Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’
Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom
Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…
U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…
Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.
– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.
Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.
– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.
Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.
– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.
– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…
Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.
– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.
U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…
– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.
Kao klinac bio je veliki hajdukovac.
– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…
Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!
– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.
Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.
– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.
Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…
– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.
Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.
Karate klub Centar iz Velike Gorice osvojio je osam medalja i zauzeo peto mjesto u borbama na međunarodnom turniru Kik kup Rudolf Perešin 2026., održanom u subotu, 21. ožujka u Križu. Na natjecanju je sudjelovalo gotovo 300 boraca iz 32 kluba iz Hrvatske, Austrije i Bosne i Hercegovine.
Najbolji rezultat ostvarila je Kim Kumic, koja je osvojila dva zlata, u kategoriji učenica do 49 kilograma te među mlađim kadetkinjama do 47 kilograma.
Vrlo dobar nastup imala je i Sara Brletić koja je osvojila zlato među učenicama do 44 kilograma te srebro u kategoriji mlađih kadetkinja do 42 kilograma. Dora Paić također je uzela zlato među kadetkinjama do 37 kilograma i broncu u kategoriji učenica do 39 kilograma.
Broj medalja upotpunili su Karlo Đukić sa srebrenom medaljom u kategoriji do 34 kilograma te Noa Smolčić koji je turnir završio s broncom.
HOK Gorica je u 21. kolu Prve B lige – Regija Sjever pobijedila ekipu HAOK Mladost III 3:1 (23:25, 26:24, 25:20, 26:24) i tako zabilježila 19. prvenstvenu pobjedu. Gorica se s 38 bodova plasirala na konačno 2. mjesto u sezoni 2025./2026. (Gorica je unaprijed odigrala u gostima utakmicu 22. kola protiv ŽOK Ivanec i pobijedila 3:1).
Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Utakmica sa ekipom iz Zagreba (utorak, 24.03.2026., početak u 20:30 sati) u Gradskoj sportskoj dvorani bila je treća po redu u 4 dana! Gorica je u subotu (21.03.) igrala u gostima sa ŽOK Ivanec i pobijedila 3:1 (22. kolo). U nedjelju (22.03.) je doma pobijedila OK Nebo II 3:1 (20. kolo) .
Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Trener Luka Bišćan je zbog tako gustog odigravanja započeo utakmicu sa Mladost III s kombiniranom postavom i prvi set je tijesno izgubljen. Umor kod domaćih igračica bio je zamjetan, ipak dobile su slijedeća tri seta za pobjedonosni kraj sjajno odigrane sezone 2025./2026.
Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno trajanje susreta 100 minuta, ukupno poeni 100:93.
Velika Gorica, 24.03.2026. Prva B liga-21.kolo: HOK Gorica – HAOK Mlaost III 3:1. Foto: David Jolić/cityportal.hr
HOK Gorica (22 19 3 60:23 38) se s 38 bodova u konačnom plasmanu plasirala na sjajno 2. mjesto u sezoni 2025./2026.
Galerija fotografija
Prva B liga – Regija Sjever – seniorke 2025./2026., 21. kolo
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 50. Utorak, 24.03.2026., 20:30 sati. Suci: Branimir Kompes i Dario Rukavina. Zapisničarka: Marta Tomljanović.
GORICA: Lucija Drezga, Lucija Cindrić, Lena Hudan, Nikolina Golubović, Tea Mirenić, Lea Kordić, Dora Ivanković (L1)(cap.), Marija Verhas, Vita Đurković, Katja Cvitanović, Ana Mirenić, Nika Baričić, Tia Ribić, Stella Žordić (L2). Trener: Luka Bišćan.
MLADOST III: Mia Smoljan (cap.), Franka Škugor, Kiara Palić, Ljubica Dugandžić, Roza Valčić, Lucija Pojatina, Helena Cindrić, Jana Janković, Ema Marić, Klara Marić, Ani Zeljak, Lena Jakopčević, Ana Radeljić (L1), Tia Šuša (L2). Trener: Nikola Sabolić.
Nakon što su odigrane preostale tri utakmice iz 13. kola jesenske polusezone, Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) ima konačno realno stanje na natjecateljskoj ljestvici.
Velika Gorica, 24.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klas je pobjedom u gostima kod VG Boysa svoju prednost na vodećoj poziciji povećao na pet bodova i tako potvrdio svoju premoć u Ligi. Veliko iznenađenje napravila je momčad Gradića, koja je u Novom Čiču zabilježila minimalnu pobjedu (1:0) u susretu s visoko plasiranim Dinamom (4. mjesto).
Velika Gorica, 24.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ovog vikenda prema rasporedu bit će odigrane utakmice 14. kola (27./30.03.2026.).
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo
Rezultati – tri utakmice iz 13. kola (20./23.03.2026.): Posavec (Orle) – Lukavec 1:1, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići 0:1, VG Boys – Klas (Mičevec) 0:2.
Raspored 14. kola (27./30.03.2026.): Kurilovec – Hruševec, Buna – Gradići, Dinamo – Lukavec, Posavec – Vatrogasac, Velika Mlaka 1947 – Polet, VG Boys – Lekenik. Klas slobodni.
Posljedice Dinama traju i dalje: ‘Vrijeme je da se upale prvi alarmi…’
Nogometaši Kurilovca poraženi su 1-0 od Trešnjevke na Udarniku, što im je treći uzastopni poraz u prvenstvu. Nakon Dinama nisu osvojili još ni boda, a bez pobjede su u posljednjih osam utakmica…
Netko iz kurilovečkog nogometnog okruženja, je u onim prekrasnim trenucima iščekivanja povijesnog ogleda s Dinamom u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, onako ispod glasa, izrazio skepsu po pitanju neposredne budućnosti:
– Samo da, kad ovo prođe, sljedećih mjesec dana ne budemo u kanalu…
S obzirom na svu tu emotivnu potrošnju, koja je držala tenziju još tamo od prvog dana priprema, mjesec i pol dana ranije, morala se osjetiti i zato je definitivno bilo argumenata za biti skeptičan. Nažalost, točno dvadeset dana poslije to se vrlo živo potvrđuje u praksi, jer Kurilovec je doživio poraz i u sudaru s Trešnjevkom i sad je u nizu od tri prvenstvena poraza u eri nakon Dinama.
– Bila je to utakmica koja nije ponudila kvalitetu izvedbe ni jedne ni druge momčadi. Mi smo bili dominantni što se tiče posjeda tijekom cijele utakmice, ali bio je to jalov posjed. Gosti su se postavili u niski blok i jako rijetko prijetili našem golu, ali dogodila se ta situacija u 32. minuti… – vrti film trener Kurilovca Senad Harambašić, misleći na situaciju koja je odlučila utakmicu.
Poslovično sjajni golman Kurilovca Leon Išek pokušao je odigrati pas prema suigraču, nije to učinio dovoljno dobro i Roko Jelavić je loptu prvo presjekao, a zatim je i poslao u mrežu.
– Da, gol odluke plod je našeg darivanja… Nažalost, pogreške vratara većinom se iskoriste i tu nema pomoći. Iz našeg posjeda i kontrole lopte servirali smo im najbolju moguću priliku i za to smo kažnjeni. Međutim, moram naglasiti i da smo u kreaciji, brzini igre i stvaranja opasnosti po gol protivnika totalno zakazali – priznaje trener Harambašić.
U prvoj utakmici nakon Dinama njegova je momčad, također s minimalnih 1-0, pala u domaćem ogledu s Bistrom, u Krapini je upisan poraz 3-1 od Zagorca, a na to se nadovezao i ovaj posljednji, opet domaći posrtaj.
– Razočarani smo, došao je trenutak da se upale prvi alarmi, tu u prvom redu mislim na budnost i odgovornost. Već iduća utakmica nudi priliku za to – zaključio je Harambašić.
Problem je, međutim, u tome što je iduća utakmica vrlo izazovna. Jednako kao i ona iza nje. Naime, u subotu će Kurilovčani gostovati kod Vrapča, vodeće momčadi lige, koja ima samo bod više od drugoplasiranog Inkera, koji u onom sljedećem kolu dolazi na Udarnik. Drugim riječima, iz krize će se trebati čupati protiv najboljih klubova u ligi.
Vrijeme tapšanja po ramenima i komplimenata definitivno je prošlo, a došlo je vrijeme za otrežnjenje. Jer, da vremenski još malo proširimo ovu priču, Kurilovec je posljednji put pobijedio još 8. studenog, a od tad je odigrao osam utakmica…
Karate klub Velika Gorica je u protekla dva tjedna nastupio na turnirima u Zagrebu i Križu, gdje su njihovi natjecatelji osvojili ukupno 24 medalje.
Na zagrebačkom turniru Grand Karate Fun, u konkurenciji 471 natjecatelja iz 52 kluba, Velikogoričani su sa sedam boraca osvojili devet medalja – tri zlata, četiri srebra i dvije bronce. Najuspješniji je bio Vito Miletović s dva zlata (U12 -39 kg i U14 -40 kg). Zlato je osvojio i Vito Hulina (U18 -61 kg), koji je ujedno u OPEN kategoriji uzeo srebro.
Srebrne medalje osvojili su i Gabrijel Zagorac (U14 -45 kg), Nikola Krnjaja (U14 -55 kg) te Ena Lukačić (U14 -52 kg), dok je Sara Banović stigla do dvije bronce (U14 -57 kg i U16 -54 kg).
Niz dobrih rezultata nastavljen je i u Križu, gdje je nastupilo devet natjecatelja kluba. U konkurenciji nešto manje od 300 boraca iz Austrije, Slovenije i Hrvatske osvojeno je čak 15 medalja, četiri zlata, šest srebra i pet bronci. Miletović je ponovno bio najuspješniji s dva zlata, a na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja popeli su se i Nikola Krnjaja te Mihael Kaurić.