Sport

Heroine iz sjene: Berni je opet doma, trenerica Ljilja odgaja i pobjeđuje

Rukometašice Udarnika žive i rade u uvjetima koji su daleko od idealnih, nisu se mogle ni pojačati tijekom ljeta, ali trenerica Ljiljana Ivaci iskombinirala je mladost i ponešto iskustva i – pronašla dobitnu formulu!

Objavljeno

prije 1 godina

7. studenoga 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Rukometaši Gorice melju sve pred sobom, igraju sjajno, pobjeđuju impresivnim razlikama i daju naznačiti da je upravo u tijeku jedna posebna rukometna sezona u našem gradu. I oni su, kad je velikogorički rukomet u pitanju, apsolutni hit sezone, prema njima su uperena svjetla reflektora, njih prati sve više ljudi, sve više njihovih utakmica je u televizijskim prijenosima…

Međutim, rukometaši Gorice nisu i jedino dobro, lijepo i pozitivno u VG-rukometu ove sezone. Pomalo nezasluženo, u cijeloj toj priči u drugi plan su pale rukometašice Udarnike, koje su također – sjajne! Dobro, trenutačni drugi plan može se opravdati time što su i druga liga, no sve što okružuje svijet našeg najbolje ženskog rukometnoga kluba apsolutno zaslužuje veću pozornost. I tu ćemo se, nije problem, posuti pepelom. Pa odmah potom okrenuti broj trenerice Ljiljane Ivaci.

– Možemo reći da je sve ovo dosad u skladu s našim očekivanjima. Svjesni smo da nemamo kvalitetu koja garantira borbu za sami vrh, da postoje scenariji u kojima se i dalje možemo boriti za opstanak, a u tom smislu nam je najvažnije što prije osigurati mir i stabilnost – kaže nam Lilja, iskusna trenerica koja to svoje iskustvo želi ugraditi i u mladu ekipu koju ima na raspolaganju.

I zato ovako govori, zato upozorava na potencijalne probleme čak i u trenucima kad sve zapravo ide jako, jako dobro! Udarnik je, naime, u prvih sedam kola upisao čak pet pobjeda i doživio samo jedan poraz, još tamo u drugome kolu, od druge ekipe Lokomotive.

– Naš plan je bio što prije osigurati ostanak, a onda vidjeti što se može učiniti po pitanju nekih viših ambicija. U skladu s tim se i ponašamo, radimo najbolje što možemo u uvjetima koje imamo, pokušavamo i skupljati bodove i davati priliku mladim igračicama, a zasad to izgleda dosta dobro – zadovoljna je Ivaci, koja je ogroman dio svoje igračke i trenerske karijere provela u Italiji.

Posljednjih godina radila je s mlađim kategorijama, odgajala nove generacije rukometašica, a dobar dio njezinih cura danas je u prvoj ekipi. Riječ je o djevojkama koje imaju 16 i 17 godina, koje uče od ovih nekoliko starijih i iskusnijih, i baš je zato posebno dobra vijest bio povratak Bernarde Mostarlić.

– Nakon prošle sezone Berni je dobila ponudu Dugog Sela, prvoligaške ekipe, i željela je pokušati. Međutim, ta epizoda kratko je trajala, problem su bila i putovanja, i konkurencija, i minutaža, pa se odlučila vratiti. I jako mi je drago zbog toga, jer njezino iskustvo, ali i kvaliteta, ovoj mladoj ekipi jako puno znače – svjesna je trenerica.

Koliko Berni zaista znači ovoj momčadi, jako dobro će reći i brojke. Vratila se kući nakon tri kola i u posljednje četiri utakmice zabila čak 31 gol, što je gotovo osam komada po utakmici u prosjeku. Dva gola više, ali u svih sedam utakmica, zabila je Diana Vincek, na 28 je Iva Žerdin, na 25 Magdalena Jurić… Njih četiri postigle su više od polovice svih golova Udarnika ove sezone, one su predvodnice ove ekipe, a uz njih rastu i mlade igračice.

Udarnik je u svemu tome upisivao pobjede protiv Trešnjevke ZG, Jamnice, Karlovca, Samobora i opatijske Liburnije u gostima prošlog vikenda (36-27), no unatoč svemu tome naše su rukometašice “tek” četvrte na tablici 2. HRL Zapad. Sesvete su, naime, na savršenih 14 bodova, Ivanić ima šest pobjeda i remi, a Lokomotiva II šest pobjeda i jedan poraz. Odmah iza Udarnika je Murvica iz Crikvenice, koja zaključuje gornji dio tablice.

Udarnik će ove subote od 20 sati na parketu Gradske sportske dvorane dočekati Poreč, koji je dosad izgubio svih sedam utakmica, pa se tu može očekivati nešto lakši posao za igračice trenerice Ivaci. U završnici prvog dijela prvenstva, međutim, slijedi opako težak posao. Tjedan dana nakon Poreča cure će gostovati u Crikvenici, zatim doma čekaju Sesvete, pa za kraj idu u Ivanić.

– Nismo opterećeni nekim nerealnim ambicijama, važno nam je raditi maksimalno na svakom treningu, stvarati ekipu u punom smislu te riječi i napredovati iz dana u dan. Što će nam to točno donijeti po pitanju rezultata, pokazat će vrijeme – zaključila je trenerica Ljiljana Ivaci.

Nema dvojbe, u tijeku je dobra rukometna sezona u našem gradu…

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.