Povežite se s nama

Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

na

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Sport

AK Maraton VG iz Varaždina donosi broncu i niz solidnih rezultata

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: AK Maraton VG

Atletičarke AK Maraton Velika Gorica nastupile su u nedjelju, 17. svibnja, na natjecanju u Varaždinu, gdje su s četiri predstavnice ostvarile solidne rezultate, uključujući i jednu medalju. Najuspješnija je bila Nelli Komljenović, koja je u skoku u dalj u kategoriji WU14 osvojila treće mjesto i broncu rezultatom 4.66 metara.

Komljenović je dodatno nastupila i na 60 metara, gdje je zauzela 13. mjesto s vremenom 8.87 sekundi. Vrijedi naglasiti kako je nastupala u starijoj dobnoj skupini te bila među najmlađim natjecateljicama u konkurenciji.

U kategoriji WU16 Vita Plepelić trčala je 600 metara i osvojila osmo mjesto s rezultatom 1:58.63, dok je Gloria Karlović u bacanju koplja zauzela sedmo mjesto s hicem od 18.26 metara. Također, Ema Gilja natjecala se na 200 metara s preponama u kategoriji WU14 te završila na 11. mjestu s rezultatom 32.73.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Seniorke Gorice izgubile od Osijeka na kraju sezone

Objavljeno

na

Objavio/la

Nogometašice Gorice su u 09. posljednjem kolu Magenta lige 2025./2026. – Play out izgubile od Osijeka 0:3. Golove za gostujuću ekipu postigle su kapetanica Katarina Đukić, Lucy Elizabeth Stefenelli i autogol Nike Tokić.

Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out – 09.kolo: HNK Gorica – ŽŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out – 09.kolo: HNK Gorica – ŽŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Domaće su se dobro držale do 27. minute i onda je nakon ubačaja s lijeve strane  lopta pogodila Tokić i završila u mreži za 0:1. Velika gužva u sudačkoj nadoknadi  rezultirala je pogotkom Đukić, a domaće su prosvjedovale zbog navodnog prekršaja, sutkinja je pokazala na centar.

Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Osijek je i u drugom poluvremenu imao veći posjed lopte te je povisio vodstvo golom snažne Von Stefenelli na konačnih – 0:3!

Galerija fotografija

Magenta liga 2025./2026. Play out – 09. kolo

HNK Gorica s.d.d. – ŽNK Osijek 0:3 (0:2)

Velika Gorica. Gradski stadion (glavni teren). Gledatelja: 50. Nedjelja, 17.05.2026., 17:30 sati. Glavna sutkinja: Elizabeta Rengel (Varaždin). Pomoćne sutkinje: Maja Brozović i Paola Čabraja (obje iz Zagreba). Delegat: Andrija Korenika (Vrbovec). Strijelci: 0:1 – Tokić (27-ag), 0:2 – Đukić (45+1), 0:3 – Von Stefenelli (78).

GORICA: Vidrih, Belajsa (od 78. Cvetković), Godinić (cap.), Ožbolt (od 78. Šagovac), Tokić, Crnković (od 46. Stipetić), Pernar Curić, Resanović (od 81. Rimac), Perić, Vrdoljak, Ćurić. Trener: Marko Biljan.

OSIJEK: Ivanova, Žuljević (od 81. Sičaja), Alajbegović, Von Stefenelli, Đukić (cap.), Popić, Ereš, Krunić (od 62. Michieli Tomić), Barišić, Korimova, Unal. Trener: Robert Špehar. Pomoćni trener: Igor Kovačević.

Play out – konačni poredak: 1. ŽNK Osijek (18 7 4 7 44:32 25), 2. HNK Gorica (18 4 1 13 21:55 13), 3. ŽNK Split (18 2 1 15 13:94 7).

Nastavite čitati

Sport

Srebro iz Sarajeva! Goričke judašice donijele europsku medalju kući

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Judo klub osoba s invaliditetom "Fuji"/FB

Velikogorički Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” vratio se iz Sarajeva s velikim rezultatom, dvije natjecateljice, Petra i Sanja, osvojile su srebrnu medalju na Europskom kata prvenstvu održanom ovog vikenda u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Goričke predstavnice nastupile su u kategoriji Adapted Nage no Kata 1B Ne shisei, u kojoj su odličnim nastupom izborile drugo mjesto i tako Hrvatskoj donijele još jedno europsku medalju.

Foto: Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji”/FB

Nastavite čitati

Moja županija

Kloštar preokretom i hat-trickom Kristiana Uzelca slomio Bunu

Objavljeno

na

Objavio/la

Lider Kloštar napravio je veliki korak prema naslovu prvaka Premier lige NSZŽ uvjerljivom 1:4 pobjedom na gostovanju kod Bune u 29. kolu prvenstva. Domaćin je odlično otvorio utakmicu i poveo već u 8. minuti kada je Matija Čumpek glavom pogodio nakon kornera za 1:0. Ipak, vodstvo Bune trajalo je kratko. U 16. minuti Kristian Uzelac, također nakon ubačaja iz kuta, glavom poravnava rezultat na 1:1.

Ključni trenuci dogodili su se početkom drugog poluvremena. Uzelac je u 48. minuti preciznim udarcem s lijeve strane pogodio dalji kut domaćeg vratara Vidovića za preokret i vodstvo Kloštra 1:2. Samo tri minute kasnije isti igrač ponovno se upisao među strijelce i kompletirao hat-trick za 1:3 gostiju. Konačnih 1:4 postavio je Sandi Zulić u 75. minuti nakon asistencije s lijeve strane.

Kloštar je do kraja kontrolirao susret i zasluženo stigao do nove pobjede. Pet kola prije kraja prvenstva Kloštar se tako učvrstio na vrhu ljestvice s četiri boda prednosti ispred drugoplasirane Sutle-Laduč.

PREMIER LIGA NSZŽ, 29. kolo

BUNA – KLOŠTAR 1:4

Igralište u Maloj Buni. Gledatelja 100.
Sudac: Mihael Krvarić (Vrbovec). Pomoćnici: Juraj Mikšec i Vito Baša.

STRIJELCI: 1:0 – M. Čumpek (8), 1:1 – Uzelac (16), 1:2 – Uzelac (48), 1:3 – Uzelac (51), 1:4 – Zulić (75).

BUNA: Vidović, Jukić (od 80. J. Čumpek), Žlebečić, Stipančić (od 74. Zlodi), Đurašin, Gorenc (od 64. Kalisar), Huđber, Đuretić, M. Čumpek (od 60. Justin), Đurašić (od 60. Mrkonjić), Vukašinec (od 74. Škojc). Trener: Mario Đuretić.

KLOŠTAR: Tokić, Bukvašević, Mosković, Jagodin (od 72. R. Agatić), Dodić, Brkić (od 77. Jelavić), Zulić (od 77. Pagadur), Uzelac (od 61. Prelec), Pavlović (od 77. Zelić), Čačić, I. Agatić. Trener: Emanuel Benković.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Gorički mat u dva poteza, oproštaj od kapetana i pozdrav novom klincu

Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 2-0 u posljednjoj domaćoj utakmici ove sezone, ujedno i posljednjoj utakmici kapetana Jurice Pršira u dresu njegova kluba. Debitirao je 16-godišnji Mihael Kelava…

Objavljeno

na

Objavio/la

Vremenske prilike bile su puno više jesenske nego proljetne, kiša je pljuštala cijeli dan, pa je ispalo da posljednja domaća utakmica nogometaša Gorice u ovoj sezoni nije imala prikladan dekor. Ono malo gledatelja okupljenih ispod krova zapadne tribine imalo je tako priliku u miru vidjeti koliko se novi travnjak dobro nosi s velikom količinom padalina, ali i koliko dobro Gorica može igrati samo tjedan dana nakon možda i najlošije partije u sezoni.

Pobjeda protiv Osijeka može se promatrati na taj način, kao potvrda logičnog, da Goričani mogu puno bolje nego u prošlom kolu u Koprivnici, kao pokazatelj vrijednosti ovoga kadra, ali i kao nova potvrda da Osijek definitivno nije što je nekad bio. Možda i nikad lakše razigrani i motivirani Goričani došli su do pobjede u sudaru s klubom sa Opus Arene, pri čemu je sve bilo gotovo – brzopotezno.

Trener Carević najavio je uoči utakmice kako na raspolaganju neće imati Leša, Filipovića i Perića, kako mu iz uže obrane preostaje jedino Čabraja, a na kraju je ispalo da je ispred Matijaša postavio upravo Perića, dok je Čabija ostavio na klupi. U zadnji red gurnuo je tako debitanta Issu Moustaphu, kamerunskog debitanta, ali i veznog igrača Antu Kavelja, koji je dobio prednost ispred mladog stopera Zvonimira Josića. Trontelj i Bogojević držali su bokove, Bakić i Pozo sredinu igrališta zajedno s Prširom i Pavičićem, dok je Ante Erceg zauzeo svoje mjesto u vrhu napada.

I bila je to – dobitna kombinacija. Već u petoj minuti Trontelj je ubacio iz kornera, a Bruno Bogojević lijepo je reagirao na vrhu peterca. Lopta se odbila od Vrbančića, prevarila Malenicu i Gorica je ekspresno povela 1-0.

Već u 12. minuti bilo je i 2-0, i to nakon još jedne sjajne partiture dobrog starog Ante Ercega. Ostalo je puno prostora za njega u jednoj polukontri, a Erca je to mirno i rutinirano pretvorio u povećanje prednosti na, pokazalo se, konačnih 2-0.

Moglo je u nastavku utakmice biti i promjena na semaforu, najbliže smo joj došli u završnici prvog poluvremena, kad je Jelenić pogodio za smanjenje goričke prednosti, no taj je gol poništen nakon intervencije iz VAR sobe. Realno gledajući, ni dan poslije nije potpuno jasno zbog čega je taj gol točno poništen, ali za Goricu je ispalo jako dobro…

U nastavku je Gorica čuvala svoju prednost s velikom razinom sigurnosti i mirnoće, pa je prostora bilo i za neka nova lica, za nekolicinu mladih igrača, počevši od Luke Vrzića, koji je ušao u 64. minuti. U posljednjih desetak minuta priliku je konačno dobio i Josić, koji je u igru ušao zajedno sa svojim najboljim prijateljem Stjepanom Kučišem, i to zamijenivši – Juricu Pršira! Bio je to poseban trenutak, jer sve govori da je to bio posljednji put kad smo kapetana Juru, sad već klupsku legendu, vidjeli u dresu Gorice. Dobio je, naime, četvrti žuti karton, pa će gostovanje na Rujevici u zadnjem kolu propustiti, a zatim će Goricu napustiti… Ugovor istječe, Jura ide dalje.

Jedna priča tako je završila, a druga je malo potom počela. U 89. minuti, naime, uz Francuza Epaillyja ušao je i Mihael Kelava. Klinac kojem je tek 16 godina, dečko koji je nekoliko dana ranije doživio veliko razočaranje nakon što nije pozvan u U-17 reprezentaciju za Euro u Estoniji, ali i talent o kojem će se još pričati. Njegov vršnjak Juraj Frigan debitirao je godinu dana ranije, sad je došao red i na Kelavu.

– Što se tiče mentaliteta i karaktera izgledali smo puno bolje nego u Koprivnici. Teško je, pogotovo u završnoj fazi prvenstva, motivirati ekipu kad se praktički ne boriš za nešto više. Jako dobro prvo poluvrijeme, zabili smo dva pogotka, ali imali smo situacija za povećati vodstvo – rekao je Carević.

Ostalo je, dakle, još 90 minuta ove sezone, još treba odraditi gostovanje kod Rijeke, pa će doći vrijeme za odmor.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno