Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’
Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom
Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…
U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…
Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.
– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.
Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.
– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.
Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.
– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.
– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…
Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.
– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.
U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…
– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.
Kao klinac bio je veliki hajdukovac.
– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…
Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!
– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.
Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.
– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.
Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…
– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.
Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.
Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!
Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica
Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.
Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.
“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.
I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.
– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.
Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…
Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.
Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.
Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).
Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).
Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).
Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.
Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).
Srebrne medalje osvojili su:
Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
Dora Paić (učenice -44 kg),
Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
Mihael Jurlina (učenici -39 kg).
Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).
–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.
VIDEO Lijepe slike Alpasa: ‘Ponosni smo što njegujemo istinsku bit nogometa!’
Iza nas je ostalo 14. izdanje Alpas Cupa Grada Velike Gorice, koje je i ovoga puta okupilo 40 klubova iz cijele Europe, ali i šire. Naše kamere bile su na Udarniku ovih dana…
Odrađeno je 14. izdanje Alpas Cupa, odrađeno je i pospremanje na Udarniku, a nakon svega toga došlo je vrijeme sabiranje dojmova. Iz Kurilovca su to učinili objavom s porukom svima…
“Kad su se malo slegli dojmovi, kada su svi stigli svojim kućama, organizatori oživjeli, ovim putem se želimo zahvaliti svim akterima našeg Alpas Cup-a 2025.; od klinaca, trenera, voditelja, sudaca, organizatora, sponzora, donatora, roditelja, apsolutno svih koji su se utkali u ovaj jedan praznik nogometa!
Veoma smo ponosni što imamo ovakvo jedno bogatstvo i zajedništvo kojim njegujemo onu istinsku bit nogometa, a to je druženje i respekt! Preponosni smo na činjenicu da su nam na ovom našem turniru ponovili i istaknuli to naši najmlađi a najveći nogometaši!
Čestitke idu FK Crvena zvezda na zasluženo osvojenom glavnom turniru, nadamo se da je sve prošlo u najboljem redu i da ste osim rezultatski, zadovoljni i svim ostalim segmentima Alpas Cup-a 2025.
Kao domaćini, dati ćemo si za pravo i istaknuti kako smo najviše ponosni na naše male Kurilovčane koji su nas sve zajedno zbližili u jednom veselju i ponosu, osvojili Utješni turnir, te nam pokazali kakve male španere imamo u najmlađim kategorijama, i da za budućnost i kvalitetu našeg Kurilovca ne moramo brinuti!
Osim nogometa, te male igračine, kao i svi sudionici Alpas Cup-a, pokazali su i jedno ogromno srce pruživši podršku našem Ivanu Šćepini koji je mogao vidjet da smo svi zajedno tu za njega i da ćemo uvijek biti podrška u njegovom oporavku!
Još jednom ogromno hvala svima te se nadamo da je svima bilo ugodno i lijepo na našem Udarniku, da se vidimo ponovo, a u komentarima možete ostaviti dojmove ili podijeliti slike sa turnira!
Hvala i sportski pozdrav!”, poručili su iz kluba.
A mi smo sve skupa obuhvatili u jedan video uradak…
Udruga mladih Frajer iz Poljane Čičke i DVD Čička Poljana organiziraju 10. memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića na uobičajenoj lokaciji, na travnatom igralištu u Poljani. Turnir će biti održan u nedjelju, 29. lipnja 2025. Broj ekipa je ograničen na 15! Požurite s prijavama! Prijave na mob. 091/5698-359.
Velika Gorica, 24.06.2025. Najava 10.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pojedinosti organizacije: maksimalni broj ekipa 15; rok za prijavu 28.6.2025. do 12 sati; kotizacija 100 eura (osiguran ručak za sudionike); igra se po sistemu 5+1, lopta 5; utakmice traju 2×10 ili 2×12 min (ovisno o broju prijavljenih ekipa); pauze u poluvremenu i između utakmica 5 min. Prijave na mob. 091/5698-359. Nagrade: 1. mjesto 50% uplate, 2. mjesto 30% uplate, 3. mjesto 20% uplate.
Velika Gorica, 24.06.2025. Najava 10.Memorijal Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Od 17 sati velika zabava uz Exotic band. Ceremonijal proglašenja pobjednika očekuje se između 19 i 20 sati.
Predstavili se Matijaš i Pelko: ‘Gorica je naša prilika, došli smo pomoći’
Nakon što su odradili prvi trening, službeno su kao novi igrači HNK Gorice predstavljeni 25-godišnji golman Davor Matijaš i dvije godine mlađi napadač Vanja Pelko
S obzirom na okolnosti, ipak je malo predugo Stefan Perić bio jedini novi igrač u kadru HNK Gorice. Sve do prvog dana priprema osluškivali smo novosti, kojih uporno nije bilo, da bi se na prvom treningu postalo jasno da su u kadru još dvojica novih. Jedan napadač koji je nedavno iz druge hrvatske ušao u prvu ligu i jedan vratar koji je iz prve belgijske lige nedavno ispao u drugu.
Rješenje za nasljednika Ivana Banića, za čovjeka koji bi trebao nastaviti impresivan golmanski niz u Gorici, odabran je još jedan produkt Hajdukove Akademije. Davor Matijaš ima 25 godina, svoj nogometni put počeo je u RNK Splitu, ali vrlo rano je preselio u Hajduk i na Poljudu prošao sve mlađe selekcije. Skupio je i 24 utakmice za Hajdukovu drugu momčad, u vrijeme kad je svlačionicu Hajduka dijelio s Juricom Prširom, a u zimu 2020. otišao je u Belgiju.
Prva postaja u Belgiji bio je rastući Royal Antwerp, da bi potom prešao u Beerschot, u kojem je proveo posljednje tri sezone. U ovoj posljednjoj skupio je 13 nastupa i Matijaš je shvatio da je vrijeme za promjenu.
– Gorica je ozbiljan i ambiciozan klub koji je od početka igranja u HNL-u imao vrhunske vratare poput Kahline, Kotarskog, Radoševića i Banića. U trenutku kada se otvorila mogućnost za potpis, nisam dvoumio ni sekunde. Zadovoljan sam što se sve realiziralo i jedva čekam da krenemo s radom – rekao je Matijaš nakon potpisa ugovora do ljeta 2028. godine.
Uz Matijaša, potpis na trogodišnji ugovor s Goricom stavio je i Vanja Pelko. Gorica je nakon rastanka sa Šlogarom tako opet dobila svog Zagorca, budući da 23-godišnji napadač dolazi iz Zlatar Bistrice. Došao je iz redova novog prvoligaša Vukovara 1991 koji nam je stigao nakon tri sezone u redovima Vukovara, u čijem je dresu u protekle tri godine odigrao 91 utakmicu i zabio 28 golova.
– Sretan sam zbog dolaska u Goricu i očekujem da ću opravdati povjerenje svog novog kluba. Pokušat ću se nametnuti za što više minuta na terenu u nadolazećoj sezoni i nadam se da ću svojim doprinosom kroz golove i asistencije pomoći ekipi da ostvarimo što bolji plasman na tablici – rekao je Pelko.
Već u kadetskim danima iz Zagorja je stigao u zagrebački HAŠK, prošao je i zaprešićki Inter i Lokomotivu, bio i u Hrvatskom dragovoljcu, pa se preko Zagorca dokopao Vukovara. Tamo je pokazao zanimljive kvalitete, no bit će mu ovo prvi izazov na ovoj razini.