Sport

I juniori Gorice u 1. HNL! Nije ih zaustavila ni vrućina, ni Cibalia…

Juniorska momčad Gorice pobijedila je Cibaliju 3-2 u kvalifikacijskoj utakmici za 1. HNL, čime je ostvaren jedan od značajnijih klupskih ciljeva za ovu sezonu

Objavljeno

prije 5 godina

20. lipnja 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što su cijele sezone lovili i ulovili poziciju koja vodi u doigravanje za ulazak u 1. HNL, pa u tome i uspjeli, pred juniorima Gorice bilo je još 90 ključnih, odlučujućih minuta. Utakmica istine, u kojoj sav uložen trud može otići u nepovrat, ali i utakmica kojom se može do velikih stvari. Do ostvarenja velikog i važnog cilja, do najvišeg ranga hrvatskog juniorskog nogometa. U tome su naši klinci i uspjeli!

Gorici je na stadionu u Požegi s druge strane stajala vinkovačka Cibalia, klub slavne povijesti, s cijelim nizom igrača izašlih iz njezine omladinske škole. Klub je to i s vjernim navijačima, čuvenim Ultrasima, koji su i ovoga puta bili su svoju Cibaliju. Značajan broj navijača doputovao je iz Vinkovaca, učinivši tako od Požege domaći teren svojim igračima. Međutim, ni to nije moglo zaustaviti dečke koje vodi trener Sven Raić…

Po velikoj vrućini – termometar je pokazivao 31 stupanj u hladu! – nije igračima bilo lako, pogotovo uz pritisak važnosti utakmice, no počelo je da bolje nije moglo. Nakon slobodnog udarca za Goricu u četvrtoj minuti golman Cibalije Matej Matić odbio je loptu, a na nju je natrčao Josip Ivan Zorica. Zakucao je u mrežu za rano vodstvo i započeo svoj golgeterski show.

Jako dobra Cibalia vratila se u utakmicu preko Dominika Križanovića u 15. minuti, a Gorica je prednost vratila u 27., nakon akcije dvojca koji svakodnevno trenira s prvom momčadi. Kapetan Tin Zavalić krenuo je u slalom polulijevo, prošao trojicu, četvoricu igrača, pa poslao loptu na drugu stranu, gdje je spremno čekao raspucani Zorica i pogodio za 2-1 nakon manje od pola sata igre.

Do poluvremena su obje momčadi pokušavale doći do novoga gola, no igralo se s puno nervoze, u zaista jako teškim uvjetima…

– Tamo negdje u 55. minuti i ja sam na klupi osjetio malaksalost, mogu misliti kako je bilo dečkima igrati u tim uvjetima… Svaka im čast! – govorio je trener Sven Raić jutro poslije.

Sjetio se te 55. minuti i zato što je samo minutu prije pala odluka. Ovoga puta po lijevoj strani je krenuo Anton Glasnović, riješio se dvojice, trojice igrača, pa izvrsnom dubinskom loptom opet tražio Zoricu na drugoj stativi. Napadač rođen u kanadskom Winnipegu ni ovoga puta nije pogriješio, utrpao je i treći gol, za odlazak na dva gola razlike. U tom trenutku rezultat je bio: Zorica – Cibalia 3-1.

Samo dvije minute poslije ponajbolji igrač Cibalije Karlo Miljanić dobio je žuti karton, što će mu se dogoditi i pet minuta kasnije, pa su Vinkovčani od 61. minute igrali s desetoricom. Unatoč tome, pokušavali su pritisnuti Goricu i vratiti se u utakmicu, u čemu su i uspjeli u 81. minuti. Sjajno je iz slobodnog udarca pogodio Alen Kamenicki, što je značilo da nas čeka velika borba do kraja.

Goričani su sve izdržali, sačuvali svoj gol do posljednjeg sučevog zvižduka i veliko slavlje moglo je početi.

– Osjećaj je zaista odličan! Kad na ovakav način ostvariš svoj cilj, naravno da dođe do velikog olakšanja, da emocije izađu van… Bilo je pjesme, veselje, i u svlačionici, i u busu. Bravo za sve dečke, bravo za sve ljude iz kluba, bili su uz nas i ovo je naš zajednički uspjeh – rekao je trener Raić i nastavio:

– Utakmica je bila zaista teška, u iznimno teškim uvjetima, a i protivnik je bilo vrlo zahtjevan, baš smo se morali namučiti za ovo. Na kraju smo možda bili bolji upravo za taj jedan gol, u utakmici bez previše pravih šansi, ali s puno duela, s dosta tenzija i nervoze. Bili smo teški, što je razumljivo s obzirom na uvjete, no odigrali smo pravu mušku utakmicu.

Ulazak juniora u 1. HNL bio je jedan od glavnih klupskih ciljeva ove sezone, trener Raić i njegovi dečki ostvarili su ga i zaslužuju velike čestitke. Sad je vrijeme za predah, a onda i za pogled prema budućnosti, u kojoj goričke juniore čekaju ogledi s najboljim klubovima u državi!

GORICA – CIBALIA 3-2
POŽEGA Igralište NK Slavonije. Sudac: Toni Dadić. Pomoćnici Vinko Podrug i Marko Maloča (svi iz Zagreba). Delegat: Dalibor Kajinić (Požega).
STRIJELCI: 1-0 Zorica (4), 1-1 Križanović (15), 2-1 Zorica (27), 3-1 Zorica (54), 3-2 Kamenicki (81).
GORICA: Ševerdija – Đopar (od 81. Sim), Banić (od 81. Knežić), Burić, Kovačić – Zavalić, Jug – Zorica, Cahani (od 90. Vujičić), Glasnović (od 90. Matić) – Artuković (od 66. Gajić). Trener Sven Raić.
CIBALIA: Matić, Pernar (od 78. Rimac), Jurišić (od 86. Andričević), Valentić, Bošnjak, Župarić, Dragun, (od 57. Radojčić), Japundžić, Križanović, Miljanić, Kamenicki. Trener Goran Meštrović.

Povezane teme:1. HNL HNK GORICA hotnews juniori

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 9 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 15 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.