će znati oni koji su svaki dan “unutra”, uz momčad i oko nje.

Prije nego što je poveo momčad na prvi sljedeći trening, Dinko Jeličić u utorak ujutro je okupio igrače na sastanku, a što se na njemu točno događalo, ostat će između četiri zida. Bilo je to vrijeme predviđeno za analizu prethodne utakmice, no teško je vjerovati da se tu previše raspravljalo o ulascima u međuprostor, povezivanju linija ili trenucima kad treba krenuti u presing. Puno je realnije vjerovati da su se neke stvari konačno izgovorile, otvoreno i jasno, sve sa ciljem da u budućnosti bude bolje nego što je bilo u recentnoj prošlosti, nego što je u aktualnom trenutku.

Nije, naravno, nemoguće ni da se nešto u cijeloj ovoj priči promjeni tijekom dana ili sljedećih dana, ali zasad je situacija takva da Gorica ide dalje s istim snagama. I počinje se pripremati za Hajduk, koji u subotu poslijepodne dolazi u Veliku Goricu zajedno s vojskom svojih navijača. Bit će to nekoliko desetaka puta teži zadatak za Goričane nego što je bio onaj u ponedjeljak poslijepodne, Jeličić će morati biti nogometni alkemičar ukoliko želi nešto dramatično promijeniti u izgledu i prezentaciji svoje momčadi, a dramatična promjena je neophodna.

Budući da se ona nije dogodila na klupi, morat će se dogoditi unutar momčadi. Igrača koji bi mogli biti skriveni aduti baš i nema, roster je poprilično skraćen, pa preostaje promijeniti nešto u pristupu. Gorica je prava samo kad je “našpanana” do krajnjih granica, kad probija vlastite limite, a to ova skupina igrača već dugo nije učinila. Ne bude li promjena po tom pitanju u subotu, Goricu će čekati još jedno teško nogometno poslijepodne…

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 9 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 12 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.