Povežite se s nama

Sport

Guteša: ‘Već dugo kuha u meni, vrijeme je za druge… A neke granice ne želim prelaziti’

Goran Guteša od srijede je bivši predsjednik NK Lukavca, koji je istoga dana postao HNK Lukavec. U opširnom oproštajnom intervjuu Guteša govori o odjecima odlaska iz kluba, o svemu što je učinjeno, ali i o onome što nije…

Objavljeno

na

Bombastično i živahno ovih je dana u nogometnom Lukavcu. Pozivi sa svih strana se redaju, informacije izmijenjuju, odgovori traže, a sve to povodom promjena koje su se događale na bombončiću zvanom Lukavello. NK Lukavec po novome je HNK Lukavec, čeka se i konkretan odgovor radi li se ovdje o novom pravnom subjektu i kakve to sve veze ima s Inkerom iz Zaprešića, a na čelo nove uprave, koja je odlučila spustiti seniorsku momčad dva ranga niže, zasjeo je Dubravko Fučkala.

Na tome mjestu naslijedio je Gorana Gutešu (46), koji je vodio klub posljednjih pet i pol godina. Zajedno sa sportskim direktorom Tomislavom Gligorom, odlučio je završiti svoju predsjedničku eru, što izazvalo sve te promjene koje su slijedile. Dogovori za intervju trajali su neko vrijeme, a kad je cijeli proces definitivno i završen, rado je odgovorio na nekoliko novinarskih pitanja…

Za početak, kako je došlo do odluke da se maknete iz NK Lukavca?

– Pa treba otići na vrhuncu, tak se kaže, zar ne?! – počeo je Guteša i nastavio:

– Prije svega da zaključimo da se apsolutno nije raspalo ništa, da je “bivši zabrinuti igrač” širio paniku ipak bezveze. Mislim, možda i ne bezveze, možda s nekom agendom, ali nebitno. U svakom slučaju, ja sam ponosan na Lukavčane koji su se u relativno kratkom roku našli, donijeli neke odluke, organizirali se i klub ide dalje. Nekim svojim putem, u nekoj novoj eri. Možda ta i nadmaši ovu našu, koja se pokazala daleko najuspješnijom u klupskoj povijesti. Želim im uistinu sreću. Što se mene osobno tiče, imam svoje privatne i poslovne razloge, mislim da za mene, kao i za klub, dolazi jedna nova era, a možda će daljnji razgovor dati jednu cjelovitu sliku mojih razloga, motiva, povoda, uzroka.

Počnimo onda od kraja… Kako je izgledala “primopredaja vlasti”, jeste li zaista, kako kaže novi predsjednik Dubravko Fučkala, “samo nestali”?

– Pa ne bih rekao da smo baš nestali, ali dobro. Mnogi koji me poznaju ili su mi bliski znali su da već neko vrijeme nisam unutra. I da se to “kuha” u meni. Mislim da mnogi to nisu htjeli vidjeti i mislili su da su moje najave i priče uistinu samo to, prazne priče, da su pričali “evo njega, opet on s tom ostavkom, koji put je to?!”. No ovaj put bih ovako rekao, onaj tko sad to nije vidio, mogao je biti samo slijep ili ne biti dovoljno prisutan. Neka svatko procijeni što je vjerojatnije od tog dvoje. Čekao sam da završi sezona, da NK Lukavec osvoji Kup NSVG-a i odmah nakon toga poslao i službeno ostavku. Neslužbeno je i davno prije sve bilo jasno.

Dubravku Fučkali želim sve najbolje, čuli smo se već telefonski i ponudio sam mu svu pomoć koja mu je eventualno potrebna. Komunicirao sam u proteklo vrijeme s drugim ljudima koji su bili kandidati za predsjednika, pa je možda i to donekle razlog toj izjavi. Jer, očito se dogodio nekakav obrat, no to više nije moja stvar, niti me zanima. Bez obzira na to, moje mišljenje je da je izbor novog predsjednika dobar, jer Dubravko je kvalitetna, radišna, pomirljiva i sposobna osoba, te će biti u stanju nositi se sa svim situacijama.

Kako to da niste bili na Skupštini?

– Gledajte, ja sam čovjek koji ima ugled u poslovnom svijetu, a vjerujem sad i u sportskom. I kad na skupštini u nekom dijelu slovo drži osoba koja ima doživotnu zabranu obavljanja ikakve djelatnosti u nogometu i insinuira nešto ili proziva nekog, a odmah pored stoji osoba, jedna od glavnih u novoj Upravi, koja mi dva tjedna prije toga priča da moram ostati te “da nam spomenik treba podići, jer smo napokon iskorijenili tu ‘kaubojštinu’ po kojoj je klub bio poznat”, a koja na to sve sad ništa ne kaže… Shvatiš da to nije više mjesto za tebe i da to nije tvoj habitat. I bez obzira što mi ništa nije bilo teško napraviti za NK Lukavec, negdje treba ipak podvući crtu i ne prelaziti granicu dobrog ukusa.

OK, vratimo se onda na primopredaju…

– Što se primopredaje tiče, ovisi što netko smatra primopredajom i kako misli da ta primopredaja treba izgledati. Jer, bez lažne skromnosti, reći ću da je takva primopredaja na ovoj razini, a vjerojatno i višoj, rijetko ili nikad viđena. Predani su brojni dokumenti vezani uz klub; statuti i pravilnici mijenjani tijekom godina u brojnim verzijama, iznimno velik broj slika, svi dokumenti vezani uz licenciranje za 3. HNL, njih više od 80, dokumentacija vezana uz klupski kafić koji smo iznajmili, marketinški i promo materijali, izvješća i prezentacije sa svih godišnjih skupština koje sam vodio, dakle od 2019. godine, kao i svi zapisnici sastanaka sa sjednica Upravnog odbora u mom mandatu, njih točno 34.

Posebno bih želio naglasiti da je, uz to sve, predano i izvješće za tekuću godinu i plan za prijelazno razdoblje koji sadrži detaljni “cash-flow”, s prikazanim svim priljevima i odljevima sredstava do kraja srpnja. Sve kako bi klub u tom nekom vremenu normalno funkcionirao. Naravno, ovaj plan opcionalan, ovisi o novoj Upravi, hoće li ga uvažiti ili neće, ali smatrao sam da mi je, kao ipak trenutačno najboljem poznavatelju stvari, to i dužnost. Uglavnom, jedna cijela hrpa dokumenata i bitnih stvari kako bi sve prošlo čisto i transparentno, bez ikakvih repova i nejasnoća.

Sad ću se vratiti na prethodno pitanje i samo reći da i dalje mislim da je to jedino ispravno i da primopredaja treba biti jedino tako izvedena, bez obzira na to što netko možda smatra da je adekvatniji višesatni govor, uz nezaobilazno iće i piće. Sorry, nisam taj.

Kako komentirate odluku o promjeni imena kluba, koju je nova uprava obrazložila kao “osiguravanje od nekih eventualnih zaostataka”? Ima li klub dugova i, ako ima, o kojem se iznosu radi?

– Imam 46 godina, ozbiljan sam čovjek, a nešto sam u životu postao i napravio. Opravdavat se ne moram nikom, niti mislim. Ljudi koji me poznaju poslovno, a mislim da sad i kroz sport, razumjet će i bez moga objašnjenja. Ako žele i imaju dobre namjere. Ali, da ipak malo dodamo začina, komentirao bih to jednom informatičko-programerskom sintaksom “IF-THEN-ELSE”. Ili, na hrvatskom jeziku, “ako-dakle-drukčije”… “IF” – ako si pročitao prethodno pitanje i odgovor, “THEN” – dakle sve je jasno, “ELSE” – drukčije, ili ne znaš čitati s razumijevanjem ili imaš skrivene namjere! Pametnome dosta!

Smatrate li ispravnom, odnosno logičnom odluku da klub ode dva ranga niže?

– Ono što svakako smatram je to da u niti jednom slučaju nismo ostavili klub na cjedilu, kako je jedan vaš kolega napisao, a da pritom nije provjerio sve informacije. Jer, ostavilo se pravo izbora. Pod A, ako ima dovoljno volje, znanja, sredstava i mogućnosti, ostaneš u 3. NL Centar. Pod B, ako procijeniš da toga nemaš, prilagodiš se situaciji i odeš u nižu ligu. Nema tu velike filozofije. Znamo da za selo poput Lukavca nije nimalo lako voditi klub u ovoj ligi, to zaista ne može svatko i ja to u potpunosti razumijem. Zato ovakvu odluku podržavam i držim je, uslijed gore navedenog, odgovornom odlukom prije svega, koja korelira sa novonastalom situacijom. Dakle, i logično i ispravno.

Nakon svega kako gledate na svoje razdoblje na čelu kluba? Što bi istaknuli ili izdvojili, na što ste posebno ponosni?

– Najponosniji sam, zapravo, na svoju ekipu. Kako bi pokojni Massimo rekao, na taj “mali krug odabranih ljudi”. Zlatna medalja, bez ikakve dileme. Oni su ti koji su ovo sve omogućili, bez nekakve velike pomoći sa strane, samo radom, trudom, glavom, upornošću i fanatizmom. Oni su bili stup našeg kluba i dužnost mi je ovdje ih spomenuti. Dakle, Tomo, Zvonko, Cico, Đuro, Ivica, Dudo, Gale, Pepa i Silvia, kao šećer na kraju, svaka Vam čast, napravili smo čudo!

OK, sad kad smo malo stavili emocije po strani, da kažem što smatram našom najvećom pobjedom. Dakle, to nisu ni osvojene lige ili kupovi, niti tribina, reflektori, svlačionice i ostala fantastična infrastruktura koju klub ima, nije čak niti dolazak reprezentacija i sviranje hrvatske himne na našem centru. Ono što smatram našom najvećom pobjedom je percepcija i imidž. Način na koji nas sad i danas doživljavaju u odnosu na ono što smo nekad predstavljali. To je bez sumnje naš najveći uspjeh. Jer, to se gradi godinama i to je mukotrpan posao na toliko razina da je to nekome tko nije unutra teško i opisati. A još je teže odgovoriti na pitanje “pa zašto, pobogu, što vam to treba?“

Kako smo tu ipak najviše zbog sporta, a ja volim nekad neke stvari i plastično objasniti, uvijek se sjetim jedne situacije; Kup utakmica protiv NK Kurilovca 2018. godine. Oni su tada bili vrh 3. HNL, mi u petoj ligi, iz koje smo godinu prije trebali i ispasti. Finale Kupa, dakle, gdje smo vodili 2-1 do pred sam kraj, oni su izjednačili i na penale nas pobijedili. Normalno, veliko razočaranje, “krađa”, uz onda pripadajući folklor nakon tako izgubljenih tekmi, a ja se sjetim rečenice našeg kapetana Maca: “A kak je tak glup taj sudac, da je svirao kraj nitko mu ništa ne bi rekao, mi bi pobijedili i napokon osvojili taj Kup, a Kurilovcu to tak i tak ništa ne znači”. Od sljedeće godine, dakle od 2019. godine, mi smo do danas taj kup osvojili četiri puta, a od 2021. smo s istim tim Kurilovcem u ligi, gdje smo zadnje dvije godine i ispred njih na tablici. Svaka čast. Ponosan sam, naravno, i na brojne igrače koji su prošli kroz naš klub u cijelom tom razdoblju i dali obol svim tim našim uspjesima.

A čime niste zadovoljni, što je moglo biti bolje?

Pa definitivno mladež i škola nogometa. Nije da nismo pokušavali, nije da nemamo i neka objektivna opravdanja, ali svejedno, moralo je bolje. Žao mi je da taj segment nismo uspjeli unaprijediti, nego smo cijelo vrijeme, imam osjećaj, levitirali na toj nekoj istoj razini. Dok je sve drugo napredovalo. I nisam ovo sad prvi put rekao, više puta sam to ponovio kao neki svoj neuspjeh. Iako, evo, na kraju mog mandata, zadnje stvari koje sam napravio su donacija umjetne trave od jednog našeg prvoligaša i razgovori o spajanju mladeži s NN Klasom iz Mičevca. Nadam se da će se te neke stvari iskoristiti u budućnosti i da neće propasti, s obzirom na to da sam već ranije sa Gradom dogovorio određeni iznos za pripremu terena s umjetnom travom.

Jedna misao mi uz to isto tako ne izlazi iz glave, iako ne znam jesam li u pravu ili nisam. Kad imaš selo od 1200 ljudi, kad je oko tebe još 16 turopoljskih klubova, a ti igraš 3. HNL sa bivšim prvoligašima, klubovima sa tradicijom, klubovima iz gradova, klubovima iz velikih ZG kvartova, gdje si ti daleko najmanji i ljudstvom i financijama, možda je stvar u tome da se moraš odlučiti. Možda je nemoguće u jednom selu gurati uspješno i tu razinu nogometa i imati školu nogometa na željenoj razini.

Kakvi su vam budući planovi, jesu li vezani uz nogomet?

– Ne! Kratko i jasno. Odnosno, zasad sigurno ne. Osim ako Dinamo ne nazove, na njih sam “slab”, ali i tad bih ozbiljno razmislio, ha, ha… A što se tiče ostalih planova, posvetit ću se više privatnom životu, kvalitetnije i bolje provoditi vrijeme sa obitelji. U planu imam određene nove poslovne projekte, za koje se nadam i vjerujem da će biti uspješni. Nisam netko tko je u stanju previše mirovati, a sad ću na neki drugi način koristiti svoja brojna poznanstva i prijateljstva, koja su uistinu donijela NK Lukavcu puno dobroga u proteklih sedam godina. Hvala i tim svim ljudima na nesebičnoj pomoći, jer mnogi od njih i ne znaju gdje je Lukavec, a jako su puno pripomogli.

Uglavnom, ako se u sportskim planovima nešto i promijeni, znamo da papir podnese svašta i siguran sam da ćete mi oprostiti, jer znamo da se kod nas oprašta sve osim uspjeha, ha, ha.

Sport

Oproštaj od godine za povijest: Tekma, jelka, gulaš, anđeo čuvar i poneka suza

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”

Nastavite čitati

Sport

FOTO RK Zagorica organizira 5. rukometni božićni turnir u Velikoj Gorici za djevojčice i dječake

Objavljeno

na

Objavio/la

Rukometni klub Zagorica organizira 5.rukometni turnir u nekoliko uzrasnih kategorija za djevojčice i dječake.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Termini od 27. do 29. prosinca 2025. u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica rezervirani su za uzrasne skupine dječaka U-13, U-15 i U-17., u vremenu od 09 do 20 sati.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Drugi dio turnira bit će održan u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici od 02. do 04. siječnja 2026. godine. Djevojčice će se  natjecati u kategorijama U-12, U-14 i U-16, natjecanje je programirano u vremenu od 09 do 20 sati.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Za sve dodatne informacije:

E-mail: [email protected]

Telefon: Domagoj Sučić – 099 750 8759

www.rk-zagorica.hr

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Gorički atletičari u vrhu HACL lige

Petrić i Grčić donijeli naslove

Objavljeno

na

Objavio/la

FOTO: Maraton klub VG/FB

Maraton klub Velika Gorica zaključio je sezonu HACL lige s dva naslova prvaka u U23 kategoriji, koje su osvojili Petar Petrić i Brigita Grčić, dok su rezultati ostvareni kroz sezonu pokazali da klub sustavnim radom gradi konkurentnu bazu za seniorsku atletiku.

Petar Petrić bio je najuspješniji u muškoj U23 konkurenciji, a pritom je sezonu završio i među 15 najboljih u ukupnom poretku lige. Takav plasman smješta ga uz bok znatno iskusnijim natjecateljima i potvrđuje njegov iskorak prema seniorskoj razini.

U ženskoj konkurenciji U23, Brigita Grčić uvjerljivo je osvojila naslov prvakinje. Tijekom sezone nametnula se konstantnim nastupima i potvrdila status jedne od nositeljica budućih rezultata kluba.

Zapažen trag ostavio je i Ivan Barišić, koji je u kategoriji M35 zauzeo četvrto mjesto, iako je zbog zdravstvenih problema veći dio sezone bio izvan natjecanja. Njegov plasman u ukupnom poretku HACL lige dodatno naglašava vrijednost tog rezultata.

“Ovi rezultati jasno pokazuju da AK Maraton Velika Gorica ide u pravom smjeru. Želja i cilj kluba je povratak u sam vrh HACL lige, a temelji za to su iznimno čvrsti – klub danas broji preko 100 djece i mladih sportaša te je jedan od rijetkih klubova koji sustavno rade sve atletske discipline: bacanja, skokove, sprint, stadionsku i vanstadionsku atletiku”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

ŽUPANIJA Lučić i Glasnović nagrađeni za sportske trijumfe

Mirjana je bila brončana u Švedskoj, a Josip ima titulu dvostrukog svjetskog prvaka u trapu!

Objavljeno

na

Svjetski uspjesi sportaša jedan su od najvećih promotora Zagrebačke županije. U svaku medalju utkana je često i nadljudska snaga, nepokolebljiv sportski duh i odricanja koja zaslužuju poštovanje.

Uspjeh svakog sportaša, uspjeh je i Zagrebačke županije, koja nagrađuje svaki sportski trijumf.

Tako je, u ime Zagrebačke županije, zamjenik župana Ervin Kolarec prigodno nagradio dvostrukog svjetskog prvaka u trapu Josipa Glasnovića i našu Velikogoričku parastolnotenisačicu Mirjanu Lučić, koja je nedavno osvojila europsku broncu.

Jaskanac Glasnović, član Streljačkog kluba „Josip Glasnović TEAM“, u listopadu je na Svjetskom prvenstvu u Ateni osvojio „duplo zlato“ – u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji.

-Dugo sam čekao ovu medalju i sad sam osvojio sve medalje koje sam želio – svjetsku, europsku, olimpijsku i svjetski rekord 125/125. Mi smo jako dobra trap ekipa, Giovanni, Ante i ja, a iduće godine imamo svjetsko prvenstvo na kojem se dijele kvote za Olimpijske igre u Los Angelesu – najavio je Josip uz nadu da će otići na svoje četvrte Igre.

Mirjana Lučić, stolnotenisačica iz goričkog Uspona, u konkurenciji mješovitih parova s Bornom Zohilom na Europskom prvenstvu osoba s invaliditetom održanom krajem studenoga u Švedskoj, osvojila je brončanu medalju.

-Borna i ja igramo fenomenalno i trenutačno smo prvi par svijeta tako da malo osjećam i gorčinu jer mislim da smo zaslužili zlato – rekla je Mirjana i dodala da je ipak beskrajno sretna jer su pripreme bile jako teške, a ovu medalju je čekala deset godina.

Županija dugi niz godina nagrađuje uspješne sportaše, a u proračunu za iduću godinu osigurana su značajno veća sredstva za sport općenito – rekao je Kolarec.

-Naši sportaši i parasportaši postižu sjajne rezultate i na domaćim i na međunarodnim natjecanjima, i zaslužuju apsolutnu podršku. Da ju zaista imaju u Zagrebačkoj županiji potvrđuje i tek doneseni Proračun za 2026. godinu u kojem je za sport izdvojeno više od 2 milijuna eura – podsjetio je.

Samo ove godine naši su sportaši donijeli čak tri medalje s vrhunskih natjecanja u Zagrebačku županiju, rekao je predsjednik županijskog Parasportskog saveza Darko Matić.

-Ovo je bila naša brončana godina u kojoj su s vrhunskih natjecanja sportaši donijeli čak tri medalje u Zagrebačku županiju, a posebno sam sretan jer Županija prepoznaje uspjehe sportaša i u idućoj je godini za parasport izdvojila 25 posto više sredstava – naglasio je Matić.

Svaki euro uložen u sport vraća se stostruko – poručio je predsjednik županijske Zajednice športskih udruga i saveza Vladimir Bregović i pohvalio činjenicu da sportaši koji stasaju u Zagrebačkoj županiji i ostaju tu u županiji, postižu svoje najbolje rezultate, poput Mirjane i Josipa.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom. 

Nastavite čitati

Sport

Noćno trčanje na Ključić Brdu – završnica Turopoljske lige seli se pod reflektore

Peto i posljednje kolo Turopoljske lige trail trčanja ove sezone održava se u subotu navečer, uz noćnu utrku, lampice i druženje nakon trčanja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

U subotu, 20. prosinca, s početkom u 17 sati, na Ključić Brdu održat će se noćno kolo Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), koje ujedno predstavlja peto i posljednje ovosezonsko izdanje lige, u organizaciji Atletskog kluba Turopolje. Start i cilj utrke bit će na Izletištu Ključić Brdo, a sudionike očekuju staze poznate s dnevnih kola, ovaj put u noćnom ambijentu.

Riječ je o jedinom kolu lige koje se trči po mraku, zbog čega je sudionicima preporučena koristiti lampu, neovisno radi li se o čeonoj, ručnoj ili nekoj drugoj varijanti, pod uvjetom da osvjetljava stazu. Organizatori su najavili da će staze, uz standardne oznake, biti dodatno obilježene reflektirajućim markerima kako bi orijentacija bila jasna i u noćnim uvjetima.

Nakon utrke predviđeno je druženje u restoranu izletišta, čime će se simbolično zaključiti ovogodišnja trkačka sezona prije pauze do sredine siječnja. Sve detalje o utrci, kao i link za prijavu možete naći na službenoj web stranici kluba.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno