Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’
Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom
Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…
U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…
Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.
– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.
Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.
– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.
Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.
– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.
– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…
Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.
– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.
U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…
– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.
Kao klinac bio je veliki hajdukovac.
– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…
Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!
– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.
Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.
– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.
Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…
– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.
Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.
Utakmica 14. kola Druge županijske lige-Istok u Kobiliću između NK Vatrogasac i NK Gaj (Gaj) prekinuta je u 58. minuti nakon prekršaja i izazvane žestoke reakcije.
Kobilić, 12.04.2026. Druga ŽNL-Istok, 14.kolo: NK Vatrogasac – NK Gaj 3:0, prekid u 58. minuti. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 12.04.2026. Druga ŽNL-Istok, 14.kolo: NK Vatrogasac – NK Gaj 3:0, prekid u 58. minuti. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 12.04.2026. Druga ŽNL-Istok, 14.kolo: NK Vatrogasac – NK Gaj 3:0, prekid u 58. minuti. Foto: David Jolić/cityportal.hr
U službenom zapisniku, između ostalog, stoji: ”…U 58. minuti domaći igrač br.19, nakon opravdano dosuđenog prekršaja nad njim, snažno je udario nogom u predjelu stražnjice gostujućeg igrača koji je napravio prekršaj i koji je nakon istog završio na travi u poluležećem položaju. Odmah nakon toga nastao je stampedo u šprintu po terenu svih igrača i vratara obje momčadi, a naročito gostujućih igrača prema domaćem igraču br.19. U par sekundi, na malom prostoru su se našli gotovo svi igrači obje momčadi te su na kraju završili na ogradi središnjeg zapadnog dijela terena gdje je došlo do generalnog međusobnog guranja, navlačenja za dresove, razdvajanja te vjerojatno i nekog međusobnog udaranja igrača u toj masi. Na navedeni dio terena su došli i redari domaćeg kluba s oznakama te i dio publike koja prema navodima sudaca nije ulazila u teren već je bila na ogradi s vanjske strane…U tom događanju najviše je stradao gostujući igrač br.9, kojem je kasnije pozlilo i kolima Hitne odvezen je na daljnje pretrage u KB Dubrava. Gostujući igrači su se međusobno konzultirali te definirali da ne mogu nastaviti utakmicu, jer su u stanju šoka zbog gore navedenih događanja i povukli se u svlačionicu.”
Galerija fotografija
Druga ŽNL – Istok 2025./2026., 14. kolo
NK Vatrogasac – NK Gaj (Gaj) 3:0 (2:0), prekid u 58. minuti
Velikogorički “Paraatletski miting” donio osam državnih rekorda – donosimo sve rezultate
Okupilo se 144 natjecatelja iz 16 klubova, a uz jaku konkurenciju i 155 nastupa, dan je obilježila serija državnih rekorda i uspješni nastupi domaćih sportaša.
Velika Gorica je 12. travnja na ŠRC-u Velika Gorica bila domaćin paraatletskog mitinga u organizaciji Paraatletskog kluba Uspon, koji je okupio 144 natjecatelja iz 16 klubova iz cijele Hrvatske, kao što smo pisali ovdje. Tijekom natjecanja zabilježeno je 155 nastupa u različitim disciplinama, a cijeli je događaj protekao u visokom natjecateljskom ritmu i dobroj atmosferi.
Sportaši su se natjecali u bacačkim disciplinama, a miting je donio i niz vrhunskih rezultata, uključujući čak osam državnih rekorda, što je dodatno potvrdilo kvalitetu natjecanja. Među rekordima posebno se istaknula Martina Krog (PAK Uspon), koja je u bacanju kugle u kategoriji F46 ostvarila rezultat od 10,46 metara. Državne rekorde postavili su i Deni Černi, Matija Sloup, Erik Fabian Kaurin, Mikela Ristoski, Karla Hergotić, Ivan Katanušić i Marijan Presečan.
Domaći predstavnici ponovno su bili među zapaženijima. Velimir Šandor osvojio je prvo mjesto u bacanju diska, dok je Dominik Počekal bio drugi u istoj disciplini u kombiniranim kategorijama. U bacanju kugle slavila je i Kristina Ivšić (F20), dok je Nataša Sobočan (F56) zauzela drugo mjesto.
Dobrih plasmana nije nedostajalo ni u ostatku programa. Stjepan Dereta bio je treći u kugli, Renata Celjak četvrta, Ivan Palčić sedmi, a Dominik Nestić šesti u skoku u dalj. U juniorskom dijelu natjecanja nastupili su Tin Posavec, Amar Jakupović i Toni Pemper, koje organizatori ističu kao sportaše u usponu.
Na kraju mitinga proglašeni su i najbolji pojedinci. U muškoj konkurenciji prvo mjesto pripalo je Deni Černiju (PAK OTOS), ispred Matije Sloupa (PAK Odisej Kutina) i Erika Fabiana Kaurina (PAK Zagreb). U ženskoj konkurenciji slavila je Martina Krog (PAK Uspon), druga je bila Mikela Ristoski (PAK Medulin), a treća Karla Hergotić (AK Sloboda).
Iz kluba posebno zahvaljuju svim posjetiteljima, donatorima VIA gradnja, Gradnja Nestić, Pesla – Pekarsko slastičarska zadruga, Pekara Dinara, Medicinski centar Gorica, Lidl Hrvatska, Caffe Bar A1, Caffe VAR, Mesnica Samoborac te City Radiju kao medijskom pokrovitelju.
Ove je nedjelje na teniskim terenima pokraj srednje škole bilo vrlo živahno. Velikogorički klub iTeam VG bio je domaćin i organizator županijskog HTS-ova turnira za tenisačice i tenisače do 14 godina, turnira koji je okupio 38 natjecatelja iz osam klubova: TK Gorica (Sv. Križ Začretje), ŠK Ivanić, TK Karlovac, TK Samobor, TK Vrbovec, TK Movens te domaćin TK iTeam VG.
Boje našega kluba branilo je 15 mladih tenisačica: Eva Lukac, Kiara Brestovec, Nika Meštrović, Ana Đurašin, Leonarda Tomašković, Natali Medanović, Gabrijela Babić, Marta Zagorac, Maša Žužić, Mia Ćujo, Katja Marin, Jasna Pličanić, Vinka Antolović, Lucija Ešegović i Marta Kovačević. Uz njih, bilo je tu i osam tenisača: Stjepan Zagorac, Leo Ključević, Matej Mihelić, David Pohorelyi, Ivano Radočaj, Dominik Omazić, Jan Troha i Ivan Mikulčić.
Kvalifikacije su se igrale kroz deset skupina, u kojima je svatko išao na svakoga, nakon čega su se dobili plasmani. Pobjednici skupina igrali su “zlatni kut”, drugoplasirani “srebrni kup”, trećeplasirani “brončani kup”, a četvrtoplasirani “žuti kup”.
– Ovakav sustav natjecanja pokazao se jako dobrim, jer djeca odigraju prilično veliki broj mečeva na kojima stječu iskustva za turnire koji slijede – poručuju iz našega kluba, iz kojega su se imali i za pohvaliti rezultatima.
ZLATNI KUP
🏆1. mjesto – Stjepan Zagorac, TK ITeam VG
🥈2. mjesto – Eva Pelin, TK Gorica
🥉1/2 finale – Eva Palčić, Tenis Klub Samobor
🥉1/2 finale – Leo Ključević, TK iTeam VG
SREBRNI KUP
🏆1. mjesto – Matej Mihelić, TK iTeam VG
🥈2. mjesto – Mateo Parent, TK Karlovac
🥉1/2 finale – Samanta Kecerin, TK Movens
🥉1/2 finale – Evan Balen, TK Zaprešić
BRONČANI KUP
🏆1. mjesto – Tea Drobec, TK Gorica
🥈2. mjesto – Katja Marin, TK iTeam VG
🥉1/2 finale – Leonarda Tomašković, TK iTeam VG
🥉1/2 finale – Sara Križan, TK Vrbovec
ŽUTI KUP
🏆1. mjesto – Ana Đurašin, TK iTeam VG
🥈 2. mjesto – Marta Kovačević, TK iTeam VG
🥉1/2 finale – Maša Žužić, TK iTeam VG
🥉1/2 finale – Jasna Pličanić, TK iTeam VG
Obaranje ruke u muzeju! Gorički “vikinzi” kući se vratili s tri medalje
U Sinju, u Muzeju Sinjske alke, održano je Prvenstvo Hrvatske u obaranju ruke, na kojem je svoje predstavnike imao i velikogorički klub KOR Viking VG. Imao je predstavnike, a imao je i lijepe uspjehe…
Grad Sinj polako se pretvara u dom obaranja ruke u Hrvata, sporta koji sve više i sve ozbiljnije to i postaje. Klubovi rade, obarači ruku se natječu, cijela scena raste, kao i interes za vjerojatno jedan od najstarijih sportova na svijetu. U sve to uključili su se i naši Velikogoričani, koji imaju svoj klub nazvan KOR Viking VG, a u vikendu iza nas sudjelovali su i na Prvenstvu Hrvatske koje se održalo, naravno, u Sinju.
Da stvar bude bolja, ruke su se obarale u – muzeju! Pravom pravcatom, uz prisustvo onog neobičnoga gradonačelnika, jer sportsko borilište ovoga je puta postavljeno u interpretacijsku dvoranu Muzeja Sinjske alke! Okupila se tu sama elita ovoga sporta u hrvatskim razmjerima, svi najbolji odmjerili su snage u nekoliko kategorija, a naši Vikinzi kući su se vratili s tri medalje, s još nekoliko vrijednih rezultata i s gomilom novih iskustava.
Pa, krenimo redom…
Edi Šprajcar osvojio je dvije medalje, u kategoriji početnika do 85 kilograma bio je brončani u nadmetanju desnom rukom i srebrni u natjecanju lijevom rukom, u kojem je zlatna medalja pripala Marinu Ramljaku, još jednom Vikingu.
U kategoriji seniora do 80 kilograma Ivan Kajtaz bio je četvrti u natjecanju lijevom rukom, u kojem je sedmi bio Toni Dugošija, petoplasirani u obaranju desne ruke. Kod seniora do 90 kilograma Dorian Azenić je uzeo jedno deveto i jedno deseto mjesto, Matko Štambuk završio je također na desetome mjestu, a kod početnika u kategoriji 85+ imali smo dva uspješna predstavnika: Ivan Gabrijel Vuksan bio je četvrti desnom rukom, a Filip Debijađi sedmi lijevom i deseti desnom rukom.
– Jako smo zadovoljni rezultatima, pogotovo s obzirom na to što je ovo bio naš tek drugi dolazak na državno prvenstvo. Na sljedeće idemo još jače i ozbiljnije, po još bolje rezultate – poručili su iz KOR Vikinga VG.
U debelom minusu na Kvarneru: ‘Ovako se ne predstavlja svoj klub…’
Košarkaši Gorice doživjeli su težak poraz 108-72 u gostima kod DepoLink Škrljeva, čime su ozbiljno naljutili svoga trenera. U posljednjoj utakmici sezone Gorica će ugostiti Novi Zagreb u svojoj dvorani
Posljednje ovosezonsko gostovanje odvelo je košarkaše Gorice u Kostrenu, kod lidera DepoLink Škrljeva, koji je Goričanima nanio težak poraz od čak 36 koševa razlike. Naši košarkaši su raspoloženim domaćinima, za koje niti minute na terenu nije proveo ponajbolji igrač Davor Konjević, koliko-toliko parirali samo do poluvremena (55-43). Većim dijelom igre u tom periodu prednost domaće momčadi bila je desetak poena.
Ekipa Škrljeva u treću četvrtinu odlično ulazi te se vrlo brzo odvajaju na razliku od plus 20 poena, predvođena sjajnim Tonijem Jelenkovićem, bivšim igračem Gorice kojeg aktualni igrači Gorice nisu uspijevali zaustaviti. Domaća ekipa je u tom periodu igra ubacila čak 36 poena, a Goričani svega 19, pa je nakon treće dionice igre na semaforu stajalo 91-62, da bi igrači DepoLink Škrljeva u posljednjoj četvrtini rutinski završili utakmicu s +38.
– Čestitka ekipi Škrljeva na pobjedi. Bili su u svim segmentima bolji od nas. Moji igrači nažalost nisu došli na utakmicu, ne znam gdje su se izgubili. Možda se dogodila i zadovoljština nakon pobjede protiv Mladosti. Tužan sam i razočaran svojim momcima, jer tako se ne predstavlja svoj klub. Valjda će iz ovoga nešto naučiti – kazao je trener Damir Miljković.
Kod pobjedničke ekipe najbolji je bio Đugum s 22 poena, a dvocifreni su bili Jelenković (18), Cetina (14) i Akrap (11), dok je goričke strijelce predvodio Dramalija sa 16 poena.