Povodom blagdana Sv. Cecilije održan je III. Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata u Crkvi bl. Alojzija Stepinca, jučer (subota, 22.11.2025., početak u 18:30 sati).

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogorièko-odranskog dekanata. Foto: David Joliæ/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sudjelovalo je šest zborova (ovim redom): 1. Župni zbor ”Stepinac” župe bl. Alojzija Stepinca Velika Gorica (22 člana, zborom dirigira i zbor vodi Irena Markulin, korepetitorica je Andreja Markulin), 2. Župni zbor Barka župe sv. Barbare Velika Mlaka (Dirigentica/voditeljica je Lucija Guščić, korepetitorica je Josipa Kurilovčan), 3. Župni zbor župe sv. Martina Šćitarjevo (25 članova, predstavilo se 16), 4. Župni zbor župe Sv. Petra i Pavla Velika Gorica (14 članova, dirigentica/voditeljica Snježana Špehar), 5. Župni zbor župe Sv. Tri kralja, Donja Lomnica (16 članova), 6. Župni zbor župe Navještenja Blažene Djevice Marije Velika Gorica (30 članova, dirigent/voditelj Dražen Kurilovčan, korepetitorica Zrnika Cvetković).

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Izvedeno je 12 skladbi, svaki zbor po dvije. Završnu riječ pozdrava i zahvale svim sudionicima, prije Svete Mise, uputio je župnik vlč. Luka Brešić.

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih žžupnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 22.11.2025. III.Susret crkvenih župnih zborova Velikogoričko-odranskog dekanata. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Voditeljica programa bila je Tina Karlović Papak.

Galerija fotografija

Pobjednički niz košarkaša Gorice nastavljen je i u Đakovu! Na izuzetno vrućem i neugodnom gostovanju, gdje se ove sezone već poskliznulo Škrljevo, naši su košarkaši potvrdili uzlaznu rezultatsku putanju, ostvarivši četvrtu uzastopnu pobjedu, kojom su došli do trećeg mjesta na prvenstvenoj ljestvici. Na isteku četrdeset minuta semafor je pokazao 88-74 u korist naše momčadi.

Izuzev nekoliko početnih vodstava domaće momčadi, ostatak susreta rezultatska prednost bila je na goričkoj strani. Nakon prve četvrtine imao je sastav trenera Miljkovića šest poena viška (24-18), da bi na odmor otišli s lijepih +13 (45-32).

U nastavak susreta domaći igrači ulaze agresivnije, no bez previše učinka, jer nakon dvije minute igre po drugi puta je +16 (52-36) za Goricu. Mala dekoncentracija u posljednjim trenucima treće četvrtine, kad domaći igrač Hajduković sa zvukom sirene pogađa tricu za -8 (60-52), donijela je Đakovčanima slamku spasa, koju su objeručke prihvatili te s tri uzastopne trice bivšeg igrača Gorice Ivana Oštrića dolaze na samo minus četiri (65-61). Nešto kasnije Oštrić i Šustić smanjuju u dva navrata na samo minus dva, i to šest i pol minuta prije kraja.

Probudila se u tim trenucima i publika, koju je najprije tricom za 71-66 utišao Niko Rimac, a nakon toga je uslijedila serija 14-4 goričkih košarkaša igrača, kojom su na dvije minute prije kraja došli do novih plus 15 (85-70) i time riješili pitanje pobjednika.

– Dobra utakmica moje momčadi, na čemu čestitam igračima. Vodili smo cijelo vrijeme, bili smo kompletniji, držali smo se dogovora, a znali smo da imamo i prednost u visini, što smo maksimalno iskoristili – kazao je nakon susreta trener Gorice Damir Miljković.

Sa 26 poena najučinkovitiji igrač Gorice bio je Niko Rimac, Filip Kalajžić je uz 21 poen imao i 10 skokova, a dvocifren učinak imao je i Borna Dramalija, koji je ubacio 14 poena. Kod Đakova po 18 poena Ivana Oštrića i Blaža Vojedilova.

Točno na 80. rođendan svog nikad prežaljenoga kluba, nešto više do 16 godina otkad klub njihovih mladosti više ne postoji, okupili su se “radnikovci” svi generacija. Inicijator druženja i obilježavanja ove okrugle obljetnice bio je i ovoga puta Ivan Mikulčić, jedan od ljudi koje ne žele dozvoliti da povijest kultnog i uvijek nam dragog NK Radnika padne u zaborav.

– Nakon završetka drugog svjetskog rata velikogorička mladež pokrenula je snažnu inicijativu za obnovu sportskih aktivnosti na području Turopolja, a posebno nogometa, kao najpopularnijeg sporta. Tako je 21. studenog 1945. godine održana Glavna godišnja skupština Fiskulturnog društva Radnik Velika Gorica u prostorima stare pošte u Velikoj Gorici, na adresi Trg kralja Tomislava 41. Izabrana je Uprava Fiskulturnog društva, kao i kapetani sportskih sekcija, odnosno predsjednici sekcija-klubova. Tako je za prvog kapetana, odnosno predsjednika kluba NK Radnik izabran Vlado Sirovan, svestrani sportaš i poznati velikogorički krojački obrtnik – prepričao je Mikulčić.

Prisjetili smo se i da je prvi kapetan nogometne momčadi bio Kazimir Plepelić, rođen 1921. godine u Plesu. Igrao je desnog halfa, pričaju klupski kroničari, bio je temperamentan igrač i pravi vođa.

– Prvi trener momčadi bio je Dragutin Kršek, koji je stanovao u Zagrebu, a na treninge i utakmice u Veliku Goricu je putovao vlakom do željezničke stanice, a dalje do igrališta biciklom. Nikad nije propustio niti jedan trening niti utakmicu! – ističu “radnikovci”, dodajući kako je prvi nogometni sudac ponikao iz Radnika bio Vlado Kezić, poznati gorički brijač, u čijoj su se brijačnici okupljali brojni navijači i simpatizeri kluba.

Prvo igralište, možda je i nešto manje poznato, nalazilo se na tadašnjem sajmištu, odnosno na prostoru današnjeg Tržnog centra. Budući da su svlačionice bile u prostorima prizemlja tadašnjeg Doma kulture u Turopoljskom gradu, današnjem Muzeju Turopolja, trebalo je prošetati tih nekoliko stotina metara od svlačionice do igrališta… Međutim, nije to potrajalo predugo, jer već 1946. godine igralište se seli u Kolarevu ulicu, gdje su se gorički sportaši okupljali sve do 1987. godine, kad je došlo do selidbe na lokaciju današnjeg Gradskog stadiona.

Nabrajajući uspjehe i postignuća kroz klupsku povijest, ističu se ulazak u Zagrebačku zonu 1968., zatim kvalifikacije za drugu jugoslavensku ligu 1971., pa ulazak u Međurepubličku ligu 1988… Uspostavom samostalne Hrvatske, Radnik je već u drugoj sezoni postao prvoligaš (1992.) i u najvišem rangu zadržao se dvije sezone. Spomenuti su u tom nizu i uspjesi mlađih klupskih kategorija, od pionira do juniora, a posebno su “radnikovci” ponosni na to što su čak šestorica igrača poniklih u Radniku oblačili dres hrvatske reprezentacije: Pavličić, Panadić, Cvitanović, Butina, Župetić i Budimir.

– Osim toga, brojni su “radnikovci” postali poznati treneri i funkcioneri, političari, ali i poznati obrtnici, poduzetnici, znanstvenici i ugledni građani. Velik doprinos brojni “radnikovci” dali su i u Domovinskom ratu – ističe Mikulčić, dodajući kako o svemu tome gomilu informacija nudi monografija “NK Radnik 1945. – 2009.” autora Ivana Mišerića, koja kao vrijedan i trajan dokument čuva uspomenu na postignuća svih generacija.

Naravno da i šesnaest godina poslije “radnikovci” žale što više nema Radnika.

– Unatoč tome što se klub od 2009. više ne natječe, na nama je da od zaborava očuvamo naš Radnik družeći se redovito svake godine i evocirajući brojne uspomene. Podigli smo isključivo donacijama prekrasni spomenik na prostoru bivšeg igrališta u Kolarevoj ulic,i čiji je okoliš nedavno i hortikulturno uređen. Višak doniranih sredstava dodijeljen je sportašima s posebnim potrebama, te mlađim uzrastima klubova u sportovima od posebnog interesa za Grad Veliku Goricu. Isto tako, u sportskom domu Gradskog stadiona obnovljena je i novopostavljena galerija fotografija “Povijest Radnika u 13 slika”, donacijom ŠRC-a Velika Gorica – kazao je Mikulčić i dodao:

– Nećemo stati na tome. Svjedoci smo da brojni stadioni u Hrvatskoj i šire nose imena svojih zaslužnika. Smatram da bi i našem stadionu trebalo dati ime. Cijelo ovo vrijeme svi ga inercijom zovemo Radnik, ali on u nazivu ima samo Gradski stadion. Predlažem da do idućeg našeg druženja, za godinu dana, obavimo međusobne konzultacije i dogovore o imenu, pa da ga kao zajednički prijedlog usvojimo i uputimo u daljnju proceduru nadležnom Odboru Gradskog vijeća za imenovanje ulica i trgova te samom Gradskom vijeću na usvajanje. Tako bi 2027. godine, na 40 godišnjicu gradnje stadiona, isti dobio i ime!

Ideja zvuči jako dobro, povezuje dvije važne ere turopoljskog nogometa, a ne treba smetnuti s uma ni to da je svaki naziv bolji od ovog bezličnog “Gradski stadion”. A pogotovo ovaj: stadion NK Radnik!

Božićna čarolija svjetla na imanju Salaj u Grabovnici otvara se 28. studenoga i time ulazi u svoje 24. izdanje. Manifestacija će trajati do 11. siječnja, a posjetitelje svakoga dana od 14 do 21 sat čeka više od pet milijuna lampica, novi sadržaji i obnovljeni dijelovi imanja. Kao i ranijih godina, očekuje se velik interes gostiju iz Hrvatske i susjednih zemalja.

Ove je godine imanje ukrašeno s oko 5,6 milijuna lampica, čime se zadržava karakterističan izgled koji je tijekom dva desetljeća postao zaštitni znak manifestacije. Ulaznica za odrasle stoji 7 eura, dok djeca do sedam godina, osobe s invaliditetom i osobe s intelektualnim teškoćama ne plaćaju ulaz.

Foto: Imanje Salaj

Upravitelj imanja Alen Salaj ističe da su se ove sezone usredotočili na uređenje prostora u kojem se posjetitelji najviše zadržavaju.”Ove godine završili smo tri nove kućice i počeli uređivati prostor koji će postupno postati čarobni trg. Planiramo ga nadograđivati iz godine u godinu, a kada sve bude kompletirano, izgledat će kao malo selo unutar imanja. To nam je dugoročna ideja”, objašnjava Salaj.

Uz postojeće sadržaje, dodani su i novi dekorativni elementi, a za svaki dan u 18 sati predviđen je vatromet.

Foto: Imanje Salaj

Lampice na svečanom otvorenju će upaliti članovi Udruge “Naši anđeli” iz Čazme i gradonačelnica Valentina Čanađija. Program će upotpuniti i Čazmanske mažoretkinje, kojima je to prvi nastup na ovoj manifestaciji.

Ističu da pripreme za otvaranje traju mjesecima, od provjere instalacija i kabela do sigurnosnih pregleda. Salaj kaže da ekipa koja radi na imanju dobro poznaje sve korake i rutinu te svake godine uvodi sitna poboljšanja, dok osnovni koncept manifestacije ostaje isti, šetnja kroz osvijetljene staze, obilje svjetlosnih instalacija i ugostiteljska ponuda.

Foto: Imanje Salaj

“Ove godine smo posebno zadovoljni kako je ispao novi dio s kućicama. Mislim da će posjetiteljima biti ugodnije i da će dojam biti još bolji”, poručuju iz Imanja.

Punih 16 dana od posljednje prvenstvene utakmice, od domaćeg remija s Vukovarom (1-1) u jednoj ludoj utakmici, nogometaši Gorice na svom će stadionu dočekati Istru 1961. Bilo je dovoljno vremena za pripremiti se, analizirati Istru i postaviti zahtjeve koji bi trebali voditi do uspjeha, a upravo se recentnim uspjesima svojih igrača trener Mario Carević poželio posvetiti na početku najave sudara s Puljanima.

– Ovim putem bih čestitao na vrhunskim rezultatima i selekcijama U-19 i U-21, i našem Vrzi i Kavi. Vrza je bio učinkovit u nekim utakmicama, Kava je dobio neke minute, ali jako je bitno da su dio tih reprezentacija koje stvaraju vrhunske rezultate – rekao je uvodno Carević misleći, naravno, na Luku Vrzića i Antu Kavelja.

Njih dvojica, jasno, nisu sudjelovali u najvećem dijelu klupskog trenažnog procesa tijekom reprezentativne stanke, ali svi ostali vrijedno su radili.

– Odigrali smo tu prijateljsku utakmicu u Kopru, neki igrači bili su odsutni, neki su imali lakše ozljede, ali sad smo manje-više svi na okupu i treniramo stvarno dobro. U pozitivnom smo nizu i jedva čekamo utakmicu u nedjelju – ističe Carević.

Pitanje je u kakvom će sastavu istrčati Gorica, tko će sve biti spreman, ali alibija nema niti ih trener traži.

– Imamo neke upitnike, vidjet ćemo još uoči same utakmice hoće li svi biti spremni, no imamo dobru grupu, imamo polivalentne igrače, koji mogu odigrati i na nekim drugim pozicijama, tako da nećemo plakati – kaže trener Gorice.

Istra je u Turopolju, sudeći po statistici, rado viđen gosti. Samo dvaput Puljani su odnosili puni plijen iz Velike Gorice, u kojoj su gostovali 14 puta. Međutim, naravno da statistika neće igrati, da je ovo potpuno nova priča.

– Istra je u dobrom rezultatskom nizu, igraju stvarno dobar nogomet, čvrsti su i pragmatični, dobri u tranziciji, čak i odlični… Međutim, mislim da moji momci mogu tome parirati. Ako budemo na svojoj razini, a ja ne sumnjam da ćemo biti, vjerujem da možemo doći do pobjede – rekao je Carević i dodao:

– U pripremi utakmice i analizi, kroz cijeli tjedan, govorili smo o detaljima na koje treba obratiti pozornost, no ključno je da mi budemo pravi. Isključivo sam fokusiran na svoju momčad, koliko god imam puno poštovanje prema Istri, koja je u dobrom nizu i igra dobro. Pobijedili su Dinamo doma prije stanke i jasno je da ćemo morati uložiti maksimalan trud i biti na najvećem mogućem nivou da uzmemo bodove.

Uz odnose snaga između dvaju protivnika, bit će ovoga puta zanimljivo vidjeti i kako će se ponašati novi travnjak našega stadiona. Iz tehničkih razloga grijanje travnjaka zasad i dalje nije u funkciji, pa je mnogobrojno društvo iz kluba subotu i najveći dio nedjelje provelo uklanjajući snijeg s igrališta. Ogroman je to posao, koliko god bi se čovjek na prvu možda i prevario… Naime, samo peterac ima više od stotinu kvadrata, šesnaesterac se proteže na više od 600 kvadrata, pa sve to puta dva, pa kad to sve očistiš, i dalje nisi napravio ništa! Tek nakon toga ide se na čišćenje ostatka igrališta, koje ukupno ima više od sedam tisuća kvadrata.

U prijevodu, bilo bi sjajno da se cijevi ispod igrališta što prije budu stave u pogon… Zasad idemo po starom.