Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

prije 3 godine

30. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

hnk gorica

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Sport

Šiljakovini prvi naslov

Objavljeno

prije 20 sati

15. kolovoza 2022.

Objavio/la

Vitomir Štuban

19. MNL “VUKOMERIČKE GORICE 2022.”

Tradicionalno u Dubrancu uoči Blagdana Velike Gospe spustio se zastor 19. po redu breške malonogometne karavane. U zadnjem kolu bilo je nekoliko izuzetno interesantnih dvoboja koji su odličivali o konačnom poretku. Prva od takvih bila je Novo Brdo – Donji Hruševec, neriješeno je rezultat koji ni jednoj momčadi puno nije značio, završilo je 1:1. Takvim ishodom Šiljakovina je postala novi prvak lige, ali pobjedom protiv Lučelnice 3:2 igrači prvaka samo su podebljali bodovni skor.

Odigrana je još jedna bitna utakmica za 3. mjesto, samo pobjeda garantirala je treću poziciju zahuktalom Dubrancu, igrači domaćina to su i ostvarili uvjerljivo deklasiravši Veliku Bunu 8:3. Takvim raspletom momčad Donjeg Hruševca pala je na nezgodnu četvrtu poziciju koja ne donosi ni pehar, a Gorencovi dečki bili su jedni od ovogodišnjih favorita.

breska kraj 04

breska kraj 03

Nakon igračkog dijela nekoliko stotina igrača i ljubitelja Breške lige s nogometnog igrališta preselilo nekoliko desetaka metara više, pred Društveni dom, gdje je započela narodna veselica i podjela nagrada. Mrak se tek spustio na Dubrancem, a meštar ceremonije Zlatko Petrac – osnivač i sudac natjecanja te voditelj dodjele nagrada u njemu svojstvenom stilu odradio je podjelu. Svakako da uz Zlatka Petraca treba spomenuti Darka Brajkovića, također jednog od osnivača i suca prvenstva te još jednog od osnivača ovog nadaleko poznatog natjecanja Franju Kovačića Peveca koji se vrlo emotivno obratio nazočnima. Glavne nagrade, pehare, predstavnicima pobjedničke momčadi Šiljakovine uručili su Darko Blažinčić – tajnik ZŠU GVG i dožupan Zagrebačke županije Ervin Kolarec.

Proglašeni su i najbolji pojedinci prvenstva – najbolji igrač je Dražen Vuković (Šiljakovina), najbolji strijelac s 34 postignuta pogotka Pavao Galović (Dubranec) i najbolji golman Antonio Mikša (Lučelnica). Spomenuta trojica igrača su također u najboljoj šestorki lige uz Nikolu Lovrića (Novo Brdo), Marka Jelekovca (Strezojevo) i Andriju Forjana (Donji Hruševec).

Najbolji domaćini prvenstva su dečki iz Kozjače, nagrada za Fair play pripala je momčadi Kravarskog.

breska kraj 06

breska kraj 11

breska kraj 10

breska kraj 13

Konačni poredak
1. Šiljakovina 34
2. Novo Brdo 30
3. Dubranec 28
4. Donji Hruševec 27
5. Lučelnica 24
6. Strezojevo 22
7. Kozjača 21
8. Markuševec 17
9. Kravarsko 16
10. Velika Buna 16
11. Gornja Opatija 13
12. Pokupsko 7
13. Gladovec 4
14. Opatija 3

Galerija fotografija

breska kraj 09

breska kraj 07

breska kraj 08

breska kraj 05

breska kraj 02

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kuče do sedme titule bez poraza

Objavljeno

prije 1 dan

15. kolovoza 2022.

Objavio/la

David Jolić

14.08.2022. Novo Čiče. Malonogometna liga Turopolja i Posavine – finalni dan. Vukovina-2.mjesto. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče je po sedmi put osvojilo naslov najbolje momčadi u Malonogometnoj ligi Turopolja i Posavine, a 1. mjesto potvrdili su pobjedom 5:0 kontra Veleševca u posljednjem 15. kolu. Vukovina je s bodom manje zauzela 2. mjesto, a Gornje Podotočje se plasiralo na 3. mjesto.

14.08.2022. Novo Čiče. Malonogometna liga Turopolja i Posavine – finalni dan. Dream team. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završnica 8. Malonogometne lige Turopolja i Posavine odigrana je na igralištu Dinamo Hidrela u Novom Čiču. Odziv gledatelja odnosno posjetitelja bio je vrlo velik, tako da se činilo, tijekom poslijepodneva i večeri, kao da se radi o tradicionalnom proštenju, a ne o finalnom danu malonogometne lige.