Kultura
Hommage za naše bake: ‘Ajmo vidjeti kako bi Roža iz Kravarskog prošla danas…’
Velikogorička glumica i performerica Ana Katulić priprema monodramu u kojoj će veliku pažnju konačno dobiti Roža, lik iz Kolareva djela “Svoga tela gospodar”, a u tome joj pomaže koreograf Žak Valenta i drugi suradnici…
Ulica Slavka Kolara, jedna od najpoznatijih u gradu, prostor Folklornog ansambla Turopolje, katedrala baštine ovoga kraja, i – dvoje umjetnika. Upravo tu, u ulici s potpuno prikladnim nazivom, okruženi tradicionalnim turopoljskim nošnjama, zajedno stvaraju naša cura iz Buševca i koreograf čije ime zvoni.
Ulazimo polako, pozdravljamo samo kimanjem glavom, jer Ana Katulić i Žak Valenta upravo su u stvaralačkom zanosu. Rasprava koja se vodi na trenutke dosiže i ozbiljnu žustrinu, izmjenjuju se mišljenja, propitkuju stvari, slažu se kockice jedne predstave u nastajanju.
– Radimo priču o Roži, liku iz Kolareva komada “Svoga tela gospodar”. Nemamo zasad još ni radni naziv, u procesu smo “rađanja” predstave, najtežem kad su takve stvari u pitanju, no svaki put se to u jednom trenutku otvori, posloži i sjedne na svoje mjesto. Eto, tako mi je najlakše opisati ono što si upravo vidio, raspravu koju si pratio – kaže Ana, sveprisutna umjetnica iz Velike Gorice.
Originalno je Buševčanka, već godinama s adresom u centru grada, a u istom tom gradu pokrenula je i teatar koji će se prvi put u ovom smislu predstaviti upravo monodramom koja tek nastaje.
– Neće ovo biti prva produkcija našega teatra, jer radili smo već neke stvari, uključujući i komade od Čehova, pa i “PiaMia i čudesan safari”, ali ovo će biti prva cjelovečernja produkcija novoosnovanog “Štos teatra” iz Velike Gorice. I poželjela sam, kao izvođačica, kao voditeljica teatra, kao Velikogoričanka, kao cura iz Buševca, pozabaviti se upravo likom Rože. Taj lik mi nije stran, Rožu sam već igrala u Pučkom kazalištu u Buševcu, kad su oni postavili predstavu “Svoga tela gospodar”, a od tad mi se Roža nekako i mota po mislima – predstavlja Ana svoj tok misli i nastavlja:
– Uvijek sam mislila kako je, među svim tim Kolarevim ženskim likovima, Janica iz Breze nekako najistureniji lik. Ona je uvijek dobivala jako puno pažnje, dok je Roža malo ostala u zapećku. Kolar je, uostalom, tako i opisuje, kao curu iz zapećka, koja je šepava, koja ima falingu, nije pretjerano ni zgodna… Budući da tu nikad nije bila, ja sam je, takvu kakva jest, poželjela staviti u prvi plan.
Roža je u Kolarevoj komediji djevojka koja živi u Vukomeričkim goricama u razdoblju između dva rata, u Bikovskom Vrhu, danas Kravarskom, a iz toga kraja dolazi i Anina baka.
– Da, ta neka fiktivna Roža mogla je doslovno biti moja baka. I inače se moj rad često bavi pitanjem žene, a ja se često bavim pitanjem svog identiteta. Kad sam razmišljala o timu, o ljudima koje bih željela uključiti, odmah sam se sjetila Žaka Valente. On je moj dugogodišnji suradnik, prijatelj, izvrstan koreograf i autor, njegovu estetiku pokreta jako volim i cijenim. Željela sam njega jer smo već radili zajedno, zato što znam da Žak donosi različitost, svježinu, osuvremenjavanje. Roža jest klasičan komad, ali i Žak i ja želimo je staviti u današnje vrijeme, jer i ja se mogu zapitati koliko sam ja Roža u današnjem vremenu.
Žak Valenta tu će svakako moći pomoći, i to u svom povratničkom projektu.
– Zadnje dvije godine živio sam u Švedskoj i završavao master na Stockholm University of Arts, a ovo mi je prvi projekt nakon povratka u Hrvatsku. Jako mi je drago da je to baš s Anom, koja vrlo intimno i nepretenciozno, kroz svoj vrlo autorski rad, pokušava napraviti hommage svojim precima, odnosno ženskoj liniji svojih predaka. Ujedno je to i hommage svome kraju, zajednici u kojoj živi. Super mi je što se iz tog “svjetskog” života vraćam u neki mali, lokalni milje, pogotovo zato što uvijek mislim da je lokalno zapravo globalno – priča nam Valenta dok Tomica s kata donosi kavu glumcima, kao i svaki dan.
– U ovom predivnom prostoru bavimo se jednim ženski likom kroz koji, osim što želimo napraviti hommage kraju i Aninim precima, dužnost nam je progovoriti i o poziciji žena danas. I vidjeti gdje smo danas, koliko smo daleko odmaknuli. Više ja tu njoj služim kao neko zrcalo, kao sugovornik, suradnik koji zajedno s njom razmišlja i propitkuje tematiku – ističe Umažanin Žak.
Tu negdje, u istom prostor, nalazi se i kostim krave, jer Roža je svom suprugu Ivi prodana za kravu, a kako će točno ovu priču ispričati publici, zasad nisu do kraj sigurni ni sami kreatori.
– To neće biti predstava “Svoga tela gospodar”, iako će biti nekih scena iz te priče. Ovo će biti baš “Roža”. Gledamo njezinu perspektivu, donijet ćemo neke običaje, duh vremena, neka vjerovanja, a pritom je zavrtjeti, ovisno o dramaturgiji, kroz suvremeni dio. Dotaknut ćemo se pitanja patrijarhata, feminizma, ekonomije braka… – predstavlja projekt Ana.
Uz nju i Žaka, na predstavi radi u Mia Štark, koja je suradnica za pokret, inače umjetnica vrlo širokih interesa, a za kravu i ostatak scenografije zadužen je Matej Vuković, dok će se glazbom baviti Ivan Grubenski, glazbenik iz Koprivnice koji voli otići u etno.
– Povezati Rožino vrijeme s ovim današnjim svakako je izazov. Treba pokazati i tradiciju, i pretke, ali i naše vrijeme, kao i dati do znanja da postoje generacije iza nas, koje potpuno drukčije promišljaju odnose. Vidjet ćemo kako je najbolje prijeći put od tradicionalnog, ugovorenog braka, do vremena u kojem mi živimo, kad je kompletno dekonstruiran odnos muškarca i žene – kaže Žak.
Premijera je u planu negdje u listopadu, oko Dana europske baštine, i to na Sceni Gorica, koja će do tad biti renovirana. I time će gorički “Štoos teatar” iskoračiti u novu fazu svoga djelovanja.
– “Štoos teatar” nije se dogodio na moju, nego na inicijativu Mirela Huskića, mog dragoga kolege, te Luka Kuzmanovića. Obojica su glumci iz Velike Gorice, a zajedno imamo puno i želja i planova. U prvoj smo godini djelovanja i zasad ispada da nam ne ostaje previše vremena za “Štoos”, a htjeli bismo jako puno toga. Neke programe i planove stavili smo na papir, a sad je do egzekucije i realizacije, kad ćemo se toga primiti. Na nezavisnoj sceni mi najčešće radimo volonterski, tu nema novca, sve je nentuzijazam. A da bi on cvjetao i rastao, negdje drugdje moramo osigurati egzistenciju. To je začarani krug, no svakako ćemo se više posvetiti našim projektima. Imamo i podršku Grada, želimo obrađivati i promovirati djela domaćih autora i tematike vezane uz naš kraj – zaključuje Ana.
Manifestacija ”Svibanj u Andautoniji”, 4. izdanje, Plesna revija ”Barbarice & Gosti” i obilazak Arheološkog parka, u organizaciji Plesnog kluba Barbara uz podršku Arheološkog parka Andautonija i Osnovne škole Šćitarjevo (ravnatelj Mario Ivić) održana je jučer (nedjelja, 11.05.2025.) na školskom igralištu OŠ Šćitarjevo.
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
Sudionici programa bili su: Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica, predsjednica Štefica Krilčić), Plesni studio Tena (Zagreb) i Budinščinske mažoretkinje (Budinščina).
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
Predstavnicama izvođačkih skupina i ravnatelju Iviću uručene su spomen zahvalnice. Voditeljica programa bila je Lucija Palac. Majstor tehnike Mario Ivić.
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
ćitarjevo, 11.05.2025. 4. ”Svibanj u Andautoniji”. Foto: David Jolić/cityradio.hr
Nakon jednosatne revije ugodno druženje nastavljeno je u prostoru škole, uz prigodni domjenak.
Galerija fotografija
Na cityportalu.hr pisano je već u dva navrata o nastupu mažoret reprezentacije Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) na internacionalnom ‘Majorette festival Bosfor 2025’ u Istanbulu (Turska) u petak, 25. travnja 2025. godine. Reprezentacija je bila sastavljena od mažoretkinja iz četiri tima: Plesni klub Barbara (Velika Mlaka – Velika Gorica), Vodiške mažoretkinje (Vodice), Budinščanske DND mažoretkinje (Budinščina) i Plesni studio Tena (Zagreb).
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prema riječima Vlade Palca, predsjednika HUMT-a, revijalni nastup mažoretkinja u Istanbulu ocijenjen je najvišom ocjenom, za kvalitetnu izvedbu i umjetnički dojam. Obilazak i posjeta nekim od najvećih znamenitosti Istanbula, svjetskog grada na dva kontinenta, ponašanje hrvatske ekspedicije u hotelu ‘Blue Visita Hotel’ u kojem su boravili četiri dana te uvažavanje dogovorenih termina zaslužuju samo pohvale.
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Udaljenost Zagreba od Istanbula iznosi 1350 kilometara. Putovalo se u jednom busu na kat u kojem je zajedno s dva vozača bilo ukupno 76 osoba. Povratak iz Istanbula uslijedio je u nedjelju, 27. travnja 2025., točno u 7 sati. Bilo je dogovoreno, ako ne bude velikog čekanja na granici (iz Turske u Bugarsku), da ćemo posjetiti Sofiju, glavni grad Bugarske (od graničnog prijelaza do Sofije je 305 km).
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Granične formalnosti pri ulasku iz Turske u Bugarsku bile su obavljene za dva sata i to je bilo odlučujuće da ćemo imati dovoljno vremena da posjetimo Sofiju na dva-tri sata. Putovanje je bilo bez zastoja u prometu, ustavljali smo se po dogovoru na lijepo uređenim stajalištima odnosno odmorištima.
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ulazak u glavni grad Bugarske odnosno njegov centar nije bio otežan pojačanim prometom i naš bus je ubrzo bio parkiran naspram velike zgrade Bugarske akademije nauka odnosno ogromne Katedrale Aleksandra Nevskog. U sklopu centra je i Sofijski univerzitet Sv. Kliment Ohridski te spomenik osloboditeljima Bugarske i Intercontinental hotel.
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon trosatnog boravka u Sofiji bus nas je oko 20 sati iz glavnog grada Bugarske povezao prema granici Bugarske i Srbije. Formalnosti oko ulaska u Srbiju i nakon ponoći izlazak iz Srbije odnosno ulazak u Hrvatsku nisu dugo trajali. Stigli smo u Veliku Mlaku u 7 sati (ponedjeljak, 28.04.2025.), točno nakon 24 sata od polaska u Istanbulu.
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turska, Bugarska-27.04.2025. Putovanje od Istanbula do Sofije. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na kraju, velika zahvala vozačima Pajser-busa, Mariu Pajseru i njegovom suvozaču iz Slavonskog Broda. Sjajno, vrhunski, profesionalno su odradili svoj posao. Imali smo cijelo vrijeme ugodnu vožnju, usputni dogovori uvažavani su maksimalno. Veselimo se budućem putovanju s njima.
Galerija fotografija
Kultura
KUD Čiče predstavio knjigu “Naših dvadeset godina”
Pravo je bogatstvo imati ovakve ljude u svojim zajednicama.
U Novom Čiču održana je promocija knjige “Naših dvadeset godina” KUD-a “ČIČE” autora Petre Batelja Majić i Đure Mesića, a u kojoj je sažet razvoj društva od skromnih početaka 2005. godine do danas, kada je prepoznatljivo po svojem stvaralaštvu i djelovanju i van Hrvatske.
–Ponosan sam na sve članove društva i to od onih koji su ga stvarali 2005. godine, do današnjeg dana. Tijekom 20 godina pridonijeli su njegovanju svoje tradicije i ova knjiga čuva od zaborava sve važnije datume i događanja, kako bi ostala trajan zapis naše povijesti za budućnost – rekao je na predstavljanju knjige Stipo Duvnjak, predsjednik KUD-a ČIČE, dodavši kako su članovi društva mještani svih generacija, od najmlađeg koji ima 2 i pol godine do najstarijeg od 80 godina.
Svojim dolaskom ovaj je događaj uveličao i gradonačelnik Grada Velike gorice Krešimir Ačkar koji je u svojem obraćanju okupljenima poručio kako je ovo društvo ponos grada.
–Knjiga “Naših dvadeset godina” svjedočanstvo je predanosti, zajedništva i ljubavi prema tradiciji. Čestitam predsjedniku Stipi Duvnjaku i svim članovima na ovoj važnoj obljetnici i na svemu što ste kroz godine postigli – od očuvanja tradicije do stvaranja prostora zajedništva i učenja – rekao je gradonačelnik, poželjevši vodstvu KUD-a uspješan nastavak vrijednoga rada.
Podršku predstavljanju knjige dao je i zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec koji je istaknuo brigu Županije o društvima koja njeguju kulturnu baštinu i tradiciju.
– Moram zahvaliti svima koji su sudjelovali u realizaciji ovog projekta, kako bi imali trajan trag koji svjedoči o kulturnom doprinosu ljudi ovoga kraja za generacije koje dolaze. Bez njihovog angažmana kulturni život bio bi siromašan, stoga je pravo bogatstvo imati ovakve ljude u svojim zajednicama – rekao je Kolarec.
Dodajmo kako KUD “ČIČE” iz Novog Čiča danas broji više od 130 aktivnih članova koji djeluju u četiri folklorno plesačke, dvije tamburaške i u gajdaškoj sekciji, a knjiga “Naših dvadeset godina” izašla je u izdanju Biblioteke Albatros Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica.
Kultura
Što je Laszowski zapisao o Turopolju? Predstavljanje knjige „Zapisci turopoljskoga historika“
Muzej Turopolja bit će domaćin predstavljanja knjige „Zapisci turopoljskog historika“ – dnevničke bilješke Emilija Laszowskoga o Turopolju i Turopoljcima, autora dr.sc. Marija Stipančevića iz Hrvatskog državnog arhiva, koja je objavljena u izdanju Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici i Plemenite općine turopoljske.
Njezino prvo predstavljanje je bilo u Muzeju grada Zagreba koji je nizom aktivnosti obilježavao život i djelo Emilija Laszowskoga, a ovo goričko predstavljanje održat će se u utorak, 13. svibnja u 18 sati kao doprinos obilježavanju 800. obljetnice djelovanja Plemenite općine turopoljske. Inače, knjiga je nastala na inicijativu Zavoda za znanstvenoistraživački i umjetnički rad HAZU u Velikoj Gorici te uz podršku Plemenite opčine turopoljske.
Laszowski je autor trosveščane knjige o povijesti Plemenite općine turopoljske, a u ovoj knjizi sabrani su njegovi dnevnički zapisi u razdoblju od 27. 05.1899. (prva bilješka) do 6. 07.1946. (zadnja bilješka) kada je on dolazio u Veliku Goricu izučavajući građu za povijest Plemenite općine turopoljske.
U svojim zabilježbama on navodi brojne osobe, njih čak 272 iz različitih sfera društva od kojih su mnoge od njih prošle Turopoljem, a u 148 fusnota autor je pojasnio o kojim se to osobama radi, što daje dodatnu vrijednost ovoj knjizi koja je obogaćena sa 40-tak fotografija iz fundusa Hrvatskog državnog arhiva od kojih su neke prvi puta prikazane u javnosti. Ova knjiga je još jedan kamenčić u mozaiku zavičajne građe o Turopolju.
U predstavljanju knjige će sudjelovati akademik Željko Cvetnić, voditelj Zavoda HAZU u Velikoj Gorici, Juraj Odrčić, župan Plemenite općine turopoljske, dr. sc. Mario Stipančević, Hrvatski državni arhiv, autor izdanja i Katja Matković Mikulčić, urednica izdanja, upraviteljica Zavoda HAZU u Velikoj Gorici.
Kultura
Kapetan na kazališnim daskama – HNS poziva na predstavu o Luki Modriću!
Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive.
Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić, igrao je na mnogim svjetskim terenima, a uskoro će zaigrati i na – kazališnim daskama.
Naime, u suradnji Hrvatskog nogometnog saveza i Boss teatra nastala je predstava “Luka Modrić: Moja igra” u režiji Arije Rizvić. Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive – one dramske.
Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.
Predstava donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta.
–Luku svi znaju kao kapetana naše reprezentacije, nogometnog genijalca i virtuoza, no on je i sin, otac, muž, unuk i brat. Kroz ovu predstavu pokušali smo približiti sva ta lica Luke Modrića publici, dati dublji uvid u životne i nogometne zaplete koji su ga oblikovali u nogometaša i osobu koju toliko cijene suigrači, protivnici i svi ljubitelji nogometa. Za mene je on savršen dramski junak, koji je na svom putu do uspjeha puno toga žrtvovao i putem imao različite teškoće, prepreke i padove, pa mi je bila čast i odgovornost prihvatiti se ovakvog projekta. Ponosna sam na odrađeni posao cijele ekipe te iskreno vjerujem da će se publici dopasti ovakav prikaz Lukine životne priče – otkrila je redateljica Arija Rizvić.
Predstava otkriva tko sve stoji iza njegovih uspjeha, s kojim se izazovima suočio i kako ih je prevladao. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: “Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.”
Premijerna izvedba bit će u Scenoteci 18. svibnja.
*Tekst je nastao u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom.
-
HOTNEWSprije 5 danaAIRVG2025 – detalji nebeskog vikend-showa iznad Velike Gorice
-
HOTNEWSprije 1 danFOTO Turopoljski Chill and Grill – fantazija okusa i odlično društvo
-
Najaveprije 4 danaU subotu svečanost povodom Dana branitelja Grada Velike Gorice uz koncert Gazdi
-
Vijestiprije 3 danaDamir Urban stiže u Veliku Goricu