Sport

I to se dogodilo: Prvi put bez golova u prvoligaškoj utakmici u Gorici!

Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 protiv Lokomotive i tako nastavili niz neporaženosti na svom stadionu, koja traje već deset utakmica, još od 2. travnja ove godine. Tad je u Velikoj Gorici slavila Lokomotiva, koja ovog puta može biti sretna s ovim bodom

Objavljeno

prije 6 godina

14. rujna 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Trinaest je dana prošlo od pobjede u Varaždinu, dovoljno vremena da reprezentacija oduševi u Slovačkoj i kiksa u Azerbajdžanu, ali i dovoljno vremena da se nogometaši Gorice pripreme za prvog sljedećeg protivnika. U ovom konkretnom slučaju, za Lokomotivu. Pokazalo se to u ovih 90 minuta, pokazalo i potvrdilo, jer Gorica je bila u svakom smislu bila spremna za protivnika koji joj, pokazala je to prošla sezona, baš i ne leži. U nogometu, naravno, uz taj presuđuje još nekoliko faktora, a oni su u zbroju na kraju dali – jedan bod. U utakmici koja je na trenutke izgledala kao nogometna uspavanka, ali svejedno u sadržajnih 90 minuta, završilo je bez golova.

Već od prve minute ove važne utakmice – uvijek je jako dobro vratiti se pobjedom nakon stanke u prvenstvu – vidjelo se da će se ovdje rizik svoditi na minimum. S obje strane. Trener Sergej Jakirović, koji u ovom susretu nije mogao računati samo na kartoniranog Joeya Suka, na teren je poslao momčad spremnu ispratiti sve njegove ideje, s trojkom Marina – Čanađija – Maslowski u sredini, s Hamadom desno i Lovrićem lijevo, iza leđa Cherifa Ndiayea… I malo je u svemu tome ostajalo za Lokomotivu, koja je imala dvije, možda čak i tri potencijalno opasne situacije u prvom poluvremenu, ali “ubila” je Gorica onu prepoznatljivu lepršavost u igri Lokosa.

S druge strane, pred golom Ive Grbića, gorički ofenzivci pojavljivali su se kudikamo češće. Opet je najviše i najčešće prijetio Kristijan Lovrić, opasno je bilo i kad je na odbijenu loptu naletio Čabraja, pa kad je s 18 metara pucao Maslowski, kad je Cherif samo malo pogriješio kod povratne lopte u peterac, kad je Lovrićevu dubinsku u zadnjem dijeliću sekunde presjekao branič gostiju… Gorica je, shvatili ste, bila bolja momčad u tom prvom poluvremenu, bila je bitno bliže vodstvu i zapravo je prava šteta što do njega kroz tih prvih 45 minuta nije i došla. No ostalo je pred Jakirovim ratnicima još i drugih 45…

Gorica i Lokomotiva odigrali su obostranu opreznu utakmicu, bez izrazitih šansi i pravoga ritma… Foto: Igor Šoban/PIXSELL

Još nešto opasnija bila je Gorica u otvaranju nastavka, Lovrić je udarao sa svih strana, jednu “bombu” u suprotne rašlje golman Grbić jedva je odbio u korner, a onda se dogodilo i ono zbog čega je vjerojatno dio od onih 2239 gledatelja na tribinama i došao na stadion ove subote. U 66. minuti utakmice službena spikerica je objavila:

– Kod momčadi Lokomotive ulazi igrač s brojem deset, Sammir!

Poneko je i zapljeskao u tom trenutku, lijepo je bilo opet vidjeti talentiranog Brazilca na hrvatskim terenima, na debiju u našem gradu. Prije utakmice se opušteno šetao okolo, sa slušalicama u ušima i mobitelom u rukama. U nekom svom svijetu, toliko ležeran da to vidiš s 200 metara, na presvlačenje je otišao debelo nakon svih ostalih svojih suigrača… Dobio je tih 25 posljednjih minuta i u njima pokazao da stvarno stoji ona “forma je prolazna, talent vječan”, jer dodir je i dalje fin i mekan, lopta precizna i točna… A trk, najčešće, lagan i opušten. Ukratko, vratio nam se Sammir.

No nije gorička defenziva i dalje previše dopuštala protivniku, ni Sammiru ni njegovim suigračima. Čvrsto su i dalje stajali momci u bijelom, malo u ofenzivnijem izdanju nakon ulaska Mathieua umjesto Čanađije, ali i dalje nedovoljno konkretno. Dvije Lovrićeve lopte završile su s vanjske strane mreže, dio publike već je krenuo pljeskati u obje situacije, ali uporno je malo nedostajalo. Čak i kad je Mario Marina ostao sam, neometan na pet metara nakon kornera, glavom je pucao toliko traljavo da se to čak ne može ni nazvati šansom, čak i kad je golman Grbić pogriješio kod izlaska, kad je gol bio prazan Zwolinski je pucao toliko traljavo da se to teško i može nazvati udarcem… I sve je nekako, u tom nogometnom “slow motionu”, vodilo prema utakmici bez golova.

Inače, prvoj prvoligaškoj odigranoj na domaćem terenu uopće. Jedini preostali takav remi, s nulom na obje strane, Gorica je dosad odigrala na gostovanju na Poljudu prošle sezone, a sad je tu seriju prekinula i na svom travnjaku. Bila je bliže pobjedi bila Gorica, imala više dobrih situacija, ali morala se na kraju zadovoljiti jednim bodom. Trećim domaćim remijem ove sezone, uz dvije pobjede, s 12 bodova na kontu, sad se ide na gostovanje kod Slaven Belupa. Još jedno teško i neizvjesno gostovanje, kod još jednog opasnog protivnika…

Povezane teme:HNK GORICA hotnews ht prva liga nk lokomotiva

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 8 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 9 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.