Sport
Hajdučki dani u Gorici? Ma kakvi, ovo su gorički dani… I to je najveća pobjeda!
Kad nogometaši Gorice i Hajduka u srijedu u 17 sati istrče na travnjak našeg stadiona, dočekat će ih gostujući navijači na istoku, ali i tisuće onih koji će na zapadu drukati za Goricu, klub koji je u nevjerojatno kratkom razdoblju postao velik, važan i respektabilan
Da se film odvrti samo malo u prošlost – neka to bude nekih godinu i pol unatrag, ne moramo ići dalje od toga – ono što nas čeka u ova četiri dana nazivalo bi se “Dani Hajduka u Velikoj Gorici”. Ipak nam u grad dolazi jedan od dva najveća kluba u državi, klub s poviješću koja traje 108 godina, klub koji je osvajao trofeje u svim prvenstvima u kojima se natjecao, četvrtfinalist Lige prvaka iz sad već davne 1994. godine… I to dolazi dvaput, prvo u srijedu, pa u subotu, u dvije prave, iznimno natjecateljske utakmice.
Međutim, nogometna Velika Gorica, lijepo je to vidjeti i primjetiti, više ne živi u tom svijetu, u kojem je važno biti “simpatičan protivnik”. Prošla su vremena kad nam je bila čast uopće dočekati protivnike poput Dinama, Hajduka ili Rijeku, češće u prijateljskim ogledima, rjeđe u nekoj kup utakmici, u kojoj domaća momčad nije imala ozbiljnu šansu da nešto napravi. Prošla su vremena kad je publika dolazila na tribine goričkog stadiona da bi gledala Dinamo, Hajduk ili Rijeku, da bi vidjela iz prve ruke kako to igraju, recimo, Jairo, Gorgon ili Oršić.
Gorica će u srijedu tražiti prolazak u četvrtfinale Kupa, a u subotu nova tri boda u prvenstvu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Danas ljudi na gorički stadion, naime, dolaze gledati Goricu! Navijati za svoju momčad, iz prve ruke vidjeti kako će odigrati, recimo, Lovrić, Zwolinski ili Dvorneković. I pritom će vjerovati da njihova momčad, koliko god protivnik imao bogatu povijesti i cijeli niz trofeja u riznici, može pobijediti Hajduk. I odavno to više nije optimizam bez pokrića, navijačka zaluđenost, odavno su Goričani dokazali da su narasli toliko da se mogu itekako ozbiljno nositi s najjačima. Momčad koja pet puta zaredom (ej, pet puta zaredom!) pobijedi Rijeku, koja u sudarima s Hajdukom doživi jedan poraz u pet utakmica, koja Osijeku uporno zagorčava život, ima pravo na svoje nade, želje, snove i ambicije.
– Je li Hajduk favorit? Ne, nije. Jer, znate, mi u svlačionici razgovaramo o tome da vrijedimo i za drugo mjesto na tablici, toliko vjerujemo u sebe. I zato nikome nećemo priznati da je bolji dok to ne dokaže na terenu – prenio je jedan od igrača Gorice razmišljanja iz njihovih internih razgovora.
Nema tu ni grama bahatosti, neće nitko poletjeti ili izostaviti neizbježni respekt u pričama o protivniku poput ovog koji slijedi, ali samopouzdnje koje stanuje u svlačionici govori jako puno. Govori o tome koliko je ovaj klub, godinama simpatični drugoligaš, izrastao u posljednjih nekoliko godina. U nepunu sezonu i pol trener Sergej Jakirović, njegov stožer i igrači koje vodi napravili su korak od tisuću milja, utabali si put koji vodi prema gore i zato su zaslužili apsolutno sve što im se događa.
Goricu podržava sve više domaćih navijača, ljudi su prepoznali da se tu događa nešto važno… Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Pa tako, između ostalog, i to da ljudi nakon toliko malo vremena više ne dolaze gledati Hajduk, nego Goricu. Koja će, vjeruju, imati šansu izbaciti velikog protivnika i otići u četvrtfinale Kupa, koja će imati svoju šansu i u subotu, u prvenstvu, u kojem je cilj izboriti Europu.
– Srce mi je bilo puno kad sam vidio da je cijeli autobus navijača došao s nama u Rijeku, a na povratku smo se sreli u Ravnoj Gori. Fenomenalan je osjećaj kad vidiš koliko značiš ljudima, da te svi žele pozdraviti, stisnuti ruku, slikati se sa mnom ili s igračima… To najbolje govori o onome što smo napravili otkad smo prvoligaši – govori trener Jakir.
I to je, zapravo, konačna istina. To doista najbolje govori o onome što je Gorica napravila. U gradu koji je za većinu događanja previše uspavan, u kojem se ljudi neobično teško okupljaju na jednome mjestu, nogomet je u tome uspio. Na Dinamu je bilo više od četiri tisuće ljudi, na Rijeci više od tri tisuće, a čak i kad su protivnici manje zvučni, okupi ih se oko dvije tisuće… I to je najbolji dokaz onoga o čemu je ovdje riječ. O tome da ljudi definitivno dolaze gledati Goricu.
Da je netko prije, recimo, dvije godine rekao da će se ljudi boriti za dres Gorice, zvučalo bi suludo, ali… Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Zwolinski, Ndiaye, Lovrić, Kahlina, Suk i društvo u ovom gradu imaju obožavatelje, postoje tu neki klinci koji idoliziraju igrače Gorice, koji jednog dana žele biti poput njih, igrati u dresu u kojem oni igraju, na terenu na kojem oni zadnju nepunu sezonu i pol marljivo skupljaju bodove. I respekt. Često neke “nenormalne” stvari postanu normalne u ovom našem okruženju, navikne se prosječan Hrvat vrlo brzo i na dobro i na loše, ali ipak je prilično fascinantno koliko je brzo Gorica postala važna, značajna, velika.
Jer, da nam je netko prije dvije godine rekao da će tu postojati klinci koji čekaju igrače za autograme i “selfie” nakon treninga, bilo bi najjednostavnije proglasiti ga ludim. Puno manje jednostavno bilo je ono što su odlučili napraviti pedsjednik Črnko, njegov prvi suradnik Nikoličius, trener Jakirović i njegovi igrači. Puno je manje jednostavno bilo osvojiti peto mjesto u prvenstvu u debitantskoj prvoligaškoj sezoni, graditi momčad i imidž kluba, pa u drugoj nastaviti istim putem, gospodski i pobjednički.
Srećom, svi oni bili su u stanju odraditi i taj posao, nimalo jednostavan, nimalo lagan, ali silno značajan. Dobili smo klub za kojeg se i jedan Nenad Bjelica posebno studiozno priprema, klub s renomeom i ugledom, sa statusom jednog od onih protiv kojeg svi mrze igrati. Zato što je Gorica dobra, zato što je toliko teško pobijediti je, zato što nije lako podnijeti da te dojučerašnji drugoligaš, klub kojeg donedavno nisu shvaćali posebno ozbiljno, pomete s terena, zatim temeljito počisti svlačionicu, zahvali na gostoprimstvu i ode svojim putem.
I nije ni društvu iz Hajduka, koliko god su u Splitu u svim sferama života naoružani samopouzdanje, često i bez pokrića, drago što moraju dvaput zaredom igrati protiv Gorice. Zabrinuti su, možda na trenutke i uplašeni, jer čekaju ih dva teška izazova, protiv momčadi koja im je već nanijela toliko muka. I kojoj su ostali dužni nakon pobjede 3-0 na početku ove sezone, u utakmici u kojoj je bilo svega i svačega…
Tako nekako, za očekivati je, bit će i u srijedu (17 sati) i subotu (17.30). Vatreno, žestoko, otvoreno, zanimljivo. I uz pune tribine. Na kojima će, tamo na istoku, biti gostujući navijači, a na zapadu… E, tamo će biti ovo društvo o kojem zapravo i pričamo. Ljudi koji bez problema odvoje poslijepodne da odu u Rijeku, Koprivnicu ili Osijek pogledati svoj klub, proslaviti pobjedu s igračima ili potražiti utjehu nakon poraza. Ljudi koji će požuriti s posla da stignu na Goricu. I neće doći gledati ni Bradarića, ni Nejašmića, ni Jaira, ni Edouka. Ne, doći će gledati naše, domaće junake, jer… OVDJE IGRA GORICA!!!
Dobra, odlična Gorica, momčad koja Dinamu puca na gol 14 puta, koja izdominira Rijeku na Rujevici, koja ima kvalitetu, gard i samopouzdanje. I momčad koju se, doista, isplati doći vidjeti. Pa makar i kiša padala, makar je i temperatura konačno došla na razine koje pripadaju ovom dijelu godine. Zato, dođite… Jer ulog je četvrtfinale Kupa, protivnik je respektabilan, a Gorica je – fantastična.
Dani Hajduka u Velikoj Gorici? Ma ni blizu, ovo su dani goričkog nogometa u Gorici… I to je, zapravo, najvažnija pobjeda cijele ove priče. Ajmoooooo!
Sport
Pojačanja, a ne prinove! Rimac i Kalajžić povukli Goricu do važne pobjede
Košarkaši Gorice pobijedili su Crikvenicu 84-77 na gostujućem parketu, a do važnog trijumfa predvodila su ih dva nova igrača – Niko Rimac sa 21 košem i Filip Kalajžić sa 16 koševa i čak 14 skokova
Sport
Kad se cure naljute… Udarnik pregazio Umag u strašnom drugom dijelu!
Rukometašice Udarnika pobijedile su Umag 27-20 na svom parketu, pri čemu su gošće u drugom poluvremenu uspjele postići samo pet golova. Od minus dva na poluvremenu “udarnice” su došle do visokih plus sedam na kraju
Sport
Čista desetka naših rukometaša, čudesni Sorić “uništio” Varaždin
Rukometaši Gorice pobijedili su Varaždin s uvjerljivih 32-22 na domaćem parketu i napravili još jedan korak prema Ligi za prvaka. Međutim, do nje je još dug put, jer u zadnjih pet kola na rasporedu su dva teška gostovanja
Ova utakmica bila je pravi spektakl, pun preokreta i napetosti! Buna je na svom travnjaku dočekala fenjeraša, posljednjeplasiranu momčad lige, Strmec iz Bedenice. Zasigurno domaći igrači nisu očekivali takav otpor gostiju koji su poveli već u 10. minuti prekrasnim golom Mihaela Kuzmića u rašlje. Rezultat je poravnao tamnoputi Yetna Joel pogodivši loptom u mrežu protivnika glavom. Za 2:1 kapetan Robert Huđber izborio je penal kojeg je uspješno izveo. Yetna Joel je u samom finišu prvog dijela rezultat digao na 3:1. Međutim, drugi dio bio je prava ludnica. Gosti su u munjevitom razdoblju od 59. do 65. minute golovima Florijana Ovčara i Hrvoja Šilinića preokrenuli rezultat na 3:4. Momčad Bune se konačno probudila, a u 73. minuti nakon kornera ubačenog u peterac glavom postiže gol Robert Zlodi za niveliranje rezultata 4:4. Činilo se da će utakmica završiti u podjeli bodova, no onda, u posljednjoj minuti sudačkog vremena, drama je kulminirala. Nakon još jednog kornera pred golom Strmca, gostujući stoper Mile Kovačević povukao je Roberta Zlodija za dres i srušio ga na tlo. Sudac Bionda nije imao dilemu – penal! Huđber je hladnokrvno uzeo odgovornost i u 90+1. minuti poslao loptu u jedan kut, a golmana u drugi za pobjedu 5:4.
PREMIER LIGA NSZŽ , 15. kolo
BUNA – STRMEC (B) 5:4
Igralište u Maloj Buni. Gledatelja 100.
Sudac: Bionda (Zaprešić). Pomoćnici: Radišić i Štibohar.
STRIJELCI: 0:1 – Kuzmić (10), 1:1 – Yetna Joel (33), 2:1 – Huđber (41 – 11 m), 3:1 – Yetna Joel, 3:2 – Ovčar (52), 3:3 – Ovčar (56), 3:4 – H. Šilinić (65), 4:4 – Zlodi (73), 5:4 – Huđber (90+1 – 11 m).
BUNA: Vidović, Yetna Joel, D. Đuretić, J. Čumpek, Stipančić, M. Čumpek (od 46. Škojc), Gorenc (od 69. R. Zlodi), Huđber, Šandor (od 74. S. Zlodi), Kalisar, Vukašinec (od 58. E. Đuretić). TRENER: Mario Đuretić.
STRMEC (B): Tokić, Glibo, Kuzmić (od 64. H. Šilinić), Slijepčević (od 86. Bedeković), Steković, Posavec, K. Šilinić, Krešo, Ovčar (od 79. Zmazek), Bagavac (od 46. Kovačević), Horvat (od 86. Bobinec). TRENER: Zdravko Benjak.
-
Vijestiprije 4 danaNEMA ŠALE Za one koji ignoriraju odvajanje, stiže revizija kanti za smeće
-
CityLIGHTSprije 3 danaSMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”
-
Moja županijaprije 4 dana“..on ga bu krstil, ja ga bum pil! Evo gdje su fešte za Martinje u Zagrebačkoj županiji
-
HOTNEWSprije 5 danaVELIKA GORICA Veći cenzus, više božićnica, i to za više od 10 tisuća sugrađana