Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

prije 6 godina

30. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Sport

Bod uz promašaj sezone: ‘Mi krvarimo, a protivnici zabijaju ni iz čega…’

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 sa Slaven Belupom na svom stadionu, u utakmici u kojoj smo vidjeli jedan nevjerojatan promašaj, jedan preokret, ukupno četiri gola, ali i jednog igrača koji ne slavi gol…

Objavljeno

prije 21 sat

8. ožujka 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je u 84. minuti ogleda između Gorice i Slaven Belupa, pri rezultatu 2-2, u čistu šansu došao Francuz Theo Epailly, toliko čistu da se činilo nemogućim promašiti je, na djelić sekunde pomislili smo kako je to – to. Trenutak koji će odvesti Goricu do važnih bodova, dati joj još malo zraka… Nažalost, umjesto toga dogodio se promašaj u koji zapravo stane cijela ova sezona. Izvrsna akcija, izrađena do samoga kraja, pa onda nemogući promašaj! Od stative se lopta odbila u Epaillyja i otišla u gol-aut. A Gorica se morala zadovoljiti bodom.

– Znate i sami za taj statistički podatak da stvaramo najviše velikih prilika u cijeloj ligi, ali daleko najviše ih i promašujemo. Suparnici nam zabijaju ni iz čega, a mi krvarimo… Ali obožavam način na koji igramo i učinit ćemo sve da stabiliziramo obranu i popravimo realizaciju – rekao je trener Mario Carević nakon remija s gostima iz Koprivnice.

Iako je Gorici ovo treća utakmica u samo šest dana, krenula je furiozno domaća momčad. Već u desetoj minuti Pavičić je imao odličan pokušaj, ali je u lopta otišla pored gola, a usput je označeno i zaleđe. Samo tri minute kasnije, isti igrač ponovno se našao u šansi, a rješenje je ovoga puta bilo perfektno. Nakon pogreške u obrani gostiju, Iker Pozo je otvorio priliku Pavičiću, koji je donio veliko olakšanje u domaći tabor.

Ostala je Gorica nadmoćna u cijelom prvom dijelu. Pet minuta nakon gola Pršir je imao priliku glavom matirati Hadžikića, a Sule je nedugo nakon imao situaciju jedan na jedan. Međutim, golova više nije bilo. Gosti su jedinu konkretniju priliku imali u 36. minuti, kad je pet metara pucao bivši igrač Gorice Josip Mitrović, ali lopta je otišla u korner. I Goričani su s prednošću otišli na predah.

Otvaranje nastavka, međutim, nije bilo dobro. Ponovno je koban bio prekid, ovoga puta Tomislav Božić bio je najviši u skoku i doveo goste do izjednačenja. Uspavalo je to pomalo utakmicu s obje strane sve do 74. minute, kad je Mitrović ostao sam na drugoj stativi i glavom lijepo spustio loptu u suprotni kut, pri čemu je Matijaša uhvatio na krivoj nozi. Budući da uvijek samo biranim riječima govori o svom razdoblju u Gorici, budući da voli naš klub i naš grad, nije iznenadilo to što Mitrović nije slavio gol. Iako, bilo bi bolje da ih prestane zabijati, jer zabio je i u prvom goričkom ogledu Gorice i Slavena ove sezone.

Srećom po Goricu, nije imao previše vremena za slavlje. Praktički već u prvom sljedećem napadu Gorica se uspjela vratiti u egal, i to nakon lijepe kombinacije asistenta Bruna Bogojevića i sad već dvostrukog strijelca Domagoja Pavičića. Mogla je Gorica i do potpuno preokreta, ali tad se “dogodio Epailly”, trenutak koji će ozbiljno kandidirati za promašaj sezone. Još jednu šansu imao je i Pavičić, mogao je i do hat-tricka, ali ništa od toga.

Svakome je pripao po bod, a u Gorici su se odmah okrenuli Osijeku.

– Veseli me što nakon ovog ritma od tri utakmice u šest dana imamo cijeli tjedan za pripremu. Idemo u Osijek pokazati se u najboljem izdanju – poželio je trener Carević.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Pobjeda košarkaša Gorice izborena u finišu utakmice

Objavljeno

prije 22 sata

8. ožujka 2026.

Objavio/la

David Jolić

Košarkaši Gorice su u 20. kolu Prve lige pobijedili momčad Đakova rezultatom 113:106, nakon što su sve do posljednjih pet minuta bili u rezultatskom minusu.