I to se dogodilo: Prvi put bez golova u prvoligaškoj utakmici u Gorici!
Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 protiv Lokomotive i tako nastavili niz neporaženosti na svom stadionu, koja traje već deset utakmica, još od 2. travnja ove godine. Tad je u Velikoj Gorici slavila Lokomotiva, koja ovog puta može biti sretna s ovim bodom
Trinaest je dana prošlo od pobjede u Varaždinu, dovoljno vremena da reprezentacija oduševi u Slovačkoj i kiksa u Azerbajdžanu, ali i dovoljno vremena da se nogometaši Gorice pripreme za prvog sljedećeg protivnika. U ovom konkretnom slučaju, za Lokomotivu. Pokazalo se to u ovih 90 minuta, pokazalo i potvrdilo, jer Gorica je bila u svakom smislu bila spremna za protivnika koji joj, pokazala je to prošla sezona, baš i ne leži. U nogometu, naravno, uz taj presuđuje još nekoliko faktora, a oni su u zbroju na kraju dali – jedan bod. U utakmici koja je na trenutke izgledala kao nogometna uspavanka, ali svejedno u sadržajnih 90 minuta, završilo je bez golova.
Već od prve minute ove važne utakmice – uvijek je jako dobro vratiti se pobjedom nakon stanke u prvenstvu – vidjelo se da će se ovdje rizik svoditi na minimum. S obje strane. Trener Sergej Jakirović, koji u ovom susretu nije mogao računati samo na kartoniranog Joeya Suka, na teren je poslao momčad spremnu ispratiti sve njegove ideje, s trojkom Marina – Čanađija – Maslowski u sredini, s Hamadom desno i Lovrićem lijevo, iza leđa Cherifa Ndiayea… I malo je u svemu tome ostajalo za Lokomotivu, koja je imala dvije, možda čak i tri potencijalno opasne situacije u prvom poluvremenu, ali “ubila” je Gorica onu prepoznatljivu lepršavost u igri Lokosa.
S druge strane, pred golom Ive Grbića, gorički ofenzivci pojavljivali su se kudikamo češće. Opet je najviše i najčešće prijetio Kristijan Lovrić, opasno je bilo i kad je na odbijenu loptu naletio Čabraja, pa kad je s 18 metara pucao Maslowski, kad je Cherif samo malo pogriješio kod povratne lopte u peterac, kad je Lovrićevu dubinsku u zadnjem dijeliću sekunde presjekao branič gostiju… Gorica je, shvatili ste, bila bolja momčad u tom prvom poluvremenu, bila je bitno bliže vodstvu i zapravo je prava šteta što do njega kroz tih prvih 45 minuta nije i došla. No ostalo je pred Jakirovim ratnicima još i drugih 45…
Gorica i Lokomotiva odigrali su obostranu opreznu utakmicu, bez izrazitih šansi i pravoga ritma… Foto: Igor Šoban/PIXSELL
Još nešto opasnija bila je Gorica u otvaranju nastavka, Lovrić je udarao sa svih strana, jednu “bombu” u suprotne rašlje golman Grbić jedva je odbio u korner, a onda se dogodilo i ono zbog čega je vjerojatno dio od onih 2239 gledatelja na tribinama i došao na stadion ove subote. U 66. minuti utakmice službena spikerica je objavila:
– Kod momčadi Lokomotive ulazi igrač s brojem deset, Sammir!
Poneko je i zapljeskao u tom trenutku, lijepo je bilo opet vidjeti talentiranog Brazilca na hrvatskim terenima, na debiju u našem gradu. Prije utakmice se opušteno šetao okolo, sa slušalicama u ušima i mobitelom u rukama. U nekom svom svijetu, toliko ležeran da to vidiš s 200 metara, na presvlačenje je otišao debelo nakon svih ostalih svojih suigrača… Dobio je tih 25 posljednjih minuta i u njima pokazao da stvarno stoji ona “forma je prolazna, talent vječan”, jer dodir je i dalje fin i mekan, lopta precizna i točna… A trk, najčešće, lagan i opušten. Ukratko, vratio nam se Sammir.
No nije gorička defenziva i dalje previše dopuštala protivniku, ni Sammiru ni njegovim suigračima. Čvrsto su i dalje stajali momci u bijelom, malo u ofenzivnijem izdanju nakon ulaska Mathieua umjesto Čanađije, ali i dalje nedovoljno konkretno. Dvije Lovrićeve lopte završile su s vanjske strane mreže, dio publike već je krenuo pljeskati u obje situacije, ali uporno je malo nedostajalo. Čak i kad je Mario Marina ostao sam, neometan na pet metara nakon kornera, glavom je pucao toliko traljavo da se to čak ne može ni nazvati šansom, čak i kad je golman Grbić pogriješio kod izlaska, kad je gol bio prazan Zwolinski je pucao toliko traljavo da se to teško i može nazvati udarcem… I sve je nekako, u tom nogometnom “slow motionu”, vodilo prema utakmici bez golova.
Inače, prvoj prvoligaškoj odigranoj na domaćem terenu uopće. Jedini preostali takav remi, s nulom na obje strane, Gorica je dosad odigrala na gostovanju na Poljudu prošle sezone, a sad je tu seriju prekinula i na svom travnjaku. Bila je bliže pobjedi bila Gorica, imala više dobrih situacija, ali morala se na kraju zadovoljiti jednim bodom. Trećim domaćim remijem ove sezone, uz dvije pobjede, s 12 bodova na kontu, sad se ide na gostovanje kod Slaven Belupa. Još jedno teško i neizvjesno gostovanje, kod još jednog opasnog protivnika…
Velika Gorica prepoznata je kao grad koji njeguje uključivost i uspjehe sportaša s invaliditetom koji unatoč svojim ograničenim sposobnostima dokazuju da invaliditet nije prepreka, ne predstavlja ograničenje, već je motiv za nove uspjehe i rušenje barijera.
I zaista se možemo ugledati u njih jer nam šalju životnu poruku da su granice samo u našim glavama.
Foto: Judo klub Fuji
To me u prilog ide i veliki europski događaj koji je Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” doveo u Veliku Goricu.
Jučer je grad bio centar judaša iz Europe, na velikom međunarodnom EJU Velika Gorica Get Together adapted judo turniru, na kojem je gradonačelnik Krešimir Ačkar istaknuo važnost ovog iznimnog događaja.
Foto: Judo klub Fuji
–Velika mi je čast i zadovoljstvo pozdraviti vas u Velikoj Gorici, gradu sporta, zajedništva i velikog srca, na ovom izvanrednom događaju. Ovaj turnir nije samo sportski događaj – on je simbol inkluzije, ustrajnosti, ljudske snage i prijateljstva koje prelazi granice. Danas ovdje ne gledamo samo borbe na tatamiju – gledamo priče hrabrosti, odlučnosti i istinskog sportskog duha – rekao je gradonačelnik i posebno naglasio ulogu predsjednice kluba, Marine Drašković.
–Njena vizija, energija i neumorna predanost omogućili su da ovaj turnir preraste u jedan od najvažnijih događaja u regiji za sportaše s invaliditetom. Marina, Vaša strast prema judu i jednakim mogućnostima za sve inspiracija je svima nama – i kao ljudima i kao čelnicima zajednica koje žele bolje i pravednije društvo. Velika Gorica zaista je ponosna što može biti domaćin turnira koji okuplja sportaše iz raznih zemalja, gdje svi dijelimo isti cilj – podržati, potaknuti i proslaviti različitosti kroz sport – poručio je Ačkar.
Dodajmo da je na prestižnom turniru sudjelovalo 150 judašica i judaša iz 12 država, uz naše velikogoričke članove Judo kluba osoba s invaliditetom „Fuji“, koji su zajednički pokazali ustrajnost, kvalitetu i nevjerojatnu borbenost.
Foto: Judo klub Fuji
–Ovo je poseban sportski događaj od europskog značaja, posvećen našim judašima s invaliditetom, koji su danas pred publikom pokazali koliko je ovaj sport važan za njihove živote, za njihov razvoj. Oni su primjer da je sve moguće! Zahvaljujem Gradu Velikoj Gorici koji nam je financijski omogućio održavanje turnira koji slavi različitost – istaknula je Marina Drašković.
Na Prvenstvu Hrvatske za starije dječake (U15), održanom danas, mladi hrvači Emanuel Grgić i Filip Đukić predstavili su svoj klub i grad u konkurenciji najboljih natjecatelja iz cijele zemlje.
Emanuel Grgić natjecao se u kategoriji do 75 kilograma i osvojio odlično treće mjesto, upisavši tri pobjede i jedan poraz. Time je osigurao brončanu medalju i plasman među tri najbolja hrvača u svojoj kategoriji na nacionalnoj razini.
Filip Đukić nastupio je u kategoriji do 58 kilograma, gdje je u konkurenciji 16 natjecatelja zauzeo osmo mjesto. Đukić je ostvario dvije pobjede te upisao jedan poraz.
Mladi sportaši natjecali su se pod vodstvom trenera Anrija Targuša i Darija Dašića, koji su izrazili zadovoljstvo prikazanim borbama i trudom svojih hrvača.
Gorica čeka Hajduk: ‘Za nas je loše što su Splićane svi otpisali iz utrke za titulu…’
Nogometaši Gorice u nedjelju u 16 sati na svom stadionu dočekuju splitski Hajduk, osam dana nakon što je klub s Poljuda porazom od Dinama ozbiljno narušio svoje šanse za titulu. No Goričani brinu svoje brige…
Od nedjelje do nedjelje. U tom su ritmu ovih dana nogometaši Gorice, koji su prošle nedjelje na Rujevici morali čestitati boljem domaćinu i zaključiti svoj niz od šest utakmica bez poraza, a ove će se nedjelje u pozitivan ritam pokušati vratiti kroz još jedan iznimno težak izazov. Na Gradski stadion od 16 sati stiže splitski Hajduk, potresen ishodom derbija, ali to su isključivo gostujuće brige.
Domaća Gorica brine neke svoje brige, a one se i ovoga puta odnose na matematiku. Pobjeda protiv Hajduka donijela bi i definitivno osiguravanje ostanka u ligi, budući da je priča oko (ne)oduzimanja bodova Šibeniku vraćena korak ili dva unatrag, pa sve govori da će se odluka donositi na terenu, a ne za stolom. Što je, realno, i puno bolja opcija.
– Nikad nije ugodno izgubiti utakmicu, ali znali smo da idemo kod odlične Rijeke. U prvom poluvremenu imali smo jedan kolektivni podbačaj, a raspoložena Rijeke to je iskoristila i kaznila nas. U drugom poluvremenu bili smo jako dobri, dominirali smo, ali prekasno smo se vratili i na kraju zasluženo izgubili utakmicu. Ali dobro, nema tuge ni razočaranja, odmah smo se okrenuli sljedećoj utakmici – kaže trener Mario Carević, koji cijelog ovog proljeća mora koristiti i kalkulator.
Koristi ga i dalje, jer ništa još nije riješeno, iako bi moglo biti već i u subotu, u slučaju da Rijeka dođe do pobjede na Šubićevcu.
– Matematički nismo sigurni, trebaju nam još ta tri boda da ne ovisimo o drugima, a ja ne želim ovisiti ni o kome osim o sebi. Nije jednostavno pripremati momčad na sve ovo, jer u specifičnoj smo situaciji. Puno je igrača na posudbi, mnogima istječe ugovor, pa neki već sad razmišljaju i o sljedećem koraku u svojim karijerama, što je i normalno, jer od kraja sezone dijele nas još dva tjedna. Međutim, tražim fokus na dovršetak našega posla, jer sezonu moramo završiti kako smo i počeli, s pravim rezultatom. Od nas se to traži, od mene prvog, ali i od igrača. Idemo završiti posao kako treba – apelirao je Carević i javno ono što komunicira svojim igračima.
Poruka iz Splita, kao i zahtjeva za ulaznicama, ovom prilikom ima bitno manje nego u nekim prethodnim slučajevima, hajdučka euforija definitivno je u drastičnom padu, gotovo da više ni ne postoji, no to ne znači da značajan broj navijača gostiju neće ispuniti tribine našega stadiona. I pokušati pomoći svojoj momčadi, kao što će i gorički navijači gurati svoje igrače prema naprijed.
– Znamo da nas čeka teška utakmica, to je sigurno. Unatoč svemu, Hajduk još ima nadu da može do titule, a budući da su ih nakon poraza u derbiju s Dinamom gotovo svi u medijima i javnosti otpisali, očekujem da će ovoga puta biti nešto drukčiji. Takve stvari ulaze u glavu, bit će rasterećeni, a manjak očekivanja često znači i bolju izvedbu. Naravno, to nije dobro za nas, ali stalno ponavljam da vjerujem da mi možemo igrati sa svima. Pokazali smo to u prvom dijelu sezone protiv Hajduka, kad smo ih pobijedili na našem stadionu, a i na Poljudu smo pokazali da možemo. Iako, opet kažem, očekujem da će ovo biti bitno drukčija utakmica od obje te prethodne – kaže Carević.
Iako posao još nije službeno završen, dolazi vrijeme kad se treba već baviti i sljedećom sezonom, odnosno planovima za slaganje neke nove goričke momčadi. Pitanje je što će biti s onima kojima istječu ugovori, pitanje je i što će biti s onima koji su na posudbama, a sve to govori da bi promjena moglo biti jako puno.
“Da, situacija je takva, a ja sam svjestan da smo već morali odraditi velik dio posla u tom smislu. Međutim, ne mogu protiv sebe. I kada ljudi iz kluba iniciraju takav razgovor, ja krenem, pa odustanem. Jednostavno, želim zatvoriti jednu stranicu da bih otvorio drugu – rekao je trener Gorice i dodao:
– Nikad više kao trener ne želim biti u ovakvoj situaciji, u borbi za ostanak u ligi, a nadam se da ni ovaj klub više neće biti u takvoj situaciji!
Lijepe su to želje, u skladu s ambicioznim najavama za budućnost, ali aktualna stvarnost nudi upravo to. Borbu za ostanak sve dok ona ne bude i definitivno riješena. S druge strane tablice, pak, vodi se neizvjesna bitka za titulu. U kojoj Carević ne želi baš ništa prognozirati…
– Ova sezona HNL-a je toliko luda da bih bio budala da idem prognozirati. Puno je oscilacija praktički u svakom kolu, toliko da je to nevjerojatno. Evo, kad smo pobijedili Dinamo, svi su rekli da su gotovi, a oni sad imaju ogromne šanse. I zato se stvarno ne bih želio upuštati u bilo kakve prognoze – zaključio je Car.
Na raspolaganju mu ni ovoga puta neće biti ozlijeđeni Mateo Leš, nije još došao trenutak ni za povratak Ivana Fiolića, ali moglo bi se dogoditi da na klupu sjedne kapetan Jurica Pršir, koji je izgubio cijelo ovo proljeće zbog problema s leđima. Na teren bi od prve minute moglo ovih 11 igrača:
Novo zlato za hrvatski parastolni tenis! Lučić osvojila zlato u Laškom
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom.
Nakon srebra u Podgorici, Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba Uspon, ostvarila je veliki uspjeh na međunarodnoj sportskoj sceni osvojivši zlato na ITTF World Para Challenger turniru koji se ovih dana održava u Laškom. Lučić je do zlata stigla impresivnim nizom pobjeda, uključujući i onu nad aktualnom svjetskom prvakinjom Szvitasz Alexom, protiv koje je slavila rezultatom 3:2.
Osim toga, u skupini je pobijedila Dankinju Nielsen (3:1) i Španjolku Migueles (3:0), dok je u napetom meču protiv Turkinje Kavas imala meč loptu, ali je u konačnici izgubila rezultatom 2:3. Unatoč tom porazu, Lučić je pokazala iznimnu formu i borbenost, što joj je osiguralo mjesto na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
„Uz sjajnu igru i nevjerojatnu borbenost, Mirjana je pokazala da je među najboljima na svijetu”, poručuju iz kluba putem Facebook stranice.
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom. Uz to, idućeg tjedna očekuje je i nastup na ITTF World Para Elite turniru, koji okuplja najbolje igrače s vrha svjetske rang liste.
Uz Mirjanu, na natjecanju su sudjelovali i drugi članovi PK Uspona, Marko Vračan te Marija Sečenj, koja je nedavno osvojila broncu u Podgorici. Oboje su pružili snažne nastupe i osvojili setove protiv vrlo jakih suparnika, ali nisu uspjeli proći skupinu.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
Ovo je veliki uspjeh za hrvatski parastolni tenis i snažna potvrda da se domaći sportaši mogu ravnopravno nositi s najboljima na svijetu. Pobjeda u Laškom jasno pokazuje, uz rad, predanost i srce, granice ne postoje. Čestitke Mirjani, ali i svim ostalim natjecateljima kluba Uspon.
Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić, igrao je na mnogim svjetskim terenima, a uskoro će zaigrati i na – kazališnim daskama.
Naime, u suradnji Hrvatskog nogometnog saveza i Boss teatra nastala je predstava “Luka Modrić: Moja igra” u režiji Arije Rizvić. Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive – one dramske.
Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.
Predstava donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta.
–Luku svi znaju kao kapetana naše reprezentacije, nogometnog genijalca i virtuoza, no on je i sin, otac, muž, unuk i brat. Kroz ovu predstavu pokušali smo približiti sva ta lica Luke Modrića publici, dati dublji uvid u životne i nogometne zaplete koji su ga oblikovali u nogometaša i osobu koju toliko cijene suigrači, protivnici i svi ljubitelji nogometa. Za mene je on savršen dramski junak, koji je na svom putu do uspjeha puno toga žrtvovao i putem imao različite teškoće, prepreke i padove, pa mi je bila čast i odgovornost prihvatiti se ovakvog projekta. Ponosna sam na odrađeni posao cijele ekipe te iskreno vjerujem da će se publici dopasti ovakav prikaz Lukine životne priče – otkrila je redateljica Arija Rizvić.
Predstava otkriva tko sve stoji iza njegovih uspjeha, s kojim se izazovima suočio i kako ih je prevladao. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: “Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.”
Premijerna izvedba bit će u Scenoteci 18. svibnja.
*Tekst je nastao u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom.