HOTNEWS

HNK GORICA: Dinamo je prošlost, pripreme za Moslavinu i Šibenik u punom jeku

Objavljeno

prije 9 godina

19. kolovoza 2017.

Objavio/la

Nije utakmica protiv Dinama ništa poremetila u planovima i vizijama struke i vodstva Gorice. Porazi su sastavni dio natjecanja i samo je važno kako iz njih izaći jači i pametniji za nove izazove. Zamolili smo trenera Gorice Deana Klafurića da nam nakon prospavane noći analizira utakmicu i prokomentira suđenje koje je u drugom poluvremenu otišlo potpuno u smjeru modre svlačionice?
“Gledajući snimku utakmice i nakon (ne)prospavane noći zadovoljniji sam nego sam bio na samoj utakmici i neposredno nakon nje. Nakon što nismo uspjeli na samom početku uspostaviti inicijativu prema planu igre koji smo postavili prije utakmice, u 20. minuti nakon dosuđenog jedanaesterca u našu korist imali smo priliku usmjeriti utakmicu na naš mlin, ali nažalost nismo uspjeli realizirati taj jedanaesterac. Veseli reakcija momčadi nakon nerealiziranog jedanaesterca koja je bila pozitivna jer momčad nije klonula duhom, nastavili smo težiti igri i došli smo do kraja poluvremena u nekoliko navrata nakon kombinacija okomitih paseva u zonu za golove i do kraja poluvremena bili smo dominantnija momčad.
Utakmicu je nakon jedanaesterca usmjerila i situacija u kojoj je isključen Marina. Njegovim isključenjem dogodilo se upravo suprotno unutar naše momčadi u odnosu na neiskorišteni jedanaesterac i zapravo sam tim dijelom i reakcijom igrača nezadovoljan. Bez obzira što smo ostali bez jednog od stožernih igrača koji je jako bitan u našem stilu igre ne smijemo si dozvoliti takvu malodušnost. U današnjem nogometu takve situacije trebaju se iskoristiti za dodatnu mobilizaciju cijelog tima, povećanje angažmana, koncentracije i zajedništva. Potrebno je uložiti dodatni napor u smislu timske igre i odgovornosti, prvenstveno u fazi obrane i često smo svjedoci toga da na utakmicama igrač manje postaje psihološka prednost, a ne hendikep. Ljuti me to što mi ne samo da nismo to pretvorili u prednost nego to nismo ni pokušali napraviti nego smo se doslovno prepustili stihiji, a najviše me ljuti to što smo se pripremali na takvu situaciju i prošli smo temu “igrač manje” u pripremnom periodu ne samo u teoriji nego i u praksi u realnim uvjetima utakmice.
Kao trener prvenstveno se bavim igrom i to ponajviše svoje momčadi, ali ne razumijem suca utakmice da je dozvolio klupi i igračima našeg suparnika da doslovno aktivno sudjeluju zajedno s njim u suđenju pa smo tako na utakmici doživjeli nekoliko situacija gdje je sudac nakon određene zadrške od nekoliko sekundi dosudio upravo ono što su mu vrlo agresivno i glasno oni sugerirali.”

Već u utorak u pretkolu HR kupa igrate s Moslavinom, hoćete li nekog odmarati za tu utakmicu?

“Utakmicu kupa sa Moslavinom shvaćamo vrlo ozbiljno i odmah po završetku utakmice s Dinamom počeli smo pripreme za nju. Imamo 20 igrača u kadru i svi su oni dio tima i sigurno ćemo napraviti neke rotacije unutar momčadi budući da nam u slijedeća dva tjedna dolaze tzv. engleski tjedni u smislu dvije utakmice tjedno. Još su dva dana do te utakmice i kroz analize i trenažni proces iskristalizirati ćemo početnu momčad za Moslavinu.”

Pogledali ste Šibenik. Gorica na Šubićevcu gostuje već u slijedećem kolu, što očekujete?

“Gledao sam Šibenik i sigurno će na Šubićevcu biti teško. Bez obzira u kojoj ligi Šibenik igrao i kakav kadar imao njihov teren je uvijek bio vruće gostovanje za svaku momčad. Kao što rekoh, trenutno smo u pripremi za kup utakmicu sa Moslavinom i odmah po završetku te utakmice okrećemo se u potpunosti utakmici na Šubićevcu.” – rekao nam je na kraju trener Gorice Dean Klafurić.

Komentar na prvo kolo te daljnje korake dao nam je i predsjednik Gorice Nenad Črnko. “Nemamo puno vremena za tugovanja. Iako ćemo se svi složiti da smo možda mogli biti i mrvicu bolji, ne mislim da smo u trenucima kada smo na terenu imali isti broj igrača bili u podređenoj poziciji. Čak štoviše nakon uvodnih petnaestak minuta uspostavili smo kontrolu i imali priliku utakmice kroz kazneni udarac koji nažalost nije završio onako kako smo svi željeli. Mislim da je ključeve utakmice u drugom dijelu imao jedino glavni sudac Burilo i uopće mu ne bih zamjerio drugi žuti Marini da je na isti način to radio u tijeku cijele utakmice. Takvih situacija je bilo nekoliko bez ikakvih sankcija. Veći problem suca je taj što mu je sudila dinamova klupa a on je to tokom cijele utakmice tolerirao. Odmah minutu po isključenju Marine dinamov igrač licem prema lopti zaustavio je rukom udarac Sedlačeka prema golu u svojem petercu, a Burilo je bio u poziciji iz koje je to morao vidjeti, a nije želio i uvjeren sam da je su to ključni momenti koji je u svega dvije minute prelomili utakmicu. Želim još jednom naglasiti da smo od samog starta priprema donijeli odluku da afirmativno radimo i damo priliku svima koji iz naše škole tu priliku zaslužuju i od te politike nećemo odstupiti. Svih pet igrača iz jučerašnje veze i napada Gorice (Matošević, Humeljak, Zenko, Sedlaček i Povoljnjak) su gotovo ili još uvijek jesu juniori i smatram da je ovo velik kapital kluba za budućnost. Uz Ljubisavljevića u obrani, a kasnije i Muhara mi smo imali sedam igrača mlađih od 21 godine. Radimo na tome da dovedemo još jednog do dvojice kvalitetnih pojačanja koji će se uklopiti u ovaj kadar, vraća nam se Španja i uvjeren sam da će Gorica iz kola u kolo biti sve bolja.”

Povezane teme:HNK GORICA

HOTNEWS

PONOS HRVATSKE U rukama goričkog Spidermana Maxa prestižna nagrada za hrabrost!

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutačno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“ – ponosno priznaje Max, inače vatrogasac u Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Velike Gorice.

Objavljeno

prije 17 sati

18. ožujka 2026.

Objavio/la

Morena Martinović

Foto: Privatni album

Voditeljski dvojac Gianna i Matko u jutarnjem programu City radija ugostio je danas posebnog gosta – Velikogoričanina Maximiliana Bindernagela Vujnovića, ovogodišnjeg dobitnika nagrade Ponos Hrvatske, koji je javnosti poznatiji kao “gorički Spiderman”.

Riječ je o priznanju koje se dodjeljuje pojedincima koji svojim djelima, hrabrošću i humanošću ostavljaju snažan trag u zajednici, a Maximilian priznaje kako ga je sama nominacija, a potom i nagrada – iznenadila.

„Nisam mislio da to zaslužujem. Ima tamo ljudi koji rade nevjerojatne stvari, pomažu bolesnoj djeci, a ja obučem tajice i malo visim. Ali očito i male stvari koje nekoga usreće imaju veću vrijednost nego što sam mislio“, rekao je Max.

Dodjela nagrade za njega je bila posebno iskustvo koje je, u svom stilu, obilježio i simboličnim detaljima. U Hrvatski sabor stigao je u odijelu, ali sa Spiderman maskom, dok je za svečanu večer odabrao tematski sako.

Od Njemačke do Velike Gorice

Iza neobičnog imena krije se i životna priča obilježena promjenama. Maximilian, punog imena Maximilijan Ralf Nikola Bindernagel Vujnović, je u Hrvatsku stigao kao desetogodišnjak.

„Došao sam prije 20 godina iz Njemačke. Htjeli smo se maknuti od jedne situacije, a majka ima hrvatske korijene. Ovdje sam odrastao i ljudi su me prihvatili“, ispričao je pa nastavio: „Lijepo je u Hrvatskoj, jer smo tu ljetovali. I evo, nakon toliko godina zaljubio sam se jednostavno u našu Hrvatsku”. Odrastanje u Velikoj Gorici Max opisuje s toplinom i zahvalnošću. Pohađao je Osnovnu školu Nikole Hribara, koju pamti kao posebno iskustvo, a spominje i svoju bivšu razrednicu: „Ako sluša, Jasna Odrčić – bila si legenda.“ Srednju školu završio je u našoj gimnaziji Velika Gorica, gdje je, kako kaže, učio važne životne i društvene lekcije.

Unatoč tome što već dva desetljeća živi u Hrvatskoj, tragovi njemačkog podrijetla i danas se mogu prepoznati u njegovu govoru. I sam priznaje kako još uvijek „vuče“ određeni naglasak, a kroz šalu otkriva i gdje najčešće griješi.

Kako kaže, na to ga je upozorila njegova djevojka koja podučava strance hrvatskom jeziku.

„Kaže da me genitiv zeza, a i slovo ‘R’“, ispričao je kroz smijeh, pokazujući da mu ni jezične sitnice nisu problem – dapače, prihvaća ih s dozom humora.

Privikavanje na novu sredinu i jezik, nakon dolaska iz Njemačke, nije bilo jednostavno. Hrvatski jezik mu je u početku stvarao poteškoće, a socijalna dinamika škole zahtijevala prilagodbu. „Jako teško. Hrvatski nije lagan jezik, a bilo je i zezanja, što je sasvim normalno odrastanje. Kad dođeš u novu sredinu, malo će te zezati, ali to ti gradi otpornost i hrabrost da izlaziš u javnost“, objašnjava.

Iskustvo života u Hrvatskoj, kaže, znatno se razlikuje od Njemačke. „Tu kod nas je puno opuštenije, ogromna je razlika u količini zezancije i opuštenosti. Ljudi ovdje su stvarno dobri iznutra i pomažu čim vide da nekome treba pomoć. To je razlog zašto sam ostao ovdje. Lako je otići u Njemačku, ali ovdje ti je život – tu su tvoji ljudi, to nema cijene“, zaključuje.

Vatrogasac bez maske – heroj u stvarnom životu

Iako ga javnost prepoznaje po kostimu superheroja, njegova svakodnevica daleko je ozbiljnija. Kao profesionalni vatrogasac, Max sudjeluje u intervencijama koje često nose visok rizik.

„Na početku imaš strah, sve ti je novo, ali s vremenom se navikneš. Moraš biti smiren jer donosiš brze odluke. Najvažnije je povjerenje – kolege su kao obitelj“, naglašava.

Put do tog zanimanja nije bio trenutačna odluka iz djetinjstva, iako su mu, kako kaže, vatrogasci oduvijek bili zanimljivi. Pravu strast prema tom pozivu razvio je nešto kasnije, pod utjecajem obitelji. Kako ističe, ključnu ulogu imao je njegov očuh, koji je radio kao voditelj smjene.

„Kad sam vidio kakav je to život, da stalno ima nešto novo i da nisi zatvoren u uredu osam sati dnevno – znao sam da je to za mene“, ispričao je. Govoreći o najzahtjevnijim intervencijama, ističe kako je teško izdvojiti samo jednu situaciju, jer je svaka priča za sebe. Ipak, posebno opasnima smatra požare u zatvorenim prostorima, poput podruma.

„Sve je zadimljeno, ne vidiš ruku pred sobom, a kamoli kolegu. Imaš osjećaj kao da si u labirintu, ne znaš što je oko tebe, a znaš da možda negdje ima i plinska boca“. U takvim trenucima, dodaje, presudni su smirenost i povjerenje u tim: „Moraš se pouzdati u kolege i biti samouvjeren. Nisi tu da bi odustao i izašao van“, zaključuje.

Zašto baš Spiderman?

Njegova druga, vedrija strana priče počinje još u djetinjstvu. Upravo ga je taj superheroj, kaže, najviše oblikovao.

„Spiderman je bio običan klinac koji je dobio moć i odlučio pomoći drugima. Mislim da svako dijete to ima duboko u sebi da ako može nešto napraviti, da napravi nešto dobro. Samo ja od toga nisam odustao“, objašnjava.

Iako je svojom pričom i angažmanom postao prepoznatljiv, ne smatra da ima „ekskluzivno pravo“ na ulogu Spidermana. Dapače, primjećuje kako se sve više ljudi odlučuje na slične inicijative.

„Spiderman nije moj izum, svatko to može raditi. Ali primijetio sam da ih ima sve više otkad sam krenuo“, kaže. Kroz smijeh se prisjetio i neobične situacije kada ga je jedan umirovljenik, također poznat po penjanju i nazivan „Spidermanom“, pozvao na svojevrsni dvoboj.

„Legenda od čovjeka, stvarno. Već smo se čuli, jako pristojan gospodin“, ističe. Do susreta ipak nije došlo zbog brojnih obveza, no ideja o zajedničkom druženju i dalje postoji govoreći da ga je htio „pozvati na penjanje, malo se podružiti i dati mu jedan svoj kostim, ali čovjek je visok 190 centimetara pa mu nije odgovarao“. Dodaje i kako bi mu rado pomogao nabaviti kvalitetniju opremu: „Kad sam vidio kakav kostim ima, baš sam poželio kupiti mu novi. Zaslužio je. Da se ja u tim godinama penjem po planinama – svaka čast, stvarno mu se divim“, zaključuje.

Visine, oprema i sigurnost

Njegovi nastupi često uključuju spuštanje s velikih visina no iza atraktivnih scena stoji ozbiljna priprema i oprema.

„Ograničen sam duljinom užeta – trenutno je to 20 metara, ali oprema drži i do tri tone. Ako se pouzdaš u opremu, siguran si“, kaže.

Iza takvih pothvata stoji i ozbiljna fizička priprema. Kako ističe, kondicija je nužna kako za vatrogasni posao, tako i za akrobacije koje izvodi navodeći da ide “svaki drugi dan na penjanje jer tu razvijaš snagu hvata, a to ti daje samopouzdanje kad si na visinama“. Iako kroz šalu napominje da uvijek može bolje, priznaje da je upravo u tom segmentu najjači. Dodaje da možda nije “najjači u svemu, ali da je definitivno najbolji penjač“. Što se tiče kostima, dodaje, ne traju dugo zbog zahtjevnih uvjeta, no nedavno su mu građani donacijom omogućili novi, kvalitetniji koji koristi isključivo za humanitarne akcije.

Podrška i planovi za dalje

Uz sve obveze, veliku podršku ima u privatnom životu.

„Imam curu koja me prati i pomaže. Bez nje to ne bi išlo“, iskreno priznaje. Iako mu je velika podrška, navodi kako zabrinutost ipak postoji – iako se o tome ne govori uvijek otvoreno.

„Mislim da se brine, ali ne želi to baš priznati“, kaže kroz osmijeh. Dodaje kako je na početku njihove veze ta zabrinutost bila izraženija, no s vremenom se smanjila, ponajviše zato što je njegova djevojka od početka bila svjesna kakav život vodi. i kako kaže Max: „Znala je kakva sam osoba i da sam već skakao padobranom više puta“, objašnjava.

Kada je riječ o budućim planovima, njegova želja ostaje jasna – nastaviti s humanitarnim akcijama, ali uz što više službenih dozvola govoreći da bi „volio dobiti više dozvola za spuštanja jer je to jako teško organizirati legalno, ali cilj mu je sve povezati s humanitarnim udrugama i razveseliti ljude posebno u Velikoj Gorici“, ističe, uz poruku: „Ako netko to čuje – dajte mi neki visoki neboder.“ Prisjetio se i jednog od zapaženijih pothvata – spuštanja s Hendrixovog mosta koje je privuklo velik broj građana. Iako prvotno nije planirao ići do kraja, odaziv publike promijenio je odluku.

„Mislio sam da će doći deset ljudi, a kad sam vidio koliko ih je zapravo došlo, rekao sam – sad se moram spustiti“, prepričava te naglašava kako je sigurnost uvijek prioritet.

„Uvijek sam osiguran na tri točke. I da jedna zakaže, oprema i dalje drži – može izdržati i do tri tone“, objašnjava. Ipak, priznaje da ponekad stvari ne idu potpuno po pravilima: „Za Hendrix sam si rekao – bolje tražiti oprost nego dozvolu“, kaže kroz smijeh, dodajući kako je nakon toga ipak dobio upozorenje da takve situacije ubuduće pokušava izbjeći.

Priča Maximiliana Bindernagela Vujnovića podsjetnik je da se heroji ne kriju samo u stripovima. Ponekad nose vatrogasnu opremu, ponekad kostim Spidermana, ali uvijek imaju istu želju – pomoći drugima.

Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Predstavljen Ljetopis Grada Velike Gorice 2025.

Objavljeno

prije 24 sata

18. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Novi 21. broj Ljetopisa Grada Velike Gorice 2025. predstavljen je jučer (utorak, 17.03.2026., početak u 19 sati) u posve ispunjenoj Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta. Na 270 stranica Ljetopisa 2025 predstavljen je bogati presjek života Grada Velike Gorice, kao što su 30 godina Grada Velike Gorice, 800 godina Plemenite općine turopoljske, kao i mnoge druge obljetnice udruga i društava Grada. Veliko bogatstvo života Grada prezentirano je kratkim podsjetnikom od početka do danas.