Poveži se s nama

Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Sport

FOTO NK Ban Jelačić: Slavlje, čestitke, donacije, oproštaji, suze, …

Objavljeno

on

03.07.2020. Vukovina. NK Ban Jelačić proslavio plasman u Jedinstvenu županijsku ligu i oprostio se od kapetana. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Slavljeničko ozračje u sportskom domu NK Ban Jelačić u Vukovini, službeno promoviranje kluba u novog člana Jedinstvene županijske lige! Gradonačelnik Dražen Barišić predao je pobjednički pehar kapetanu Jelačića Josipu Matejčiću za prvo mjesto u 1. ŽNL-i, prekinutoj pandemijom korona virusa nakon samo jednog odigranog proljetnog kola. (Zatečeno stanje nakon 16. kola NSZŽ-e okvalificirao je kao konačno.)

03.07.2020. Vukovina. NK Ban Jelačić proslavio plasman u Jedinstvenu županijsku ligu i oprostio se od kapetana. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Uslijedio je emotivni dio večeri kada je predsjednik NK Ban Jelačić Saša Matejčić najavio oproštaj od aktivnog igranja dugogodišnjeg kapetana momčadi, svog brata, Josipa Matejčića. Kako to obično biva, onaj koji se oprašta obično ”pukne” i zaplače. Joža se isto nije mogao suzdržati, zaplakao je, ali ga je brzo ‘u normalu’ vratila Petra, njegova dugogodišnja životna suputnica. Nešto kasnije uslijedio je još jedan oproštaj, od drugog kapetana Zlatka Relote. Relota se vraća u Ivanju Rijeku i vjerojatno će odigrati iduću sezonu za mjesni klub.

03.07.2020. Vukovina. NK Ban Jelačić proslavio plasman u Jedinstvenu županijsku ligu i oprostio se od kapetana. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Ligašu iz Vukovine večeras su uručene vrijedne donacije od Grada Velike Gorice. Zamjenik gradonačelnika Ervin Kolarec uručio je vodstvu kluba novu kosačicu, 40 lopti i dvije nove mreže, a uskoro mogu očekivati i konačni završetak sportskog doma.

03.07.2020. Vukovina. NK Ban Jelačić proslavio plasman u Jedinstvenu županijsku ligu i oprostio se od kapetana. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Za sve igrače i selekcije, prijatelje kluba i goste priređen je reprezentativni domjenak. Članovi kluba hitro su posluživali goste, sve se odvijalo kao podmazano. Za potpuni ugođaj pobrinuo se kvartet glazbenika svirkom i pjesmom.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Sport

FOTO Teniski klub iTeam nudi vrlo zanimljiv ljetni program

Objavljeno

on

03.07.2020. Velika Gorica. Teniski klub iTeam ima zanimljiv ljetni program. Foto: David Jolić/cityportal.hr, TK iTeam

”Znamo da ne mogu svi na more, ali ‘pošaljite’ dječicu na teniske terene i stvoriti ćemo im nezaboravne praznike na domaćem terenu. Uz strogo poštivanje epidemioloških mjera igrati ćemo tenis, imati kondicijski, kompletan ručak, igrati društvene igre, razne sportove, tenis na pijesku na obližnjem odbojkaškom igralištu te kupati se na bazenima.

03.07.2020. Velika Gorica. Teniski klub iTeam ima zanimljiv ljetni program. Foto: David Jolić/cityportal.hr, TK iTeam

 

U ovoj neobičnoj godini dati ćemo sve od sebe da djecu što više rasteretimo od svega što nas je sve skupa snašlo ove godine. Prijavite svoje dijete na vrijeme za nadolazeće tjedne, jer broj mjesta je ograničen. Donja dobna granica je 6 godina, a gornje granice nema. Rekvizite osigurava klub, a sve dodatne informacije saznajte kod Mihe Trohe na broj telefona 091/33 44 031!”

03.07.2020. Velika Gorica. Teniski klub iTeam ima zanimljiv ljetni program. Foto: David Jolić/cityportal.hr, TK iTeam

Ovim dopisom Teniski klub iTeam poziva teniske zaljubljenike, djecu i roditelje, da zajedno provedu ovo ljeto na teniskim terenima u igri, druženju i natjecanju. Zabava je zagarantirana, a ne košta puno.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Sport

‘Sad jako dobro znam što je Hajduk, volio bih ga pobijediti i na Poljudu’

Matthew Steenvoorden, 27-godišnji Nizozemac u dresu goričkog prvoligaša, došao je na metu kritika s juga nakon što je izjavio kako do dolaska u Hrvatsku nije čuo za Hajduk. Gotovo godinu dana poslije ponudio je i objašnjenje cijele te priče…

Objavljeno

on

U pobjedi protiv Hajduka (3-1), trećoj ove sezone, Gorica je izgledala jako dobro u igri prema naprijed, postigla je i tri pogotka, imala još nekoliko lijepih prilika, no sve je kretalo od obrane. Sasvim konkretno, od kapetana Kahline i dvojice središnjih braniča, Aleksandra Jovičića i Matthewa Steenvoordena. I dok je Jova već standard, stup obrane u obje prvoligaške sezone, navijači Gorice u posljednje vrijeme upoznaju i 27-godišnjeg Nizozemca Steenvoordena u najboljem izdanju.

– Jako dobro smo ušli u utakmicu, od prve sekunde osjećaj je bio jako dobar, pozitivan, pogotovo s obzirom na utakmice protiv Dinama i Rijeke, na ono što smo pokazali u tim susretima. Znali smo da se možemo nositi s tim velikim protivnicima, a to smo ovom utakmicom i potvrdili. Ispalo je na kraju da smo relativno lako došli do pobjede, ali ne mogu reći da me to posebno iznenadilo. Znali smo što moramo raditi, iz utakmice u utakmicu igramo sve bolje, a znali smo i da Hajduk dolazi bez nekoliko važnih igrača. Činjenica je da ovo nije bio Hajduk u najjačem sastavu, no nama je bilo važno samo ostvariti ono što smo si zacrtali, dati naš maksimum. To smo i napravili – analizirao je pobjedu nad Hajdukom Mata, kako ga zovu suigrači.

Gorica je definitivno u uzlaznoj putanji, igra sve bolje i sigurnije, napredak je itekako vidljiv u vremenu nakon korone.

– U početku je bilo teško, nije lako vratiti se u ritam nakon dva mjeseca bez utakmica. U prijateljskim utakmicama izgledali smo jako dobro, pa onda krenuli u Koprivnici, protiv Slaven Belupa, utakmicom u kojoj nismo bili na svojoj razini. Međutim, nakon toga smo bili sve bolji iz utakmice u utakmicu, a kad gledamo iz ove perspektive, korona nam je čak i dobro došla. Trener je imao vremena za postaviti stvari na svoje mjesto, upoznati nas malo bolje, a i mi smo bolje upoznali njega – ističe Steenvoorden.

Promjena trenera izazvala je ona čuveni pozitivni šok, ali donijela i brojne promjene u samoj igri momčadi.

– Rekao bih da s novim trenerom više pokušavamo igrati nogomet. Ne želim time reći ništa loše o bivšem treneru Jakiroviću, dapače, i s njim smo imali rezultat, osvajali bodove, no činjenica je da se radi o trenerima s drukčijim stilom. Osobno, više mi se sviđa ovaj stil, na kojem inzistira trener Dambrauskas, jer i ja više volim igrati nogomet. Nekako mi se čini da je u prvom dijelu sezone svaka naša utakmica bila 50-50, bez obzira na to igramo li s onima s vrha ili s onima s dna tablice, a sad ipak više kontroliramo stvari na terenu. Kao, primjerice, u ovoj utakmici protiv Hajduka. Držali smo loptu i u tim trenucima nisu nam mogli zaprijetiti. Baš suprotno, mi smo bili ti koji su više prijetili, stvarali više šansi – kaže Matthew.

Bliži se kraju njegova prva sezona u hrvatskom nogometu, u koji je došao kao bivši igrač nizozemskih klubova Feyenoorda, Excelsiora, Dordrechta i Cambuura. Slika o HR-nogometu danas je kudikamo drukčija nego kad je dolazio…

– Točno, kad sam došao, nisam znao previše o hrvatskoj ligi. Sad je potpuno drukčije, poznajem sve momčadi i stadione, no još je važnije što znamo kako želimo igrati protiv kojeg protivnika. Ukupno gledajući, hrvatska liga je jako dobra, s pet momčadi koje su u ovom trenutku ispred nas, ali kvalitetu definitivno imaju i oni koji su u donjem dijelu tablice. Kažem, jako, jako dobra liga. Znao sam za hrvatski nogomet kroz nastupe Dinama u Ligi prvaka i Europskoj ligi, to je klub dobro poznat u cijeloj Europi, s vrhunskim igračima, a naravno da je i finale SP-a 2018. podignulo rejting hrvatskog nogometa. Mogao sam pretpostaviti što me očekuje, znao sam da me čekaju veliki izazovi, ali sad ipak imam neusporedivo više informacija – govori Steenvoorden.

U prvom razgovoru za hrvatske medije kazao je i kako do tad nikad nije čuo za Hajduk, što je izazvalo snažne reakcije, pogotovo na jugu. I zato je možda sad trenutak za neka dodatna pojašnjenja tih riječi…

– Naravno da sam u međuvremenu jako dobro upoznao Hajduk, ali prije dolaska ovdje doista nikad u životu nisam pogledao niti jednu Hajdukovu utakmicu. Vidio sam da su mnogi čak i šokirani mojom izjavom, ali morate razumijeti da u se Nizozemskoj jako slabo prate prvenstva poput hrvatskog, prije svega smo fokusirani na Ligu prvaka. Zato sam i znao za Dinamo… Znam i da je Hajduk igrao u Ligi prvaka, no u to vrijeme sam bio dijete, nisam mogao to pamtiti. I zaista nisam imao pojma koliko je Hajduk velik klub u hrvatskim okvirima. Sad znam tko je i što je Hajduk, pravi je užitak igrati na Poljudu, pred velikim brojem navijača, ali jedna želja mi je i dalje neostvarena… Pobijedili smo ih triput ove sezone, no nadam se da ćemo ih uspjeti pobijediti i u Splitu – rekao je Mata.

Prilagodio se, kaže, životu u Hrvatskoj, uživa u svemu što proživljava tijekom ove sezone.

– Jako je lijepo živjeti u Velikoj Gorici, život je miran i ugodan, a Zagreb je na svega 15-ak minuta vožnje. Također, čim dobijemo slobodno, koristim priliku otići i do obale, koja me oduševila. Nisam imao pojma da je Hrvatska toliko lijepa zemlja – priznaje Steenvoorden.

I, za kraj, nekoliko riječi o ambicijama i budućnosti u goričkom dresu…

– Iako šanse možda nisu prevelike, i dalje vjerujem da postoji mogućnost da ugrabimo to peto mjesto na kraju. Međutim, kako god završila ova sezona, siguran sam da ćemo u sljedeću ući još bolji i jači – zaključio je Steenvoorden.

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno