Sport

‘I kroz dobre i loše trenutke treba raditi na sebi, pokušati rasti i postati bolji’

Ivan Prelec, trener koji je uveo HNK Goricu u Prvu HNL, u opširnom intervjuu govori o usponima i padovima, o slavlju i otkazu, o obitelji, prijateljima, životnim parolama i humanitarnom radu…

Objavljeno

prije 7 godina

31. prosinca 2018.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kraj je godine, još malo pa nestalo, vrijeme je za posljednje poglede unatrag. U životu, ali i u sportu. Konkretnije, u nogometu. Kraj je godine koja je povijesna za hrvatski, ali i za gorički nogomet. Velike su tu zasluge svakog pojedinca iz HNK Gorice, počevši od trenera Sergeja Jakirovića, preko svih igrača, ljudi u i oko kluba, no bilo bi nepošteno zaboraviti i one koji su bili tu pa otišli svojim putem. Kao, recimo, Ivan Prelec (31).

Trener je to koji je uveo Goricu u Prvu HNL, pa onda otišao u poljsku Legiju, raditi s prijateljem i kolegom Deanom Klafurićem. Nije potrajalo, neočekivano brzo Klaf i Prela su se vratili kući, pa se odjednom otvorila i jedna drukčija stranica trenerskog života. Prelec se tako nakon 11 godina trenerske karijere prvi put našao u situaciji da je bez posla, da je daleko od terena, svlačionice i igrača, a sasvim je logično da nogometnom fanatiku poput njega to teško pada. Međutim, nije on tip koji će mirovati, iskoristio je vrijeme da radi na sebi, ali i za humanitarno djelovanje. Njegova je ideja Turopoljsko srce, akcija i malonogometni turnir kojim je skupljeno gotovo 54.000 kuna, prekrasna priča za kraj godine.

I zato je Ivan Prelec na kavu s novinarom došao nasmiješen, sretan i zadovoljan. I rječit kao i uvijek. Novogodišnji intervju ispao je opširan, životan, na trenutke i emotivan, a što je sve ispričao doznajte u recima koji su pred vama…

Ivane, iza tebe je prilično neobična godina, puna preokreta, uspona i padova. Kako njenog zadnjeg dana gledaš na 2018. godinu?

Uvijek sam govorio da se u jednoj godini može dogoditi nezamislivo puno toga. To sam shvatio i ranijih godina, da se u tom relativno kratkom razdoblju mogu razvijati i kao osoba i kao trener, da možeš puno raditi na sebi, ali i utjecati na svoju okolinu. Najbolji dokaz toga je baš 2018. godina. Nakon što sam vodio kadete Dinama, napravio sam iskorak u seniorski nogomet, zatim i taj povijesan rezultat s Goricom, pa je došla situacija da idem raditi s kolegom s kojim se nogometno razumijem u Legiju, na viši nivo… A onda dobiješ jednu vrstu šamara. I shvatiš da je život takav, da u jednom trenutku može sve ići super pozitivno, a već u drugom se sve može okrenuti. Prošao sam sve, od toga da sam bio na vrhu kad smo ušli u prvu ligu, preko toga da smo dobili otkaz u Legiji, pa do toga da sam prvi put u 11 godina trenerske karijere bez posla. Ali, kao što sam bio zahvalan na onome što smo napravili s Goricom, tako sam zahvalan i na situaciji u kojoj se sad nalazim, jer i kroz sve ovo mogu napredovati. Treba se naučiti nositi s tim da u životu postoje usponi i padovi, a ja to prihvaćam. Nije mi lako, nije nimalo, ali trudim se prihvatiti da je to tako i raditi na sebi. Znam da nakon ove silazne putanje dolazi uzlazna, samo je pitanje u kojem će ona smjeru i koliko daleko otići. Budući da nemam posao, imam puno više vremena za obitelj, za dvije kćerke i suprugu, a otvorio mi se prostor i za razmišljanje o nekim drugim stvarima, o ljudima i potrebama. Tako se rodila ta ideja o Turopoljskom srcu, koja je došla kao najljepši mogući kraj godine.

Ok, ajmo redom… Za početak, jesi li ikad požalio što si napustio Goricu nakon ulaska u 1. HNL i otišao u Legiju, gdje nije ispalo idealno?

Lagao bih kad bih rekao da ne razmišljam o tome jesam li mogao nešto napraviti drugačije, ali u tim trenucima odmah sam sebe, onako, lupim po glavi. Vjerujem da u životu nema pravih i krivih odluka, jer svaka odluka, kakva god bila, zahtjeva da nakon nje i djeluješ u određenom pravcu. Svatko od nas će, kad pogleda unazad, shvatiti da je donosio i dobre i loše odluke, pod navodnicima rečeno, ali svaka od tih odluka je naš put koji nas gradi. Ukratko, ne mislim da sam pogriješio nego tražim način kako da iz svake situacije izađem bolji. I u trenucima kad sve ide super, i u onima kad naizgled nije sve baš sjajno, tražim način kako rasti kao osoba i trener. Eto, zato kažem da pogrešne odluke ne postoje.

Slavlje igrača HNK Gorice nakon osvojene Druge HNL. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Što se točno dogodilo u Legiji, kako je došlo do tog ekspresnog otkaza?

Vrlo jednostavno, kad dođeš na taj nivo, rezultat je jedini važan. Nakon što je Dean Klafurić prošle sezone tamo napravio strašan uspjeh, dobio je priliku krenuti u novu sezonu, u kojoj je glavni cilj bio ulazak u Europsku ligu, ali tako što ćemo doći do posljednjeg pretkola Lige prvaka. Mi smo pokleknuli na drugom koraku, nismo prošli Spartak Trnavu i s time se u klubu, pod pritiskom medija i navijača, nisu mogli nositi. Odlučili su da više ne vjeruju Klafu, odnosno nama, i rastali smo se. Po meni, stvar je tu vrlo jasna. Mi tamo nismo dobili kontinuitet rada da napravimo ono što smo zamislili, zbog čega nam je žao, ali prihvaćamo da je to realnost u poslu koji radimo.

Dugo ste Klafurić i ti maštali o tome da radite zajedno, kao trenerski dvojac, a ta prilika je i stigla u Legiji. Je li ta priča išta promijenila u vašim planovima i željama?

Mi se poznajemo već dugi niz godina, nogometno i po nekim životnim vrijednostima smo vrlo slični, a u nekoliko navrata smo surađivali i u Dinamu. Međutim, ovo je bilo prvi put da službeno radimo zajedno i stvarno je trajalo prekratko da bismo mogli suditi o tome jesmo li idealan par ili nismo. U svakom slučaju, znam da smo kompatibilni, da možemo surađivati. Bez obzira na to što smo dobili otkaz u Legiji, siguran sam da smo radili dobre stvari, koje bi tek s vremenom došle na vidjelo, tako da obojica razmišljamo da smo dovoljno dobri da možemo raditi odvojeno, ali i da smo spremni na još nekoliko projekata raditi zajedno. Otvoreni smo prema obje opcije, no najvažnije je da ćemo si uvijek međusobno biti podrška, da ćemo se moći naći, čuti, pričati o nogometu onako kako smo to radili i do sada.

Ivan Prelec ostavio je dubok trag u svojoj Gorici. Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pratio si, naravno, i sve što se događa u Gorici. Kako ocjenjuješ svog nasljednika Sergeja Jakirovića?

Prvo, ideja Gorice je bila da nastavimo suradnju, tako da sam ja svojim odlaskom u Legiju u tom trenutku stavio klub u nezgodnu situaciju, pa ljudi koji vode klub nisu imali previše vremena da pronađu novo rješenje. U trenutku kad je odabran Sergej, koji je moj prijatelj i kolega s Akademije, nitko nije mogao znati kako će se to razvijati, iako znamo koje su njegove kvalitete i prednosti. Međutim, ova polusezona pokazala je da je on za Goricu u tom trenutku bio pun pogodak, zbog čega mi je jako drago. I zbog kluba, i zbog njega osobno. Vjerujem da u suradnji s ljudima koji vode klub Sergej može i dalje nastaviti raditi dobre stvari.

Slažeš li se s onima koji kažu da je njegov stil igre bio idealan za Goricu kao novog prvoligaša?

Da, slažem se, jer velika je razlika između druge i prve lige, nikad nije lako novacima u prvoj ligi. Sergej je sa stilom igre koji preferira, s načinom na koji vodi momčad, doista bio jako dobra opcija za Goricu. Normalno je da si kao novak u ligi često u podređenoj situaciji, a on se tome jako, jako dobro prilagodio. U prvom dijelu polusezone Gorica je bila iznenađenje za sve, s obzirom na to da se jako dobro i organizirano branila, što je isključivo njegova zasluga, a naprijed je iskorištena ta individualna kvaliteta kroz Atiemwena, Zwolinskog i još neke igrače. Ta kombinacija je donijela rezultat koji je, rekao bih, van svih očekivanja za sve nas.

Sergej Jakirović naslijedio je Preleca na klupi Gorice. Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

U svemu tome iskočio je Nigerijac Atiemwen, sjajan igrač koji je u Goricu došao još prošle zime, dok si ti bio na klupi. Kako je došlo do njegova angažmana?

Sportski direktor Niko funkcionira tako da od trenera zatraži informaciju kakvi mu profili igrača trebaju, na kojim pozicijama, nakon čega ih krene tražiti i na kraju ponudi četiri, pet imena za svaku od tih pozicija koji se uklapaju u ono što trener traži. Nakon toga trener napravi rang listu, odredi tko mu je prvi, drugi, treći, četvrti i peti izbor, a Niko se baci na posao. U jednom trenutku je poslao snimku Belog i pitao što mislim o njemu. Pogledao sam video i na pravu pomislio da je to neka šala, jer poslao mi je igrača za kojeg nakon minutu gledanja vidiš da je top klasa. Poslao sam snimku svom pomoćniku Cici Grliću, da bi me on nazvao i pitao: ‘Čekaj, je li ovo neka šala? Pa naravno da je ovo igrač za nas!’ Rekao sam da znam to jako dobro, ali da nisam bio siguran jesam li dobro vidio, jer zvuči nerealno da možemo dobiti takvog igrača. Međutim, stjecajem sretnih i spretnih okolnosti pojavila se opcija da dođe u Goricu. Bio je u Osijeku, gdje nisu definirali njegov status, on više nije želio čekati, bližio se kraj prijelaznog roka… Zahvaljujući Niki i njegovim pregovaračkim sposobnostima, uspjeli smo ga dovesti i to se pokazalo kao pun pogodak.

Priča kaže da čovjek ni na treningu nije izgubio duel, a vidimo i da zabija, asistira… Koliko je Beli zaista dobar?

Ovako na prvu ne izgleda toliko fizički snažan, ali on je iznimno nogometno i situaciono inteligentan. U svakom trenutku zna se postaviti, vrlo je agilan, veliki broj duela odnese, ali ne radi se tu o apsolutnoj snazi, nego u pravom trenutku uđe u kontakt, kad protivnički igrač izgubi stabilnost. Rekao bih da gotovo ‘na prevaru’ napravi to da izgleda da ne može izgubiti duel. U svakom slučaju, to je igrač koji posjeduje iznimnu kvalitetu, koji zna igrati nogomet, razumije ga, brz je… Prototip je modernog nogometaša, no stalno govorim da su njegovi potencijali još i puno veći od ovoga što je dosad pokazao. Siguran sam da pripada i na puno viši nivo od HNL-a, no da bi došao na tu razinu, mora igrati kvalitetno u kontinuitetu, smanjiti amplitude u igri, igrati u oba smjera… Ovdje se puno toga svodi na njegovu individualnu kvalitetu, a na toj nekoj višoj razini morat će se još više podrediti momčadi, imati veću odgovornost u igri u oba smjera.

Iyayi Belive Atiemwen došao je u klub u Prelecovoj eri. Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

Nećemo baš o svim igračima pojednično, ali ajmo ostati još malo na Kristijanu Kahlini… Iza njega je briljantna godina, koja je završila osvajanjem Kutije šibica. U čemu je njegova tajna?

On je profil čovjeka i igrača koje ne možeš ne voljeti. Takav je profesionalac i radnik da doslovno plijeni, njegov odnos prema onome čime se bavi može biti primjer za svakoga. Imao je težak put, dugo mu je trebalo da dođe do ovoga gdje je sad, ali ja ne bih rekao da je isplivala samo njegova kvaliteta. Isplivalo je sve ono što je radio posljednjih pet godina, njegov odnos, pristup i rad došao je na naplatu. Spreman je stalno učiti, a to se vidi i po primjeru njegove igre nogom. Ranije nije bio naviknut da sudjeluje u igri na taj način, ali brzina kojom je on prošle sezone usvojio ono što sam tražio od njega je fenomenalna. I sjajan je osjećaj vidjeti ga na Kutiji, kako igra, uključuje se u igru, sudjeluje… Mnogi su zapanjeni njegovim napretkom, ali to je pokazatelj koliko se možeš unaprijediti radom. Siguran sam da ovo nije njegov vrhunac, da će njegova karijera i dalje ići uzlaznom putanjom. Iako znam koliko je sretan i zadovoljan u Gorici, vjerujem da će napraviti transfer, da će napraviti iskorak na još viši nivo, i da će pokazati svoje prave vrijednosti.

Kako gledaš na problematiku koja muči mnogi. Odnosno, ima li Gorica previše stranaca?

Mišljenja su podijeljena, no sportski direktor Niko tako je funkcionirao i u Žalgirisu. Traži igrače iz cijeloga svijeta i to je područje u kojem se on najbolje snalazi, u kojem najbolje može iskazati svoje kvalitete. Isto tako, znam da je došao u Hrvatsku kako bi pronalazio i promovirao i hrvatske talente, a u svemu tome bitan je balans. Naravno da bismo svi mi voljeli da igraju samo naši dečki, igrači iz Turopolja, iz Hrvatske, ali treba reći i da su stranci koji su došli pokazali da su karakterni, da su se dobro uklopili u hrvatski životni stil i u momčad. To je jako dobar spoj i zato mislim da je ovo dobar put. Kažem, nije pogrešno dovoditi strance, ali važno je zadržati balans, jer i u Hrvatskoj ima fenomenalnih igrača. Evo, Martin Šroler je pravi primjer toga, zato mislim da je pravi put graditi naše igrače i dovoditi kvalitetu izvana. Bude li sinergije, nastave li funkcionirati ovako dobro, to je pravo rješenje.

Kako vidiš Dinamovu jesen? Radio si godinama u omladinskom pogonu “modrih”, poznaješ i Nenada Bjelicu…

Ja se osjećam kao dinamovac i ovo je prekrasna priča. Često je Dinamo bio blizu, ali nedostajali su neki detalji da se napravi taj iskorak. Trener Bjelica je napravio odličan posao, ne toliko u smislu da Dinamo plijeni igrom, više je napravio odličan balans u svlačionici, u kojoj prevladavaju igrači koji su se karakterno spremni podrediti momčadi. A kad imaš dovoljan broj takvih igrača, dobiješ pravu sinergiju u svlačionici. Recimo Gavranović… Izraziti je individualac i kao takav može biti veliki plus, ali i veliki teret momčadi. Međutim, i on i još neki igrači podredili su se momčadi i zato je to sve tako dobro izgledalo. Slična je situacija i u Gorici, to je zgodna paralela jer ni u Dinamu ni u Gorici nema tog jednog, dvojice ili trojice koji će iskakati iz kolektiva. Tako je znalo biti sa Sammirom, Soudanijem i još nekim igračima, a činjenica da toga nema po meni je glavni razlog Dinamova uspjeha. I nadam se da će tako nastaviti i na proljeće, jer to je dobro za hrvatski nogomet u cjelini.

05.05.2018., Zagreb – Druga HNL, 30. kolo, NK Sesvete – HNK Gorica. Ivan Prelec.
Photo: Igor Kralj/PIXSELL

A Hajduk? Kako gledaš na situaciju na Poljudu?

Povući ću paralelu s Legijom. Hajduk je klub s fenomenalnom atmosferom, s tradicijom i navijačima koji izazivaju svaki respekt, s ogromnom ljubavlju prema klubu… Međutim, dolje su i očekivanja proporcionalno takva, što se lako može pretvoriti u problem, pogotovo ako očekuješ da će se nešto napraviti preko noći. Mislim da je za Hajduk dobar izbor dovođenje kvalitetnih ljudi u omladinsku školu, a sad je priliku na klupi prve momčadi dobio Siniša Orešćanin, koji je dio te kvalitetne ekipe. Fenomenalan je trener, radio je sjajne stvari i s Hajdukovom B momčadi, i nadam se da će dobiti vrijeme da nešto napravi. To bi bilo dobro i za Hajduk i za hrvatski nogomet. Ne dobije li vrijeme, bude li sve kao i dosad, bojim se da će Hajduk kao klub biti u sličnoj situaciji kao posljednjih nekoliko godina.

Bila je ovo i godina ruskog srebra… Jesmo li već zaboravili da smo svjetski viceprvaci?

Ne čini mi se tako, svi smo još opijeni tim uspjehom, jer mala smo nacija s takvim vrhunskim rezultatima, i mislim da je sad vrijeme da se nastavi ulagati i razvijati naš nogomet kroz infrastrukturu, stadione, terene. Imamo jako puno talenta, ali u taj talent treba i ulagati. Sve zemlje u našem okruženju i cijeloj Europi ulažu silan novac, a mi u tom dijelu kaskamo, i zato treba iskoristiti ovaj impuls. Treba ulagati u veće nogometne centre, a onda i u manje podcentre, da se klubovima daju sredstva koja će se pametno uložiti. Bude li tako, bit će moguće da se rezultat iz Rusije nekad u budućnosti i ponovi.

Dakle, ne nacionalni stadion, nego ulaganje u manje centre?

Apsolutno! Nacionalni stadion trebao bi biti šlag na torti, a što će ti šlag ako nemaš biskvit? Ispravniji je put doći do toga da svi imaju kvalitetne terene i prave uvjete za rad, a nakon toga će nacionalni stadion doći kao točka na i. Ali tek kad dođe vrijeme za to.

Doći će vrijeme i za tvoj novi angažman, no kako provodiš dane bez posla?

Moram priznati da su mi dani itekako ispunjeni. Puno je više vremena za druženja s prijateljima, ali i za obitelj, na čemu sam iznimno zahvalan. To je ona priča… Nekad ti život donese situaciju koja ti se čini kao jako loša, jer za mene je strašno biti bez nogomet, ali sve ovo vrijeme obitelj je jako patila. Zato sam sad sretan što se mogu puno više posvetiti svojim curama, supruzi i kćerkama. Posvetio sam se i edukaciji, preko Uefa PRO licence, koju završavam, a i na višoj trenerskoj, gdje sam usmjerio kondicijsku pripremu, ostalo mi je još nekoliko ispita, to bih volio riješiti u ovom periodu. Vrijeme mi je ispunjeno, ali moram priznati da se osjećam nepotpuno. Kad nisam na terenu… Ma fali mi to, fali nemoguće. Dođe mi da odem trenirati limače bilo gdje, samo da budem na terenu, samo da radim, no svjestan sam da prije svega moram biti strpljiv. Prilika će doći, pitanje je samo kad i u kojem obliku. Znam samo da ću je dočekati spreman.

Spomenuli smo i akciju Turopoljsko srce, malonogometni turnir oko kojeg vrtila ta priča… Kako je došlo do ideje, kako do realizacije?

Taj višak vremena koji sad imam doveo je do toga da sam počeo razmišljati što svi mi kao zajednica možemo napraviti da povežemo sport i humanitarno djelovanje. I tako sam, dok sam se vozio po autocesti, bio malo sam sa sobom, došao na tu ideju, dijelom je i razvio u glavi… Sjetio sam se turnira Četiri kafića u Splitu i to mi je bila neka polazišna točka. Velika Gorica ima veći broj kultnih kafića, za koje sam mislio da bi voljeli sudjelovati u prikupljanju sredstava za obitelji s djecom. Nazvao sam svog prijatelja Kristijana Japeca, rekao mu ideju, još smo je malo razradili, otišli do Dražena Vezmara iz Panadić Sporta, i on je odmah pristao, tako da smo doslovno u dva i pol tjedna napravili sve. Imali smo i pomoć prijatelja, ali i Grada, a na kraju je nastala prekrasna priča.

Ispada da su velika ta turopoljska srca?

Kad smo kretali, nisam vjerovao da će se toliki broj ljudi, donatora i sponzora uključiti, no ova priča je toliko brzo rasla… I pokazala da kod nas ima velik broj ljudi koji mogu i žele pomoći, no treba im ponekad mali poguranac, da ih se probudi, potakne, a onda nastane nezadrživ val. Prikupili smo novac izvan svih naših očekivanja, a mi već imamo 14 obitelji, koje smo obišli i kojima ćemo pomoći na razne načine. Nekima će se napraviti stolarija, nekima će se kupiti neki kućanski aparat, peći, pećnice… Kad malo obiđete te obitelj, shvatite da ljudi u našem kraju žive čak i u nehumanim uvjetima. Evo, postoji obitelj s petero djece koja nema kupaonicu! Ljudi se nemaju gdje oprati, možete misliti kako je to kad dođu ove hladnoće. Kad čovjek sve to prođe i vidi, lako je shvatiti da je nama zapravo jako lijepo u životu. Krećemo se u nekom užem krugu ljudi, u gradu, nema toliko teških socijalnih slučajeva, tako da ti dođe da se rasplačeš kad vidiš kako ljudi žive. Zato sam toliko sretan što tim ljudima možemo barem malo pomoći, olakšati im život. To je vrijedna stvar za sve nas.

Koliko čujemo, ta priča ide i dalje?

S obzirom na broj ljudi koji se uključio, na uspjeh cijele priče, odlučili smo osnovati humanitarnu udrugu Turopoljsko srce, koja će biti aktivna cijele godine, a glavni događaj bit će taj turnir, koji će postati tradicionalan. Kad gledam što smo uspjeli napraviti ove godine, kad vidiš taj entuzijazam kod ljudi, siguran sam da ćemo sljedeće godine napraviti pravi spektakl.

Bližimo se kraj, ajmo se prebaciti na želje za 2019. godinu?

Ja sam sretan i ispunjen čovjek. Zahvalan sam što imam zdravu obitelj, što sam ja zdrav i što imam mogućnost raditi ono što volim. Uvijek će u životu biti uspona i padova, a ja bih volio da u 2019. nastavim uživati, da budem sretan kao što sam sretan sad. I vjerujem da će se stvari posložiti kako je najbolje za mene.

Što ćemo poželjeti HNK Gorici?

Želim Gorici da nastavi raditi kao do sad, s istim entuzijazmom među ljudima koji vode klub, ali i među glavnim akterima, igračima na terenu. Želim svima i da budu svjesni da je sport takav da donosi različite rezultate, i bolje i lošije, da budu na to spremni. Gorica je pokazala da je organizacijski stasala, da je jedan od najbolje organiziranih klubova u državi, ali tu bih ponovio onu parolu koju sam često spominjao kao trener – tko ne teži biti bolji, prestaje biti dobar! To je ključ uspjeha, toga se Gorica treba držati. Ne smije se nitko zadovoljiti onime što je napravljeno do sad, treba stalno težiti napretku, to je jedini način.

Je li doista moguće da u perspektivi doživimo i europske utakmice u Velikoj Gorici?

U perspektivi sigurno. Vidjet ćemo hoće li to biti u bližoj ili daljoj budućnosti, i nije presudno. Klub se postepeno diže već godinama, sad samo treba nastaviti raditi, a bude li tako, neupitno je da će se i ta Europa dogoditi. Manje je bitno kad će se to dogoditi, bitnije je da klub bude čvrst i stabilan, a onda će i Europa doći kao nagrada.

Sport

Gorica krenula! ‘Intenzivno tražimo pojačanja. Želimo pogoditi, a na žuriti…’

Nogometaši Gorice okupili su se na pripremama za nastavak sezone trećeg dana ove nove godine, a na svome stadionu ostat će do četvrtka. Protivnike u pripremama znamo, promjene u kadru tek će se događati…

Objavljeno

prije 1 dan

3. siječnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Subota se probudila u sivim nijansama, prohladna, idealnija za ostati u krevetu nego kretati u nove početke, ali nogometaše Gorice čekalo je upravo ovo drugo. Trener Mario Carević uvodni je sastanak s igračima odradio u svlačionici, prve poruke igračima u 2026. godini prenio je prije nego što su svi zajedno izašli na pomoćno igralište Gradskog stadiona, što se dogodilo nekoliko minuta nakon 11 sati.

Opravdano odsutni bili su bolesni Jakov Gurlica i Fran Gurlica, no glavna je novost zapravo bilo to što novosti – nema! Carević je okupio kadar identičan onom kojeg je raspustio neposredno uoči Božića, što baš i nije česta pojava u svijetu nogometa. Međutim, promjena će biti…

– Startali smo, odradili uvodni trening, a u nedjelju imamo testiranje i dva treninga. Doma ćemo biti do četvrtka, kad idemo za Umag, gdje imamo i tri dogovorene pripremne utakmice – uvodno je kazao trener Carević nakon što je odrađen prvi trening.

– Da, promjena zasad nema, ali naravno da su dogovoru s upravom radimo na tome da proširimo kadar, a na nekim pozicijama trebaju nam i drukčiji profili igrača. Već sam sto puta rekao da nam prema naprijed fali malo brzine, individualnosti, i takvog igrača svakako bismo željeli dovesti. Na nekim pozicijama nam trebaju alternative, no sve ostalo je u redu – vjeruje Carević i nastavlja:

– Nama stvarno ne treba puno da bismo svi skupa bili bolji i napravili neke iskorake. Intenzivno smo u potrazi za takvim igračima, ali ne želimo žuriti, jer tu moraš biti siguran da ćeš pogoditi. U prvom redu karakterno, a onda i igrački. U svakom slučaju, u potrazi smo, pokušavamo neke igrače potpisati, a što će se događati, vidjet ćemo. To su neke interne stvari koje pokušavamo riješiti, ali nije to lako u zimskom prijelaznom roku, jer uvijek se tu radi o igračima koji su u problemu; ili nisu igrali, ili se vraćaju iz ozljede. Kompleksno je tu naći dobrog igrača, vidjeli smo to i prošle zime, ali nema nam druge nego pogoditi.

Iako je svjestan da se kadar mora i proširiti i osnažiti, svaku priliku će Carević iskoristiti da ponovi kako je uvjeren da ova momčad ima veliki potencijal. Međutim, na akciju te tjera i konkurencija…

– Da, Vukovar je već potpisao četiri-pet dobrih igrača, Lokomotiva također, Osijek da ne govorim, to nije ni tema… Sve je to varljivo, koliko god si na par bodova od Europe, toliko si i na par bodova od borbe za ostanak. A kad je tako, važna je širina kadra, široka klupa, da možeš u svakoj fazi utakmice osvježavati momčad. Ali kažem, vidjet ćemo što se može napraviti na tržištu, što će se pojaviti, što ćemo uspjeti, a što ne.

U ovom trenutku, kad se sve zbroji, najvažnije je da nitko nije otišao.

– Tako je, za početak mi je drago da su svi od jeseni živi i zdravi, ovdje s nama, jer to znači da imamo odličnu bazu igrača. Stalno sam i komunicirao da mi se sviđa ova momčad, način na koji igramo, ali na to nam sad treba taj jedan drukčiji profil, koji će sve to oploditi. Ako to uspijemo dovesti, mislim da ćemo stvarno biti dobri – ističe trener Gorice.

Do četvrtka će Goričani, dakle, trenirati na našem stadionu, a onda će doći vrijeme da se pakiraju stvari. U Umagu će gorička delegacija biti od 8. do 17. siječnja. Protiv Radomlja će se igrati 10. siječnja, protiv Kopra 13., a na kraju je za 17. siječnja predviđen mađarski ZTE.

– Dovoljne će biti tri utakmice, budući da je pauza kratka, jer još i protiv Varaždina igramo već u petak… Važno je da imamo normalan trenažni proces, pokušat ćemo uhodavati neke nove stvari i nadam se samo da neće biti ozljeda i bolesti. Prošle godine u Medulinu to nas je izmučilo, bilo je puno bolesnih, a i sad je vrijeme gripa i viroza… Ali dobro, za sad smo ok – zaključio je Carević.

GORICA PRVOG DANA PRIPREMA

GOLMANI: Davor Matijaš, Darjan Žarkov, Fran Došen

BRANIČI: Jakov Filipović, Stefan Perić, Mateo Leš, Zvonimir Josić, Marijan Čabraja, Elvir Duraković

VEZNI IGRAČI: Jurica Pršir, Iker Pozo, Ante Kavelj, Domagoj Pavičić, Ivan Fiolić, Žan Trontelj, Ognjen Bakić, Luka Vrzić, Stjepan Kučiš

NAPADAČI: Ante Erceg, Filip Čuić, Vanja Pelko, Medin Gashi

NEDOSTAJU: Jakov Gurlica, Fran Kasumović

Nastavite čitati

Sport

Novi početak subotom: Gorica kreće u pripreme, zasad bez novih lica?!

Nogometaši Gorice okupit će se na pripremama za nastavak sezone u subotu u 11 sati, a nakon prvih pet dana preselit će se u Umag, gdje će odraditi centralni dio

Objavljeno

prije 3 dana

2. siječnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad ove subote otkuca 11:00, trener Mario Carević okupit će aktualni kadar HNK Gorice, čime će “ponos grada” i službeno krenuti u novu godinu. Promjena u međuvremenu nije bilo, 3. siječanj bio je i ostao datum određen za “leteći start” u dvije tisuće dvadeset i šestu, kao što je na snazi bio i ostao plan da se 8. siječnja krene prema Umagu, na centralni dio priprema. Sve druge detalje saznat ćemo u subotu prijepodne, nakon što se momčad okupi i odradi prvi trening…

Informacije ovih dana, naime, i dalje stižu na kapaljku, a i to je blago rečeno. Predsjednik Ilija Karamatić, savjetnik za sportsku politiku Boštjan Blažinčič, njegov prvi suradnik Luka Perić i ostali ljudi iz novog vodstva kluba djeluju u potpunoj tišini, ne zna se puno ni o željama i planovima, a kamoli o konkretnim koracima, pa će u subotu biti zanimljivo vidjeti hoće li se pojaviti i neko novo lice.

Koliko se u ovim trenucima može doznati – neće! Dostupne informacije kažu da će se u pripreme krenuti s kadrom identičnim onom koji je izgurao jesen, što će reći da nitko neće ni otići u ovim prvim danima. To bi se, naravno, u danima pred nama lako moglo promijeniti, i to u oba smjera, ali zasad se čini kako se se ići dalje s istim licima u svlačionici. Čak se ni po prostranstvima interneta, uključujući i razne forume, ne spominje praktički niti jedan igrač po pitanju dolaska ili odlaska iz Gorice.

Jasno, prvi kandidati za odlazak su Jurica Pršir i Ante Kavelj, možda i Iker Pozo, ali za očekivati je da nema opcije po kojoj bi otišla sva trojica. Pitanje je hoće li otići itko od njih, sve će ovisiti o ponudama koje će (eventualno) stizati, ali ne bi trebalo biti dvojbi da će neki igrači dolaziti. Navodno se nova rješenja traže u napadačkoj liniji, za očekivati je i dolazak jednoga golmana, a možda i obrambenog igrača.

U svakom slučaju, da na trenutak zaustavimo sva ova nagađanja i pogađanja, pričekat ćemo subotu prijepodne. Gorica kreće u 2026. godinu za tri, dva, jedan…

Nastavite čitati

Sport

‘Želimo i mi trećeligaša, ambicije su normalne, ali moramo ostati i realni…’

Goran Kovačić i Darko Blažinčić, predsjednik i glavni tajnik velikogoričke Zajednice sportskih udruga, u pregledu godine za nama i planova za budućnost govore o promjenama, ambicijama, zahtjevima i željama…

Objavljeno

prije 3 dana

2. siječnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Došla je i 2026. godina u naše živote, u tijeku je njezin drugi dan, a to je i dalje prikladan odmak za pogled unatrag. I na zaključivanje 2025. godine, ovoga puta na temu velikogoričkog sporta. U posljednjim danima prošle godine okupili smo “Batmana i Robina” velikogoričkog sporta, predsjednika Zajednice sportskih udruga Gorana Kovačića i glavnog tajnika Zajednice Darka Blažinčića.

Što se krovne velikogoričke sportske organizacije tiče, prošla godina će se i definitivno zaključiti 23. siječnja, na svečanoj dodjeli nagrada najboljima u gradskom sportu, ali ona je zapravo zaključena skupštinom Zajednice, u kojoj je 55 predstavnika naših klubova.

– Skupština je prošla odlično, veliki broj skupštinara je bio prisutan, njih 49 od ukupno 55, a bilo je i nešto gostiju, ljudi iz Grada… Odradili smo sve što smo trebali, izglasali plan rada i aktivnosti, kao i financijski plan za 2026. godinu. Nije bilo nekih velikih rasprava, jer ako se skupština dobro pripremi, ako nema nedoumica, a nije ih bilo, nema ni potrebe za tim. Glavni tajnik Blažinčić sve je unaprijed razradio do zadnjeg detalja, svi su na vrijeme dobili materijale, mogli su ih proučiti… Svatko na takvim okupljanjima može reći što god želi, ali uz sve moje napore da se netko javi, nismo naišli na nikoga tko bi imao potrebu za tim – kaže predsjednik Kovačić, a nadovezuje se tajnik Blažinčić.

– Osobno sam i više nego zadovoljan kako je sve prošlo, jer očit je napredak u radu Zajednice vezano uz pravno-administrativne stvari, kao i općeniti pomak u kvaliteti načina na koji se upravlja klubovima. Evo, ove godine su prvi put baš svi klubovi na vrijeme dostavili dokumentaciju potrebnu za raspodjelu sredstava. Kao da živimo u Skandinaviji, za rubriku vjerovali ili ne! To nam se u tridesetogodišnjoj povijesti Zajednice nije dogodilo i zato stalno i govorim da u ovom trenutku zaista imamo kvalitetne i dobre ljude u našim klubovima. Zahvaljujući njima imamo i ovakve rezultate, odnosno sve ovo što nudi velikogorički sport.

Sve govori da u svijetu velikogoričkog sporta vlada ozbiljna količina sloge, a to je uvijek jako dobar temelj za uspjeh.

– Kod nas u Zajednicu svi su uvijek dobrodošli, želimo svakome pružiti ruku, dati potporu, educirati ih ako treba, unapređivati stvari. I mislim da svi to i osjećaju, jer ljudi iz našeg sporta vole dolaziti kod nas u Zajednicu. Vezano uz administraciju, pritiskali smo ih ove godine, ali ne zbog nas u Zajednici, nego zato što je to za dobro klubova, jer imali smo čak i primjere da bi ljudi nakon raznih vrsta inspekcija dolazili kod nas i zahvaljivali što smo ih tjerali na sve to, odnosno gnjavili i davili – kaže Kovačić.

Stvari, dakle, u tom smislu funkcioniraju kao po špagi, što može imati i veze s vojničkim pristupom bivšeg vojnika Darka.

– Da, proveo sam dobar dio života u vojničkoj odori, ali ovdje se radi o nečem drugome. Svako društvo, svaka cjelina, mora poštivati zakone i propise ove države, a tako i ja razmišljam. Moraš poštovati ovu državu, ono što je propisano. Nismo mi radili nikakve velike pritiske, ali kroz edukacije smo ljudima željeli dati do znanja da se mora biti po pravilima. Uostalom, kad su odlučili da me žele, znali su kakav sam, da kod mene za neke stvari nema alternative, na dobrobit svih nas. Sustav čine ljudi, ljudi donose kvalitetu. A mi kvalitetu među ljudima koji upravljaju klubovima definitivno imamo, zbog njih smo na razini na kojoj jesmo – ističe Blažinčić.

Bit će u novoj sportskoj godini i nekih lijepih novosti, odnosno promjena.

– Naše udruge koje koriste kombi vozila razveselit će to što ćemo u 2026. pokušati nabaviti još jedan kombi. To se pokazalo kao velika potreba, jako se puno koristi, više od 200 dana u godini za razna putovanja po Hrvatskoj i inozemstvu. Također, na Svetu Luciju i definitivno smo dobili novu trodjelnu balon dvoranu, a to je više od 50 posto povećanja termina za treninge za klubove iz dvoranskih sportova. Rekao sam i na Skupštini da sad od njih očekujemo i da dođe do iskoraka. Infrastruktura je bolja, termini su tu, pa ćemo sad vidjeti gdje smo. I jesmo li samo pričali priče. Očekujemo da će svi pojačati rad, pa da vidimo rezultate – ambiciozan je predsjednik Kovačić.

Problemi sa sportskom infrastrukturom česta su tema u njihovim krugovima, a ovaj korak bit će barem prvi korak prema rješenju, jer veselimo se i velikoj dvorani u sklopu buduće OŠ Kurilovec.

– Mi u članstvu Zajednice imamo 56 klubova s više od sedam tisuća natjecatelja, čemu treba dodati i nenatjecatelje. To je ogroman potencijal, ispada da se svaki deseti građanin bavi sportom, pri čemu 80 posto tog broja otpada na mlađe od 18. U situaciji u kojoj imamo kroničan nedostatak infrastrukture, o čemu smo često pričali, logično bi bilo da ta dvorana radi tijekom cijeloga dana. Otvorenje je bilo lijepo i svečano, a sad idemo koristiti dvoranu u punom obujmu – govori tajnik Blažinčić.

Novi kandidati za ulazak u sustav Zajednice pojavljuju se konstantno, novosti u tom smislu ima, a bit će ih i još.

– Svako malo neka udruga dođe do nas, raspituje se, žele se učlaniti… Primili smo Atletski klub Turopolje u privremeno članstvo, ispunili su sve uvjete iz statuta, pratili smo ih neko vrijeme. Uz to, imamo još sedam novih kandidata, koji su u procesu. Ukratko, Velika Gorica raste u svakom pogledu, pa tako i po pitanju sporta. Imamo 23 sporta, bit će ih još barem tri-četiri… Grad raste, mladi ljudi doseljavaju i logično je da je tako – rezonira Kovačić.

Pregledavajući sportove i klubove, logično je bilo krenuti od HNK Gorice, koja se u godini iza nas dramatično promijenila.

– U slučaju Gorice došlo je do onoga do čega će u hrvatskom sportu sve češće dolaziti. Investitori i poduzetnici sve će više preuzimati klubove, a to se dogodilo i u HNK Gorici, koja je sad športsko dioničko društvo i ima novog vlasnika. Što se tiče Zajednice, za nas nema velikih promjena. Klub je i dalje naša članica, imamo korektan odnos, ali činjenica je da je sama pojava Nenada Črnka bila vezana uz nogomet, prvo kroz Polet, a onda i Goricu. Međutim, dolaze nova vremena, većina klubova iz HNL-a je u novom formatu, što je danas i jedini način – rekao je Kovačić i dodao:

– Moramo se svi jedni na druge naviknuti, treba vremena da uđemo u uobičajeni kolosijek, ali svaka investicija koja će doći u gorički sport, svaki objekt koji će ostati ovdje, trajna je vrijednost. Nisam osobno razgovarao s gospodinom Karamatićem, ali koliko znam, on ozbiljno računa na gradu modernoga kampa, a to bi svakako bio iskorak za velikogorički sport.

Prvi čovjek gradskog sporta bio je među onima koji su osjećali ponos vidjevši ždrijeb četvrtfinala Kupa, u kojem je uz Goricu bio i Kurilovec.

– Lijepo je to vidjeti. Kurilovec je iskoristio svoju šansu i svi skupa možemo jedino čestitati Kurilovčanima. Što god da naprave dalje, bit će to veliki uspjeh – kazao je predsjednik Kovačić i nastavio na istu temu:

– Naravno da pratimo rad NK Kurilovca, tamo ima jako puno djece, a uvjeti za rad su takvi kakvi jesu. Uvijek mogu biti bolji, ali već sam u više navrata govorio da su ljudima iz Kurilovca naša vrata širom otvorena. Moramo se svesti u realne okvire i razmišljati realno. Naravno da je ambicija u sportu uvijek ići prema gore, to je smisao sporta, no u svemu treba biti i realan.

Između redaka je ovoga puta bilo lako prepoznati da je tu riječ o neskladu trenutačnih želja i mogućnosti. Iako će se svi složiti da grad poput ovoga može, pa čak i mora imati klub u trećem rangu.

– Nemam nikakve dileme. Ako ljudi mogu, pored ovoga što dobiju od Zajednice u sklopu javnih potreba u sportu, osigurati sredstva za to, ja nemam ništa protiv i da pet naših klubova igra u trećoj ligi. Međutim, moramo biti svjesni da to nosi puno toga sa sobom. Moraš ispuniti uvjete i kriterije u svakom smislu da bi uopće dobio licenciju, a ni samo natjecanje nije jeftino, jer to su putovanja po cijeloj Hrvatskoj i iziskuje daleko veća sredstva nego što je trenutačno slučaj – kaže Kovačić.

U prijevodu, u ovim je uvjetima ovo što imamo maksimum za Kurilovec… A blizu maksimuma je i broj nogometnih klubova u našem kraju. Ima ih čak 18, a takva brojka otvara i temu o kojoj se priča u Sv. Nedelji. Gradonačelnik Zurovec naumio je spojiti šest manjih klubova u dva veća, što ni u kojem obliku nije opcija za bilo koji od naših 18 klubova.

– Slažem se da je to stvarno velik broj, ali svi ti klubovi za nas su ujedno i veliko bogatstvo. Ne smijemo zanemariti činjenicu da među njima postoje i klubovi s tradicijom dužom od stotinu godina, kao primjerice NK Turopolje. Financiranje tolikog broja klubova, naravno, određeno je opterećenje za naš proračun, ali s druge strane, jasno je da su ti klubovi često jedini u svojim sredinama koji vežu djecu uz sport. Ta djeca zahvaljujući njima imaju mogućnost baviti se sportom u svojim selima, a to je jako važno – ističe tajnik Blažinčić i dodaje:

– Inicijativa slična toj u Sv. Nedelji u našem gradu ne postoji, niti je bila u opticaju. Razgovarali smo i o tome što se događa u Sv. Nedelji i zajednički stav je u suprotnosti s onime što se tamo najavljuje. Naši klubovi imaju svoju stabilnost, etablirali su se svatko u svom rangu. Protekle godina ili dvije pokazali su da su neki klubovi imali i malo previsoke ambicije, ali došli su u razumne okvire i imaju svoju budućnost i perspektivu.

Pričalo se i o rukometu, jer dečki su izborili ligu za prvaka, a rukometašice Udarnika drže visoku razinu i sanjaju trenutak kad će se stvoriti uvjeti za napad za najviši rang. Iako, to bi se realno prije moglo dogoditi u muškoj košarci.

– U košarci je stanje ok. Skupila se mlađa ekipa oko kluba, ljudi koji su ili igrali za naš klub ili mu bili blizu, a oni imaju i energiju. Klub ide dobrim smjerom, vjerujem da bi se kroz dvije godine morao tražiti i nekakav iskorak, i po pitanju kvalitete i po pitanju financija. Gorica kao šesti grad u Hrvatskoj svakako zaslužuje košarkaše u najvišem rangu – uvjeren je bivši košarkaš Kovačić, koji je želio dodati i ovo:

– Svakako moramo pohvaliti i naše pojedinačne sportove, kao i borilačke sportove, koji su u ovoj godini ostvarili izuzetne rezultate, i na nacionalnoj, i na europskoj, i na svjetskoj razini.

O svima njima pričat će se i 23. siječnja od 18 sati u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na dodjeli nagrada najboljima u sportu.

– Zaključili smo da je prosinac uvijek nagruvan aktivnostima, da sezone i traju tijekom prosinca, odlučili smo da je bolje to odraditi u miru. Nominacije su u tijeku, klubovi predlažu svoje najbolje, a konkurencija će biti velika i u ekipnom i u pojedinačnom sportu. Veselimo se i tom druženju, da na najbolji mogući način zaključimo 2025. godinu – kaže Blažinčić.

A kad smo zaključili su 2025., došao je red i na želje za 2026. godinu.

– Svim našim sportskim djelatnicima i trenerima, sportašicama i sportašima, ljudima koji pomažu velikogoričkom sportu, mi iz Zajednice želimo poželjeti puno mira, zdravlja, sreće i dobrih sportskih rezultata – poželio je Goran Kovačić, a svoje želje ima i Darko Blažinčić:

– Želim da se velikogorički sport i dalje širi, da postiže što bolje rezultate i da napreduje u svakom smislu. Mislim da imamo ogroman potencijal i uvjeren sam da velikogorički sport, unatoč svim preprekama s kojima se susrećemo, ima lijepu perspektivu!

Nastavite čitati

Sport

Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…

Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…

Objavljeno

prije 5 dana

31. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.

Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!

Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…

Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.

“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Dino Štiglec (@dinostiglec)

“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.

Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.

Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odigrano kompletno prvo kolo na 33. Kup HVIDR-a

Objavljeno

prije 5 dana

31. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.