Sport

Guteša: ‘Već dugo kuha u meni, vrijeme je za druge… A neke granice ne želim prelaziti’

Goran Guteša od srijede je bivši predsjednik NK Lukavca, koji je istoga dana postao HNK Lukavec. U opširnom oproštajnom intervjuu Guteša govori o odjecima odlaska iz kluba, o svemu što je učinjeno, ali i o onome što nije…

Objavljeno

prije 1 godina

5. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Bombastično i živahno ovih je dana u nogometnom Lukavcu. Pozivi sa svih strana se redaju, informacije izmijenjuju, odgovori traže, a sve to povodom promjena koje su se događale na bombončiću zvanom Lukavello. NK Lukavec po novome je HNK Lukavec, čeka se i konkretan odgovor radi li se ovdje o novom pravnom subjektu i kakve to sve veze ima s Inkerom iz Zaprešića, a na čelo nove uprave, koja je odlučila spustiti seniorsku momčad dva ranga niže, zasjeo je Dubravko Fučkala.

Na tome mjestu naslijedio je Gorana Gutešu (46), koji je vodio klub posljednjih pet i pol godina. Zajedno sa sportskim direktorom Tomislavom Gligorom, odlučio je završiti svoju predsjedničku eru, što izazvalo sve te promjene koje su slijedile. Dogovori za intervju trajali su neko vrijeme, a kad je cijeli proces definitivno i završen, rado je odgovorio na nekoliko novinarskih pitanja…

Za početak, kako je došlo do odluke da se maknete iz NK Lukavca?

– Pa treba otići na vrhuncu, tak se kaže, zar ne?! – počeo je Guteša i nastavio:

– Prije svega da zaključimo da se apsolutno nije raspalo ništa, da je “bivši zabrinuti igrač” širio paniku ipak bezveze. Mislim, možda i ne bezveze, možda s nekom agendom, ali nebitno. U svakom slučaju, ja sam ponosan na Lukavčane koji su se u relativno kratkom roku našli, donijeli neke odluke, organizirali se i klub ide dalje. Nekim svojim putem, u nekoj novoj eri. Možda ta i nadmaši ovu našu, koja se pokazala daleko najuspješnijom u klupskoj povijesti. Želim im uistinu sreću. Što se mene osobno tiče, imam svoje privatne i poslovne razloge, mislim da za mene, kao i za klub, dolazi jedna nova era, a možda će daljnji razgovor dati jednu cjelovitu sliku mojih razloga, motiva, povoda, uzroka.

Počnimo onda od kraja… Kako je izgledala “primopredaja vlasti”, jeste li zaista, kako kaže novi predsjednik Dubravko Fučkala, “samo nestali”?

– Pa ne bih rekao da smo baš nestali, ali dobro. Mnogi koji me poznaju ili su mi bliski znali su da već neko vrijeme nisam unutra. I da se to “kuha” u meni. Mislim da mnogi to nisu htjeli vidjeti i mislili su da su moje najave i priče uistinu samo to, prazne priče, da su pričali “evo njega, opet on s tom ostavkom, koji put je to?!”. No ovaj put bih ovako rekao, onaj tko sad to nije vidio, mogao je biti samo slijep ili ne biti dovoljno prisutan. Neka svatko procijeni što je vjerojatnije od tog dvoje. Čekao sam da završi sezona, da NK Lukavec osvoji Kup NSVG-a i odmah nakon toga poslao i službeno ostavku. Neslužbeno je i davno prije sve bilo jasno.

Dubravku Fučkali želim sve najbolje, čuli smo se već telefonski i ponudio sam mu svu pomoć koja mu je eventualno potrebna. Komunicirao sam u proteklo vrijeme s drugim ljudima koji su bili kandidati za predsjednika, pa je možda i to donekle razlog toj izjavi. Jer, očito se dogodio nekakav obrat, no to više nije moja stvar, niti me zanima. Bez obzira na to, moje mišljenje je da je izbor novog predsjednika dobar, jer Dubravko je kvalitetna, radišna, pomirljiva i sposobna osoba, te će biti u stanju nositi se sa svim situacijama.

Kako to da niste bili na Skupštini?

– Gledajte, ja sam čovjek koji ima ugled u poslovnom svijetu, a vjerujem sad i u sportskom. I kad na skupštini u nekom dijelu slovo drži osoba koja ima doživotnu zabranu obavljanja ikakve djelatnosti u nogometu i insinuira nešto ili proziva nekog, a odmah pored stoji osoba, jedna od glavnih u novoj Upravi, koja mi dva tjedna prije toga priča da moram ostati te “da nam spomenik treba podići, jer smo napokon iskorijenili tu ‘kaubojštinu’ po kojoj je klub bio poznat”, a koja na to sve sad ništa ne kaže… Shvatiš da to nije više mjesto za tebe i da to nije tvoj habitat. I bez obzira što mi ništa nije bilo teško napraviti za NK Lukavec, negdje treba ipak podvući crtu i ne prelaziti granicu dobrog ukusa.

OK, vratimo se onda na primopredaju…

– Što se primopredaje tiče, ovisi što netko smatra primopredajom i kako misli da ta primopredaja treba izgledati. Jer, bez lažne skromnosti, reći ću da je takva primopredaja na ovoj razini, a vjerojatno i višoj, rijetko ili nikad viđena. Predani su brojni dokumenti vezani uz klub; statuti i pravilnici mijenjani tijekom godina u brojnim verzijama, iznimno velik broj slika, svi dokumenti vezani uz licenciranje za 3. HNL, njih više od 80, dokumentacija vezana uz klupski kafić koji smo iznajmili, marketinški i promo materijali, izvješća i prezentacije sa svih godišnjih skupština koje sam vodio, dakle od 2019. godine, kao i svi zapisnici sastanaka sa sjednica Upravnog odbora u mom mandatu, njih točno 34.

Posebno bih želio naglasiti da je, uz to sve, predano i izvješće za tekuću godinu i plan za prijelazno razdoblje koji sadrži detaljni “cash-flow”, s prikazanim svim priljevima i odljevima sredstava do kraja srpnja. Sve kako bi klub u tom nekom vremenu normalno funkcionirao. Naravno, ovaj plan opcionalan, ovisi o novoj Upravi, hoće li ga uvažiti ili neće, ali smatrao sam da mi je, kao ipak trenutačno najboljem poznavatelju stvari, to i dužnost. Uglavnom, jedna cijela hrpa dokumenata i bitnih stvari kako bi sve prošlo čisto i transparentno, bez ikakvih repova i nejasnoća.

Sad ću se vratiti na prethodno pitanje i samo reći da i dalje mislim da je to jedino ispravno i da primopredaja treba biti jedino tako izvedena, bez obzira na to što netko možda smatra da je adekvatniji višesatni govor, uz nezaobilazno iće i piće. Sorry, nisam taj.

Kako komentirate odluku o promjeni imena kluba, koju je nova uprava obrazložila kao “osiguravanje od nekih eventualnih zaostataka”? Ima li klub dugova i, ako ima, o kojem se iznosu radi?

– Imam 46 godina, ozbiljan sam čovjek, a nešto sam u životu postao i napravio. Opravdavat se ne moram nikom, niti mislim. Ljudi koji me poznaju poslovno, a mislim da sad i kroz sport, razumjet će i bez moga objašnjenja. Ako žele i imaju dobre namjere. Ali, da ipak malo dodamo začina, komentirao bih to jednom informatičko-programerskom sintaksom “IF-THEN-ELSE”. Ili, na hrvatskom jeziku, “ako-dakle-drukčije”… “IF” – ako si pročitao prethodno pitanje i odgovor, “THEN” – dakle sve je jasno, “ELSE” – drukčije, ili ne znaš čitati s razumijevanjem ili imaš skrivene namjere! Pametnome dosta!

Smatrate li ispravnom, odnosno logičnom odluku da klub ode dva ranga niže?

– Ono što svakako smatram je to da u niti jednom slučaju nismo ostavili klub na cjedilu, kako je jedan vaš kolega napisao, a da pritom nije provjerio sve informacije. Jer, ostavilo se pravo izbora. Pod A, ako ima dovoljno volje, znanja, sredstava i mogućnosti, ostaneš u 3. NL Centar. Pod B, ako procijeniš da toga nemaš, prilagodiš se situaciji i odeš u nižu ligu. Nema tu velike filozofije. Znamo da za selo poput Lukavca nije nimalo lako voditi klub u ovoj ligi, to zaista ne može svatko i ja to u potpunosti razumijem. Zato ovakvu odluku podržavam i držim je, uslijed gore navedenog, odgovornom odlukom prije svega, koja korelira sa novonastalom situacijom. Dakle, i logično i ispravno.

Nakon svega kako gledate na svoje razdoblje na čelu kluba? Što bi istaknuli ili izdvojili, na što ste posebno ponosni?

– Najponosniji sam, zapravo, na svoju ekipu. Kako bi pokojni Massimo rekao, na taj “mali krug odabranih ljudi”. Zlatna medalja, bez ikakve dileme. Oni su ti koji su ovo sve omogućili, bez nekakve velike pomoći sa strane, samo radom, trudom, glavom, upornošću i fanatizmom. Oni su bili stup našeg kluba i dužnost mi je ovdje ih spomenuti. Dakle, Tomo, Zvonko, Cico, Đuro, Ivica, Dudo, Gale, Pepa i Silvia, kao šećer na kraju, svaka Vam čast, napravili smo čudo!

OK, sad kad smo malo stavili emocije po strani, da kažem što smatram našom najvećom pobjedom. Dakle, to nisu ni osvojene lige ili kupovi, niti tribina, reflektori, svlačionice i ostala fantastična infrastruktura koju klub ima, nije čak niti dolazak reprezentacija i sviranje hrvatske himne na našem centru. Ono što smatram našom najvećom pobjedom je percepcija i imidž. Način na koji nas sad i danas doživljavaju u odnosu na ono što smo nekad predstavljali. To je bez sumnje naš najveći uspjeh. Jer, to se gradi godinama i to je mukotrpan posao na toliko razina da je to nekome tko nije unutra teško i opisati. A još je teže odgovoriti na pitanje “pa zašto, pobogu, što vam to treba?“

Kako smo tu ipak najviše zbog sporta, a ja volim nekad neke stvari i plastično objasniti, uvijek se sjetim jedne situacije; Kup utakmica protiv NK Kurilovca 2018. godine. Oni su tada bili vrh 3. HNL, mi u petoj ligi, iz koje smo godinu prije trebali i ispasti. Finale Kupa, dakle, gdje smo vodili 2-1 do pred sam kraj, oni su izjednačili i na penale nas pobijedili. Normalno, veliko razočaranje, “krađa”, uz onda pripadajući folklor nakon tako izgubljenih tekmi, a ja se sjetim rečenice našeg kapetana Maca: “A kak je tak glup taj sudac, da je svirao kraj nitko mu ništa ne bi rekao, mi bi pobijedili i napokon osvojili taj Kup, a Kurilovcu to tak i tak ništa ne znači”. Od sljedeće godine, dakle od 2019. godine, mi smo do danas taj kup osvojili četiri puta, a od 2021. smo s istim tim Kurilovcem u ligi, gdje smo zadnje dvije godine i ispred njih na tablici. Svaka čast. Ponosan sam, naravno, i na brojne igrače koji su prošli kroz naš klub u cijelom tom razdoblju i dali obol svim tim našim uspjesima.

A čime niste zadovoljni, što je moglo biti bolje?

Pa definitivno mladež i škola nogometa. Nije da nismo pokušavali, nije da nemamo i neka objektivna opravdanja, ali svejedno, moralo je bolje. Žao mi je da taj segment nismo uspjeli unaprijediti, nego smo cijelo vrijeme, imam osjećaj, levitirali na toj nekoj istoj razini. Dok je sve drugo napredovalo. I nisam ovo sad prvi put rekao, više puta sam to ponovio kao neki svoj neuspjeh. Iako, evo, na kraju mog mandata, zadnje stvari koje sam napravio su donacija umjetne trave od jednog našeg prvoligaša i razgovori o spajanju mladeži s NN Klasom iz Mičevca. Nadam se da će se te neke stvari iskoristiti u budućnosti i da neće propasti, s obzirom na to da sam već ranije sa Gradom dogovorio određeni iznos za pripremu terena s umjetnom travom.

Jedna misao mi uz to isto tako ne izlazi iz glave, iako ne znam jesam li u pravu ili nisam. Kad imaš selo od 1200 ljudi, kad je oko tebe još 16 turopoljskih klubova, a ti igraš 3. HNL sa bivšim prvoligašima, klubovima sa tradicijom, klubovima iz gradova, klubovima iz velikih ZG kvartova, gdje si ti daleko najmanji i ljudstvom i financijama, možda je stvar u tome da se moraš odlučiti. Možda je nemoguće u jednom selu gurati uspješno i tu razinu nogometa i imati školu nogometa na željenoj razini.

Kakvi su vam budući planovi, jesu li vezani uz nogomet?

– Ne! Kratko i jasno. Odnosno, zasad sigurno ne. Osim ako Dinamo ne nazove, na njih sam “slab”, ali i tad bih ozbiljno razmislio, ha, ha… A što se tiče ostalih planova, posvetit ću se više privatnom životu, kvalitetnije i bolje provoditi vrijeme sa obitelji. U planu imam određene nove poslovne projekte, za koje se nadam i vjerujem da će biti uspješni. Nisam netko tko je u stanju previše mirovati, a sad ću na neki drugi način koristiti svoja brojna poznanstva i prijateljstva, koja su uistinu donijela NK Lukavcu puno dobroga u proteklih sedam godina. Hvala i tim svim ljudima na nesebičnoj pomoći, jer mnogi od njih i ne znaju gdje je Lukavec, a jako su puno pripomogli.

Uglavnom, ako se u sportskim planovima nešto i promijeni, znamo da papir podnese svašta i siguran sam da ćete mi oprostiti, jer znamo da se kod nas oprašta sve osim uspjeha, ha, ha.

Sport

‘Želimo i mi trećeligaša, ambicije su normalne, ali moramo ostati i realni…’

Goran Kovačić i Darko Blažinčić, predsjednik i glavni tajnik velikogoričke Zajednice sportskih udruga, u pregledu godine za nama i planova za budućnost govore o promjenama, ambicijama, zahtjevima i željama…

Objavljeno

prije 55 minuta

2. siječnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Došla je i 2026. godina u naše živote, u tijeku je njezin drugi dan, a to je i dalje prikladan odmak za pogled unatrag. I na zaključivanje 2025. godine, ovoga puta na temu velikogoričkog sporta. U posljednjim danima prošle godine okupili smo “Batmana i Robina” velikogoričkog sporta, predsjednika Zajednice sportskih udruga Gorana Kovačića i glavnog tajnika Zajednice Darka Blažinčića.

Što se krovne velikogoričke sportske organizacije tiče, prošla godina će se i definitivno zaključiti 23. siječnja, na svečanoj dodjeli nagrada najboljima u gradskom sportu, ali ona je zapravo zaključena skupštinom Zajednice, u kojoj je 55 predstavnika naših klubova.

– Skupština je prošla odlično, veliki broj skupštinara je bio prisutan, njih 49 od ukupno 55, a bilo je i nešto gostiju, ljudi iz Grada… Odradili smo sve što smo trebali, izglasali plan rada i aktivnosti, kao i financijski plan za 2026. godinu. Nije bilo nekih velikih rasprava, jer ako se skupština dobro pripremi, ako nema nedoumica, a nije ih bilo, nema ni potrebe za tim. Glavni tajnik Blažinčić sve je unaprijed razradio do zadnjeg detalja, svi su na vrijeme dobili materijale, mogli su ih proučiti… Svatko na takvim okupljanjima može reći što god želi, ali uz sve moje napore da se netko javi, nismo naišli na nikoga tko bi imao potrebu za tim – kaže predsjednik Kovačić, a nadovezuje se tajnik Blažinčić.

– Osobno sam i više nego zadovoljan kako je sve prošlo, jer očit je napredak u radu Zajednice vezano uz pravno-administrativne stvari, kao i općeniti pomak u kvaliteti načina na koji se upravlja klubovima. Evo, ove godine su prvi put baš svi klubovi na vrijeme dostavili dokumentaciju potrebnu za raspodjelu sredstava. Kao da živimo u Skandinaviji, za rubriku vjerovali ili ne! To nam se u tridesetogodišnjoj povijesti Zajednice nije dogodilo i zato stalno i govorim da u ovom trenutku zaista imamo kvalitetne i dobre ljude u našim klubovima. Zahvaljujući njima imamo i ovakve rezultate, odnosno sve ovo što nudi velikogorički sport.

Sve govori da u svijetu velikogoričkog sporta vlada ozbiljna količina sloge, a to je uvijek jako dobar temelj za uspjeh.

– Kod nas u Zajednicu svi su uvijek dobrodošli, želimo svakome pružiti ruku, dati potporu, educirati ih ako treba, unapređivati stvari. I mislim da svi to i osjećaju, jer ljudi iz našeg sporta vole dolaziti kod nas u Zajednicu. Vezano uz administraciju, pritiskali smo ih ove godine, ali ne zbog nas u Zajednici, nego zato što je to za dobro klubova, jer imali smo čak i primjere da bi ljudi nakon raznih vrsta inspekcija dolazili kod nas i zahvaljivali što smo ih tjerali na sve to, odnosno gnjavili i davili – kaže Kovačić.

Stvari, dakle, u tom smislu funkcioniraju kao po špagi, što može imati i veze s vojničkim pristupom bivšeg vojnika Darka.

– Da, proveo sam dobar dio života u vojničkoj odori, ali ovdje se radi o nečem drugome. Svako društvo, svaka cjelina, mora poštivati zakone i propise ove države, a tako i ja razmišljam. Moraš poštovati ovu državu, ono što je propisano. Nismo mi radili nikakve velike pritiske, ali kroz edukacije smo ljudima željeli dati do znanja da se mora biti po pravilima. Uostalom, kad su odlučili da me žele, znali su kakav sam, da kod mene za neke stvari nema alternative, na dobrobit svih nas. Sustav čine ljudi, ljudi donose kvalitetu. A mi kvalitetu među ljudima koji upravljaju klubovima definitivno imamo, zbog njih smo na razini na kojoj jesmo – ističe Blažinčić.

Bit će u novoj sportskoj godini i nekih lijepih novosti, odnosno promjena.

– Naše udruge koje koriste kombi vozila razveselit će to što ćemo u 2026. pokušati nabaviti još jedan kombi. To se pokazalo kao velika potreba, jako se puno koristi, više od 200 dana u godini za razna putovanja po Hrvatskoj i inozemstvu. Također, na Svetu Luciju i definitivno smo dobili novu trodjelnu balon dvoranu, a to je više od 50 posto povećanja termina za treninge za klubove iz dvoranskih sportova. Rekao sam i na Skupštini da sad od njih očekujemo i da dođe do iskoraka. Infrastruktura je bolja, termini su tu, pa ćemo sad vidjeti gdje smo. I jesmo li samo pričali priče. Očekujemo da će svi pojačati rad, pa da vidimo rezultate – ambiciozan je predsjednik Kovačić.

Problemi sa sportskom infrastrukturom česta su tema u njihovim krugovima, a ovaj korak bit će barem prvi korak prema rješenju, jer veselimo se i velikoj dvorani u sklopu buduće OŠ Kurilovec.

– Mi u članstvu Zajednice imamo 56 klubova s više od sedam tisuća natjecatelja, čemu treba dodati i nenatjecatelje. To je ogroman potencijal, ispada da se svaki deseti građanin bavi sportom, pri čemu 80 posto tog broja otpada na mlađe od 18. U situaciji u kojoj imamo kroničan nedostatak infrastrukture, o čemu smo često pričali, logično bi bilo da ta dvorana radi tijekom cijeloga dana. Otvorenje je bilo lijepo i svečano, a sad idemo koristiti dvoranu u punom obujmu – govori tajnik Blažinčić.

Novi kandidati za ulazak u sustav Zajednice pojavljuju se konstantno, novosti u tom smislu ima, a bit će ih i još.

– Svako malo neka udruga dođe do nas, raspituje se, žele se učlaniti… Primili smo Atletski klub Turopolje u privremeno članstvo, ispunili su sve uvjete iz statuta, pratili smo ih neko vrijeme. Uz to, imamo još sedam novih kandidata, koji su u procesu. Ukratko, Velika Gorica raste u svakom pogledu, pa tako i po pitanju sporta. Imamo 23 sporta, bit će ih još barem tri-četiri… Grad raste, mladi ljudi doseljavaju i logično je da je tako – rezonira Kovačić.

Pregledavajući sportove i klubove, logično je bilo krenuti od HNK Gorice, koja se u godini iza nas dramatično promijenila.

– U slučaju Gorice došlo je do onoga do čega će u hrvatskom sportu sve češće dolaziti. Investitori i poduzetnici sve će više preuzimati klubove, a to se dogodilo i u HNK Gorici, koja je sad športsko dioničko društvo i ima novog vlasnika. Što se tiče Zajednice, za nas nema velikih promjena. Klub je i dalje naša članica, imamo korektan odnos, ali činjenica je da je sama pojava Nenada Črnka bila vezana uz nogomet, prvo kroz Polet, a onda i Goricu. Međutim, dolaze nova vremena, većina klubova iz HNL-a je u novom formatu, što je danas i jedini način – rekao je Kovačić i dodao:

– Moramo se svi jedni na druge naviknuti, treba vremena da uđemo u uobičajeni kolosijek, ali svaka investicija koja će doći u gorički sport, svaki objekt koji će ostati ovdje, trajna je vrijednost. Nisam osobno razgovarao s gospodinom Karamatićem, ali koliko znam, on ozbiljno računa na gradu modernoga kampa, a to bi svakako bio iskorak za velikogorički sport.

Prvi čovjek gradskog sporta bio je među onima koji su osjećali ponos vidjevši ždrijeb četvrtfinala Kupa, u kojem je uz Goricu bio i Kurilovec.

– Lijepo je to vidjeti. Kurilovec je iskoristio svoju šansu i svi skupa možemo jedino čestitati Kurilovčanima. Što god da naprave dalje, bit će to veliki uspjeh – kazao je predsjednik Kovačić i nastavio na istu temu:

– Naravno da pratimo rad NK Kurilovca, tamo ima jako puno djece, a uvjeti za rad su takvi kakvi jesu. Uvijek mogu biti bolji, ali već sam u više navrata govorio da su ljudima iz Kurilovca naša vrata širom otvorena. Moramo se svesti u realne okvire i razmišljati realno. Naravno da je ambicija u sportu uvijek ići prema gore, to je smisao sporta, no u svemu treba biti i realan.

Između redaka je ovoga puta bilo lako prepoznati da je tu riječ o neskladu trenutačnih želja i mogućnosti. Iako će se svi složiti da grad poput ovoga može, pa čak i mora imati klub u trećem rangu.

– Nemam nikakve dileme. Ako ljudi mogu, pored ovoga što dobiju od Zajednice u sklopu javnih potreba u sportu, osigurati sredstva za to, ja nemam ništa protiv i da pet naših klubova igra u trećoj ligi. Međutim, moramo biti svjesni da to nosi puno toga sa sobom. Moraš ispuniti uvjete i kriterije u svakom smislu da bi uopće dobio licenciju, a ni samo natjecanje nije jeftino, jer to su putovanja po cijeloj Hrvatskoj i iziskuje daleko veća sredstva nego što je trenutačno slučaj – kaže Kovačić.

U prijevodu, u ovim je uvjetima ovo što imamo maksimum za Kurilovec… A blizu maksimuma je i broj nogometnih klubova u našem kraju. Ima ih čak 18, a takva brojka otvara i temu o kojoj se priča u Sv. Nedelji. Gradonačelnik Zurovec naumio je spojiti šest manjih klubova u dva veća, što ni u kojem obliku nije opcija za bilo koji od naših 18 klubova.

– Slažem se da je to stvarno velik broj, ali svi ti klubovi za nas su ujedno i veliko bogatstvo. Ne smijemo zanemariti činjenicu da među njima postoje i klubovi s tradicijom dužom od stotinu godina, kao primjerice NK Turopolje. Financiranje tolikog broja klubova, naravno, određeno je opterećenje za naš proračun, ali s druge strane, jasno je da su ti klubovi često jedini u svojim sredinama koji vežu djecu uz sport. Ta djeca zahvaljujući njima imaju mogućnost baviti se sportom u svojim selima, a to je jako važno – ističe tajnik Blažinčić i dodaje:

– Inicijativa slična toj u Sv. Nedelji u našem gradu ne postoji, niti je bila u opticaju. Razgovarali smo i o tome što se događa u Sv. Nedelji i zajednički stav je u suprotnosti s onime što se tamo najavljuje. Naši klubovi imaju svoju stabilnost, etablirali su se svatko u svom rangu. Protekle godina ili dvije pokazali su da su neki klubovi imali i malo previsoke ambicije, ali došli su u razumne okvire i imaju svoju budućnost i perspektivu.

Pričalo se i o rukometu, jer dečki su izborili ligu za prvaka, a rukometašice Udarnika drže visoku razinu i sanjaju trenutak kad će se stvoriti uvjeti za napad za najviši rang. Iako, to bi se realno prije moglo dogoditi u muškoj košarci.

– U košarci je stanje ok. Skupila se mlađa ekipa oko kluba, ljudi koji su ili igrali za naš klub ili mu bili blizu, a oni imaju i energiju. Klub ide dobrim smjerom, vjerujem da bi se kroz dvije godine morao tražiti i nekakav iskorak, i po pitanju kvalitete i po pitanju financija. Gorica kao šesti grad u Hrvatskoj svakako zaslužuje košarkaše u najvišem rangu – uvjeren je bivši košarkaš Kovačić, koji je želio dodati i ovo:

– Svakako moramo pohvaliti i naše pojedinačne sportove, kao i borilačke sportove, koji su u ovoj godini ostvarili izuzetne rezultate, i na nacionalnoj, i na europskoj, i na svjetskoj razini.

O svima njima pričat će se i 23. siječnja od 18 sati u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na dodjeli nagrada najboljima u sportu.

– Zaključili smo da je prosinac uvijek nagruvan aktivnostima, da sezone i traju tijekom prosinca, odlučili smo da je bolje to odraditi u miru. Nominacije su u tijeku, klubovi predlažu svoje najbolje, a konkurencija će biti velika i u ekipnom i u pojedinačnom sportu. Veselimo se i tom druženju, da na najbolji mogući način zaključimo 2025. godinu – kaže Blažinčić.

A kad smo zaključili su 2025., došao je red i na želje za 2026. godinu.

– Svim našim sportskim djelatnicima i trenerima, sportašicama i sportašima, ljudima koji pomažu velikogoričkom sportu, mi iz Zajednice želimo poželjeti puno mira, zdravlja, sreće i dobrih sportskih rezultata – poželio je Goran Kovačić, a svoje želje ima i Darko Blažinčić:

– Želim da se velikogorički sport i dalje širi, da postiže što bolje rezultate i da napreduje u svakom smislu. Mislim da imamo ogroman potencijal i uvjeren sam da velikogorički sport, unatoč svim preprekama s kojima se susrećemo, ima lijepu perspektivu!

Nastavite čitati

Sport

Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…

Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…

Objavljeno

prije 2 dana

31. prosinca 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.

Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!

Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…

Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.

“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli Dino Štiglec (@dinostiglec)

“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.

Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.

Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Odigrano kompletno prvo kolo na 33. Kup HVIDR-a

Objavljeno

prije 2 dana

31. prosinca 2025.

Objavio/la

David Jolić

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.