Povežite se s nama

CityLIGHTS

I 26. put ići će pješice do Marije Bistrice zahvaliti Majci Božjoj

Sa svojim štapovima, Olga i Antun postali su jedan od zaštitnih znakova zavjetnog hodočašća Goričana u Mariju Bistricu

Objavljeno

na

Goričani od 1992. godine tradicionalno odlaze na zavjetno hodočašće u Mariju Bistricu. Prvo takvo hodočašće pokrenuo je monsinjor Josip Frkin kako bi zahvalio Majci Božjoj što je Veliku Goricu zaštitila od ratnih stradavanja. Među vjernicima, kojih je svake godine sve više, od te je 1992. godine i bračni par Vađon. Sa svojim štapovima, Olga i Antun postali su jedan od zaštitnih znakova hodočašća i dobro poznata lica koja će prepoznati brojni naši sugrađani. U povodu ovogodišnjega, koje kreće u subotu u 5 ujutro iz velikogoričkih župa, ispričali su nam zašto nisu propustili niti jedno hodočaše u Mariju Bistricu.

“Ja imam dva posebna razloga zašto hodam”, započeo je svoju priču Antun Vađon (69): “1989. godine otišao s kumom u Bugojno igrati nogomet, a nakon utakmice na misu. U to vrijeme bilo je već 17 godina kako me boljela kičma, a na toj misi jedva sam stajao i jedva sam čekao da završi. Kada smo krenuli van, prijateljeva žena se probije do svete vode i meni da malo. U tom trenutku čuo sam glas koji kaže – ‘hvalu dajte Gospodinu Bogu vašemu jer dostojno je i pravedno’. Okrenuo sam se prema oltaru, kleknuo i zahvalio Bogu. U tom trenutku osjetio sam kao neki mali plameni anđelak dolazi tu gdje me najviše boljelo i čupa bol. I nikad me poslije više nije zaboljela kičma”, ispričao je Antun koji je preobraćenik postao tek nekoliko godina ranije.

31.08.2017. Velika Gorica – Olga i Antun Vađon već 25 godina iz Velike Gorice hodočaste u Mariju Bistricu. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Nakon toga, prije oko šest godina dijagnosticiran mu je rak pluća, a Anton kaže kako upravo vjeri u Boga može zahvaliti što je i dalje živ.

“Kad je doktorica vidjela sliku mojih pluća, nije imala što reći. No, željela me poslati na još jedno snimanje. Do tada već nisam mogao disati i morao sam se puno odmarati. Na dan snimanja pluća, ponovno sam čuo glas i učinio kako mi je rekao. Kad sam nalaz donio doktorici ona je samo rekla ‘to je stvarno čudo božje’. Ništa više nije rekla, nije ni trebala”, ispričao nam je kroz suze Anton Vađon.

Vrlo se dobro sjećaju prvog hodočašća

Na put dug oko 40 kilometara prve je godine otišlo oko 270 Goričana, ali broj se svake godine povećava. Prošle ih je godine, tako, 20 nedostajalo za 2.000.

“Najdojmljiviji trenutak bio je kada su hodočasnici ušli u Šćitarjevo. Počela su zvoniti zvona. I nisu prestala dok i zadnji hodočasnik nije prošao kroz to mjesto. Kako je kolona hodočasnika nakon Šćitarjeva prošla i kroz Rakarje i tamo su počela zvoniti zvona, a isto se dogodilo i dolaskom u Veliku Goricu. U jedno su vrijeme tako zvonila sva tri zvona u isto vrijeme”, prisjeća se Olga tog emotivnog trenutka kada je, iako iscrpljena i umorna, bila sretna što je ispunila zavjet.

Jako ju veseli i što svake godine na putu u Mariju Bistricu susretne i brojne svoje bivše učenike. Njih je, ispričala nam je, kao profesorica tjelesnog odgoja na početku nagrađivala ocjenama, ali i sada, možda i 15 godina nakon osnovnoškolskih dana, ostali su vjerni hodočašću.

31.08.2017. Velika Gorica – Olga i Antun Vađon već 25 godina iz Velike Gorice hodočaste u Mariju Bistricu. Foto: Vanja Stanojević/Cityportal.hr

Štapove po kojima Antuna i Olgu svi vrlo dobro znaju sa sobom će ponijeti i ove godine. Na njima su, naime, urezane sve godine hodočašća u Mariju Bistricu.

“Jedan naš prijatelj iz Zajednice bračnih susreta iz Međimurja Ivan rekao mi je, nakon što je čuo da svake godine idemo u Mariju Bistricu, da ponesem taj grbavi štap od vrbe i da ću ga se morati svake godine sjetiti jer će me ljudi pitati odakle mi. Nije ni znao koliko je u pravu. Sjetim ga se svake godine bar 20 puta do Marije Bistrice”, ispričao je Antun.

Pripreme za hodočašće

Antun Vađon za pješačenje u Mariju Bistricu priprema se četiri dana laganim trčanjem po kvartu. Nakon toga se odmori i, kaže, bez problema propješači svih 40 kilometara.

“Ići ćemo dokle god budemo mogli, dok nas zdravlje služi, dokle god Gospodin bude htio da mu dolazimo i zahvaljujemo za sve što nam se dogodilo”, priča Antun i poziva i druge da im se priključe:”Postoje deseci ljudi koji pomažu i ako ne možete prevest će vas do Marije Bistrice. Već godinama nam se priključuju taksisti i hvala im. Tu je i Crveni križ ako nekome treba pomoć. Za hodočašće je, kao i za vjeru, potrebna doza hrabrosti i vjere. Ali, ako te srce vuče, dođi, uljepšaj nam hodočašće, bit ćeš rado viđen i primljen”.

 

CityLIGHTS

FOTO Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu u Velikoj Gorici

Objavljeno

na

Objavio/la

Svjetsko prvenstvo i Svjetski kup u akrobatskom rock’n’rollu otvoreno je kvalifikacijskim nastupima jučer (subota, 22.11.2025., početak u 10 sati), a finalna natjecanja u pojedinim kategorijama započela su u 18 sati u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici.

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Organizator velike internacionalne manifestacije je Sportski plesni klub VEGA pod pokroviteljstvom Grada Velike Gorice i potporu domaćih odnosno međunarodnih sportskih organizacija. Plesači se natječu u deset kategorija, a njihove izvedbe ocjenjuje međunarodni sudački žiri.

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Interes za plesnu manifestaciju je očekivano velik, a to se vidi i po odzivu posjetitelja, koji su posve ispunili tribinu u dvorani.

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. Svjetsko prvenstvo u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Finale  Djeca 1. Emma Peto / Tamas Titusz Vajna (Mađarska), 2. Zlata Viesielova / Serafym Bosyi (Ukrajina), 3. Aliesia Riabova / Timofii Bohoslovskyi  (Ukrajina).

Juniori: 1. Natalia Krakowiak / MaciejBartkiewicz (Poljska) 107.70, 2. Antonia Šćepanović / Noa Lilih (Hrvatska) 107.68, 3. Vendula Bastova / Maxim Kolb (Češka) 104.36.

Galerija fotografija

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Obitelj Orao “kuha kavu” za mame poduzetnice

Osnaživanje i vrijedna tombola!

Objavljeno

na

Objavio/la

Centar za edukaciju i igru djece i odraslih ‘Obitelj Orao’ iz Velike Gorice poziva na “Besplatnu kavu za mame poduzetnice”.

Susret je namijenjen mamama poduzetnicama, kao i svim ženama koje razmišljaju o pokretanju vlastitog posla, s ciljem pružanja prostora za međusobnu podršku, umrežavanje, razmjenu iskustava te poticaj za osobni i profesionalni razvoj.

Uz neformalno druženje, sudionice očekuje besplatna kava, čaj, prigodni zalogaji te sudjelovanje u tomboli koju su pripremili partneri (Stellaria Beauty Studio, EthnoTina, Vanea Design, IPB, Agristar i drugi).

Glavna nagrada tombole je Božićni domjenak za mame u organizaciji Centra Obitelj Orao.

Zašto je događaj važan za društvenu zajednicu?

U vremenu kada mnoge majke balansiraju poslovne i obiteljske obveze, ovakva okupljanja postaju iznimno vrijedna. Ona stvaraju prostor podrške, osnaživanja i poticanja ženskog poduzetništva, koje je važno za lokalni razvoj, ekonomsku nezavisnost žena i zdraviju društvenu strukturu.

Ovo je način promicanja solidarnosti, suradnje i aktivnog uključivanja majki u zajednicu, a pridružiti se možete 22. studenoga s početkom u 9 sati na adresi Trg kralja Petra Krešimira IV 7.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

[SVJETSKI DAN DOBROTE] Čarlijeva vizita dokazuje – smijeh je lijek!

Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.

Objavljeno

na

Objavio/la

Moje ime je Ivan Horvat. Zaposlenik sam Crvenih nosova, u kojima radim kao klaundoktor više od tri godine – započinje naš razgovor Čarli, koji je izbrusio svoj jedinstveni alat  – humor koji malim pacijentima pomaže da se tijekom liječenja osjećaju bolje, kada im fali roditeljski zagrljaj i boje se operacije… 

I zato je on, kao i cijela “postrojba” klaundoktora u Hrvatskoj jedna od najljepših živućih priča za današnji Svjetski dan dobrote. 

Dan kada ističemo ono istinski dobro u ljudima, ono što bi trebalo biti zarazno i lako dostupno posvećujemo neprofitnoj organizaciji Crveni nosovi klaunovi doktori koji su humorom prije 15 godina počeli dokazivati da je smijeh zaista lijek. 

-Hvala što ste nas se sjetili baš sada, kada obilježavamo 15 godina od kada su naše klaunovske noge prvi put kročile na pedijatrijski odjel Kliničkog bolničkog centra Zagreb, naše Rebro. Tada smo radili sa četiri klauna, a danas naš tim ima 35 crvenonosih ljudi koji djeluje u 21 bolnici i u 13 domova za starije. Ostvarujemo više od 100 posjeta mjesečno diljem Hrvatske – priča Ivan i spominje kako osim doktorskog tima crvenih nosova u Zagrebu, gdje im je i sjedište u Medulićevoj 34, postoje crveni nosovi s predivnim timovima u Osijeku, Rijeci i Splitu. 

 

-Mi smo educirani umjetnici, koji upravo kroz umjetnost profesionalnog klauniranja i humora donosimo podršku i promjenu atmosfere djeci i roditeljima u bolnicama, ali i odraslima na onkologiji kao i osobama u domovima za starije. Tu smo za djecu koja imaju teškoće u razvoju, u rehabilitacijskim centrima, u socijalnim ustanovama. Dakle, imamo jedan široki spektar djelovanja.  

Pod vodstvom izvršne direktorice Denize Drusany i umjetničkog ravnatelja Nikole Dabca, klaundoktori rade izuzetno ispunjavajući, divan posao. I za to su posebno obučeni.  

-Odlazimo jednom do dva put godišnje u Internacionalnu školu humora u Beč, gdje je središte naše krovne organizacije Red Nose International. Prolazimo edukacije vezane za razne umjetničke discipline koje koristimo u svojim vizitama. No, imamo i brojne posebne programe od kojih izdvajam intenzivni osmijeh, program unutar kojeg jedan klaun provodi cijelo jedno prijepodne sa djetetom i roditeljima u iščekivanju operacijskog zahvata, pratimo ih do takozvane rampe nakon koje nema ulaza nikom osim stručnog medicinskog osoblja, dočekujemo dijete nakon zahvata i pružamo mu podršku na razne načine. Dakle, radi se o jednoj divnoj priči unutar koje na visoko profesionalni način, kao akademski, uglavnom izvedbeni umjetnici, klaundoktori, dajemo ljudima jednu psihosocijalnu podršku, toplinu, ljudskost, osmijeh – kaže Čarli, jer kako je nadalje naglasio, humor je vrlo slojevit fenomen kao komunikacijsko sredstvo – i mi se bavimo s njim, brusimo izvedbene alate i dajemo sve od sebe na umjetničkim klaundoktorskim improvizacijama u bolnici. 

Da je riječ o zaista istančanom umijeću kojem se posvećuje puno pažnje i obraća pozornost na stručni aspekt, pokazuje i činjenica da klaundoktori jako puno rade na znanstvenom pristupu, pozadini humora, njegovom podrijetlu, funkciji, međunarodnim istraživanjima.  

-Upravo kad sad pričamo o tome, 11. studenog smo imali nama vrlo važan panel na Rebru o ulozi humora u onkološkom liječenju djece i odraslih, gdje smo ugostili brojne stručne i medicinske suradnike s kojima smo razgovarali o spomenutoj temi. S nama su bili primarius Milivoj Novak, također glavna sestra gospođa Ana Ljubas, naša divna psihologinja sa Merkura gospođa Nikolina Vučemilo, gospođa Ivanka Herman iz Klinike za tumore, ali i Ivana Matić koja je bivša korisnica KBC-a Zagreb. Svi smo zajedno pred brojnom publikom razgovarali o učinkovitosti humora u zdravstvu, o njegovoj znanstveno dokazivoj ljekovitosti, a što su nam potvrdili već spomenuti medicinski stručnjaci i stručnjaci iz područja psihologije. Dakle, dubinski se bavimo fenomenom humora i dijelimo to s drugima – poručuje klaundoktor Čarli kojeg smo pitali da nam malo prepriča reakcije na njihovu “vizitu”.  

-Reakcije su divne, ja kao klaundoktor od tri godine staža mogu reći da sam stvarno oduševljen ovim što radimo, smatramo to svojim poslanjem kojem posvećujemo puno ljubavi. Djeca reagiraju izvrsno, naravno su neprestano u igri, a mi zaista uspijevamo prostor bolnice i svih već spomenutih institucija ispuniti bojom humora i smijeha. Jer, znate da su ti prostori često ispunjeni i strahom, i neizvjesnošću, i emocijama, i iščekivanjem, zato ga mi jednostavno bojimo dubokom, lijepom, ljudskom svrhom, humorom i zvukom – dočarava nam klaundoktor i priznaje kako su te improvizacije beskrajno zanimljive djeci, ali i odraslima. Oni se također smiju u našem prisustvu, roditelji se smiruju i uživaju u svemu što radimo, a samim tim su i djeca opuštenija. Moram istaknuti, da više od dvije godine posjećujemo više od 12 odjela onkologije za odrasle u Zagrebu, gdje smo se prvotno malo bojali kako će ljudi reagirati, da će pomisliti da smo mi samo za djecu, međutim ne. Na jedan poseban i drugačiji način pristupamo i odraslima kroz klaundoktorske vizite. 

Ljudi su žedni i željni ljudske topline, priča nam Ivan, kao i ljudskog dodira, pogleda, pozornosti i pažnje. Kad se to sve fino uobliči u jednu uravnoteženu, svrsishodan umjetnički smjer, ljudi reagiraju predivno.  

I zato su naši heroji za Svjetski dan dobrote zaslužili više od nekoliko redaka teksta za ovaj članak, zaslužili su dubok naklon i aplauz, jer ono što rade ne može platiti ni jedna moneta ni valuta. 

-Potrebe su sve veće, naša organizacija raste, ali smo zahvalni najviše našim donatorima koji nas podržavaju stvarno vrlo hrabro, od fizičkih osoba i organizacija do velikih tvrtki koje prepoznaju da je riječ o divnoj priči koja raste i koja buja u jednom predivnom tonu na veliko zadovoljstvo svih korisnika kod kojih smo do sada izmamili osmjeh na lice – zahvalio je na kraju Čarli, a kojem redakcija Cityportala vraća zahvalnost na izdvojenom vremenu za priču. 

Dakle, u stvaranju ovog čudesnog, neopipljivog lijeka može sudjelovati svatko od nas, kome su riječi iz ove priče zagrijale dušu, u trenutku kad se u umu stvorila misao: Ovo je ono što nam nedostaje! Pomozite donacijom ovim “kotačićima” koji crvenim nosom dokazuju da je lijek u nama.  

Hvala vam Crveni nosovi! 

Nastavite čitati

CityLIGHTS

NAJLJEPŠI TROFEJ Stigla prinova – Velimir noćas postao tata!

U 3 sata i 30 minuta rođen je Jakob!

Objavljeno

na

Noć iza nas bila je neprospavana za velikogoričkog paraolimpijca Velimira Šandora, jer je dočekao trenutak da njegova supruga Ana u 3 sata i 3 minuta na svijet donese velikog dječaka – teškog 4 kilograma i 40 grama a dugačkog 55 centimetara.

Jutros smo nazvali ponosnog tatu da mu čestitamo…

-Sve je prošlo dobro, mama i beba su dobro i to je najvažnije. Iskreno, mislio sam da to ide puno brže, jer nisam bio siguran da li ću biti sa suprugom na porodu ili ne, ali kad sam sinoć došao u bolnicu k njoj, i kako je vrijeme odmicalo to sam sve više htio biti s njom do kraja. Znači, taj osjećaj, biti na porodu, primiti svoje dijete odmah u ruke, sve što sam u životu doživio – ovo je neusporedivo! – emotivno nam je ispričao Velimir.

Ime Jakob koje su mu roditelji odabrali je hebrejskog porijekla, a znači “pratilac” ili “onaj koji drži petu”, tako da će, vjerujemo, mališan u budućnosti biti vjeran pratitelj ponosnog oca – i njegovih, ali i vlastitih životnih postignuća.

Redakcija City radija, Cityportala i mječnika Reporter također je dugogodišnji pratilac Šandorovih uspjeha, kako sportskih, tako i osobnih, stoga se pridružujemo brojnim čestitarima povodom rođenja sina i nove uloge u životu…

Nek’ je živ i zdrav – lijep na mamu, moćan na tatu! 🙂

Nastavite čitati

CityLIGHTS

SMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”

Nakon gotovo 10 godina Damir Bedić ured ravnatelja prepušta kolegici – bivšoj učenici vukovinske škole.

Objavljeno

na

Objavio/la

U holu OŠ Vukovina sinoć su se izmjenjivali zagrljaji, emotivne riječi zahvale i pjesme za rastanak, u kolektivu koji je zračio zajedništvom i međusobnom, bezrezervnom podrškom.  

Na novo radno mjesto, u rodnu Kutinu, djelatnici škole, roditelji i okolna društva, ispratili su Damira Bedića. Danas je, nakon gotovo 10 godina, posljednji put sjeo u svoj ured ravnatelja. Priznao nam je, sada kada je stvarno finaliziran, odlazak mu teško pada. 

-Prije 19 godina sam s fakulteta odmah došao u ovu školu na zamjenu kao profesor tjelesne i zdravstvene kulture, a ta zamjena se odužila kao što vidite, i to 10 godina, a onda sam izabran za ravnatelja. Evo, nakon devet i pol godina na toj funkciji, odlazim na novo radno mjesto u rodnu Kutinu. Sada nakon toliko godina rastanak mi malo teško pada, a ujedno se i veselim novim radnim izazovima. Pomiješane su mi emocije jer sam proveo puno vremena s prekrasnim ljudima – priznao je Bedić i zahvalio se osnivaču škole na izuzetnoj podršci, kao i društvima s kojima je surađivao a koja su oplemenila rad škole i nastavni program. 

Jedno od njih je Ogranak seljačke sloge Buševec, čije su članice ispratile ravnatelja s pjesmom, a predsjednik Nenad Rožić poklonio mu je knjigu o povijesti Buševca i prisjetio se posebnih gostiju. 

-Ogranak ima suradnju sa školom od samih početaka, a to smo nastavili i s Damirom. Odlična suradnja donijela je nekoliko zajedničkih projekata, a u školu smo doveli i svirače ukulelea s Havaja, koji su školi dali na poklon jedan takav instrument, da možete svirati – našalio se Rožić i najavio daljnju suradnju s novom vodstvom škole. 

Nikolina Katulić iz Društva žena Buševec zahvalila se na suradnji, uvijek ugodnoj komunikaciji koja je rezultirala brojnim projektima. 

-Bila nam je čast što ste bili na svim našim manifestacijama a na novom radnom mjestu želimo vam puno uspjeha – poručila je Katulić a prigodni poklon za sjećanje ravnatelju je predala predsjednica Lidija Rožić. 

I na koncu, prigodnim poklonom i govorom ravnatelju Bediću zahvalili su se i djelatnici škole, prisjećajući se desetljeća punog događaja, izazova i promjena, vremena kada nije bilo lako, kada je trebalo pomiriti različite karaktere, pronaći sa svakim zajednički jezik, vremena u kojima se učilo prilagođavati promjenama. 

 

No, već od ponedjeljka školu vodi novoizabrana ravnateljica. Dobila je povjerenje učitelja i najprije će imati dužnost vršiteljice dužnosti. Učionicu informatike drugi tjedan zamijenit će uredom ravnateljice. Klaudija Radman Livaja iz Turopolja u vukovinskoj školi je 16 godina, ako računamo samo radni staž. 

-Radila sam i u područnim školama u Mraclinu i Buševcu, kao i na poslovima razrednika, administratora, voditelja smjene, bila članica raznih povjerenstava. Ovo je moja škola, moj drugi dom i jako volim ovaj kolektiv. Čast mi je dati svoj doprinos i na novoj poziciji, posebno jer sam i bivša učenica ove škole – ispričala je nova ravnateljica i ujedno najavila radosne vijesti – škola kreće u proširenje! 

-Jako se veselimo nadogradnji škole. Dobili smo EU sredstva u 100 postotnom iznosu financiranja i sve bi trebalo krenuti iduće školske godine, što znači da ćemo nakon toga moći prijeći u jednosmjenski rad – najavila je Radman Livaja. 

Po svemu sudeći Damir Bedić školu ostavlja u dobrim rukama, koje će nastaviti graditi – i školu i njene mlade “stanovnike”. 

(FOTO: Marija Vrbanus)

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno