Kultura
Hommage za naše bake: ‘Ajmo vidjeti kako bi Roža iz Kravarskog prošla danas…’
Velikogorička glumica i performerica Ana Katulić priprema monodramu u kojoj će veliku pažnju konačno dobiti Roža, lik iz Kolareva djela “Svoga tela gospodar”, a u tome joj pomaže koreograf Žak Valenta i drugi suradnici…
Ulica Slavka Kolara, jedna od najpoznatijih u gradu, prostor Folklornog ansambla Turopolje, katedrala baštine ovoga kraja, i – dvoje umjetnika. Upravo tu, u ulici s potpuno prikladnim nazivom, okruženi tradicionalnim turopoljskim nošnjama, zajedno stvaraju naša cura iz Buševca i koreograf čije ime zvoni.
Ulazimo polako, pozdravljamo samo kimanjem glavom, jer Ana Katulić i Žak Valenta upravo su u stvaralačkom zanosu. Rasprava koja se vodi na trenutke dosiže i ozbiljnu žustrinu, izmjenjuju se mišljenja, propitkuju stvari, slažu se kockice jedne predstave u nastajanju.
– Radimo priču o Roži, liku iz Kolareva komada “Svoga tela gospodar”. Nemamo zasad još ni radni naziv, u procesu smo “rađanja” predstave, najtežem kad su takve stvari u pitanju, no svaki put se to u jednom trenutku otvori, posloži i sjedne na svoje mjesto. Eto, tako mi je najlakše opisati ono što si upravo vidio, raspravu koju si pratio – kaže Ana, sveprisutna umjetnica iz Velike Gorice.
Originalno je Buševčanka, već godinama s adresom u centru grada, a u istom tom gradu pokrenula je i teatar koji će se prvi put u ovom smislu predstaviti upravo monodramom koja tek nastaje.
– Neće ovo biti prva produkcija našega teatra, jer radili smo već neke stvari, uključujući i komade od Čehova, pa i “PiaMia i čudesan safari”, ali ovo će biti prva cjelovečernja produkcija novoosnovanog “Štos teatra” iz Velike Gorice. I poželjela sam, kao izvođačica, kao voditeljica teatra, kao Velikogoričanka, kao cura iz Buševca, pozabaviti se upravo likom Rože. Taj lik mi nije stran, Rožu sam već igrala u Pučkom kazalištu u Buševcu, kad su oni postavili predstavu “Svoga tela gospodar”, a od tad mi se Roža nekako i mota po mislima – predstavlja Ana svoj tok misli i nastavlja:
– Uvijek sam mislila kako je, među svim tim Kolarevim ženskim likovima, Janica iz Breze nekako najistureniji lik. Ona je uvijek dobivala jako puno pažnje, dok je Roža malo ostala u zapećku. Kolar je, uostalom, tako i opisuje, kao curu iz zapećka, koja je šepava, koja ima falingu, nije pretjerano ni zgodna… Budući da tu nikad nije bila, ja sam je, takvu kakva jest, poželjela staviti u prvi plan.
Roža je u Kolarevoj komediji djevojka koja živi u Vukomeričkim goricama u razdoblju između dva rata, u Bikovskom Vrhu, danas Kravarskom, a iz toga kraja dolazi i Anina baka.
– Da, ta neka fiktivna Roža mogla je doslovno biti moja baka. I inače se moj rad često bavi pitanjem žene, a ja se često bavim pitanjem svog identiteta. Kad sam razmišljala o timu, o ljudima koje bih željela uključiti, odmah sam se sjetila Žaka Valente. On je moj dugogodišnji suradnik, prijatelj, izvrstan koreograf i autor, njegovu estetiku pokreta jako volim i cijenim. Željela sam njega jer smo već radili zajedno, zato što znam da Žak donosi različitost, svježinu, osuvremenjavanje. Roža jest klasičan komad, ali i Žak i ja želimo je staviti u današnje vrijeme, jer i ja se mogu zapitati koliko sam ja Roža u današnjem vremenu.
Žak Valenta tu će svakako moći pomoći, i to u svom povratničkom projektu.
– Zadnje dvije godine živio sam u Švedskoj i završavao master na Stockholm University of Arts, a ovo mi je prvi projekt nakon povratka u Hrvatsku. Jako mi je drago da je to baš s Anom, koja vrlo intimno i nepretenciozno, kroz svoj vrlo autorski rad, pokušava napraviti hommage svojim precima, odnosno ženskoj liniji svojih predaka. Ujedno je to i hommage svome kraju, zajednici u kojoj živi. Super mi je što se iz tog “svjetskog” života vraćam u neki mali, lokalni milje, pogotovo zato što uvijek mislim da je lokalno zapravo globalno – priča nam Valenta dok Tomica s kata donosi kavu glumcima, kao i svaki dan.
– U ovom predivnom prostoru bavimo se jednim ženski likom kroz koji, osim što želimo napraviti hommage kraju i Aninim precima, dužnost nam je progovoriti i o poziciji žena danas. I vidjeti gdje smo danas, koliko smo daleko odmaknuli. Više ja tu njoj služim kao neko zrcalo, kao sugovornik, suradnik koji zajedno s njom razmišlja i propitkuje tematiku – ističe Umažanin Žak.
Tu negdje, u istom prostor, nalazi se i kostim krave, jer Roža je svom suprugu Ivi prodana za kravu, a kako će točno ovu priču ispričati publici, zasad nisu do kraj sigurni ni sami kreatori.
– To neće biti predstava “Svoga tela gospodar”, iako će biti nekih scena iz te priče. Ovo će biti baš “Roža”. Gledamo njezinu perspektivu, donijet ćemo neke običaje, duh vremena, neka vjerovanja, a pritom je zavrtjeti, ovisno o dramaturgiji, kroz suvremeni dio. Dotaknut ćemo se pitanja patrijarhata, feminizma, ekonomije braka… – predstavlja projekt Ana.
Uz nju i Žaka, na predstavi radi u Mia Štark, koja je suradnica za pokret, inače umjetnica vrlo širokih interesa, a za kravu i ostatak scenografije zadužen je Matej Vuković, dok će se glazbom baviti Ivan Grubenski, glazbenik iz Koprivnice koji voli otići u etno.
– Povezati Rožino vrijeme s ovim današnjim svakako je izazov. Treba pokazati i tradiciju, i pretke, ali i naše vrijeme, kao i dati do znanja da postoje generacije iza nas, koje potpuno drukčije promišljaju odnose. Vidjet ćemo kako je najbolje prijeći put od tradicionalnog, ugovorenog braka, do vremena u kojem mi živimo, kad je kompletno dekonstruiran odnos muškarca i žene – kaže Žak.
Premijera je u planu negdje u listopadu, oko Dana europske baštine, i to na Sceni Gorica, koja će do tad biti renovirana. I time će gorički “Štoos teatar” iskoračiti u novu fazu svoga djelovanja.
– “Štoos teatar” nije se dogodio na moju, nego na inicijativu Mirela Huskića, mog dragoga kolege, te Luka Kuzmanovića. Obojica su glumci iz Velike Gorice, a zajedno imamo puno i želja i planova. U prvoj smo godini djelovanja i zasad ispada da nam ne ostaje previše vremena za “Štoos”, a htjeli bismo jako puno toga. Neke programe i planove stavili smo na papir, a sad je do egzekucije i realizacije, kad ćemo se toga primiti. Na nezavisnoj sceni mi najčešće radimo volonterski, tu nema novca, sve je nentuzijazam. A da bi on cvjetao i rastao, negdje drugdje moramo osigurati egzistenciju. To je začarani krug, no svakako ćemo se više posvetiti našim projektima. Imamo i podršku Grada, želimo obrađivati i promovirati djela domaćih autora i tematike vezane uz naš kraj – zaključuje Ana.
CityLIGHTS
Besplatni dokumentarci koji otvaraju velika pitanja: Tjedan filma u Retro kinu Galženica
Sve projekcije u okviru TDF-a održavaju se uz besplatan ulaz, čime organizatori nastoje dokumentarni film približiti široj publici.
CityLIGHTS
VELIKA GORICA Štoos u kvartu: Dođite na izložbu “Suradnja”
Ulaz na izložbu je slobodan, a postav će biti otvoren za posjetitelje do 11. svibnja 2026. godine.
Projekt “Dobar Štoos u kvartu” započinje u Velikoj Gorici otvorenjem izložbe “Suradnja” umjetnika Marija Miličića, koja će biti predstavljena u petak, 24. travnja u 19 sati na prostoru Željezničkog kolodvora, na adresi Kolodvorska 151.
Riječ je o programu koji umjetnost izmiče iz galerijskih okvira i smješta je u svakodnevni prostor, bliže publici. Kako ističe koordinatorica programa ispred Štoos teatra Ana Katulić: “Ovim konceptom Štoos nastavlja seriju izvedbi i izložbi koje izlaze izvan institucija i ulaze u javni prostor; među ljude, u svakodnevicu, ravno k vama, a ova je izložba realizirana u partnerstvu s HŽ Infrastrukturom“.
Izložba “Suradnja” nastajala je spontano, uz željezničku prugu, kroz niz fotografija koje bilježe naizgled nevažne prizore. Autor je projekt započeo slučajno, primjećujući izgubljene radničke rukavice uz tračnice. Prve fotografije nastale su bez posebne namjere, no s vremenom su prerasle u promišljeni ciklus.
Naizgled obični predmeti, kroz objektiv dobivaju novo značenje, postajući svjedočanstvo rada i prisutnosti ljudi koji često ostaju nevidljivi, iako održavaju sustave svakodnevice – dok drugi prolaze, čekaju ili žure.
Miličić, poznat i pod pseudonimom Mane Mei, djeluje kao vizualni umjetnik i street art autor. Njegov rad obuhvaća murale i intervencije u javnom prostoru, među kojima su i poruke poput „Oj budi svoj“, „Budi čovjek“ i „Osmijeh na licu uljepšava ulicu“. Od 2018. godine angažiran je kao kustos u Galeriji Siva u zagrebačkoj Mediki, a ujedno je i suosnivač umjetničke organizacije Cirk Pozor te član HDLU-a.
Ulaz na izložbu je slobodan, a postav će biti otvoren za posjetitelje do 11. svibnja 2026. godine.
CityLIGHTS
Noć knjige u GKVG-u: Velimir Grgić donosi priče o najmračnijim stranama čovjeka
Organizatori ističu kako je naglasak stavljen na vrijednosti poput dijaloga, razumijevanja i solidarnosti kao odgovora na suvremene društvene podjele.
HOTNEWS
Jurjevski sajam knjiga donosi bogatu ponudu izdanja u Veliku Goricu
Sadržaj je prilagođen i najmlađima, koji također mogu pronaći knjige primjerenog sadržaja, što sajam čini privlačnim za sve generacije.
Kultura
Gostovanja KUD-ova uz potporu: na raspolaganju 150.000 eura
Natječaj ostaje otvoren do iskorištenja raspoloživih sredstava, a krajnji rok za prijavu je 15. prosinac 2026. godine.
-
CityLIGHTSprije 4 danaVelika Gorica dobila modno pojačanje: Triumph stigao i donosi -20% popusta!
-
HOTNEWSprije 3 danaZagrebačka županija financira liječenje u Naftalanu: poznati uvjeti i rokovi
-
CityLIGHTSprije 5 danaDani osmijeha i otvorenih vrata stomatologije u Velikoj Gorici
-
Moja županijaprije 2 danaTamburaši HRT-a ispunili crkvu u Kravarskom – ovogodišnji koncert posvećen pokojnom Ivanu Potočniku