Povežite se s nama

Sport

‘I kroz dobre i loše trenutke treba raditi na sebi, pokušati rasti i postati bolji’

Ivan Prelec, trener koji je uveo HNK Goricu u Prvu HNL, u opširnom intervjuu govori o usponima i padovima, o slavlju i otkazu, o obitelji, prijateljima, životnim parolama i humanitarnom radu…

Objavljeno

na

Kraj je godine, još malo pa nestalo, vrijeme je za posljednje poglede unatrag. U životu, ali i u sportu. Konkretnije, u nogometu. Kraj je godine koja je povijesna za hrvatski, ali i za gorički nogomet. Velike su tu zasluge svakog pojedinca iz HNK Gorice, počevši od trenera Sergeja Jakirovića, preko svih igrača, ljudi u i oko kluba, no bilo bi nepošteno zaboraviti i one koji su bili tu pa otišli svojim putem. Kao, recimo, Ivan Prelec (31).

Trener je to koji je uveo Goricu u Prvu HNL, pa onda otišao u poljsku Legiju, raditi s prijateljem i kolegom Deanom Klafurićem. Nije potrajalo, neočekivano brzo Klaf i Prela su se vratili kući, pa se odjednom otvorila i jedna drukčija stranica trenerskog života. Prelec se tako nakon 11 godina trenerske karijere prvi put našao u situaciji da je bez posla, da je daleko od terena, svlačionice i igrača, a sasvim je logično da nogometnom fanatiku poput njega to teško pada. Međutim, nije on tip koji će mirovati, iskoristio je vrijeme da radi na sebi, ali i za humanitarno djelovanje. Njegova je ideja Turopoljsko srce, akcija i malonogometni turnir kojim je skupljeno gotovo 54.000 kuna, prekrasna priča za kraj godine.

I zato je Ivan Prelec na kavu s novinarom došao nasmiješen, sretan i zadovoljan. I rječit kao i uvijek. Novogodišnji intervju ispao je opširan, životan, na trenutke i emotivan, a što je sve ispričao doznajte u recima koji su pred vama…

Ivane, iza tebe je prilično neobična godina, puna preokreta, uspona i padova. Kako njenog zadnjeg dana gledaš na 2018. godinu?

Uvijek sam govorio da se u jednoj godini može dogoditi nezamislivo puno toga. To sam shvatio i ranijih godina, da se u tom relativno kratkom razdoblju mogu razvijati i kao osoba i kao trener, da možeš puno raditi na sebi, ali i utjecati na svoju okolinu. Najbolji dokaz toga je baš 2018. godina. Nakon što sam vodio kadete Dinama, napravio sam iskorak u seniorski nogomet, zatim i taj povijesan rezultat s Goricom, pa je došla situacija da idem raditi s kolegom s kojim se nogometno razumijem u Legiju, na viši nivo… A onda dobiješ jednu vrstu šamara. I shvatiš da je život takav, da u jednom trenutku može sve ići super pozitivno, a već u drugom se sve može okrenuti. Prošao sam sve, od toga da sam bio na vrhu kad smo ušli u prvu ligu, preko toga da smo dobili otkaz u Legiji, pa do toga da sam prvi put u 11 godina trenerske karijere bez posla. Ali, kao što sam bio zahvalan na onome što smo napravili s Goricom, tako sam zahvalan i na situaciji u kojoj se sad nalazim, jer i kroz sve ovo mogu napredovati. Treba se naučiti nositi s tim da u životu postoje usponi i padovi, a ja to prihvaćam. Nije mi lako, nije nimalo, ali trudim se prihvatiti da je to tako i raditi na sebi. Znam da nakon ove silazne putanje dolazi uzlazna, samo je pitanje u kojem će ona smjeru i koliko daleko otići. Budući da nemam posao, imam puno više vremena za obitelj, za dvije kćerke i suprugu, a otvorio mi se prostor i za razmišljanje o nekim drugim stvarima, o ljudima i potrebama. Tako se rodila ta ideja o Turopoljskom srcu, koja je došla kao najljepši mogući kraj godine.

Ok, ajmo redom… Za početak, jesi li ikad požalio što si napustio Goricu nakon ulaska u 1. HNL i otišao u Legiju, gdje nije ispalo idealno?

Lagao bih kad bih rekao da ne razmišljam o tome jesam li mogao nešto napraviti drugačije, ali u tim trenucima odmah sam sebe, onako, lupim po glavi. Vjerujem da u životu nema pravih i krivih odluka, jer svaka odluka, kakva god bila, zahtjeva da nakon nje i djeluješ u određenom pravcu. Svatko od nas će, kad pogleda unazad, shvatiti da je donosio i dobre i loše odluke, pod navodnicima rečeno, ali svaka od tih odluka je naš put koji nas gradi. Ukratko, ne mislim da sam pogriješio nego tražim način kako da iz svake situacije izađem bolji. I u trenucima kad sve ide super, i u onima kad naizgled nije sve baš sjajno, tražim način kako rasti kao osoba i trener. Eto, zato kažem da pogrešne odluke ne postoje.

Slavlje igrača HNK Gorice nakon osvojene Druge HNL. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Što se točno dogodilo u Legiji, kako je došlo do tog ekspresnog otkaza?

Vrlo jednostavno, kad dođeš na taj nivo, rezultat je jedini važan. Nakon što je Dean Klafurić prošle sezone tamo napravio strašan uspjeh, dobio je priliku krenuti u novu sezonu, u kojoj je glavni cilj bio ulazak u Europsku ligu, ali tako što ćemo doći do posljednjeg pretkola Lige prvaka. Mi smo pokleknuli na drugom koraku, nismo prošli Spartak Trnavu i s time se u klubu, pod pritiskom medija i navijača, nisu mogli nositi. Odlučili su da više ne vjeruju Klafu, odnosno nama, i rastali smo se. Po meni, stvar je tu vrlo jasna. Mi tamo nismo dobili kontinuitet rada da napravimo ono što smo zamislili, zbog čega nam je žao, ali prihvaćamo da je to realnost u poslu koji radimo.

Dugo ste Klafurić i ti maštali o tome da radite zajedno, kao trenerski dvojac, a ta prilika je i stigla u Legiji. Je li ta priča išta promijenila u vašim planovima i željama?

Mi se poznajemo već dugi niz godina, nogometno i po nekim životnim vrijednostima smo vrlo slični, a u nekoliko navrata smo surađivali i u Dinamu. Međutim, ovo je bilo prvi put da službeno radimo zajedno i stvarno je trajalo prekratko da bismo mogli suditi o tome jesmo li idealan par ili nismo. U svakom slučaju, znam da smo kompatibilni, da možemo surađivati. Bez obzira na to što smo dobili otkaz u Legiji, siguran sam da smo radili dobre stvari, koje bi tek s vremenom došle na vidjelo, tako da obojica razmišljamo da smo dovoljno dobri da možemo raditi odvojeno, ali i da smo spremni na još nekoliko projekata raditi zajedno. Otvoreni smo prema obje opcije, no najvažnije je da ćemo si uvijek međusobno biti podrška, da ćemo se moći naći, čuti, pričati o nogometu onako kako smo to radili i do sada.

Ivan Prelec ostavio je dubok trag u svojoj Gorici. Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pratio si, naravno, i sve što se događa u Gorici. Kako ocjenjuješ svog nasljednika Sergeja Jakirovića?

Prvo, ideja Gorice je bila da nastavimo suradnju, tako da sam ja svojim odlaskom u Legiju u tom trenutku stavio klub u nezgodnu situaciju, pa ljudi koji vode klub nisu imali previše vremena da pronađu novo rješenje. U trenutku kad je odabran Sergej, koji je moj prijatelj i kolega s Akademije, nitko nije mogao znati kako će se to razvijati, iako znamo koje su njegove kvalitete i prednosti. Međutim, ova polusezona pokazala je da je on za Goricu u tom trenutku bio pun pogodak, zbog čega mi je jako drago. I zbog kluba, i zbog njega osobno. Vjerujem da u suradnji s ljudima koji vode klub Sergej može i dalje nastaviti raditi dobre stvari.

Slažeš li se s onima koji kažu da je njegov stil igre bio idealan za Goricu kao novog prvoligaša?

Da, slažem se, jer velika je razlika između druge i prve lige, nikad nije lako novacima u prvoj ligi. Sergej je sa stilom igre koji preferira, s načinom na koji vodi momčad, doista bio jako dobra opcija za Goricu. Normalno je da si kao novak u ligi često u podređenoj situaciji, a on se tome jako, jako dobro prilagodio. U prvom dijelu polusezone Gorica je bila iznenađenje za sve, s obzirom na to da se jako dobro i organizirano branila, što je isključivo njegova zasluga, a naprijed je iskorištena ta individualna kvaliteta kroz Atiemwena, Zwolinskog i još neke igrače. Ta kombinacija je donijela rezultat koji je, rekao bih, van svih očekivanja za sve nas.

Sergej Jakirović naslijedio je Preleca na klupi Gorice. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U svemu tome iskočio je Nigerijac Atiemwen, sjajan igrač koji je u Goricu došao još prošle zime, dok si ti bio na klupi. Kako je došlo do njegova angažmana?

Sportski direktor Niko funkcionira tako da od trenera zatraži informaciju kakvi mu profili igrača trebaju, na kojim pozicijama, nakon čega ih krene tražiti i na kraju ponudi četiri, pet imena za svaku od tih pozicija koji se uklapaju u ono što trener traži. Nakon toga trener napravi rang listu, odredi tko mu je prvi, drugi, treći, četvrti i peti izbor, a Niko se baci na posao. U jednom trenutku je poslao snimku Belog i pitao što mislim o njemu. Pogledao sam video i na pravu pomislio da je to neka šala, jer poslao mi je igrača za kojeg nakon minutu gledanja vidiš da je top klasa. Poslao sam snimku svom pomoćniku Cici Grliću, da bi me on nazvao i pitao: ‘Čekaj, je li ovo neka šala? Pa naravno da je ovo igrač za nas!’ Rekao sam da znam to jako dobro, ali da nisam bio siguran jesam li dobro vidio, jer zvuči nerealno da možemo dobiti takvog igrača. Međutim, stjecajem sretnih i spretnih okolnosti pojavila se opcija da dođe u Goricu. Bio je u Osijeku, gdje nisu definirali njegov status, on više nije želio čekati, bližio se kraj prijelaznog roka… Zahvaljujući Niki i njegovim pregovaračkim sposobnostima, uspjeli smo ga dovesti i to se pokazalo kao pun pogodak.

Priča kaže da čovjek ni na treningu nije izgubio duel, a vidimo i da zabija, asistira… Koliko je Beli zaista dobar?

Ovako na prvu ne izgleda toliko fizički snažan, ali on je iznimno nogometno i situaciono inteligentan. U svakom trenutku zna se postaviti, vrlo je agilan, veliki broj duela odnese, ali ne radi se tu o apsolutnoj snazi, nego u pravom trenutku uđe u kontakt, kad protivnički igrač izgubi stabilnost. Rekao bih da gotovo ‘na prevaru’ napravi to da izgleda da ne može izgubiti duel. U svakom slučaju, to je igrač koji posjeduje iznimnu kvalitetu, koji zna igrati nogomet, razumije ga, brz je… Prototip je modernog nogometaša, no stalno govorim da su njegovi potencijali još i puno veći od ovoga što je dosad pokazao. Siguran sam da pripada i na puno viši nivo od HNL-a, no da bi došao na tu razinu, mora igrati kvalitetno u kontinuitetu, smanjiti amplitude u igri, igrati u oba smjera… Ovdje se puno toga svodi na njegovu individualnu kvalitetu, a na toj nekoj višoj razini morat će se još više podrediti momčadi, imati veću odgovornost u igri u oba smjera.

Iyayi Belive Atiemwen došao je u klub u Prelecovoj eri. Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Nećemo baš o svim igračima pojednično, ali ajmo ostati još malo na Kristijanu Kahlini… Iza njega je briljantna godina, koja je završila osvajanjem Kutije šibica. U čemu je njegova tajna?

On je profil čovjeka i igrača koje ne možeš ne voljeti. Takav je profesionalac i radnik da doslovno plijeni, njegov odnos prema onome čime se bavi može biti primjer za svakoga. Imao je težak put, dugo mu je trebalo da dođe do ovoga gdje je sad, ali ja ne bih rekao da je isplivala samo njegova kvaliteta. Isplivalo je sve ono što je radio posljednjih pet godina, njegov odnos, pristup i rad došao je na naplatu. Spreman je stalno učiti, a to se vidi i po primjeru njegove igre nogom. Ranije nije bio naviknut da sudjeluje u igri na taj način, ali brzina kojom je on prošle sezone usvojio ono što sam tražio od njega je fenomenalna. I sjajan je osjećaj vidjeti ga na Kutiji, kako igra, uključuje se u igru, sudjeluje… Mnogi su zapanjeni njegovim napretkom, ali to je pokazatelj koliko se možeš unaprijediti radom. Siguran sam da ovo nije njegov vrhunac, da će njegova karijera i dalje ići uzlaznom putanjom. Iako znam koliko je sretan i zadovoljan u Gorici, vjerujem da će napraviti transfer, da će napraviti iskorak na još viši nivo, i da će pokazati svoje prave vrijednosti.

Kako gledaš na problematiku koja muči mnogi. Odnosno, ima li Gorica previše stranaca?

Mišljenja su podijeljena, no sportski direktor Niko tako je funkcionirao i u Žalgirisu. Traži igrače iz cijeloga svijeta i to je područje u kojem se on najbolje snalazi, u kojem najbolje može iskazati svoje kvalitete. Isto tako, znam da je došao u Hrvatsku kako bi pronalazio i promovirao i hrvatske talente, a u svemu tome bitan je balans. Naravno da bismo svi mi voljeli da igraju samo naši dečki, igrači iz Turopolja, iz Hrvatske, ali treba reći i da su stranci koji su došli pokazali da su karakterni, da su se dobro uklopili u hrvatski životni stil i u momčad. To je jako dobar spoj i zato mislim da je ovo dobar put. Kažem, nije pogrešno dovoditi strance, ali važno je zadržati balans, jer i u Hrvatskoj ima fenomenalnih igrača. Evo, Martin Šroler je pravi primjer toga, zato mislim da je pravi put graditi naše igrače i dovoditi kvalitetu izvana. Bude li sinergije, nastave li funkcionirati ovako dobro, to je pravo rješenje.

Kako vidiš Dinamovu jesen? Radio si godinama u omladinskom pogonu “modrih”, poznaješ i Nenada Bjelicu…

Ja se osjećam kao dinamovac i ovo je prekrasna priča. Često je Dinamo bio blizu, ali nedostajali su neki detalji da se napravi taj iskorak. Trener Bjelica je napravio odličan posao, ne toliko u smislu da Dinamo plijeni igrom, više je napravio odličan balans u svlačionici, u kojoj prevladavaju igrači koji su se karakterno spremni podrediti momčadi. A kad imaš dovoljan broj takvih igrača, dobiješ pravu sinergiju u svlačionici. Recimo Gavranović… Izraziti je individualac i kao takav može biti veliki plus, ali i veliki teret momčadi. Međutim, i on i još neki igrači podredili su se momčadi i zato je to sve tako dobro izgledalo. Slična je situacija i u Gorici, to je zgodna paralela jer ni u Dinamu ni u Gorici nema tog jednog, dvojice ili trojice koji će iskakati iz kolektiva. Tako je znalo biti sa Sammirom, Soudanijem i još nekim igračima, a činjenica da toga nema po meni je glavni razlog Dinamova uspjeha. I nadam se da će tako nastaviti i na proljeće, jer to je dobro za hrvatski nogomet u cjelini.

05.05.2018., Zagreb – Druga HNL, 30. kolo, NK Sesvete – HNK Gorica. Ivan Prelec.
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

A Hajduk? Kako gledaš na situaciju na Poljudu?

Povući ću paralelu s Legijom. Hajduk je klub s fenomenalnom atmosferom, s tradicijom i navijačima koji izazivaju svaki respekt, s ogromnom ljubavlju prema klubu… Međutim, dolje su i očekivanja proporcionalno takva, što se lako može pretvoriti u problem, pogotovo ako očekuješ da će se nešto napraviti preko noći. Mislim da je za Hajduk dobar izbor dovođenje kvalitetnih ljudi u omladinsku školu, a sad je priliku na klupi prve momčadi dobio Siniša Orešćanin, koji je dio te kvalitetne ekipe. Fenomenalan je trener, radio je sjajne stvari i s Hajdukovom B momčadi, i nadam se da će dobiti vrijeme da nešto napravi. To bi bilo dobro i za Hajduk i za hrvatski nogomet. Ne dobije li vrijeme, bude li sve kao i dosad, bojim se da će Hajduk kao klub biti u sličnoj situaciji kao posljednjih nekoliko godina.

Bila je ovo i godina ruskog srebra… Jesmo li već zaboravili da smo svjetski viceprvaci?

Ne čini mi se tako, svi smo još opijeni tim uspjehom, jer mala smo nacija s takvim vrhunskim rezultatima, i mislim da je sad vrijeme da se nastavi ulagati i razvijati naš nogomet kroz infrastrukturu, stadione, terene. Imamo jako puno talenta, ali u taj talent treba i ulagati. Sve zemlje u našem okruženju i cijeloj Europi ulažu silan novac, a mi u tom dijelu kaskamo, i zato treba iskoristiti ovaj impuls. Treba ulagati u veće nogometne centre, a onda i u manje podcentre, da se klubovima daju sredstva koja će se pametno uložiti. Bude li tako, bit će moguće da se rezultat iz Rusije nekad u budućnosti i ponovi.

Dakle, ne nacionalni stadion, nego ulaganje u manje centre?

Apsolutno! Nacionalni stadion trebao bi biti šlag na torti, a što će ti šlag ako nemaš biskvit? Ispravniji je put doći do toga da svi imaju kvalitetne terene i prave uvjete za rad, a nakon toga će nacionalni stadion doći kao točka na i. Ali tek kad dođe vrijeme za to.

Doći će vrijeme i za tvoj novi angažman, no kako provodiš dane bez posla?

Moram priznati da su mi dani itekako ispunjeni. Puno je više vremena za druženja s prijateljima, ali i za obitelj, na čemu sam iznimno zahvalan. To je ona priča… Nekad ti život donese situaciju koja ti se čini kao jako loša, jer za mene je strašno biti bez nogomet, ali sve ovo vrijeme obitelj je jako patila. Zato sam sad sretan što se mogu puno više posvetiti svojim curama, supruzi i kćerkama. Posvetio sam se i edukaciji, preko Uefa PRO licence, koju završavam, a i na višoj trenerskoj, gdje sam usmjerio kondicijsku pripremu, ostalo mi je još nekoliko ispita, to bih volio riješiti u ovom periodu. Vrijeme mi je ispunjeno, ali moram priznati da se osjećam nepotpuno. Kad nisam na terenu… Ma fali mi to, fali nemoguće. Dođe mi da odem trenirati limače bilo gdje, samo da budem na terenu, samo da radim, no svjestan sam da prije svega moram biti strpljiv. Prilika će doći, pitanje je samo kad i u kojem obliku. Znam samo da ću je dočekati spreman.

Spomenuli smo i akciju Turopoljsko srce, malonogometni turnir oko kojeg vrtila ta priča… Kako je došlo do ideje, kako do realizacije?

Taj višak vremena koji sad imam doveo je do toga da sam počeo razmišljati što svi mi kao zajednica možemo napraviti da povežemo sport i humanitarno djelovanje. I tako sam, dok sam se vozio po autocesti, bio malo sam sa sobom, došao na tu ideju, dijelom je i razvio u glavi… Sjetio sam se turnira Četiri kafića u Splitu i to mi je bila neka polazišna točka. Velika Gorica ima veći broj kultnih kafića, za koje sam mislio da bi voljeli sudjelovati u prikupljanju sredstava za obitelji s djecom. Nazvao sam svog prijatelja Kristijana Japeca, rekao mu ideju, još smo je malo razradili, otišli do Dražena Vezmara iz Panadić Sporta, i on je odmah pristao, tako da smo doslovno u dva i pol tjedna napravili sve. Imali smo i pomoć prijatelja, ali i Grada, a na kraju je nastala prekrasna priča.

Ispada da su velika ta turopoljska srca?

Kad smo kretali, nisam vjerovao da će se toliki broj ljudi, donatora i sponzora uključiti, no ova priča je toliko brzo rasla… I pokazala da kod nas ima velik broj ljudi koji mogu i žele pomoći, no treba im ponekad mali poguranac, da ih se probudi, potakne, a onda nastane nezadrživ val. Prikupili smo novac izvan svih naših očekivanja, a mi već imamo 14 obitelji, koje smo obišli i kojima ćemo pomoći na razne načine. Nekima će se napraviti stolarija, nekima će se kupiti neki kućanski aparat, peći, pećnice… Kad malo obiđete te obitelj, shvatite da ljudi u našem kraju žive čak i u nehumanim uvjetima. Evo, postoji obitelj s petero djece koja nema kupaonicu! Ljudi se nemaju gdje oprati, možete misliti kako je to kad dođu ove hladnoće. Kad čovjek sve to prođe i vidi, lako je shvatiti da je nama zapravo jako lijepo u životu. Krećemo se u nekom užem krugu ljudi, u gradu, nema toliko teških socijalnih slučajeva, tako da ti dođe da se rasplačeš kad vidiš kako ljudi žive. Zato sam toliko sretan što tim ljudima možemo barem malo pomoći, olakšati im život. To je vrijedna stvar za sve nas.

Koliko čujemo, ta priča ide i dalje?

S obzirom na broj ljudi koji se uključio, na uspjeh cijele priče, odlučili smo osnovati humanitarnu udrugu Turopoljsko srce, koja će biti aktivna cijele godine, a glavni događaj bit će taj turnir, koji će postati tradicionalan. Kad gledam što smo uspjeli napraviti ove godine, kad vidiš taj entuzijazam kod ljudi, siguran sam da ćemo sljedeće godine napraviti pravi spektakl.

Bližimo se kraj, ajmo se prebaciti na želje za 2019. godinu?

Ja sam sretan i ispunjen čovjek. Zahvalan sam što imam zdravu obitelj, što sam ja zdrav i što imam mogućnost raditi ono što volim. Uvijek će u životu biti uspona i padova, a ja bih volio da u 2019. nastavim uživati, da budem sretan kao što sam sretan sad. I vjerujem da će se stvari posložiti kako je najbolje za mene.

Što ćemo poželjeti HNK Gorici?

Želim Gorici da nastavi raditi kao do sad, s istim entuzijazmom među ljudima koji vode klub, ali i među glavnim akterima, igračima na terenu. Želim svima i da budu svjesni da je sport takav da donosi različite rezultate, i bolje i lošije, da budu na to spremni. Gorica je pokazala da je organizacijski stasala, da je jedan od najbolje organiziranih klubova u državi, ali tu bih ponovio onu parolu koju sam često spominjao kao trener – tko ne teži biti bolji, prestaje biti dobar! To je ključ uspjeha, toga se Gorica treba držati. Ne smije se nitko zadovoljiti onime što je napravljeno do sad, treba stalno težiti napretku, to je jedini način.

Je li doista moguće da u perspektivi doživimo i europske utakmice u Velikoj Gorici?

U perspektivi sigurno. Vidjet ćemo hoće li to biti u bližoj ili daljoj budućnosti, i nije presudno. Klub se postepeno diže već godinama, sad samo treba nastaviti raditi, a bude li tako, neupitno je da će se i ta Europa dogoditi. Manje je bitno kad će se to dogoditi, bitnije je da klub bude čvrst i stabilan, a onda će i Europa doći kao nagrada.

Sport

Ovdje su se rađali i “Bilić Boysi”… Hrvatska U-21 ponovno je doma u Velikoj Gorici

Hrvatska U-21 reprezentacija na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici igrat će drugu utakmicu kvalifikacija za Europsko prvenstvo protiv Ukrajine. Akcija kreće u utorak u 18 sati, a ulaz za gledatelje je – besplatan

Objavljeno

na

Objavio/la

U vrijeme kad je Slaven Bilić bio izbornik, a Luka Modrić, Eduardo, Ćorluka, Kranjčer i ostatak društva nositelji kvalitete u rosteru, hrvatska U-21 reprezentacija svom je dom pronašla u – Velikoj Gorici. U srcu Turopolja voljeli su biti smješteni, trenirati, ali i igrati svoje utakmice, uključujući i one najvažnije…

Prošlo je od tad gotovo cijelih 20 godina, promijenio se i svijet, i naš stadion, i naš klub, i Luka Modrić, a u utorak poslijepodne ponovno će upravo Velika Gorica biti dom U-21 reprezentacije. Izbornik je danas Ivica Olić, kvalitetu nose igrači poput Lovre Zvonareka, Adriana Jagušića, Fabijana Krivaka i ostalih, među kojima su i po jedan naš dečko i naš igrač.

Naime, u utorak od 18 sati na vršnjake iz Ukrajine krenut će i igrač Gorice Ante Kavelj, ali i bivši igrač Gorice, danas golman Dubrave Tim Kabel Josip Cundeković. Priključio se ovom društvu prije dva dana i Luka Vušković, vjerojatno i najjače ime u kadru izbornika Olića, a svi oni imaju zajednički cilj srušiti Ukrajinu. U nogometnom, ne u ruskom smislu…

– Ovo je drugi ciklus, u kojem smo imali sedam dana za pripremu utakmice, što nam je omogućilo dovoljno vremena za trening i taktičke pripreme. Gledali smo Ukrajinu uživo u Sloveniji protiv Mađarske i dobili puno realniju sliku nego nakon njihove prve utakmice s Litvom. Imaju kvalitetu, zasluženo su bili u prvoj jakosnoj skupini, vidi se da imaju glavu i rep. Vodi ih španjolski trener, prepoznaje se sustav 4-3-3 i jako su dobro uigrani. Očekujem tešku utakmicu, ali isto tako vjerujem da imamo bolju momčad i da ćemo to potvrditi na terenu – rekao je izbornik Olić.

Dan uoči utakmice na novom travnjaku našeg stadiona treninge su isplanirali i jedni i drugi, a u utorak od 18 sati krenut će žestoka borba za bodove. Bit će to nastavak nogometne ponude visoke razine u našem gradu u posljednje vrijeme, budući da je Gorica nanizala tri domaće utakmice, da će ih nanizati još šest, a sad će još igrati i buduće zvijezde hrvatskog i ukrajinskog nogometa.

Da stvar bude još bolja, ulaznice za ovu utakmicu neće se naplaćivati, ulaz je besplatan, a to je prilika koju ljubitelji nogometa u našem gradu ne bi smjeli propustiti.

Nastavite čitati

Sport

Čudesni niz Udarnika traje i dalje: Četiri utakmice, četiri pobjede, a dojam za pet!

Rukometašice Udarnika pobijedile su Karlovac 36-20 na svom parketu i nastavile savršeni niz na početku nove sezone. Četiri utakmice, četiri pobjede, gol-razlika impresivnih +43… I veliki izazov u sljedećem kolu!

Objavljeno

na

Objavio/la

Skromno, tiho i bez velikih najava u novu sezonu 2. HRL Zapad ušle su rukometašice Udarnika, na čelu s njihovom trenericom Ljiljanom Ivaci. Pojačanja nisu bila pretjerano zvučna, barem ne na prvu, a ni priče o ambicijama nisu bile glasne i glamurozne… Međutim, Ljilja i njezine cure izgledaju krenule su – boli glava!

Nakon prve dvije pobjede u sezoni bilo je top, uz puno razloga za zadovoljstvo, pogotovo zato što su obje bile uvjerljive, dvocifrene po pitanju razlike. Prva koja nije bila takva stigla je u trećem kolu, na jednom malo drukčijem gostovanju, jer taj je put do Raba, na kojem je Senia bila domaćin, bio “prvo gostovanje trajektom u povijesti kluba”. Ujedno, bila je to i treća pobjeda u tri utakmice.

Da bi se niz mogao nastaviti i ovoga vikenda, u prvoj sljedećoj domaćoj utakmici, dao je naslutiti i položaj gošći iz Karlovca na tablici, ali i Udarnikova forma. Međutim, da će to biti baš ovako uvjerljivo, da će niz nastaviti impresivnom pobjedom od čak 16 golova razlike… E, to je već – wow!

Karlovac je ozbiljno u utakmici bio otprilike četiri uvodne minute, jer već u 11. minuti Udarnik je imao pet golova viška, da bi do predaha prednost narasla na ogromnih 17-9. Praktički identičnu sliku gledali smo i nastavku, kad je Udarnik stekao novih osam golova prednosti, pa je sve završilo s tih zastrašujućih 36-20.

Karla Brakus postigla je osam golova i još jedanput pokazala koliko je značajno pojačanje za ovu ekipu Udarnika. Isto vrijedi i za Lorenu Belanić, koja je bila precizna sedam puta, šest komada zabila je Katarina Gujić, a po triput su precizne bile Iva Žerdin i Leona Lilić.

Za ekipu koja nakon četiri kola ima savršen učinak u bodovima i gol-razliku +43 (?!) najveći dosadašnji izazov slijedi idućeg vikenda, u petoj rundi prvenstva. Udarnik, naime, ide u goste kod Trešnjevke, koja je nanizala tri pobjede u posljednja tri kola. Jednu manje od sjajnog Udarnika!

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Izravnali račune točno u podne: Pobjeda Gorice kao uvertira za svadbu!

Rukometaši Gorice došli su do vrijedne pobjede 29-27 u gostima kod Bjelin Spačve u Vinkovcima. Ceković je zabio sedam golova, Mlakar i Neralić po pet, Solariček četiri… Sorić je skupio deset obrana

Objavljeno

na

Objavio/la

Zbog jedne svadbe u Vinkovcima, fešte na kojoj su naumili sudjelovati brojni igrači Bjelin Spačve, početak utakmice između toga kluba i Gorice ove je subote zakazan – točno u podne. Plan domaćina, u njihovu idealnom scenariju, bio je “odraditi” Goricu, pa se posvetiti nekim drugim oblicima zadovoljstva prikladnim slavonskim svadbama, ali zapelo je s tim planom već na startu…

Goričani se nisu morali razbuđivati u ovom neobičnom terminu, budući da su na nogama bili od vrlo ranih jutarnjih sati, a tako je nekako i krenulo. Povela je Gorica 3-1, no tad je došlo do malog zastoja. Bjelin Spačva preuzela je kontrolu, otišla na velikih 13-9 osam minuta prije kraja poluvremena, da bi se do odlaska na odmor stvari ipak značajno preokrenule. Goričani su napravili seriju 6-1 i na predah otišli s prednošću od jednoga gola.

Drama i preokreti tu su tek počeli, jer otišla je Gorica na početku nastavka na tri gola prednosti, da bi nova serija Vinkovčana ponovno donijela preokret i vodstvo domaćina. I onda, baš kao i u prvom poluvremenu, odluka pada u posljednjih osam minuta… Gorica je baš na toj udaljenosti od sirene povela 26-25, a šest minuta prije kraja bilo je 27-27. U tom su trenutku gorička vrata zaključana, prolaza više nije bilo, a veliku i vrijednu pobjedu donijeli su Grubišić i Neralić, za konačnih 29-27.

Bila je ovo utakmica u kojoj su se Goričani, osim za bodove, borili i za vraćanje nekih starih dugova, jer upravo su porazom od 14 razlike u Vinkovcima, na istome ovome mjestu, prošle sezone ostali bez plasmana u Ligu prvaka. Nisu to sasvim sigurno zaboravili, motiv je morao biti posebno naglašen, a to je na kraju i dovelo do jako važne pobjede, kojoj je Gorica zadržala drugo mjesto u skupini A.

Standings provided by Sofascore

U sljedećem kolu Gorici dolazi Trogir, igrat će se u subotu od 18.30 sati, a time će biti završen i prva polovica uvodnog dijela prvenstva. Drugim riječima, Gorica će doći na pola puta od plasmana u Ligu za prvaka…

Nastavite čitati

Sport

Sjajan nastup velikogoričkih trkača na 33. Zagrebačkom maratonu

Dvanaest članova velikogoričkog kluba nastupilo je na 33. Zagrebačkom maratonu, dok su dvojica predstavnika branila boje kluba na utrkama u Dalmaciji.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: ATK Turopolje

Na 33. Zagrebačkom maratonu, održanom u nedjelju na ulicama metropole, među pet tisuća sudionika našlo se i dvanaest članova ATK-a Turopolje. Natjecali su se u maratonskoj, polumaratonskoj i desetkilometarskoj utrci, a boje kluba branili su i trkači na utrkama u Dalmaciji.

Najbolje rezultate među Velikogoričanima na glavnoj 42-kilometarskoj dionici ostvarili su Bojan Šebrek i Josip Martinović, obojica s osobnim rekordima i vremenima blizu granice od tri sata. Šebrek je maraton završio za 3:04:41 (chip vrijeme 3:04:21) i zauzeo 59. mjesto ukupno te 14. u kategoriji M40. Martinović je ciljem prošao za 3:06:46 (chip 3:06:34), što mu je donijelo 62. mjesto ukupno i 16. u kategoriji M40.

Svoje prve maratone istrčali su Tomislav Delač (4:49:28) i Martin Potočnik (4:59:45), obojica uspješno debitirajući na zahtjevnoj dionici od 42 kilometra.

Na polumaratonskoj utrci nastupilo je šestero članova kluba. Želimir Delač ostvario je najbolji plasman, s vremenom od 1:36:09 osvojio je prvo mjesto u kategoriji M65 i 91. mjesto ukupno. Slijedili su ga Marko Budanko (1:41:12), Tomislav Dedić (1:45:23) i Darko Kovač (2:07:09).

U ženskoj konkurenciji na istoj dionici, Matea Pokas je svoj prvi polumaraton istrčala za 1:50:35, dok je Tanja Radić utrku završila za 2:13:34. Na 10-kilometarskoj utrci nastupile su Stanka Svetličić i Ivanka Potočnik. Svetličić je s rezultatom 59:56 (chip 59:09) uspjela probiti psihološku granicu od sat vremena, dok je Potočnik utrku završila za 1:04:34.

Dan ranije, u subotu, klub su predstavljala dvojica trkača u Dalmaciji. Goran Siuc je na Hvaru nastupio na Spartan Beast 21K utrci, dugoj gotovo 25 kilometara s 30 prepreka, koju je završio za nešto više od četiri sata. Marijan Malčević pak je sudjelovao na Dalmatia Ultra Trailu, na stazi Sea DUT dugoj 57,6 kilometara s 3000 metara visinske razlike, koju je savladao za deset i pol sati.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac sedmom pobjedom preuzeo vodstvo

Objavljeno

na

Objavio/la

Turopoljac je u 11.kolu Premier lige zabilježio pobjedu protiv Bestovja rezultatom 3:1, golovima Davida Gogića, Filipa Sarafa i Petra Milića, za goste David Mišić. Sedmom pobjedom i 23 boda Kučani su opet na prvom mjestu u trenutačnom poretku.

Kuče,12.10.2025. Premier liga-11.kolo: Turopoljac-Bestovje 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče,12.10.2025. Premier liga-11.kolo: Turopoljac-Bestovje 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Domaći su svoju bolju igru na početku susreta realizirali pogotkom Gogića za vodstvo 1:0. Rezultat se nije mijenjao sve do završnice prvog poluvremena, a onda je F. Saraf u 40. povisio na 2:0. Dvije minute kasnije mrežu gostiju za 3:0 pogađa Milić, uvjerljivo najmlađi igrač na terenu (02/2009).

Kuče,12.10.2025. Premier liga-11.kolo: Turopoljac-Bestovje 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče,12.10.2025. Premier liga-11.kolo: Turopoljac-Bestovje 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Bestovje je drugo poluvrijeme započelo s nova četiri igrača na terenu i to se ubrzo pokazalo kao dobar potez. Nakon brze akcije po desnoj strani u 56. minuti Mišić je iskosa pogodio suprotne rašlje za 3:1. Turopoljac se većim dijelom drugog poluvremena ograničio na hitre kontranapade, koji su bili neučinkoviti zbog pogrešnih rješenja pred suparničkim vratima.

Kuče,12.10.2025. Premier liga-11.kolo: Turopoljac-Bestovje 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopoljac (11 7 2 2 19:8 23) je sa 23 boda opet na prvom mjestu u trenutačnom poretku, ispred Poleta (11 7 1 3 22:11 22) i Dubrave (11 7 1 3 19:13 22).

Galerija fotografija

Premier liga NSZŽ-e 2025./2026., 11.kolo

NK Turopoljac – NK Bestovje 3:1 (3:0)

Kuče. ŠRC Kuče. Nedjelja, 12.10.2025., 15:30 sati. Gledatelja: 70. Sudac: Marko Vuković (Zelina). Pomoćni suci: Bruno Geller i Domagoj Kušec (oba iz Svetog Ivana Zeline). Delegat: Tomislav Vlahović (Velika Gorica). Strijelci: 1:0 – Gogić (14), 2:0 – F.Saraf (40), 3:0 – Milić (42), 3:1 – Mišić (56).

TUROPOLJAC: Buđak, Martinić, Čunčić, Gogić (od 60. Domić), Matasić, Bogović, F.Saraf, Milić (od 46. Krasnić), Jandriš, Perić, J.Saraf (od 78. Čurek). Trener: Goran Banović.

BESTOVJE: Graciš, Bartol (od 46. Šolčić), Crnolatac, Kuharić (od 46. Matoš), Balen, Briševac (od 68. Krstanović), Pudić (od 46. Mišić), Bencalić, Filipović (od 46. Gajger), Banovec, Krajinović. Trener: Krešimir Mavračić.

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno