Povežite se s nama

Sport

Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!

Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan

Objavljeno

na

Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.

Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.

Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.

– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.

Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.

Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.

– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.

I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.

Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.

Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.

Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.

I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…

Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!

Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.

Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!

Sport

Mali Klaf kreirao senzaciju! ‘Od tate sam naučio sve, a sad idem preko Trnja do zvijezda…’

Marko Klafurić, najstariji Deanov sin, sa 26 godina postao je trener šestoligaša NK Kralj Tomislav, s kojim je iz zagrebačkog kupa u srijedu izbacio trećeligaša Trnje! U tome su mu pomogla i braća Ivan i Luka…

Objavljeno

na

Objavio/la

Tata Dean gura jako dobro sa svojim Širokim Brijegom, drži četvrto mjesto u Premijer ligi BiH, baš je nekidan remizirao s Posušjem u gostima, ali ovoga puta u imeniku je valjalo odabrati drugoga Klafurića.

– Dobar dan, trebao bih najboljeg trenera u obitelji Klafurić? – glasio je pokušaj duhovitosti nakon što se javio Marko Klafurić, sin i kolega Deanov.

– Evo, sad ću ti poslati tatin broj… – spreman je bio Marko, jako dobro upoznat s razlog privremenog denunciranja vlastitoga oca.

Dan ranije, naime, 26-godišnji Marko, trener NK Kralja Tomislava, kluba iz 1. zagrebačke lige, šestog ranga natjecanja, iz zagrebačkoga kupa senzacionalno je izbacio Trnje! Šestoligaš je sredio trećeligaša, što je samo po sebi senzacija, a u mladoj trenerskoj karijeri Klafova sina ovo je sasvim sigurno najveća i najvažnija pobjeda. Izborena na penale, dramatično, idealno da se pamti još dugo, dugo…

– Kakav je osjećaj? Fenomenalan, kakav će biti – govori Marko dok sa smiješkom sjeda na kavu sazvanu povodom analize uzroka, povoda i posljedica ovog lijepog trijumfa.

– U pripremi utakmice svojim sam dečkima rekao da možemo puno dobiti, a ništa ne možemo izgubiti. I da moramo ići na pobjedu. Inače uvijek na papiriće zapisujem neke bitne detalje, pripremu prekida i takve stvari, pa to igračima dam prije utakmice, a ovoga puta na jednom sam papiriću napisao “Preko Trnja do zvijezda”. Trebala je to biti šala, da malo opusti dečke prije utakmice, a ispalo je da su me shvatili ozbiljno – kaže prestolonasljednik u nogometnoj dinastiji Klafurić.

Dan poslije, naravno, pamti svaki detalj velike pobjede.

– Bili smo svjesni da smo autsajderi, da će utakmica biti takva da ćemo moramo biti strpljivi, požrtvovni i borbeni, da ćemo morati “giljati” za svaku loptu. A to nije naš stil, jer inače smo, u našem rangu, mi ti koji drže loptu… Ali evo, uspjeli smo. Na taj spoj neopterećenosti, požrtvovnosti i timskog duha nadovezao se i jako dobar početak. Zabili smo gol nakon 35 sekundi, naš Pero Račić zabio je za 1-0, a već u devetoj minuti vodili smo 2-0! Njihova obrana digla se visoko, išla je duga lopta, moj brat Luka nekako se za nju izborio, opalio i ušlo je golmanu ispod ruke… Idealan start! – vrti film Marko.

Međutim, nije se baš i nastavilo u istom ritmu. Trnje je uspjelo zabiti za 1-2 u 32. minuti, a onda i izjednačiti netom prije odlaska na poluvrijeme.

– Vidio sam već na putu prema klupi da su igrači klonuli, ali rekao sam im u tom trenutku: “Čekajte, vama su glave dolje, mi smo razočarani s 2-2 protiv Trnja, a niste ni svjesni koliko je to zapravo dobro. I možemo ovo dobiti!” Ispalo je da je utakmica u drugom poluvremenu bila u egalu puno više nego u prvom, imali smo mi čak i neke prilike, imali su i oni svoje, ali na kraju je završilo 2-2 i išli smo u penale. Kapetan se odmah javio da prvi puca, još trojica za njim… I onda krene najgore moguće, oni zabiju, a nama kapetan promaši prvi penal! U trećoj seriji su oni fulali, a u sedmoj naš golman obranio, da bi Bruno Leskovec, rekorder kluba po broju nastupa, dečko koji je tu od prvog dana, zabio za konačnih 7-6. I to je to, pobjeda, klopa na gazdin račun i idemo dalje – s neskrivenim zadovoljstvom prepričava Marko.

Od nogometa, realno, on nije mogao pobjeći sve i da je želio. Igrao je kao klinac u HNK Gorici, zaključno s uzrastom starijih pionira, zatim se prebacio na stolni tenis, pokušao se odmaknuti od “bubamare”. Nije išlo. Prvo je igrao futsal, nosio dres Nacional Gimke sve do isteka juniorskog staža, a velikom nogometu vratio se 2020. u dresu Poleta iz Buševca, za koji je igrao i dvije godine mlađi brat Ivan. No zajedno su vrlo brzo i promijenili destinaciju…

– Krešo Kundić, naš Velikogoričanin, koji je svojevremeno igrao za Radnik i Udarnik, a u međuvremenu napravio ozbiljnu poslovnu karijeru, veliki je zaljubljenik u nogomet i odlučio je osnovati klub. Znali smo se preko tate pa nas je prvo zvao na termine nogometa, a onda i pitao da se priključimo NK Kralju Tomislavu. Krenuli smo u ljeto 2021. iz zadnjeg, sedmog ranga, iz 2. zagrebačke lige, a nas dvojica od prvog smo dana tu. Iako sam imao samo 22 godine, bio sam jedan od najstarijih, a i volio sam klafrati, pa me trener odabrao za kapetana, prvog u povijesti kluba – priča Klafurić junior.

Klub je to koji je postavljen na zdrave temelje, projekt u kojem postoji jasan plan, a jedino mu nedostaje – dom. NK Kralj Tomislav tako je nomadski klub koji s djecom radi u Sesvetama, u Kelekovoj ulici, pokraj stare tvornice Sljeme, dok seniori treniraju na igralištu NK Nura na Borovju, a domaće utakmice igraju na Savici, na starom Chromosovom igralištu. Pravi nogometni nomadi…

– Odmah prve sezone otišli smo u viši rang, u kojem smo i sad, a od druge sezone priključio nam se i Marija Špičić, bivši igrač, a danas kondicijski trener Gorice, a skupa s njim i bivši igrač Kurilovca Ivan Horvat… Iako, nisu nam to jedine veze s velikogoričkim nogometom, jer kod nas je već treću sezonu Antonio Bakula, također bivši igrač Gorice, a već četvrtu Ladislav Roginić, koji je ranije igrao za Mraclin. Prošle sezone za nas je igrao i Martin Maloča, koji je igrao prvu ligu za Goricu, a pomoćnik trenera Dina Kluka bio je Marin Matoš, bivši kapetan Gorice i Kurilovca – nabrojio je Marko sve te silne poveznice njegova grada i njegova kluba.

Na kraju prošle sezone trener Kluk i pomoćnik Matoš obznanili su gazdi Kreši da oni više ne bi vodili momčad, a potraga za novim rješenjem završila je vrlo brzo.

– Iskreno, ja sam se sam ponudio. Rekao sam Kreši da bih pokušao, da ćemo okupiti mladu momčad i uživati u nogometu bez pritiska. Svi ti iskusni i etablirani igrači puno su nam pomogli da klub postane važan faktor u 1. zagrebačkoj ligi, ali sad smo odlučili etablirati mlade igrače, krenuti malo drukčijim smjerom. Krešo je pristao i krenuli smo raditi… Nije mi bilo jednostavno iz uloge suigrača preko noći prebaciti se u ulogu trenera, ali odabrao sam pristup koji za sad jako dobro prolazi. S dečkima sam prijatelj, podrška sam im, a na taj način pokušavam i voditi utakmice, planirati treninge… – govori Marko.

Ideja je da NK Kralj Tomislav, kao klub u kojem se ozbiljno radi i trenira, bude svojevrsni most za mlade igrače koji na nešto višim razinama ne mogu dobiti minutažu, što se pokazalo vrlo uspješnim na dva primjera. Naime, uz 24-godišnjeg brata Ivana, trener Marko od ove sezone vodi i 18-godišnjeg Luku, najmlađeg brata, strijelca protiv Trnja. Zajedno s Kristijanom Dobrenićem stigao je iz Kurilovca, a ispalo je da obojica igraju puno, igraju dobro i uživaju u uredno posloženom i ambicioznom klubu.

– To je ideja i cilj, nuditi priliku mladim igračima za prve korake u seniorskom nogometu, i zato mi je posebno drago što su se obojica tako dobro snašli. Evo, i protiv Trnja su obojica igrala, Kristijan svih 90 minuta, a Luka do pred kraj – kaže trener, a ujedno i brat Marko.

– Kako je trenirati braću? Zasad sve ide kako treba, nema sukoba interesa, ali ako se tijekom sezone krenu javljati nezadovoljstva statusom, morat ćemo se razdvojiti u prijevozu doma, ha, ha…

Brat Ivan također je trener, obojica su prihvatila ponudu Kreše Kundića da ih pošalje na trenersku akademiju, pa u ovako mladim godinama već imaju B licenciju. Nije nemoguće da će njihovim putem jednog dana i najmlađi Luka, a lako je moguće da netko od njih jednoga dana dostigne i prestigne tatu.

– Od tate sam naučio gotovo sve što znam o nogometu. Kad me ljudi pitaju koliko često razgovaramo o nogometu, kažem da uglavnom pričamo o nogometu. S mojim tatom, uostalom, i ne možeš drukčije, kod njega je to posebna razina opsjednutosti nogometom. Puno sam naučio i pasivno, samim time što sam živio s njim, ali naravno da smo i jako puno razgovarali, da sam puno toga usvojio. Iako, uvijek kažem da nisam postao trener zbog toga što je tata trener, nego unatoč tome. Uz njega sam, naime, dobio cjelovitu sliku toga posla, a ne samo ono lijepo.

Nogomet je u obitelji Klafurić, shvatili ste već, i doručak i ručak i večera. Na “zadovoljstvo” mame Maje.

– A joj, nije njoj bilo lako… Znali smo satima igrati nogomet u dvorištu, na dva mala gola, to su bili teški klasici. Tata i jedan od nas protiv preostale dvojice, od jutra do mraka… Kako su blizu i vrata terase, koja vode u dnevni boravak, nastradalo je tu nekoliko vaza, a sve slike po zidovima i policama su bez stakla. Obično bi to zaboravili reći mami, pa bi nastradali kod prvog sljedećeg brisanja prašine, ha, ha.

Sin Marko i tata Dean već neko su vrijeme i kolege treneri

Uz nogomet, ostalo je nešto vremena i za školu, pa je Marko diplomirao psihologiju. Uskoro bi trebao i početi raditi u struci, a to će biti samo još jedan važan dio mozaika u kojem ključne uloge imaju supruga Alisa i sinčić Niko. Drugim riječima, ako netko nije znao, Dean Klafurić je deda.

– Da se nisam oženio i dobio dijete, mislim da se nikad ne bih predložio za trenera seniora. Moja Alisa velika mi je podrška, zahvaljujući njoj mogu biti posvećen nogometu, a Niko je naša najveća moguća sreća – emotivno govori Marko, koji u istom “modeu” ostaje i kad priča o roditeljima.

– Imam stvarno super roditelje i danas bih kao otac volio ponoviti sve što su oni uspjeli napraviti. Tu prije svega mislim na moj odnos s braćom, koju obožavam. Nas trojica smo ujedno i najbolji prijatelji, a to je u prvom redu zasluga mame i tate – svjestan je mali Klaf.

Prvo sljedeće okupljanje zakazano je već za ovaj vikend. Tata Dean stiže na kratki odmor u svoju Veliku Goricu, jer u tijeku je reprezentativna stanka, a možda to bude prilika da se odigra još jedna partija na dva mala u dvorištu…

Nogometna dinastija Klafurić ide jako!

Nastavite čitati

Sport

Karas: ‘Do kraja studenog naši će sportaši ući u novu balon dvoranu’

Dugo očekivana balon dvorana, koja je niknula u blizini Gradske dvorane, uskoro će otvoriti svoja vrata, no posla još ima. Manje od dva mjeseca dijeli nas od prvog treninga u novoj dvorani…

Objavljeno

na

Sad već neko vrijeme, tamo u neposrednoj blizini Gradske dvorane, imamo priliku vidjeti lijepi bijeli balon. Riječ je, naravno, o novoj trenažnoj dvorani za velikogoričke sportaše, objektu koji će biti u formi balon-dvorane i trebao bi značajno poboljšati uvjete za rad svih gradskih sportskih udruga, pogotovo onih koje se bave košarkom, rukometom i odbojkom.

Prošetali smo do dvorane u nastajanju kako bismo vidjeli kako je stanje radova i prvi je dojam da posla još ima. O tome je, uostalom, na sjednici Gradskog vijeća govorio zamjenik gradonačelnika Neven Karas, koji je prvi čovjek tog projekta.

– Kolega vijećnik Damir Slojšek i ja što smo prije tri, četiri godine pričali smo o ovome uz kavu, na neki način to smo i pokrenuli, a u ovom trenutku ušli smo u završnu fazu. Bit će to jedan od najvećih zatvorenih sportskih objekata na našem području, dužine preko 70 i širine 33 metra. Tu će biti jedno veliko rukometno igralište po dužini i tri košarkaška, odnosno odbojkaška igrališta poprečno – rekao je Karas i nastavio:

– Kad smo prije tri godine krenuli s tim, zamišljeno je da naše mlađe dobne kategorije imaju gdje trenirati, da ne moraju trenirati u 23 sata. Koncept je takav da se mogu spustiti pregrade, pa da čak tri sekcije mlađih dobnih kategorija istovremeno mogu biti u dvorani.

Govorilo se i ranije o nekim rokovima, koji su spletom okolnosti probijeni, ali sad je jasno da će naši sportaši vrlo brzo početi koristiti novu dvoranu.

– Balon je podignut, a sad se montira osam kontejnera za spremišta i svlačionice, a nakon toga dolazi postavljanje poda i opreme, koševa, golova i ostalog. U tijeku je postavljanje vodovodnog priključka, kad se to završi, radit će se i priključak sa ceste uz Gradsku dvoranu. Očekujemo da bi tijekom studenog, ovisno o tehničkom pregledu, sve moglo biti gotovo. Hoće li to biti sredinom ili krajem studenog, u ovom trenutku ne mogu reći, ali do kraja mjeseca bi moralo biti – kazao je Karas.

Nastavite čitati

Sport

Novi uspjeh u Brazilu! Mirjana Lučić i Borna Zohil najbolji u Sao Paulu

Na ITTF World Para Elite turniru u Brazilu hrvatski parastolnotenisači osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima nakon niza impresivnih pobjeda.

Objavljeno

na

Objavio/la

Parastolnoteniski klub USPON/FB

Hrvatski parastolnotenisači Mirjana Lučić i Borna Zohil osvojili su zlatnu medalju u mješovitim parovima (klasa XD17-20) na međunarodnom turniru ITTF World Para Elite održanom u Sao Paulu, Brazil. Ovo je još jedan od uspjeha Parastolnoteniskog kluba USPON, s obzirom na to da je Lučić nedavn osvojila broncu također u Brazilu.

Lučić i Zohil pokazali su izvanrednu formu tijekom cijelog natjecanja. U grupnoj fazi nisu izgubili nijedan set, a u četvrtfinalu su uvjerljivo svladali španjolski par Diaz/Migueles rezultatom 3:0. U polufinalu su, nakon izuzetno neizvjesnog meča, pobijedili brazilski par Guarnieri/Rauen s 3:2, čime su osigurali plasman u finale.

U odlučujućem susretu za zlato hrvatski su reprezentativci još jednom pokazali mirnoću i kvalitetu, svladavši španjolski par Cepas/Martinez također rezultatom 3:2.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Dinamo prekinuo pobjedničku seriju Kurilovca, 4 kandidata za prvaka

Objavljeno

na

Objavio/la

Utakmicama 08. kola (03./06.10.2025.) nastavljena je Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG). Dinamo je u derbiju kola golom Ante Cavrića (55′) kao gost s 1:0 pobijedio Kurilovec i prekinuo njegov niz od sedam uzastopnih pobjeda! Kurilovac je s utakmicom više i dva boda više zadržao vodeću poziciju.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1 Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: Kurilovec-Dinamo 0:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Klas je bio s 3:0 bolji od Velike Mlake i ostao na 2.mjestu ljestvice. VG Boys su pobijedili Posavec s 11:0(!), već u prvom poluvremenu bilo je 7:0 (4 gola Tomislava Škrinjarića). Vratar Boysa Gligorević obranio je u 2.poluvremenu kazneni udarac kojeg je izveo Avgustinović.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Iznenađenje je poraz Vatrogasca u Donjem Hruševcu, a glatka pobjeda Lekenika u susretu s Poletom samo je dodatno potvrdila slabu formu tima iz Buševca.

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Liga veterana NSVG-a, 08.kolo: VG Boys-Posavec 11:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Derbi 09. kola je utakmica Dinamo – VG Boys u Novom Čiču.

Galerija fotografija

Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 08.kolo

Rezultati 08. kola (03./06.10.2025.): Kurilovec – Dinamo (Novo Čiče) 0:1, VG Boys – Posavec (Orle) 11:0, Klas (Mičevec) – Velika Mlaka 1947 3:0, Lekenik – Polet (Buševec) 4:0, Hruševec (Donji Hruševec) – Vatrogasac (Kobilić) 3:2, Gradići – Lukavec 0:3 (b.b.), Buna (Mala Buna) slobodni.

Poredak: 1. Kurilovec 21 (8 7 0 1 29:8), 2. Klas 19 (7 6 1 0 40:8), 3. VG Boys 18 (7 6 0 1 32:5), 4. Dinamo 18 (7 6 0 1 23:7), 5. Lukavec 13 (8 4 1 3 14:11), 6. Vatrogasac 12 (8 4 0 4 17:16), 7. Lekenik 12 (7 4 0 3 18:18), 8. Buna 9 (7 3 0 4 9:11), 9. Hruševec 6 (7 2 0 5 9:28), 10. Velika Mlaka 1947 6 (6 2 0 4 14:15), 11. Polet 3 (8 1 0 7 8:21), 12. Posavec 3 (7 1 0 6 4:37), 13. Gradići 0 (7 0 0 7 4:36).

Nastavite čitati

Obrazovanje

FOTO Mladići iz Gimnazije i djevojke iz Ekonomske škole pobjednici gradskog natjecanja u stolnom tenisu

Objavljeno

na

Objavio/la

Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u stolnom tenisu održano je danas (utorak, 07.10.2025.) u organizaciji Srednje strukovne škole. Natjecale su se ženske i muške ekipe iz četiri srednje škole: Gimnazije (ŠSD GVG, M), Ekonomske (ŠSD Bumbar, M i Ž), Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina (ŠSD Zrakoplovac, M i Ž) i Srednje strukovne škole (ŠSD Velgor, M i Ž). Mečevi su igrani na tri dobivena seta.

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Sastav natjecateljskog povjerenstva: Siniša Rajšić, voditelj natjecanja, Marko Habijanec, sudac, Gordan Polan, Tomislav Škrinjarić, Marko Novaković i Krešimir Lušić (članovi).

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gimnazijalci su dominirali u muškoj konkurenciji i dobili su sva tri susreta s maksimalnih 3:0. Kod djevojaka o pobjedniku su odlučivale učenice Ekonomske i Strukovne (3:0), nakon što su obje ekipe s 3:0 bile bolje od učenica Zrakoplovne škole.

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 07.10.2025. Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su medaljama, a pobjedničke ekipe plasirale su se na županijsko natjecanje u stolnom tenisu.

Galerija fotografija

Gradsko natjecanje srednjih škola u stolnom tenisu (djevojke, mladići) 2024./2025.

REZULTATI  Mladići  ŠSD Velgor –  ŠSD Zrakoplovac 3:0, ŠSD Bumbar – ŠSD GVG 0:3, ŠSD Zrakoplovac –  ŠSD GVG 0:3, ŠSD Velgor – ŠSD Bumbar 3:0, ŠSD Bumbar – ŠSD Zrakoplovac 1:3, ŠSD GVG – ŠSD Velgor 3:0.

Redoslijed: 1. ŠSD GVG, 2. ŠSD Velgor, 3. ŠSD Zrakoplovac, 4. ŠSD Bumbar.

ŠSD GVG pobjednička ekipa: Adam Jančetić, Andrija Haraminčić, Benedikt Vrkašević i Vito Jukić. Voditelj: Gordan Polan, prof.savjetnik.

Djevojke ŠSD Velgor ŠSD – ŠSD Bumbar 0:3, ŠSD Zrakoplovac – ŠSD Bumbar 0:3, ŠSD Velgor – ŠSD Zrakoplovac 3:0.

Redoslijed: 1. ŠSD Bumbar, 2. ŠSD Velgor, 3. ŠSD Zrakoplovac.

ŠSD Bumbar pobjednička ekipa: Lana Krusha, Antonija Jozepović. Ana Milatović i Lorena Rukavina. Voditelj: Marko Novaković, prof.

Nastavite čitati

Reporter 453 - 22.09.2025.

Facebook

Izdvojeno