Sport
‘I kroz dobre i loše trenutke treba raditi na sebi, pokušati rasti i postati bolji’
Ivan Prelec, trener koji je uveo HNK Goricu u Prvu HNL, u opširnom intervjuu govori o usponima i padovima, o slavlju i otkazu, o obitelji, prijateljima, životnim parolama i humanitarnom radu…
Objavljeno
prije 6 godinana
Objavio/la
Marko Vidalina
Kraj je godine, još malo pa nestalo, vrijeme je za posljednje poglede unatrag. U životu, ali i u sportu. Konkretnije, u nogometu. Kraj je godine koja je povijesna za hrvatski, ali i za gorički nogomet. Velike su tu zasluge svakog pojedinca iz HNK Gorice, počevši od trenera Sergeja Jakirovića, preko svih igrača, ljudi u i oko kluba, no bilo bi nepošteno zaboraviti i one koji su bili tu pa otišli svojim putem. Kao, recimo, Ivan Prelec (31).
Trener je to koji je uveo Goricu u Prvu HNL, pa onda otišao u poljsku Legiju, raditi s prijateljem i kolegom Deanom Klafurićem. Nije potrajalo, neočekivano brzo Klaf i Prela su se vratili kući, pa se odjednom otvorila i jedna drukčija stranica trenerskog života. Prelec se tako nakon 11 godina trenerske karijere prvi put našao u situaciji da je bez posla, da je daleko od terena, svlačionice i igrača, a sasvim je logično da nogometnom fanatiku poput njega to teško pada. Međutim, nije on tip koji će mirovati, iskoristio je vrijeme da radi na sebi, ali i za humanitarno djelovanje. Njegova je ideja Turopoljsko srce, akcija i malonogometni turnir kojim je skupljeno gotovo 54.000 kuna, prekrasna priča za kraj godine.
I zato je Ivan Prelec na kavu s novinarom došao nasmiješen, sretan i zadovoljan. I rječit kao i uvijek. Novogodišnji intervju ispao je opširan, životan, na trenutke i emotivan, a što je sve ispričao doznajte u recima koji su pred vama…
Ivane, iza tebe je prilično neobična godina, puna preokreta, uspona i padova. Kako njenog zadnjeg dana gledaš na 2018. godinu?
Uvijek sam govorio da se u jednoj godini može dogoditi nezamislivo puno toga. To sam shvatio i ranijih godina, da se u tom relativno kratkom razdoblju mogu razvijati i kao osoba i kao trener, da možeš puno raditi na sebi, ali i utjecati na svoju okolinu. Najbolji dokaz toga je baš 2018. godina. Nakon što sam vodio kadete Dinama, napravio sam iskorak u seniorski nogomet, zatim i taj povijesan rezultat s Goricom, pa je došla situacija da idem raditi s kolegom s kojim se nogometno razumijem u Legiju, na viši nivo… A onda dobiješ jednu vrstu šamara. I shvatiš da je život takav, da u jednom trenutku može sve ići super pozitivno, a već u drugom se sve može okrenuti. Prošao sam sve, od toga da sam bio na vrhu kad smo ušli u prvu ligu, preko toga da smo dobili otkaz u Legiji, pa do toga da sam prvi put u 11 godina trenerske karijere bez posla. Ali, kao što sam bio zahvalan na onome što smo napravili s Goricom, tako sam zahvalan i na situaciji u kojoj se sad nalazim, jer i kroz sve ovo mogu napredovati. Treba se naučiti nositi s tim da u životu postoje usponi i padovi, a ja to prihvaćam. Nije mi lako, nije nimalo, ali trudim se prihvatiti da je to tako i raditi na sebi. Znam da nakon ove silazne putanje dolazi uzlazna, samo je pitanje u kojem će ona smjeru i koliko daleko otići. Budući da nemam posao, imam puno više vremena za obitelj, za dvije kćerke i suprugu, a otvorio mi se prostor i za razmišljanje o nekim drugim stvarima, o ljudima i potrebama. Tako se rodila ta ideja o Turopoljskom srcu, koja je došla kao najljepši mogući kraj godine.
Ok, ajmo redom… Za početak, jesi li ikad požalio što si napustio Goricu nakon ulaska u 1. HNL i otišao u Legiju, gdje nije ispalo idealno?
Lagao bih kad bih rekao da ne razmišljam o tome jesam li mogao nešto napraviti drugačije, ali u tim trenucima odmah sam sebe, onako, lupim po glavi. Vjerujem da u životu nema pravih i krivih odluka, jer svaka odluka, kakva god bila, zahtjeva da nakon nje i djeluješ u određenom pravcu. Svatko od nas će, kad pogleda unazad, shvatiti da je donosio i dobre i loše odluke, pod navodnicima rečeno, ali svaka od tih odluka je naš put koji nas gradi. Ukratko, ne mislim da sam pogriješio nego tražim način kako da iz svake situacije izađem bolji. I u trenucima kad sve ide super, i u onima kad naizgled nije sve baš sjajno, tražim način kako rasti kao osoba i trener. Eto, zato kažem da pogrešne odluke ne postoje.

Slavlje igrača HNK Gorice nakon osvojene Druge HNL. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
Što se točno dogodilo u Legiji, kako je došlo do tog ekspresnog otkaza?
Vrlo jednostavno, kad dođeš na taj nivo, rezultat je jedini važan. Nakon što je Dean Klafurić prošle sezone tamo napravio strašan uspjeh, dobio je priliku krenuti u novu sezonu, u kojoj je glavni cilj bio ulazak u Europsku ligu, ali tako što ćemo doći do posljednjeg pretkola Lige prvaka. Mi smo pokleknuli na drugom koraku, nismo prošli Spartak Trnavu i s time se u klubu, pod pritiskom medija i navijača, nisu mogli nositi. Odlučili su da više ne vjeruju Klafu, odnosno nama, i rastali smo se. Po meni, stvar je tu vrlo jasna. Mi tamo nismo dobili kontinuitet rada da napravimo ono što smo zamislili, zbog čega nam je žao, ali prihvaćamo da je to realnost u poslu koji radimo.
Dugo ste Klafurić i ti maštali o tome da radite zajedno, kao trenerski dvojac, a ta prilika je i stigla u Legiji. Je li ta priča išta promijenila u vašim planovima i željama?
Mi se poznajemo već dugi niz godina, nogometno i po nekim životnim vrijednostima smo vrlo slični, a u nekoliko navrata smo surađivali i u Dinamu. Međutim, ovo je bilo prvi put da službeno radimo zajedno i stvarno je trajalo prekratko da bismo mogli suditi o tome jesmo li idealan par ili nismo. U svakom slučaju, znam da smo kompatibilni, da možemo surađivati. Bez obzira na to što smo dobili otkaz u Legiji, siguran sam da smo radili dobre stvari, koje bi tek s vremenom došle na vidjelo, tako da obojica razmišljamo da smo dovoljno dobri da možemo raditi odvojeno, ali i da smo spremni na još nekoliko projekata raditi zajedno. Otvoreni smo prema obje opcije, no najvažnije je da ćemo si uvijek međusobno biti podrška, da ćemo se moći naći, čuti, pričati o nogometu onako kako smo to radili i do sada.

Ivan Prelec ostavio je dubok trag u svojoj Gorici. Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Pratio si, naravno, i sve što se događa u Gorici. Kako ocjenjuješ svog nasljednika Sergeja Jakirovića?
Prvo, ideja Gorice je bila da nastavimo suradnju, tako da sam ja svojim odlaskom u Legiju u tom trenutku stavio klub u nezgodnu situaciju, pa ljudi koji vode klub nisu imali previše vremena da pronađu novo rješenje. U trenutku kad je odabran Sergej, koji je moj prijatelj i kolega s Akademije, nitko nije mogao znati kako će se to razvijati, iako znamo koje su njegove kvalitete i prednosti. Međutim, ova polusezona pokazala je da je on za Goricu u tom trenutku bio pun pogodak, zbog čega mi je jako drago. I zbog kluba, i zbog njega osobno. Vjerujem da u suradnji s ljudima koji vode klub Sergej može i dalje nastaviti raditi dobre stvari.
Slažeš li se s onima koji kažu da je njegov stil igre bio idealan za Goricu kao novog prvoligaša?
Da, slažem se, jer velika je razlika između druge i prve lige, nikad nije lako novacima u prvoj ligi. Sergej je sa stilom igre koji preferira, s načinom na koji vodi momčad, doista bio jako dobra opcija za Goricu. Normalno je da si kao novak u ligi često u podređenoj situaciji, a on se tome jako, jako dobro prilagodio. U prvom dijelu polusezone Gorica je bila iznenađenje za sve, s obzirom na to da se jako dobro i organizirano branila, što je isključivo njegova zasluga, a naprijed je iskorištena ta individualna kvaliteta kroz Atiemwena, Zwolinskog i još neke igrače. Ta kombinacija je donijela rezultat koji je, rekao bih, van svih očekivanja za sve nas.

Sergej Jakirović naslijedio je Preleca na klupi Gorice. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL
U svemu tome iskočio je Nigerijac Atiemwen, sjajan igrač koji je u Goricu došao još prošle zime, dok si ti bio na klupi. Kako je došlo do njegova angažmana?
Sportski direktor Niko funkcionira tako da od trenera zatraži informaciju kakvi mu profili igrača trebaju, na kojim pozicijama, nakon čega ih krene tražiti i na kraju ponudi četiri, pet imena za svaku od tih pozicija koji se uklapaju u ono što trener traži. Nakon toga trener napravi rang listu, odredi tko mu je prvi, drugi, treći, četvrti i peti izbor, a Niko se baci na posao. U jednom trenutku je poslao snimku Belog i pitao što mislim o njemu. Pogledao sam video i na pravu pomislio da je to neka šala, jer poslao mi je igrača za kojeg nakon minutu gledanja vidiš da je top klasa. Poslao sam snimku svom pomoćniku Cici Grliću, da bi me on nazvao i pitao: ‘Čekaj, je li ovo neka šala? Pa naravno da je ovo igrač za nas!’ Rekao sam da znam to jako dobro, ali da nisam bio siguran jesam li dobro vidio, jer zvuči nerealno da možemo dobiti takvog igrača. Međutim, stjecajem sretnih i spretnih okolnosti pojavila se opcija da dođe u Goricu. Bio je u Osijeku, gdje nisu definirali njegov status, on više nije želio čekati, bližio se kraj prijelaznog roka… Zahvaljujući Niki i njegovim pregovaračkim sposobnostima, uspjeli smo ga dovesti i to se pokazalo kao pun pogodak.
Priča kaže da čovjek ni na treningu nije izgubio duel, a vidimo i da zabija, asistira… Koliko je Beli zaista dobar?
Ovako na prvu ne izgleda toliko fizički snažan, ali on je iznimno nogometno i situaciono inteligentan. U svakom trenutku zna se postaviti, vrlo je agilan, veliki broj duela odnese, ali ne radi se tu o apsolutnoj snazi, nego u pravom trenutku uđe u kontakt, kad protivnički igrač izgubi stabilnost. Rekao bih da gotovo ‘na prevaru’ napravi to da izgleda da ne može izgubiti duel. U svakom slučaju, to je igrač koji posjeduje iznimnu kvalitetu, koji zna igrati nogomet, razumije ga, brz je… Prototip je modernog nogometaša, no stalno govorim da su njegovi potencijali još i puno veći od ovoga što je dosad pokazao. Siguran sam da pripada i na puno viši nivo od HNL-a, no da bi došao na tu razinu, mora igrati kvalitetno u kontinuitetu, smanjiti amplitude u igri, igrati u oba smjera… Ovdje se puno toga svodi na njegovu individualnu kvalitetu, a na toj nekoj višoj razini morat će se još više podrediti momčadi, imati veću odgovornost u igri u oba smjera.

Iyayi Belive Atiemwen došao je u klub u Prelecovoj eri. Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Nećemo baš o svim igračima pojednično, ali ajmo ostati još malo na Kristijanu Kahlini… Iza njega je briljantna godina, koja je završila osvajanjem Kutije šibica. U čemu je njegova tajna?
On je profil čovjeka i igrača koje ne možeš ne voljeti. Takav je profesionalac i radnik da doslovno plijeni, njegov odnos prema onome čime se bavi može biti primjer za svakoga. Imao je težak put, dugo mu je trebalo da dođe do ovoga gdje je sad, ali ja ne bih rekao da je isplivala samo njegova kvaliteta. Isplivalo je sve ono što je radio posljednjih pet godina, njegov odnos, pristup i rad došao je na naplatu. Spreman je stalno učiti, a to se vidi i po primjeru njegove igre nogom. Ranije nije bio naviknut da sudjeluje u igri na taj način, ali brzina kojom je on prošle sezone usvojio ono što sam tražio od njega je fenomenalna. I sjajan je osjećaj vidjeti ga na Kutiji, kako igra, uključuje se u igru, sudjeluje… Mnogi su zapanjeni njegovim napretkom, ali to je pokazatelj koliko se možeš unaprijediti radom. Siguran sam da ovo nije njegov vrhunac, da će njegova karijera i dalje ići uzlaznom putanjom. Iako znam koliko je sretan i zadovoljan u Gorici, vjerujem da će napraviti transfer, da će napraviti iskorak na još viši nivo, i da će pokazati svoje prave vrijednosti.
Kako gledaš na problematiku koja muči mnogi. Odnosno, ima li Gorica previše stranaca?
Mišljenja su podijeljena, no sportski direktor Niko tako je funkcionirao i u Žalgirisu. Traži igrače iz cijeloga svijeta i to je područje u kojem se on najbolje snalazi, u kojem najbolje može iskazati svoje kvalitete. Isto tako, znam da je došao u Hrvatsku kako bi pronalazio i promovirao i hrvatske talente, a u svemu tome bitan je balans. Naravno da bismo svi mi voljeli da igraju samo naši dečki, igrači iz Turopolja, iz Hrvatske, ali treba reći i da su stranci koji su došli pokazali da su karakterni, da su se dobro uklopili u hrvatski životni stil i u momčad. To je jako dobar spoj i zato mislim da je ovo dobar put. Kažem, nije pogrešno dovoditi strance, ali važno je zadržati balans, jer i u Hrvatskoj ima fenomenalnih igrača. Evo, Martin Šroler je pravi primjer toga, zato mislim da je pravi put graditi naše igrače i dovoditi kvalitetu izvana. Bude li sinergije, nastave li funkcionirati ovako dobro, to je pravo rješenje.
Kako vidiš Dinamovu jesen? Radio si godinama u omladinskom pogonu “modrih”, poznaješ i Nenada Bjelicu…
Ja se osjećam kao dinamovac i ovo je prekrasna priča. Često je Dinamo bio blizu, ali nedostajali su neki detalji da se napravi taj iskorak. Trener Bjelica je napravio odličan posao, ne toliko u smislu da Dinamo plijeni igrom, više je napravio odličan balans u svlačionici, u kojoj prevladavaju igrači koji su se karakterno spremni podrediti momčadi. A kad imaš dovoljan broj takvih igrača, dobiješ pravu sinergiju u svlačionici. Recimo Gavranović… Izraziti je individualac i kao takav može biti veliki plus, ali i veliki teret momčadi. Međutim, i on i još neki igrači podredili su se momčadi i zato je to sve tako dobro izgledalo. Slična je situacija i u Gorici, to je zgodna paralela jer ni u Dinamu ni u Gorici nema tog jednog, dvojice ili trojice koji će iskakati iz kolektiva. Tako je znalo biti sa Sammirom, Soudanijem i još nekim igračima, a činjenica da toga nema po meni je glavni razlog Dinamova uspjeha. I nadam se da će tako nastaviti i na proljeće, jer to je dobro za hrvatski nogomet u cjelini.

05.05.2018., Zagreb – Druga HNL, 30. kolo, NK Sesvete – HNK Gorica. Ivan Prelec.
Photo: Igor Kralj/PIXSELL
A Hajduk? Kako gledaš na situaciju na Poljudu?
Povući ću paralelu s Legijom. Hajduk je klub s fenomenalnom atmosferom, s tradicijom i navijačima koji izazivaju svaki respekt, s ogromnom ljubavlju prema klubu… Međutim, dolje su i očekivanja proporcionalno takva, što se lako može pretvoriti u problem, pogotovo ako očekuješ da će se nešto napraviti preko noći. Mislim da je za Hajduk dobar izbor dovođenje kvalitetnih ljudi u omladinsku školu, a sad je priliku na klupi prve momčadi dobio Siniša Orešćanin, koji je dio te kvalitetne ekipe. Fenomenalan je trener, radio je sjajne stvari i s Hajdukovom B momčadi, i nadam se da će dobiti vrijeme da nešto napravi. To bi bilo dobro i za Hajduk i za hrvatski nogomet. Ne dobije li vrijeme, bude li sve kao i dosad, bojim se da će Hajduk kao klub biti u sličnoj situaciji kao posljednjih nekoliko godina.
Bila je ovo i godina ruskog srebra… Jesmo li već zaboravili da smo svjetski viceprvaci?
Ne čini mi se tako, svi smo još opijeni tim uspjehom, jer mala smo nacija s takvim vrhunskim rezultatima, i mislim da je sad vrijeme da se nastavi ulagati i razvijati naš nogomet kroz infrastrukturu, stadione, terene. Imamo jako puno talenta, ali u taj talent treba i ulagati. Sve zemlje u našem okruženju i cijeloj Europi ulažu silan novac, a mi u tom dijelu kaskamo, i zato treba iskoristiti ovaj impuls. Treba ulagati u veće nogometne centre, a onda i u manje podcentre, da se klubovima daju sredstva koja će se pametno uložiti. Bude li tako, bit će moguće da se rezultat iz Rusije nekad u budućnosti i ponovi.
Dakle, ne nacionalni stadion, nego ulaganje u manje centre?
Apsolutno! Nacionalni stadion trebao bi biti šlag na torti, a što će ti šlag ako nemaš biskvit? Ispravniji je put doći do toga da svi imaju kvalitetne terene i prave uvjete za rad, a nakon toga će nacionalni stadion doći kao točka na i. Ali tek kad dođe vrijeme za to.
Doći će vrijeme i za tvoj novi angažman, no kako provodiš dane bez posla?
Moram priznati da su mi dani itekako ispunjeni. Puno je više vremena za druženja s prijateljima, ali i za obitelj, na čemu sam iznimno zahvalan. To je ona priča… Nekad ti život donese situaciju koja ti se čini kao jako loša, jer za mene je strašno biti bez nogomet, ali sve ovo vrijeme obitelj je jako patila. Zato sam sad sretan što se mogu puno više posvetiti svojim curama, supruzi i kćerkama. Posvetio sam se i edukaciji, preko Uefa PRO licence, koju završavam, a i na višoj trenerskoj, gdje sam usmjerio kondicijsku pripremu, ostalo mi je još nekoliko ispita, to bih volio riješiti u ovom periodu. Vrijeme mi je ispunjeno, ali moram priznati da se osjećam nepotpuno. Kad nisam na terenu… Ma fali mi to, fali nemoguće. Dođe mi da odem trenirati limače bilo gdje, samo da budem na terenu, samo da radim, no svjestan sam da prije svega moram biti strpljiv. Prilika će doći, pitanje je samo kad i u kojem obliku. Znam samo da ću je dočekati spreman.
Spomenuli smo i akciju Turopoljsko srce, malonogometni turnir oko kojeg vrtila ta priča… Kako je došlo do ideje, kako do realizacije?
Taj višak vremena koji sad imam doveo je do toga da sam počeo razmišljati što svi mi kao zajednica možemo napraviti da povežemo sport i humanitarno djelovanje. I tako sam, dok sam se vozio po autocesti, bio malo sam sa sobom, došao na tu ideju, dijelom je i razvio u glavi… Sjetio sam se turnira Četiri kafića u Splitu i to mi je bila neka polazišna točka. Velika Gorica ima veći broj kultnih kafića, za koje sam mislio da bi voljeli sudjelovati u prikupljanju sredstava za obitelji s djecom. Nazvao sam svog prijatelja Kristijana Japeca, rekao mu ideju, još smo je malo razradili, otišli do Dražena Vezmara iz Panadić Sporta, i on je odmah pristao, tako da smo doslovno u dva i pol tjedna napravili sve. Imali smo i pomoć prijatelja, ali i Grada, a na kraju je nastala prekrasna priča.
Ispada da su velika ta turopoljska srca?
Kad smo kretali, nisam vjerovao da će se toliki broj ljudi, donatora i sponzora uključiti, no ova priča je toliko brzo rasla… I pokazala da kod nas ima velik broj ljudi koji mogu i žele pomoći, no treba im ponekad mali poguranac, da ih se probudi, potakne, a onda nastane nezadrživ val. Prikupili smo novac izvan svih naših očekivanja, a mi već imamo 14 obitelji, koje smo obišli i kojima ćemo pomoći na razne načine. Nekima će se napraviti stolarija, nekima će se kupiti neki kućanski aparat, peći, pećnice… Kad malo obiđete te obitelj, shvatite da ljudi u našem kraju žive čak i u nehumanim uvjetima. Evo, postoji obitelj s petero djece koja nema kupaonicu! Ljudi se nemaju gdje oprati, možete misliti kako je to kad dođu ove hladnoće. Kad čovjek sve to prođe i vidi, lako je shvatiti da je nama zapravo jako lijepo u životu. Krećemo se u nekom užem krugu ljudi, u gradu, nema toliko teških socijalnih slučajeva, tako da ti dođe da se rasplačeš kad vidiš kako ljudi žive. Zato sam toliko sretan što tim ljudima možemo barem malo pomoći, olakšati im život. To je vrijedna stvar za sve nas.
Koliko čujemo, ta priča ide i dalje?
S obzirom na broj ljudi koji se uključio, na uspjeh cijele priče, odlučili smo osnovati humanitarnu udrugu Turopoljsko srce, koja će biti aktivna cijele godine, a glavni događaj bit će taj turnir, koji će postati tradicionalan. Kad gledam što smo uspjeli napraviti ove godine, kad vidiš taj entuzijazam kod ljudi, siguran sam da ćemo sljedeće godine napraviti pravi spektakl.
Bližimo se kraj, ajmo se prebaciti na želje za 2019. godinu?
Ja sam sretan i ispunjen čovjek. Zahvalan sam što imam zdravu obitelj, što sam ja zdrav i što imam mogućnost raditi ono što volim. Uvijek će u životu biti uspona i padova, a ja bih volio da u 2019. nastavim uživati, da budem sretan kao što sam sretan sad. I vjerujem da će se stvari posložiti kako je najbolje za mene.
Što ćemo poželjeti HNK Gorici?
Želim Gorici da nastavi raditi kao do sad, s istim entuzijazmom među ljudima koji vode klub, ali i među glavnim akterima, igračima na terenu. Želim svima i da budu svjesni da je sport takav da donosi različite rezultate, i bolje i lošije, da budu na to spremni. Gorica je pokazala da je organizacijski stasala, da je jedan od najbolje organiziranih klubova u državi, ali tu bih ponovio onu parolu koju sam često spominjao kao trener – tko ne teži biti bolji, prestaje biti dobar! To je ključ uspjeha, toga se Gorica treba držati. Ne smije se nitko zadovoljiti onime što je napravljeno do sad, treba stalno težiti napretku, to je jedini način.
Je li doista moguće da u perspektivi doživimo i europske utakmice u Velikoj Gorici?
U perspektivi sigurno. Vidjet ćemo hoće li to biti u bližoj ili daljoj budućnosti, i nije presudno. Klub se postepeno diže već godinama, sad samo treba nastaviti raditi, a bude li tako, neupitno je da će se i ta Europa dogoditi. Manje je bitno kad će se to dogoditi, bitnije je da klub bude čvrst i stabilan, a onda će i Europa doći kao nagrada.
Možda vam se sviđa
-
Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!
-
Hvala i zbogom: Gorica raskinula ugovore s Maločom i Radoševićem
-
FOTO Pionirke Gorice visoko izgubile od prvaka Agrama
-
Nogomet u crvenom! Zagorci zabijali, Car opet izletio u ludom preokretu
-
Istra stiže u naletu: ‘Briga me tko fali, nema alibija, moramo vjerovati!’
Sport
Kad ako ne sad?! Gorica je bez pobjede u Osijeku već 2401 dan!
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati gostuju na Opus Areni kod Osijeka, u gradu u kojem nisu uspjeli pobijediti još od rujna 2018. godine, od svog prvog prvoligaškog dolaska u grad na Dravi…
Objavljeno
prije 3 satana
19. travnja 2025.Objavio/la
Marko Vidalina
Bio je to lijep dan, drugi dan kalendarske jeseni, kad je Sergej Jakirović prvi put u prvoligaškoj povijesti kluba doveo Goricu u Osijek. Kahlina je počeo na golu, ispred njega zadnja linija u sastavu Mtchedlishvili, Oboabona, Jovičić, Musa, ispred njih postavili su se Suk i Marina, a iza leđa najisturenijeg Lukasza Zwolinskog smjestili su se Lovrić, Miya i Atiemwen. Trenutak odluke dogodio se u 57. minuti, Zwolinski je zabio prekrasan gol i donio Gorici prvu pobjedu u Osijeku.
Prvu i – posljednju!
Od tad je prošao točno 2401 dan, cijela jedna vječnost u životu nogometaša, više od šest i pol godina, a Gorica nikad više nije uspjela ponoviti takvo nešto. Nikad više nije pobijedila u Osijeku. Promijenili su Osječani u međuvremenu i stadion, i vlasnika, i stotinjak igrača, a Gorica je u cijelom tom procesu najbliže prvoj sljedećoj pobjedi bila iste te sezone, ali u njezinom proljetnom dijelu. Pamtimo i dalje gol Muzafera Ejupija za konačnih 2-2 iz zaleđa od najmanje metra, koje nije označeno. Zbog toga gola, zbog tog nedosuđenog zaleđa, Gorica te sezone nije završila u Europi, četvrto mjesto uzeo je upravo Osijek.
Ukupno je 13 puta Gorica gostovala kod Osijeka, uz tu jednu pobjedu još je tri puta uspjela remizirati, a doživjela je i čak devet poraza. I ne ide to nabolje u zadnje vrijeme, jer posljednji put neki je igrač Gorice u Osijeku zabio gol još u rujnu 2021. (?!), prije 1308 dana. Fran Brodić glavom je pogodio u 81. minuti za 2-1, ali do kraja su Daku i Lončar zabijali za preokret i konačnih 3-2.
U sljedećih šest odlazaka u Osijek jedini gol Gorice bio je djelo domaćeg braniča Lončara, nakon čega je Gorica doživjela četiri poraza uz gol-razliku 0-8. Ni boda, ni gola…
Sve te crne serije, svi ti loši nizovi, nadaju se u Gorici, mogli bi pasti baš ove subote. Velike subote, u blagdanskom kolu, jer kad će ako ne sad, u trenutku kad Osijek igra očajno, kad je bez pobjede gotovo dva mjeseca…
– Osijek nije u najboljoj formi, nemaju rezultat u zadnje vrijeme, ali unatioč ome, naravno da očekujem tešku utakmicu. Znamo da imaju zbilja veliku koncentraciju kvalitete u momčadi i sigurno neće biti lako. Međutim, mislim da možemo ponuditi dobru igru i na kraju ostvariti dobar rezultat – optimističan je trener Mario Carević uoči novog odlaska na Opus Arenu.
Iza Goričana je tjedna s jednim velikim preokretom, dva raskida ugovora, nekoliko dobrih treninga i jednim teambuildingom.
– Bilo je nužno da se malo opustimo. Sezona je stvarno stresna i ovakva pobjeda nam puno znači. Mislim da smo dobili dozu samopouzdanja nakon Istre i idemo u Osijek puni vjere u sebe – poručuje Carević.

Gorica već četiri utakmice nije osvojila ni bod ni postigla gol u Osijeku… Foto: Davor Javorović/PIXSELL
Dobra je vijest što se kartonirani vraćaju, vraća se i dio ozlijeđenih, pa ovoga puta neće biti cijelo proljeće odsutnoga kapetana Pršira i ozlijeđenog braniča Krešića. Upitni su i Mikanović te Majstorović, no i bez svih njih Gorica ima dovoljno kvalitete za ozbiljnu borbu. I za pokušaj napada na osmo mjesto, jer u posljednje vrijeme očajni Osijek ima samo dva boda više.
– Mi gledamo isključivo svaku utakmicu za sebe. I uvijek pokušavamo pobijediti. Nekad je to moguće, nekad nije, ali i prošli tjedan smo rekli da ne gledamo ni Osijek ispred sebe ni Šibenik iza sebe. Moramo biti fokusirani na svaku sljedeću utakmicu, jer nema ih još puno pred nama, svaka će nam do kraja biti kao finale. Tri boda iz prošle utakmice puno nam znače, ali nema gledanja unatrag. Prebrzo se događaju promjene na tablici, iz kola u kolo, toga smo svjesni i idemo pokušati izvući najviše što se može – zaključio je Carević.
U sudaru s Istrom uspio je i proširiti kadar, nametnuli su se i Šlogar, i Steenvoorden, i Leš, i Kolar, prve minute upisao je Bašić, novi nastup upisao je Jojić, možda se steknu uvjeti i za doprinos Ante Ercega… Prvih 11 moglo bi izgledati ovako nekako:
Banić – Majstorović, Steenvoorden, Krizmanić, Sikošek – Halilović, Pajaziti – Šlogar, Elezi, Ndockyt – Čuić
Sport
Kako je Klaf “zapalio” Široki: Ušli u finale kupa i zaslužili čudesan doček
Veliki uspjeh ostvarili su nogometaši Širokog Brijega, predvođeni Velikogoričaninom Deanom Klafurićem i njegovim pomoćnikom Damirom MIlanovićem ušli su u finale Kupa BiH u vrlo specifičnim uvjetima…
Objavljeno
prije 24 satana
18. travnja 2025.Objavio/la
Marko Vidalina
U najmanju ruku jako dobar posao radi velikogorički trener Dean Klafurić na klupi premijerligaša BiH iz Širokog Brijega. U kombinaciji sa svojim vjernim i vrijednim suradnikom Damirom Milanovićem preuzeo je Široki ove zime, a dolaskom proljeća počeli su stizati i vrlo konkretni, divljenja vrijedni rezultati. U teškim i zahtjevnim okolnostima, ali kad se radi kako radi Klaf, uloženo se mora vratiti…
Vratilo se u velikoj mjeri u srijedu navečer, nakon što je Široki gostovao u Sarajevu kod Željezničara u drugoj utakmici polufinala Kupa BiH. U prvoj utakmici Široki je bio maestralan, pomeli su Klafovi momci Želju s travnjaka i na uzvrat otišli s velikih 3-0. Sasvim logično, uoči uzvrata na Grbavici vladao je optimizam, ali i velika doza opreza, budući da u BiH nogometu, pokazalo se u prošlosti, i nemoguće često postane moguće.
Nemogućom se tako, primjerice, čini da igrač uđe u kazneni prostor protivnika, domaći branič mu doslovno slomi nogu, a sudac samo pokaže rukom: “Ništa, igra se dalje!” Postoji u BiH mogućnost pregleda situacije na VAR-u, ali ovoga puta sudac se iz nekog razloga nije odlučio upotrijebiti taj alat. Jer, igra se dalje…
I igralo se dalje, ali bez Daniela Lukića, koji je odmah po završetku utakmice završio u bolnici, a zatim i na operacijskom stolu, budući da mu je pukla tibija, kost u potkoljenici. Igraj dalje, ali za nekoliko mjeseci, kad se oporaviš od teške ozljede!
Osim Lukića, nastradala su još dva igrača Širokog, također bez sankcija, a Željezničar je dobio i kazneni udarac u 37. minuti. Kazneni udarac koji je, naravno, u najmanju ruku dvojben. Iz njega je Željo i zabio jedini gol na utakmici, pobijedio 1-0, ali nije uspio nadoknaditi minus iz prve utakmice. Klaf, Milka i njihova ekipa otišla je tako potpuno zasluženo u finale Kupa.
– Cilj nam je bio ući u finale, a u tom smislu smo se i pripremali, svjesni da imamo prednost od tri gola. Na kraju smo uspjeli i nema nikakve dvojbe da je ovo veliki uspjeh za nas – govorio je zadovoljni Klaf nakon utakmice koja je bila iscrpljujuća u svakom smislu.
Budući da ove sezone iz lige ispadaju čak četiri kluba, Širokom je i dalje primaran cilj izbjeći jednu od četiri posljednje pozicije. Trenutačno su na sedmome mjestu, s pet bodova više od devetog Radnika iz Bijeljine, prvoga koji je u ovom trenutku u opasnoj zoni, fokus je i dalje na tome, ali usput je stigao i ovaj prekrasan doseg u Kupu.
– Nije baš da smo se orijentirali na na Kup, nama je prvenstvo cilj opstanak u ligi, ali u ovom trenutku mogu reći da sam ponosan na svoje igrače. Utakmica nije bila lijepa, Željezničar je imao podršku, mi smo bili u grču u prvom poluvremenu, nismo se držali svog plana igre, no u drugom dijelu to je bilo bolje. Odmaknuli smo protivnika od našega gola i smanjili smo im broj šansi, tako da mislim da je naš prolazak u finale, gledajući obje utakmice, apsolutno zaslužen – rekao je Klafurić.
Proslavili su igrači i stožer Širokog plasman u finale već u Sarajevu, no prava fešta odrađena je po povratku kući, u Široki Brijeg. Oduševljeni navijači dočekali su ih spektakularnom bakljadom…
Dean Klafurić, shvatili ste već, prometnuo se u miljenika navijača, uživao je sasvim sigurno i u ovim prekrasnim trenucima, no svjesni su naši širokobriješki Goričani da posao ni izbliza nije gotov. Ni u kupu, u kojem ih u finalu čeka Sarajevo, predvođeno Zoranom Zekićem, koje će u tom finalu biti i favorit, ali posebna je pažnja i dalje na prvenstvu.
Već u subotu umorni i ozljedama izmučeni Široki ide na novo teško gostovanje, ovoga puta kod Igmana u Konjic.
Sport
Hvala i zbogom: Gorica raskinula ugovore s Maločom i Radoševićem
Mario Maloča posljednji je put nastupio za Goricu u 20. kolu, na gostovanju kod Istre, a Božidar Radošević je u posljednjem svom nastupu, još 21. rujna prošle godine, doživio tešku ozljedu koljena
Objavljeno
prije 1 danna
18. travnja 2025.Objavio/la
Marko Vidalina
Nešto ćemo morati promijeniti…, zaustio je trener HNK Gorice Mario Carević nakon remija (0-0) u gostima kod Varaždina, nakon utakmice u kojoj je Gorica nadigrana i samo je spletom sretnih okolnosti došla do tog vrijednog boda.
Naslonio se taj neuvjerljivi remi na poraz od Slaven Belupa na domaćem terenu (0-3) i na vrijedan, ali izvedbom također ne osobito impresivan bod (0-0) kod Lokomotive, pa je i Carević shvatio da se nešto značajno mora mijenjati, u bilo kojem smislu.
Vidjeli smo tako u domaćem sudaru s Istrom novu formaciju, zaigrala je Gorica sa četvoricom u zadnjoj liniji, spletom okolnosti priliku su dobili Steenvoorden i Leš, novi stoperski dvojac, a poziciju startera ugrabio je i Martin Šlogar, koji je na povjerenje uzvratio jednako kao i dvojica prethodno navedenih – izvrsnom partijom!
Međutim, Carević nije želio stati na tome, na promjeni koncepcije i pojedinih lica u prvih 11. U dogovoru s klubom odlučio je promijeniti i broj ljudi u svlačionici, odnosno smanjiti gužvu i možda promijeniti neke odnose koje je smatrao neadekvatnima. Nakon cijelog tog procesa, odlučio je otpisati dvojicu igrača – Marija Maloču i Božidara Radoševića.
Njih dvojica od ovog četvrtka tako više nisu igrači Gorice. Iskusni dvojac, branič i golman, dogovorili su sporazumni raskid ugovora s našim klubom i planirat će svoju nogometnu budućnost u nekim drugim sredinama. Sama činjenica da je raskid dogovoren malo više od mjesec dana prije kraja sezone jasno govori da je ljudima iz kluba bilo važno riješiti ovu situaciju odmah…
Mario Maloča, koji će početkom svibnja navršiti 36 godina, u Goricu je stigao kao veliko pojačanja krajem srpnja 2023. godine i cijeli sezonu i pol bio je standardan član prvih 11, igrač bez kojega svoju početnu postavu nisu mogli zamisliti ni Željko Sopić u završnici svoga goričkog mandata, ni Dinko Jeličić nakon njega, pa zatim ni Rajko Vidović. Standardno je igrao i kod Carevića u završnici jesenskog dijela sezone, ali već od početka priprema za proljeće bilo je jasno da više nije u prvom planu.
Posljednju utakmicu Maloča je odigrao u 20. kolu, u gostima kod Istre 1961, u utakmici u kojoj je Gorica osvojila svoj prvi gostujući bod ove sezone. Ubrzo nakon toga jedno je vrijeme trenirao odvojeno od momčadi, zatim se vratio u kadar, ali to je potrajalo samo do sredine travnja i rastanka s klubom nakon 56 odigranih utakmica.
Božidar Radošević, s druge strane, u klub je došao u veljači 2023. godine iz Varaždina, u završnici toga prvenstvenog proljeća skupio je svoje prve nastupe, a u aktualnu sezonu ušao je kao prvi golman Gorice. Rajko Vidović dao mu je prednost u odnosu na Ivana Banića, branio je u prvih sedam utakmica, sve do 21. rujna i gostovanja na Poljudu.
U toj je utakmici, u porazu 1-4 od Hajduka, Radošević u jednom trenutku signalizirao prema klupi da više ne može, a liječnički pregledi pokazali su da se radi o puknuću ligamenata u koljenu. Iako je i on u ozbiljnim nogometnim godinama, jer prije dva tjedna proslavio je 36. rođendan, od prve sekunde bio je odlučan da se vrati na teren, u čemu je uspio i ranije od svih prognoza.
Međutim, za Goricu više nije nastupio. Raskid ugovora tako je dogovorio nakon 23 odigrane utakmice za naš klub, uključujući i tri nastupa u Kupu. U međuvremenu je stigao i otići pa se brzo vratiti u Goricu, ali sad sve govori da povratka više nema. I da je ovo za obojicu “zbogom” puno prije nego “doviđenja”…
Sport
Goričani obaraju ruke: Debitirali i oduševili s po dva zlata, srebra i bronce!
Velikogorički klub obaranja ruku, pod nazivom KOR Viking VG, otišao je na svoje prvo natjecanje i kući se vratio s fenomenalnih šest medalja! Svi natjecatelji bili su debitanti, što ovaj uspjeh čini još većim i značajnijim
Objavljeno
prije 2 danana
17. travnja 2025.Objavio/la
Redakcija Cityportala
Od nedavno, ako niste znali, Velika Gorica ima svoj klub u sportu koji se zove – obaranje ruku. Natjecateljska disciplina kojom se ljudi bave već stoljećima davno se pretvorila u pravi sport, a sad i naš grad ima svoje predstavnike. Društvo koje se okupilo pod nazivom KOR Viking VG nastupilo je prošlog vikenda i na svom prvom službenom natjecanju, koje se održalo u srcu Dalmatinske Zagore, gradu Sinju.
Natjecanje je bilo podijeljeno u dva dana, a prvog dana na pozornicu su se penjali seniori u kategoriji do 85 kilograma, kao i oni u kategoriji iznad, 85+ kilograma. Također, tu treba dodati da je tog prvog dana bilo riječ o dešnjacima, jer u ovom sportu to je važna stavka.
I imali su naši “vikinzi” puno razloga za zadovoljstvo tog prvog dana, jer u klub su stigle tri medalje – u kategoriji do 85 kilograma Toni Dugošija osvojio je prvo mjesto i zlatnu medalju! Nešto slabiji nastup imao je Andrej Azenić, koji je osvojio 13. mjesto, no imao je i on svoju ulogu. Toliko je glasno podržavao i navijao za klupske kolege da je po povratku kući praktički potpuno ostao bez glasa…
Medalje su te subote stigle i u kategoriji iznad 85 kilograma, i to čak dvije. Fantastično drugo mjesto osvojio je Josip Plečić, koji se kući tako vratio sa srebrnom medaljom, dok je treće mjesto i broncu oko vrata stavio Dorian Azenić. U istom natjecanju šesto mjesto pripalo je Matku Štambuku, dok je Mario Kalisar natjecanje okončao na 12. mjestu.
Drugoga dana, u nedjelju, na scenu su stupili ljevaci. Točnije, bilo je to natjecanje u kojem se moglo koristiti samo lijevu ruku, jer bilo je tu i dešnjaka…
Dorian Azenić tako je ovoga puta osvojio osmo mjesto u “Open” kategoriji, onoj u kojoj se mogu natjecati samo osvajači prvih i drugih mjesta iz svih kategorija. Ako znamo da se natjecao s velikanima hrvatskog obaranja ruku poput Dražena Kogla, Rina Mašića i Josipa Poleša, jasno je koliko je to osmo mjesto značajan uspjeh.
Također u nedjelju, u kategoriji do 85 kilograma, s dodatkom “početnici”, Toni Dugošija osvojio još jednu medalju, ovoga puta srebrnu. Puno bolji nastup nego prvoga dana imao je i Andrej Azenić, koji je završio na petome mjestu.
U kategoriji iznad 85 kilograma, opet u konkurenciji “početnika”, zlatnu medalju osvojio je Dorian Azenić, dok je još jednu medalju za naš mladi klub osigurao Marko Vrdoljak, koji je uzeo treće mjesto i brončanu medalju. Josip Plečić u ovom je dijelu natjecanja završio na šestom, Maksimilijan Pokupec na osmom, Matko Štambuk na devetom, a Mario Kalisar na 12. mjestu.
S obzirom da je svim tim natjecateljima ovo bilo prvo natjecanju, ali i s obzirom na to da je klub debitirao u službenoj konkurenciji, ovi su rezultati u svakom smislu – fenomenalni! A bit će, prema svemu sudeći, još i bolji.
– Pohvalili su nas neki klubovi i za medalje i entuzijazam koji smo donijeli svojim obaranje, navijanjem, a malo i protestom kod nekih sudačkih odluka. Opći je dojam da smo pokazali obaračkoj sceni u Hrvatskoj da se u velikoj Gorici rađa nova snaga u tom sportu – zadovoljan je Andrej Azenić, jedan od pokretača kluba.
Sport
FOTO Mladost Obrezina uvjerljivom pobjedom plasirala se u polufinale Kupa
Objavljeno
prije 2 danana
17. travnja 2025.Objavio/la
David Jolić
Mladost je u 3. kolu Kupa Grada Velike Gorice 2025 pobijedila Meštricu rezultatom 5:1, strijelci su bili Gabriel Ćurić, Šimun Matić, Marko Kovač, Leon Đurašin i Noa Memić, za Meštricu Dominik Ledinski.

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Premier ligaš iz Gornje Lomnice imao je samo deset igrača u sastavu tako da su od starta imali igrača manje, a od 34. minute dva igrača manje nakon izlaska iz igre Tomislava Janječića zbog ozljede.

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaći su došli u vodstvo u 32. minuti efektnim pogotkom Ćurića koji je s ruba kaznenog prostora zabio loptu u rašlje za 1:0. Na 2:0 povisio je Matić u zadnjoj minuti prvog poluvremena.

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora trener domaćih Mario Habeić uveo je u igru 6 igrača s pričuvne klupe, a trojica su bili i strijelci u drugom poluvremenu. Gosti su u 50. iz kontranapada smanjili na 2:1 tako što je Ledinski ubacio loptu u mrežu preko istrčalog vratara Karla Štrkovića. Brojčano nadmoćni domaći su igrali uglavnom na polovici Meštrice, zabili su tri gola i propustili brojne prigode za još viši rezultat.

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Obrezina, 16.04.2025. Kup Grada Velike Gorice 2025-03.kolo: Mladost – Metrica 5:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmica je imala i promotivno obilježje, jer je Mladost prezentirala nove dresove (novi sponzor) u kojima će igrati domaće utakmice.
Galerija fotografija
Kup Grada Velike Gorice 2025., 03. kolo
NK Mladost Obrezina – NK Meštrica (Gornja Lomnica) 5:1 (2:0)
Velika Gorica, Obrezina. Stadion: ŠRC Obrezina. Gledatelja: 60. Srijeda, 16.04.2025., 17:30 sati. Glavni sudac: Jurica Huzjak. Pomoćni suci: Katarina Ćulumović i Ivan Mirenić (svi iz Velike Gorice). Delegat: Tomislav Lukac Zagreb). Strijelci: 1:0 – Ćurić (32), 2:0 – Matić (45), 2:1 – Ledinski (50), 3:1 – Kovač (53), 4:1 – Đurašin (63), 5:1 – Memić (65).
MLADOST: Štrković, Ćurić, Remić, Caganić (od 46. Tomašević), Matić, Smajić (cap.), Kunić (od 46. Pejak), Babić (od 46. Đurašin), Leovac (od 46. Kovač), Budin (od 46. Tomasović), Lacković (od 46. Memić) . Trener: Mario Habeić.
MEŠTRICA: I.Mihalinčić (cap.), T.Janječić, Puljiz, Ledinski, G.Mihalinčić, Tuka, M.Janječić, Džalto, Pisačić, Vidaković. Trener: Andrej Svetec.
Reporter 447 - 17.04.2025.










Izdvojeno
-
HOTNEWSprije 3 dana
FOTO Prometna nesreća na križanju Fizirove i Avenije Pape Ivana Pavla II
-
HOTNEWSprije 5 dana
Grad Velika Gorica u borbi protiv ilegalnog otpada iz Zagreba
-
Vijestiprije 3 dana
Stiže dječji doplatak za ožujak, pogledajte tko sve ima pravo na njega
-
Vijestiprije 1 dan
Grad dijelio besplatne porcije prženih ribica povodom Velikog petka