Sport
Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’
Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom
Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…
U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…
Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.
– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.
Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.
– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.
Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.
– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.
– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…
Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.
– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.
U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…
– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.
Kao klinac bio je veliki hajdukovac.
– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…
Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!
– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.
Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.
– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.
Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…
– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.
Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.
Sport
Do pobjede u pet minuta: Debi za pamćenje, dva brza komada i jedna ozljeda
Nogometaši Gorice pobijedili su Radomlje 2-0 u drugoj pripremnoj utakmici u Umagu, a strijelci su bili Filip Čuić s bijele točke i Ivan Fiolić. Svoje prve seniorske minute u karijeri odigrao je 16-godišnji Mihael Kelava
Druga utakmica, prva pobjeda i nekoliko novih ideja. Tako bi se, u najkraćim crtama, mogla opisati utakmica između naše Gorice i slovenskog prvoligaša Radomlja na pripremama u Umagu. Tri dana nakon 1-1 s Koperom, Goričani su opet išli na megdan klubu iz najvišeg razreda slovenskog nogometa, ponovno se igralo na vrhunski pripremljenom travnjaku u Umagu, a najveća razlika je u konačnom ishodu…
Nakon što je u prvoj utakmici dao priliku Žarkovu i Došenu, ovaj ogled trener Mario Carević počeo je s Davorom Matijašem na golu i sa zanimljivim trojcem ispred njega: Jakovu Filipoviću i Mateu Lešu pridružio je mladog Zvonimira Josića. Budući da zbog crvenog kartona u Osijeku na otvaranju proljeća neće biti Stefana Perića, očito je da trener Carević testira mogućnosti 19-godišnjeg Zvone, dečka koji je dijete kluba u punom smislu te fraze.
Sredinu terena držali su Ognjen Bakić i Iker Pozo, na bokove su se smjestili Žan Trontelj i Elvir Duraković, a Jurica Pršir i Domagoj Pavičić smjestili su se iza leđa jedinog isturenog napadača – Vanje Pelka. I to je jedna od novih varijanti, jer gorički Zagorac dosad je korišten rijetko, a u samom vrhu napada praktički nikad…
Gorica u takvom sastavu nije izgledala loše, ali u prvih 45 minuta golova nije bilo ni na jednoj strani. Najbliže vodstvu Gorica je došla nakon pokušaja svoga kapetana Pršira, koji je pogodio stativu, no nakon svega se na predah otišlo s početnih 0-0.
Već s početkom drugog poluvremena krenule su i prve izmjene, a utakmica je riješena sredinom nastavka, u pet minuta. Prvo je u 67. minuti Bakić izborio jedanaesterac kojeg je u vodstvo Gorice s bijele točke pretvorio Filip Čuić, da bi u 72. minuti Stjepan Kučiš, Josićev vršnjak, još jedno dijete kluba, asistirao Ivanu Fioliću za konačnih 2-0.
Dao je Carević minutažu svim igračima osim trećem golmanu Franu Došenu, junioru Tomislavu Prgometu, lakše ozlijeđenom Luki Vrziću te Anti Ercegu, pri čemu su neki dobili 60, neki 45, a neki 30 minuta na terenu. A u svemu tome jedna se izmjena posebno izdvaja…
Naime, posljednjih dvadesetak minuta, ušavši umjesto Bakića, dobio je 16-godišnji Mihael Kelava, talentirani klinac i jedan od velikih klupskih projekata, pa će taj 13. siječnja 2026. jednoga dana možda postati i vrlo poseban datum. Kelava je, naime, baš ovog utorka odigrao svoje prve seniorske minute u karijeri koja ima sve predispozicije da bude lijepa i uspješna. Imao je Kelava priliku vidjeti gdje je u ovom trenutku u ovakvom društvu, nakon čega mu preostaje jedino – raditi dalje!
A dalje će raditi i Gorica, koja će u Umagu biti sve do subote. Ovaj dio priprema završit će se ogledom s mađarskim ZTE-om uoči polaska kući, a šest dana poslije već slijedi gostovanje u Varaždinu.
Loša vijest iz sudara s Radomljem je ozljeda Domagoja Pavičića, zbog koje je veznjak Gorice morao izaći iz igre, ali svi se u goričkom taboru nadaju da tu neće biti riječ o ozbiljnijem problemu…
Sport
Povratak u Vukovinu, drugi dio: Klepac opet čuva mreža Jelačića!
Nakon Antonija Ćosića i Antonija Prižmića, NK Ban Jelačić doveo je i trećeg novog igrača u svoju svlačionicu. Iz Rugvice se u Vukovinu nakon pola sezone vratio golman Leonardo Klepac
Ozbiljno i aktivno u Vukovini pristupaju zimskom prijelaznom roku. U niželigaškom svijetu nije lako bilo koga dovesti, pravila kažu da klubovi nisu dužni davati slobodne papire igračima koji su kod njih registrirani, a u tim je uvjetima komplicirano tražiti pojačanja. Unatoč tome, u agilnoj upravi NK Jelačića uspjeli su osnažiti momčad, razveseliti trenera Tomislav Škrinjarić i samim time reći ponešto o svojim ambicijama za proljeće.
Prvi je, još početkom prosinca, stigao Antonio Ćosić, u prvim danima nove godine u svoj se nekadašnji nogometni dom vratio Antoni Prižmić, a sad se njegovim primjerom poveo i 25-godišnji golman Leonardo Klepac.
“Sad je službeno – tko jednom proba Jelačić, kad-tad mu se vraća! Veselimo se još jednom povratniku, još jednom starom/novom igraču, čiji smijeh i neprestane šale u svlačionici i izvan nje jedva čekamo! To je naš vratar Leonardo Klepac, koji nam se vraća iz Rugvice, a kojeg je početkom sezone odlično zamijenio mladi Matej Vidić.
Nažalost, pred Matejom je trenutno oporavak neizvjesnog trajanja pa se tako pojavila potreba za novim vratarom, i ekspresnom reakcijom uprave, rodilo se ovo rješenje. Dobrodošao kući!! Jedva čekamo početak treninga i nove pobjede!”, objavili su iz Jelačića.
U njegovoj nogometnoj priči, koja je započela u Sesvetama, svoje mjesto imaju i Dugo Selo, i Trnje, i Zelina, i Kralj Tomislav, ali Jelačić je prvi klub u koji je Klepac poželio vratiti. A i to nešto govori o klubu, okruženju, ljudima…
Sport
Bivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
Vanja Kulenović (22) nosio je dres juniora Gorice, ali priliku u seniorskoj momčadi nikad nije dobio. Svoj je put gradio preko Krapine, Samobora i Velenja, usput radio razne poslove, a sad je postao igrač slovenske Mure
Dok nogometaši Gorice nastavljaju sa svojim pripremama u Umagu i čekaju sljedeću prijateljsku utakmicu, koju će odigrati u utorak protiv slovenskog prvoligaša Radomlja, prva zimska pojačanja i dalje se čekaju. Novih igrača, međutim, zasad nema, pa se u pričama o transferima pojavljuju isključivo – bivši igrači Gorice.
Jakov Gurlica je tako, nakon što je prije nekoliko dana raskinuo ugovor s Goricom nakon jedne i pol sezone, potpisao ugovor s Vukovarom 1991. Ostat će Gurlica tako u najvišem razredu hrvatskog nogometa, Silvijo Čabraja vjeruje da će mu mladić iz Škabrnje biti od pomoći, pa će mu Goričani po novome biti suparnici, rivali u mogućoj borbi za ostanak.
“U redove Vukovara dolazi iz Gorice kao slobodan igrač, a prve nogometne korake napravio je u NK Škabrnja ‘91, zatim u NK Zadar i u Dinamovoj školi nogometa. Premijerni nastup u HNL-u upisao je 2023. godine u dresu modrih, nakon čega je dio sezone proveo na posudbi u slovenskom NK Bravo. Dobro došao u Vukovar, Jakove!”, objavili su Vukovarci, koji punom parom rade na osnaživanju momčadi.
Filmska priča mladog Kulenovića…
Za to vrijeme, iz susjedne Slovenije stiže još jedna vijest koja uključuje bivšeg igrača Gorice. Vanja Kulenović je 22-godišnji napadač koji je u Goricu došao kao junior, a otišao kao nerealizirani senior. Kad već prilika u Gorici nije stigla, Kulenović je krenuo okolnim putem. Prije samo godinu dana igrao je u dresu Samobora, uz to je i radio u praonici automobila i kao dostavljač pizze, ali san o uspješnoj nogometnoj karijeri nije se ugasio.
Danas je Vanja igrač slovenskog prvoligaša Mure, koji je svoju priču ispričao u velikom intervjuu za 24sata.
– Radio sam nekoliko poslova, tražio sam posao da mi prati nogomet jer mi je nogomet bio broj jedan. Nikad nisam odustao od sna, nisam se zadovoljio igrati u četvrtom rangu. Nije bilo lako, ali pomoglo mi je da sazrem, izrastem kao osoba – ispričao je Kulenović.
– Tražio sam poslove koje mogu raditi ujutro da popodne mogu ići na treninge. Prao sam automobile, dostavljao pizze, radio nekad i noćne smjene. Sve samo da mogu igrati nogomet. Jako puno igrača se izgubi kad odu u niže lige i kad krenu raditi. Izgube taj žar i glad za uspjehom, ali mene to nikada nije napustilo. To me guralo naprijed. No ovo je tek početak. Nisam ja još ništa napravio, tek sam došao ovdje i sad je vrijeme za još veći rad, još veće dokazivanje i traženje još većeg uspjeha – dodao je Vanja, koji je s Murom na pripremama u Turskoj.
A prije samo godinu dana njegov radni dan je izgledao ovako…
– Budio sam se oko 7 ujutro, a smjena bi bila od 9.30 do 16 sati. Došao bih doma, malo predahnuo, navečer bih imao trening, a prije njega bih odradio zagrijavanje u teretani. Vratio bih se doma oko 21 sat i pripremao bih se za sljedeći dan. I tako svaki dan. Kad se sjetim što sam sve prošao, a sad se probudim oko 9 ujutro, sve je servirano, dočeka me doručak i odem na trening. Tad sam sanjao ovo što imam sad, a sad sanjam još nešto više.
Važno je u svemu tome, kaže, bilo da odustajanje nikad nije opcija.
– Kada sam dostavljao pizze, mnogi bi mi rekli: ‘Još ganjaš nogomet ili je gotovo?’ Moj odgovor uvijek je bio isti: ‘Nikad nije gotovo’. Znao sam da ću se uvijek baviti nogometom, bila to prva, druga ili četvrta liga, jer meni je nogomet sve. Puno ljudi u Samoboru me zna, bilo je dosta podrške, ali bilo je i onih koji su mu uporno govorili da nikad neću postići ništa više od pizza i NK Samobora. No, sumnje su sumnje, a ja sam na terenu pokazao kako stvari stoje. Meni je nogomet život, ne može proći dan da ne pogledam rezultate, tko je s kim i kako igrao. Pratim sve lige i bivše suigrače, uvijek sam sanjao da ću ja biti u toj poziciji da igram prvu ligu. Eto, želja mi se ispunila – kaže Vanja.
Svoju nogometnu priču počeo je u NK Bregani, da bi je nastavio u Lokomotivi, a zatim i s Dinamom, nakon čega je završio u Gorici. Bio je i na pripremama sa seniorskom momčadi, no brzo je shvatio da prilika tu neće doći. Preko Zagorca iz Krapine završio je u Samoboru, a to se pokazalo ključnim.
– Da, ispostavilo se da je to najbolja stvar koju sam napravio. Igrali smo u Kupu protiv Lokomotive, izgubili smo 4-2, ali odigrao sam utakmicu života. Zapazili su me menadžeri Mario Musa, bivši igrač Dinama, i Dženis Mujičić, te su me uzeli pod svoje. Stvarno dobri ljudi, oni su mi jako puno pomogli u karijeri – kaže Kulenović.
Velika prilika otvorila se u slovenskoj drugoj ligi, u dresu Rudara iz Velenja minulog se proljeća prilagođavao, a minule jeseni – eksplodirao! Zabio je sedam golova i upisao sedam asistencija u 16 odigranih utakmica, čime je privukao pozornost Mure, kluba koji je 2020. pobijedio Tottenham u Europskoj ligi.
– Taman pred Božić sam potpisao, bolji poklon nisam mogao dobiti. Naplata je to truda i rada, ova godina nije mogla bolje početi. Super su me dočekali u klubu, tu su i trojica Hrvata. Mimoišao sam se s Robertom Murićem, on je baš otišao prije mog dolaska – kaže Vanja.
Dio snova, eto, postao je java, ali jedan san i dalje aktivno sanja:
– Zaigrati za Dinamo na krcatom Maksimiru! To je jedini san za koji želim da se ispuni.
Sport
Rukometaši u akciji: ‘Idemo se potući za Europu… A onda će doći i pojačanja!’
Rukometaši Gorice krenuli su s pripremama odmah nakon Tri kralja, a prvu utakmicu odigrat će ovog petka u Rudama. Pojačanja nema, neće ih vjerojatno ni biti, ali novim lica na treninzima ima…
Već više od dva desetljeća čuva se tradicija po kojoj se siječanj u Hrvata naziva i “mjesec rukometa”, što podrazumijeva praćenje hrvatske reprezentacije na velikim natjecanjima, često i velike i lijepe uspjehe koji se događaju… I ovoga puta ćemo se, naravno, nadati da naša reprezentacija može kreirati siječanjsku rukometnu euforiju, kao toliko puta do sad, ali jednim okom i dalje ćemo pratiti onaj dio rukometnog svijeta koji ovih dana odlazi u debelu zavjetrinu…
Dok su Dagurovi momci vodili pripremne bitke s Nijemcima, naime, u Velikoj Gorici je trener Matej Mišković okupio svoju ekipu. Dobro odmorenu, ali i dobro raspoloženu, jer završnica jeseni donijela je isključivo svijetle tonove. Za razliku od onog tragičnog raspleta iz prošle sezone, završnica 2025. godine donijela je povratak goričkog rukometa u gornji dom domaćeg prvenstva, među šest najboljih u državi, odnosno u – Ligu za prvaka!
Sveti cilj je ostvaren, dogodilo se to u dramatičnim okolnostima, trebalo se iscrpljivati i fizički i mentalno, a kad je sve konačno završilo, došao je idealan trenutak za odahnuti. I mirno krenuti u nastavak sezone, koja će nositi svoje vrste izazova.
– Želja i cilj nam je uključiti se u borbu za četvrto mjesto. Nećemo, naravno, unaprijed odustati ni od još viših pozicija, ali realnost kaže da su prva tri mjesta ipak rezervirana za Zagreb, Nexe i Sesvete. U borbi za to četvrto mjesto, koje vodi u Europu, mi ćemo se ravnopravno nadmetati s Dugim Selom i Trogirom, pri čemu ćemo napraviti sve što možemo da ponovno izborimo izlazak na europsku scenu – kaže Vlado Malbašić, direktor HRK Gorice.
Momčad koju vodi trener Mišković ostala je na okupu u stopostotnoj varijanti, odlazaka nema, a samim time nije se otvorila ni potreba za dolascima. Kako sad stvari stoje, ne postoje veliki izgledi da se to promijeni do početka drugog dijela sezone.
– Ne, nećemo nikoga dovoditi. Neke razgovore i pregovore vodimo, ali svi oni odnose se na sljedeću sezonu. Na ljeto će dolazaka svakako biti, ali i tu će nam temeljni cilj biti zadržati ovu momčad na okupu. Uz jedno, dva ili tri prava pojačanja, pogotovo uspijemo li izboriti Europu, imat ćemo sve što nam je potrebno da budemo još bolji – uvjeren je direktor Malbašić.
S pripremama za Ligu za prvaka Goričani su krenuli u srijedu, odmah nakon Tri kralja, ali zasad nisu kompletni. Marko Grubišić i Ante Lasan, naime, u sastavu su juniorske reprezentacije, dok u kadetskom uzrastu Goricu pod nacionalnim stijegom predstavlja Lucas Pitt. Međutim, dok njih nema, svoju priliku traže neki drugi klinci…
– Pripremama smo priključili nekoliko naših mladih igrača za koje smatramo kako imaju potencijal vrijedan pažnje. Takvih igrača u našem pogonu definitivno imamo i željeli smo da ti dečki osjete kako je biti dio prve momčadi, da ih polako uvodimo i u tu priču, računajući da će barem dio njih u godinama koje dolaze imati važne uloge u momčadi – ističe Malbašić.
Igrat će Goričani tijekom priprema i prijateljske utakmice, a prva u tom nizu odigrat će se u petak u Rudama, protiv momčadi s kojom se Gorica susrela dvaput tijekom jeseni iza nas.
Otvoreni su upisi u proljetni ciklus programa tjelovježbe Mame i bebe, koji se već dugi niz godina uspješno provodi u organizaciji Udruge za sport i rekreaciju Klokan Sport Velika Gorica.
Program provodi Ana Cesarec, mag. logopedije i instruktorice funkcionalnog fitnesa, koja je specifično educirana za postnatalnu tjelovježbu, s višegodišnjim iskustvom rada s mamama i bebama.
Program je namijenjen mamama i njihovim bebama u dobi od 3 do 12 mjeseci, a odvijat će se od 3. veljače do 3. lipnja.
Treninzi se održavaju utorkom i četvrtkom na gradskom bazenu Velika Gorica (dvorana, 1. kat) od 10.30 sati za grupu početnika i od 11.30 sati za mame s prethodnim iskustvom vježbanja nakon poroda.
Od ove sezone formirana je i nova grupa u Montessori Family Centru Zagreb – Obrt za čuvanje djece od 0 do 6 godina. Treninzi se održavaju srijedom i petkom u 17.45 sati.
Prijave se primaju putem e-mail adrese: [email protected] u kojoj treba navesti ime i prezime majke, ime rođenja bebe, kontakt broj i željenu lokaciju (Velika Gorica ili Montessori Family Centar).
Prvi trening je proban i besplatan, grupe će imati 10 polaznika s bebama. Požurite s prijavom!
(Foto: Mame i bebe facebook)
-
Sportprije 2 danaTaxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar
-
Sportprije 2 danaBivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
-
Sportprije 4 danaNogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’
-
Sportprije 5 danaTaxi Bračić u derbiju bolji od Kos Prijevoza za plasman u 1/4 finale 33. Kupa HVIDR-a