Sport
Guteša: ‘Već dugo kuha u meni, vrijeme je za druge… A neke granice ne želim prelaziti’
Goran Guteša od srijede je bivši predsjednik NK Lukavca, koji je istoga dana postao HNK Lukavec. U opširnom oproštajnom intervjuu Guteša govori o odjecima odlaska iz kluba, o svemu što je učinjeno, ali i o onome što nije…
Bombastično i živahno ovih je dana u nogometnom Lukavcu. Pozivi sa svih strana se redaju, informacije izmijenjuju, odgovori traže, a sve to povodom promjena koje su se događale na bombončiću zvanom Lukavello. NK Lukavec po novome je HNK Lukavec, čeka se i konkretan odgovor radi li se ovdje o novom pravnom subjektu i kakve to sve veze ima s Inkerom iz Zaprešića, a na čelo nove uprave, koja je odlučila spustiti seniorsku momčad dva ranga niže, zasjeo je Dubravko Fučkala.
Na tome mjestu naslijedio je Gorana Gutešu (46), koji je vodio klub posljednjih pet i pol godina. Zajedno sa sportskim direktorom Tomislavom Gligorom, odlučio je završiti svoju predsjedničku eru, što izazvalo sve te promjene koje su slijedile. Dogovori za intervju trajali su neko vrijeme, a kad je cijeli proces definitivno i završen, rado je odgovorio na nekoliko novinarskih pitanja…
Za početak, kako je došlo do odluke da se maknete iz NK Lukavca?
– Pa treba otići na vrhuncu, tak se kaže, zar ne?! – počeo je Guteša i nastavio:
– Prije svega da zaključimo da se apsolutno nije raspalo ništa, da je “bivši zabrinuti igrač” širio paniku ipak bezveze. Mislim, možda i ne bezveze, možda s nekom agendom, ali nebitno. U svakom slučaju, ja sam ponosan na Lukavčane koji su se u relativno kratkom roku našli, donijeli neke odluke, organizirali se i klub ide dalje. Nekim svojim putem, u nekoj novoj eri. Možda ta i nadmaši ovu našu, koja se pokazala daleko najuspješnijom u klupskoj povijesti. Želim im uistinu sreću. Što se mene osobno tiče, imam svoje privatne i poslovne razloge, mislim da za mene, kao i za klub, dolazi jedna nova era, a možda će daljnji razgovor dati jednu cjelovitu sliku mojih razloga, motiva, povoda, uzroka.
Počnimo onda od kraja… Kako je izgledala “primopredaja vlasti”, jeste li zaista, kako kaže novi predsjednik Dubravko Fučkala, “samo nestali”?
– Pa ne bih rekao da smo baš nestali, ali dobro. Mnogi koji me poznaju ili su mi bliski znali su da već neko vrijeme nisam unutra. I da se to “kuha” u meni. Mislim da mnogi to nisu htjeli vidjeti i mislili su da su moje najave i priče uistinu samo to, prazne priče, da su pričali “evo njega, opet on s tom ostavkom, koji put je to?!”. No ovaj put bih ovako rekao, onaj tko sad to nije vidio, mogao je biti samo slijep ili ne biti dovoljno prisutan. Neka svatko procijeni što je vjerojatnije od tog dvoje. Čekao sam da završi sezona, da NK Lukavec osvoji Kup NSVG-a i odmah nakon toga poslao i službeno ostavku. Neslužbeno je i davno prije sve bilo jasno.
Dubravku Fučkali želim sve najbolje, čuli smo se već telefonski i ponudio sam mu svu pomoć koja mu je eventualno potrebna. Komunicirao sam u proteklo vrijeme s drugim ljudima koji su bili kandidati za predsjednika, pa je možda i to donekle razlog toj izjavi. Jer, očito se dogodio nekakav obrat, no to više nije moja stvar, niti me zanima. Bez obzira na to, moje mišljenje je da je izbor novog predsjednika dobar, jer Dubravko je kvalitetna, radišna, pomirljiva i sposobna osoba, te će biti u stanju nositi se sa svim situacijama.
Kako to da niste bili na Skupštini?
– Gledajte, ja sam čovjek koji ima ugled u poslovnom svijetu, a vjerujem sad i u sportskom. I kad na skupštini u nekom dijelu slovo drži osoba koja ima doživotnu zabranu obavljanja ikakve djelatnosti u nogometu i insinuira nešto ili proziva nekog, a odmah pored stoji osoba, jedna od glavnih u novoj Upravi, koja mi dva tjedna prije toga priča da moram ostati te “da nam spomenik treba podići, jer smo napokon iskorijenili tu ‘kaubojštinu’ po kojoj je klub bio poznat”, a koja na to sve sad ništa ne kaže… Shvatiš da to nije više mjesto za tebe i da to nije tvoj habitat. I bez obzira što mi ništa nije bilo teško napraviti za NK Lukavec, negdje treba ipak podvući crtu i ne prelaziti granicu dobrog ukusa.
OK, vratimo se onda na primopredaju…
– Što se primopredaje tiče, ovisi što netko smatra primopredajom i kako misli da ta primopredaja treba izgledati. Jer, bez lažne skromnosti, reći ću da je takva primopredaja na ovoj razini, a vjerojatno i višoj, rijetko ili nikad viđena. Predani su brojni dokumenti vezani uz klub; statuti i pravilnici mijenjani tijekom godina u brojnim verzijama, iznimno velik broj slika, svi dokumenti vezani uz licenciranje za 3. HNL, njih više od 80, dokumentacija vezana uz klupski kafić koji smo iznajmili, marketinški i promo materijali, izvješća i prezentacije sa svih godišnjih skupština koje sam vodio, dakle od 2019. godine, kao i svi zapisnici sastanaka sa sjednica Upravnog odbora u mom mandatu, njih točno 34.
Posebno bih želio naglasiti da je, uz to sve, predano i izvješće za tekuću godinu i plan za prijelazno razdoblje koji sadrži detaljni “cash-flow”, s prikazanim svim priljevima i odljevima sredstava do kraja srpnja. Sve kako bi klub u tom nekom vremenu normalno funkcionirao. Naravno, ovaj plan opcionalan, ovisi o novoj Upravi, hoće li ga uvažiti ili neće, ali smatrao sam da mi je, kao ipak trenutačno najboljem poznavatelju stvari, to i dužnost. Uglavnom, jedna cijela hrpa dokumenata i bitnih stvari kako bi sve prošlo čisto i transparentno, bez ikakvih repova i nejasnoća.
Sad ću se vratiti na prethodno pitanje i samo reći da i dalje mislim da je to jedino ispravno i da primopredaja treba biti jedino tako izvedena, bez obzira na to što netko možda smatra da je adekvatniji višesatni govor, uz nezaobilazno iće i piće. Sorry, nisam taj.
Kako komentirate odluku o promjeni imena kluba, koju je nova uprava obrazložila kao “osiguravanje od nekih eventualnih zaostataka”? Ima li klub dugova i, ako ima, o kojem se iznosu radi?
– Imam 46 godina, ozbiljan sam čovjek, a nešto sam u životu postao i napravio. Opravdavat se ne moram nikom, niti mislim. Ljudi koji me poznaju poslovno, a mislim da sad i kroz sport, razumjet će i bez moga objašnjenja. Ako žele i imaju dobre namjere. Ali, da ipak malo dodamo začina, komentirao bih to jednom informatičko-programerskom sintaksom “IF-THEN-ELSE”. Ili, na hrvatskom jeziku, “ako-dakle-drukčije”… “IF” – ako si pročitao prethodno pitanje i odgovor, “THEN” – dakle sve je jasno, “ELSE” – drukčije, ili ne znaš čitati s razumijevanjem ili imaš skrivene namjere! Pametnome dosta!
Smatrate li ispravnom, odnosno logičnom odluku da klub ode dva ranga niže?
– Ono što svakako smatram je to da u niti jednom slučaju nismo ostavili klub na cjedilu, kako je jedan vaš kolega napisao, a da pritom nije provjerio sve informacije. Jer, ostavilo se pravo izbora. Pod A, ako ima dovoljno volje, znanja, sredstava i mogućnosti, ostaneš u 3. NL Centar. Pod B, ako procijeniš da toga nemaš, prilagodiš se situaciji i odeš u nižu ligu. Nema tu velike filozofije. Znamo da za selo poput Lukavca nije nimalo lako voditi klub u ovoj ligi, to zaista ne može svatko i ja to u potpunosti razumijem. Zato ovakvu odluku podržavam i držim je, uslijed gore navedenog, odgovornom odlukom prije svega, koja korelira sa novonastalom situacijom. Dakle, i logično i ispravno.
Nakon svega kako gledate na svoje razdoblje na čelu kluba? Što bi istaknuli ili izdvojili, na što ste posebno ponosni?
– Najponosniji sam, zapravo, na svoju ekipu. Kako bi pokojni Massimo rekao, na taj “mali krug odabranih ljudi”. Zlatna medalja, bez ikakve dileme. Oni su ti koji su ovo sve omogućili, bez nekakve velike pomoći sa strane, samo radom, trudom, glavom, upornošću i fanatizmom. Oni su bili stup našeg kluba i dužnost mi je ovdje ih spomenuti. Dakle, Tomo, Zvonko, Cico, Đuro, Ivica, Dudo, Gale, Pepa i Silvia, kao šećer na kraju, svaka Vam čast, napravili smo čudo!
OK, sad kad smo malo stavili emocije po strani, da kažem što smatram našom najvećom pobjedom. Dakle, to nisu ni osvojene lige ili kupovi, niti tribina, reflektori, svlačionice i ostala fantastična infrastruktura koju klub ima, nije čak niti dolazak reprezentacija i sviranje hrvatske himne na našem centru. Ono što smatram našom najvećom pobjedom je percepcija i imidž. Način na koji nas sad i danas doživljavaju u odnosu na ono što smo nekad predstavljali. To je bez sumnje naš najveći uspjeh. Jer, to se gradi godinama i to je mukotrpan posao na toliko razina da je to nekome tko nije unutra teško i opisati. A još je teže odgovoriti na pitanje “pa zašto, pobogu, što vam to treba?“
Kako smo tu ipak najviše zbog sporta, a ja volim nekad neke stvari i plastično objasniti, uvijek se sjetim jedne situacije; Kup utakmica protiv NK Kurilovca 2018. godine. Oni su tada bili vrh 3. HNL, mi u petoj ligi, iz koje smo godinu prije trebali i ispasti. Finale Kupa, dakle, gdje smo vodili 2-1 do pred sam kraj, oni su izjednačili i na penale nas pobijedili. Normalno, veliko razočaranje, “krađa”, uz onda pripadajući folklor nakon tako izgubljenih tekmi, a ja se sjetim rečenice našeg kapetana Maca: “A kak je tak glup taj sudac, da je svirao kraj nitko mu ništa ne bi rekao, mi bi pobijedili i napokon osvojili taj Kup, a Kurilovcu to tak i tak ništa ne znači”. Od sljedeće godine, dakle od 2019. godine, mi smo do danas taj kup osvojili četiri puta, a od 2021. smo s istim tim Kurilovcem u ligi, gdje smo zadnje dvije godine i ispred njih na tablici. Svaka čast. Ponosan sam, naravno, i na brojne igrače koji su prošli kroz naš klub u cijelom tom razdoblju i dali obol svim tim našim uspjesima.
A čime niste zadovoljni, što je moglo biti bolje?
Pa definitivno mladež i škola nogometa. Nije da nismo pokušavali, nije da nemamo i neka objektivna opravdanja, ali svejedno, moralo je bolje. Žao mi je da taj segment nismo uspjeli unaprijediti, nego smo cijelo vrijeme, imam osjećaj, levitirali na toj nekoj istoj razini. Dok je sve drugo napredovalo. I nisam ovo sad prvi put rekao, više puta sam to ponovio kao neki svoj neuspjeh. Iako, evo, na kraju mog mandata, zadnje stvari koje sam napravio su donacija umjetne trave od jednog našeg prvoligaša i razgovori o spajanju mladeži s NN Klasom iz Mičevca. Nadam se da će se te neke stvari iskoristiti u budućnosti i da neće propasti, s obzirom na to da sam već ranije sa Gradom dogovorio određeni iznos za pripremu terena s umjetnom travom.
Jedna misao mi uz to isto tako ne izlazi iz glave, iako ne znam jesam li u pravu ili nisam. Kad imaš selo od 1200 ljudi, kad je oko tebe još 16 turopoljskih klubova, a ti igraš 3. HNL sa bivšim prvoligašima, klubovima sa tradicijom, klubovima iz gradova, klubovima iz velikih ZG kvartova, gdje si ti daleko najmanji i ljudstvom i financijama, možda je stvar u tome da se moraš odlučiti. Možda je nemoguće u jednom selu gurati uspješno i tu razinu nogometa i imati školu nogometa na željenoj razini.
Kakvi su vam budući planovi, jesu li vezani uz nogomet?
– Ne! Kratko i jasno. Odnosno, zasad sigurno ne. Osim ako Dinamo ne nazove, na njih sam “slab”, ali i tad bih ozbiljno razmislio, ha, ha… A što se tiče ostalih planova, posvetit ću se više privatnom životu, kvalitetnije i bolje provoditi vrijeme sa obitelji. U planu imam određene nove poslovne projekte, za koje se nadam i vjerujem da će biti uspješni. Nisam netko tko je u stanju previše mirovati, a sad ću na neki drugi način koristiti svoja brojna poznanstva i prijateljstva, koja su uistinu donijela NK Lukavcu puno dobroga u proteklih sedam godina. Hvala i tim svim ljudima na nesebičnoj pomoći, jer mnogi od njih i ne znaju gdje je Lukavec, a jako su puno pripomogli.
Uglavnom, ako se u sportskim planovima nešto i promijeni, znamo da papir podnese svašta i siguran sam da ćete mi oprostiti, jer znamo da se kod nas oprašta sve osim uspjeha, ha, ha.
Sport
Gorica čeka Hajduk: ‘Za nas je loše što su Splićane svi otpisali iz utrke za titulu…’
Nogometaši Gorice u nedjelju u 16 sati na svom stadionu dočekuju splitski Hajduk, osam dana nakon što je klub s Poljuda porazom od Dinama ozbiljno narušio svoje šanse za titulu. No Goričani brinu svoje brige…
Sport
Novo zlato za hrvatski parastolni tenis! Lučić osvojila zlato u Laškom
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom.
Nakon srebra u Podgorici, Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba Uspon, ostvarila je veliki uspjeh na međunarodnoj sportskoj sceni osvojivši zlato na ITTF World Para Challenger turniru koji se ovih dana održava u Laškom. Lučić je do zlata stigla impresivnim nizom pobjeda, uključujući i onu nad aktualnom svjetskom prvakinjom Szvitasz Alexom, protiv koje je slavila rezultatom 3:2.
Osim toga, u skupini je pobijedila Dankinju Nielsen (3:1) i Španjolku Migueles (3:0), dok je u napetom meču protiv Turkinje Kavas imala meč loptu, ali je u konačnici izgubila rezultatom 2:3. Unatoč tom porazu, Lučić je pokazala iznimnu formu i borbenost, što joj je osiguralo mjesto na najvišoj stepenici pobjedničkog postolja.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
„Uz sjajnu igru i nevjerojatnu borbenost, Mirjana je pokazala da je među najboljima na svijetu”, poručuju iz kluba putem Facebook stranice.
Turnir za Lučić još nije gotov. U subotu nastavlja natjecanje u disciplini mješovitih parova XD17, gdje će igrati s hrvatskim reprezentativcem Bornom Zohilom. Uz to, idućeg tjedna očekuje je i nastup na ITTF World Para Elite turniru, koji okuplja najbolje igrače s vrha svjetske rang liste.
Uz Mirjanu, na natjecanju su sudjelovali i drugi članovi PK Uspona, Marko Vračan te Marija Sečenj, koja je nedavno osvojila broncu u Podgorici. Oboje su pružili snažne nastupe i osvojili setove protiv vrlo jakih suparnika, ali nisu uspjeli proći skupinu.
Foto: Parastolnoteniski klub USPON/FB
Ovo je veliki uspjeh za hrvatski parastolni tenis i snažna potvrda da se domaći sportaši mogu ravnopravno nositi s najboljima na svijetu. Pobjeda u Laškom jasno pokazuje, uz rad, predanost i srce, granice ne postoje. Čestitke Mirjani, ali i svim ostalim natjecateljima kluba Uspon.
Kultura
Kapetan na kazališnim daskama – HNS poziva na predstavu o Luki Modriću!
Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive.
Kapetan hrvatske nogometne reprezentacije, Luka Modrić, igrao je na mnogim svjetskim terenima, a uskoro će zaigrati i na – kazališnim daskama.
Naime, u suradnji Hrvatskog nogometnog saveza i Boss teatra nastala je predstava “Luka Modrić: Moja igra” u režiji Arije Rizvić. Predstava je to o najvećem hrvatskom nogometašu svih vremena, a donosi njegovu priču iz nove perspektive – one dramske.
Autori dramskog teksta su Valentina i Luka Mavretić dok u glavnim ulogama nastupaju Matej Đurđević, Gloria Dubelj i Denis Bosak.
Predstava donosi priču o Luki Modriću iz emotivne i osobne perspektive, kroz koju će publika bolje upoznati mladića koji je svladao brojne prepreke kako bi jednoga dana postao najbolji nogometaš svijeta.
–Luku svi znaju kao kapetana naše reprezentacije, nogometnog genijalca i virtuoza, no on je i sin, otac, muž, unuk i brat. Kroz ovu predstavu pokušali smo približiti sva ta lica Luke Modrića publici, dati dublji uvid u životne i nogometne zaplete koji su ga oblikovali u nogometaša i osobu koju toliko cijene suigrači, protivnici i svi ljubitelji nogometa. Za mene je on savršen dramski junak, koji je na svom putu do uspjeha puno toga žrtvovao i putem imao različite teškoće, prepreke i padove, pa mi je bila čast i odgovornost prihvatiti se ovakvog projekta. Ponosna sam na odrađeni posao cijele ekipe te iskreno vjerujem da će se publici dopasti ovakav prikaz Lukine životne priče – otkrila je redateljica Arija Rizvić.
Predstava otkriva tko sve stoji iza njegovih uspjeha, s kojim se izazovima suočio i kako ih je prevladao. U vrijeme kada djeca i mladi sanjaju o slavi već od malih nogu, Lukina priča podsjeća da se najveći uspjesi itekako moraju zaslužiti, prije svega napornim radom i ustrajnošću. Kako Luka često ističe: “Najbolje stvari nikad ne dolaze lako.”
Premijerna izvedba bit će u Scenoteci 18. svibnja.
*Tekst je nastao u suradnji s Hrvatskim nogometnim savezom.
Sport
Hajduk u Gorici traži bodove, ali i rješenja za vlastitu budućnost?!
Nogometaši Gorice u nedjelju od 16 sati pokušat će protiv Hajduka doći do bodova koji bi donijeli i matematičko osiguravanje ostanka u ligi, a pritom će ih samo dodatno motivirati priče koje su se zavrtjele u eteru…
Kad u nedjelju od 16 sati krene ogled Gorice i Hajduka na Gradskom stadionu, povest će se tu najmanje dvije važne bitke. Hajduk će brinuti svoje brige, sve veće i izraženije nakon domaćeg poraza u velikom derbiju s Dinamom, a naša Gorica tražit će način kako doći do bodova koji bi joj i matematički donijeli ostanak u ligi. Priča sa Šibenikom još je vrlo živa i aktualna, pojavila se mogućnost da se oduzeti bodovi vrate klubu sa Šubićevca, no Gorici bi bez obzira na to ova tri boda riješila sve nedoumice.
Po njih će, nema dvojbe, sastav Marija Carevića i krenuti, jer ne bi to Goričanima bilo prvi put ove sezone da pobjeđuju Hajduku. Uspjeli su u tome 7. prosinca, kad su Splićani u Velikoj Gorici pali s minimalnih 1-0, nakon gola Kreše Krizmanića i briljantne intervencije Ivana Banića, koji je u 95. minuti obranio penal Marku Livaji. I začepio usta svima onima koji su lupetali kojekakve budalaštine vezane za neke njegove ranije prezentacije protiv Hajduka, iako to nije bilo prvi put da je Banić zaustavio Livaju, kao što nije bilo ni prvi put da je bio jako dobar protiv Hajduka…
Upravo se Ivan Banić ovih dana našao u središtu priče koja kaže da bi ovog ljeta mogao uslijediti njegov povratak na Poljud, s kojeg je otišao u ljeto 2014., prije punih 11 godina. Ivanu Lučiću protiv Dinama se dogodio težak kiks, najave kažu da ove sezone više sigurno neće stati na Hajdukov gol, a velika je vjerojatno da je Lučić tim nastupom završio i svoju epizodu u Hajduku. U Velikoj Gorici će u nedjelju na gol stati mladi Toni Silić, koji se možda prometne i u trajno rješenje, iako kuloarske priče kažu da na Poljudu traže novoga golmana.
Kad je već tako, nije posebno iznenađenje da je u konkurenciji i naš Banić, ponajbolji golman HNL-a već nekoliko sezona, kapetan Gorice u odsustvu Jurice Pršira, ali i igrač kojem ovog ljeta ističe ugovor s “ponosom grada”. Pregovori o potpisivanju novog ugovora su u tijeku, Banić je jedan od onih koje u Gorici svakako žele zadržati u svome kadru, no očito o njemu kao rješenju razmišljaju i na Poljudu. Koliko su u tome svemu ozbiljni, koliko zaista ima istine u medijskim naklapanjima, teško je procijeniti, ali zato je lako zaključiti da će Banić imati ogroman motiv i ove nedjelje.
Kako god okreneš, što god bilo istina, jasno je jedino da Banić poziv kluba svoje mladosti može zaslužiti dobrim obranama i nastupima. U svakoj utakmici, ali pogotovo u ovoj, u kojoj će ljudi iz Hajduka iz prve ruke još jedanput moći vidjeti sve kvalitete aktualnoga kapetana Gorice. Logika govori da Banić vjerojatno ne bi imao ništa protiv takve vrste iskoraka, odnosno nove prilike na Poljudu, a za to će morati biti bolji nego što je ikad bio. Od toga će, kao i od brojnih njegovih ranijih nastupa, profitirati i Gorica, čiju će ponudu za novi ugovor Banić vrlo ozbiljno razmotriti…
Ako je taj interes Hajduka eventualno samo medijski spin pušten s Poljuda, sa željom da se možda destabilizira golmana i ponajboljeg pojedinca sljedećeg protivnika, stvari se neće previše mijenjati. Banić je prejak karakter, dovoljno čvrst i ozbiljan, i te ga priče sasvim sigurno neće poljuljati. Nego će mu, bez obzira odakle sve to došlo, biti samo ekstra motivacija.
Ivan Banić prvi je golman u HNL-u koji je Livaji obranio penal, ali i prvi kojem je to uspjelo dvaput… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Međutim, nije Banić i jedini kojeg će u Hajduku ovom prilikom promatrati kroz posebne naočale. Gledat će se i ovoga puta, naime, što i kako radi Mario Carević. Trener Gorice također se spominje u kontekstu povratka u klub u kojem je ponikao, jer više nema nikakve dvojbe kako Gennaro Gatusso neće nastaviti svoj posao na Poljudu kad ova sezona završi. U Hajduku će tako tražiti novog trenera, a Carevićevo ime bit će u opticaju sve dok se ta tema i definitivno ne zaključi.
Ni njega te priče i spominjanje takve mogućnosti neće skrenuti s puta ni poljuljati ga u pripremi za ovu utakmicu, budući da svi imalo upućeni znaju koliko predano živi i radi za uspješan završetak sezone s Goricom, koja mu je nakon odlaska Rajka Vidovića ponudila veliku priliku. Carević je nadomak toga da taj posao odradi na željeli način, da osigura ostanak u ligi i prije posljednjega kola, i to je jedino o čemu razmišlja.
Dobro, možda ne baš jedino, jer Carević već slaže nacrte i za neku novu Goricu, koja bi trebala krenuti u sljedeću sezonu. Njegov status u Gorici nije ni najmanje upitan, ima čvrst ugovor s našim klubom i iz Turopolja ga može odvesti samo i isključivo nekakva ponuda koju je nemoguće odbiti. U tu kategoriju sigurno spada i potencijalni poziv s Poljuda, iz kluba koji je obilježio njegovu igračku karijeru, no to je tema kojom će se Car baviti tek u trenutku kad sezona završi, kad i ako taj poziv i dođe.
Sad, u ovom trenutku, obojici je fokus samo i jedino na Gorici. Mi ćemo se nadati da će tako biti i sljedeće sezone, da će i Banić i Carević ostati dio našega kluba, a sve ostalo ćemo svesti pod medijska nagađanja. Trenutačno jako malo važna, čak i potpuno nevažna…
Najave
U utorak 21. Olimpijski festival dječjih vrtića!
Na čelu kolone bit će Damir Martin, proslavljeni hrvatski olimpijac, a po uzoru na prave Olimpijske igre vrtićanci će se boriti za nagrade u nekoliko atletskih disciplina.
