Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’
Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom
Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…
U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…
Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.
– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.
Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.
– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.
Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.
– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.
– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…
Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.
– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.
U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…
– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.
Kao klinac bio je veliki hajdukovac.
– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…
Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!
– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.
Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.
– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.
Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…
– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.
Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.
Samo 18 dana dijele nas do početka 33. malonogometnog turniraKup HVIDR-a i 2. VG Winter Cup U-13, koji će biti održani u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici, od 28. prosinca 2025. do 11. siječnja 2026. godine.
Velika Gorica, 10.12.2025. Najava 33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prijave ekipa i uplata kotizacije mogu se izvršiti do 27.12.2025. godine, do 18 sati. Kotizacija od 150 eura uplaćuje se na žiro račun Udruge HVIDR-a Velika Gorica – IBAN 2823600001101278308 ili osobno nazvati na 099 426 0505 odnosno 098 821 933 radi dogovora. Kotizacija za VG Winter Cup 100 eura.
Velika Gorica, 10.12.2025. Najava 33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Izvlačenje parova je 27.12.2025., u 19 sati, u prostoru Nogometnog saveza Zagrebačke županije, Getaldićeva 3, Velika Gorica. Sistem turnira: 5+1. Poražene ekipe u prvom kolu igraju repesaž u cijeni kotizacije.
Ukupni fond nagrada iznosi 10.000,00 eura.
Velika Gorica, 10.12.2025. Najava 33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prvo mjesto 5.500 eura + pehar + prijelazni pehar; 2. mjesto 3.000 eura + pehar; 3. mjesto 1000 eura + pehar, 4. mjesto 500 eura + pehar.
Pojedinačne nagrade: najbolji igrač, najbolji vratar, najbolji strijelac.
“Dan D” i velika prilika: Treba proći Mirona i evo Gorice na završnici Kupa…
Košarkaši Gorice u srijedu u 19 sati igraju možda i najvažniju utakmicu ove sezone: u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekuju Đakovo, a ulog je plasman na završni turnir Kupa
Ždrijeb je ovoga puta , realno gledajući, bio naklonjen košarkašima Gorice. Dobro, trebalo je doći i do ove faze, trebalo je osvojiti svoju regiju kroz uvod u sezonu, izboriti mjesto među 16 najboljih, a onda je na red došao komadić sreće…
Goričani će tako u srijedu od 19 sati u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekati Đakovo, klub iz svoga ranga, protivnika kojeg su nedavno pobijedili u gostima. Drugim riječima, prilika za plasman na završni turnir Kupa teško je mogao biti prohodniji. A opet…
– Ovoga puta možemo očekivati potpuno drukčiju utakmicu od te nedavne. I za Đakovo je ovo velika prilika, i oni su u prošlom kolu pobijedili, u dobrom su ritmu, a u jednoj utakmici sve je moguće. Naša pobjeda u Đakovu je završena priča, na to se nikako ne smijemo upecati. Moramo biti još bolji, još pametniji i još hrabriji da bismo pobijedili – svjestan je trener Damir Miljković Cici.
Vjetar i leđa sigurno će dati i pobjeda u gostima kod Jazina Arbanasa za vikend, no sve će trebati zaraditi ove srijede, označene kao svojevrsni “dan D” ove generacije.
– Ne znam koliko je “dan D”, ali znam da imamo jako lijepu priliku. I da možemo ispisati jako lijepu stranicu nove povijesti kluba. Ja se samo nadam da ćemo biti dobri, željni dokazivanja. I da ćemo dati sve od sebe. Hoćemo li i pobijediti, tek ćemo vidjeti, ali sigurno je da ćemo biti motivirani, hrabri i odlučni, u nadi da će to biti dovoljno za uspjeh – zaključio je trener Gorice.
S druge strane bit će mu košarkaši prijatelj Miron Češkić, bivši trener i tajnik Gorice, čovjek koji je ostavio isključivo pozitivan trag u goričkom sportu. Ovoga puta, ipak, nećemo mu poželjeti sreću…
‘Mi ćemo na Maksimiru igrati finale Svjetskog prvenstva. A oni će možda i rotirati…’
Senad Harambašić, trener NK Kurilovca, u subotu je okončao prvenstvenu jesen, a u ponedjeljak je stigla vijest koja je ionako povijesni trenutak učinila još malo posebnijim. Kurilovec ide u goste Dinamu!
Jedna noć je prespavana, dojmovi su se malo slegli, ali Kurilovec na Maksimiru i dalje je vruća priča. Nevjerojatna utakmica očekuje Kurilovčane, apsolutno najveća u nešto manje od osam desetljeća klupske povijesti. Bila bi takva koga god da je ždrijeb donio, jer riječ je o četvrtfinalu Kupa Hrvatske, o nikad ranije dosegnutim visinama, ali ovako je još slađe.
Kurilovec gostuje kod Dinama na Maksimiru… I dalje zvuči nestvarno.
– Dinamo je za nas i klub i institucija zbog kojeg su puno puta ruke u Kurilovcu bile u zraku. Puno puta smo se zbog Dinama veselili, volimo i “brundati” ako nešto u Dinamu ne štima, jer znamo što je Dinamo, središte cijelog ovog dijela nogometne Hrvatske… I nije problem reći da je to klub koji nam je svima drag. A sad smo dobili priliku prvi put igrati službenu utakmicu protiv Dinama, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske… Fenomenalno – zadovoljan je trener Senad Harambašić.
Neki su u Kurilovcu priželjkivali Goricu, jer to bi značilo da će jedan naš klub sigurno igrati u polufinalu, drugi su sanjali istrčati na Poljud, vjerojatno pred najmanje desetak tisuća gledatelja, ali dominirala je jedna želja.
– Kad bi analizirali ždrijeb, sve što smo i koga smo mogli dobiti, zapravo nam je najveća želja bila da igramo doma, pred našim navijačima. Tu bi imali barem nekakvu osnovu za osjećati se malo ugodnije. Ovako, kad idete Dinamu na Maksimir… Mislim da je za nas to u ovom trenutku finale Svjetskog prvenstva. I naravno da ćemo imati veliki motiv u smislu dokazivanja, ali i borbe za svoj klub, za svoj Kurilovec, za grad Veliku Goricu. Siguran sam da ćemo se prezentirati najbolje što budemo mogli u tom trenutku, na što ljepši i bolji način – ne dvoji trener Senad.
I sve je to lijepo, doživljaj će biti top, ali nemojte sumnjati da Coach Harambašić već razmišlja kako napakostiti Dinamu na terenu, da već secira sve detalje…
– Prije svega sam uzeo kalendar svih Dinamovih utakmica, nadajući se da će Dinamo proći u Europi, da će i krajem veljače igrati Europsku ligu, ali i znajući da tri dana poslije idu na Poljud. S obzirom na rotacije igrača, kojih će morati biti, naravno da se čovjek tu nekako stavlja u poziciju da možda i postoji šansa da se mi barem malo pokažemo u što pozitivnijem izdanju – pažljivo bira riječi Senad, potpuno svjestan da će ovo biti sudar dvaju nogometnih svjetova.
– Tko god ide u Maksimir, čak i kad pričamo o svijetu HNL-a, zna da za bilo kakav uspjeh mora imati i sreće, a pogotovo to vrijedi za nas, za jednog četvrtoligaša. Naravno da nas sve to i motivira, jer znamo i da će tu utakmicu pratiti velik broj naših ljudi. Nadam se da će na utakmici biti cijela naša nogometna škola, uz njih i još veliki broj naših ljudi, pa ako ih još smjeste na jug, moglo bi biti zanimljivo. Vjerujem da bi se tu moglo skupiti i do 500-tinjak naših ljudi… Bit će, naravno, i domaćih navijača, tako da se nadamo jednoj lijepoj atmosferi, da ćemo doživjeti nešto što do sad nismo imali prilike.
Kurilovčani su povijest ispisali 5. studenog pobjedom nad Istrom, a sad se opet piše povijest… Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Uspije li Kurilovec izbaciti iz Kupa Dinamo u Maksimiru, bit će to daleko najveća senzacija u povijesti ovoga natjecanja, ali taj detalj neće sputati kurilovečki duh. Pa će Zdenko Sovina u televizijske kamere sa smiješkom otkriti:
– Uoči ždrijeba imali smo tri želje: prva je Dinamo u četvrtfinalu, druga Hajduk u polufinalu, a treća Gorica u finalu!
U prijevodu, Kurilovec je na tri utakmice od trofeja.
– Odličan je plan – sa smiješkom kaže i trener Senad, uz dodatak:
– Možemo mi pričati što god hoćemo, sve do onog trenutka kad utakmica počne. A onda će igrači na terenu najbolje osjetiti što je Dinamo i koliko se mi s njima možemo nositi, odnosno što možemo napraviti da se prezentiramo u što ljepšem svjetlu.
U ljepuškastom svjetlu prezentirao se Kurilovec i cijele ove jeseni, koja je okončana s 2-2 protiv Tigra iz Svete Nedelje. Igralo se u Rakitju, bio je to gorički trenerski obračun, Senad s jedne i Damir Grlić Cico s druge strane, a na kraju je svakome pripao po bod. I Kurilovec je jesen zaključio na šestome mjestu 3. NL Centar.
– Našu polusezonu pratilo je i dosta okolnosti koje nam nisu išle na ruku. Imamo u rosteru 24 igrača, ali morali smo se jako puno “krpati” zbog velikog broja ozljeda i suspenzija, tako da smo i kod Cice došli s prepolovljenim igračkim kadrom. Unatoč tome, sustav koji smo stvorili omogućio nam je da do kraja ostanemo postojani, koncentrirani i fokusirani da izvučemo najviše što smo mogli u ovom trenutku – kazao je Senad i dodao:
– Utakmica je bila živopisna, vratili smo se od minus dva do iksa, a pritom je kod rezultata 2-2 imamo i mi situacija za otići u pobjedu, odnosno izgubiti… Na kraju ne znam tko je koga više grlio, ja Cicu ili on mene, jer smo na kraju svi bili zadovoljni što smo po nešto uzeli, odnosno svatko po bod.
I to je bilo to od kurilovečke nogometne jeseni. Ostaje još samo u petak odraditi domjenak, pa slijedi kratki rastanak i punjenje baterija. Neophodno punjenje baterija, jer pred Kurilovčanima je izazovno proljeće… Koje će tog 4. ožujka imati i svoj Dan D!
Hrvatski rukometni klub Gorica iz Velike Gorice provodi sportsko-edukativni i preventivni program ”Loptom preko granice”, sufinanciran od Ministarstva turizma i sporta, s jasnim ciljem da djeci i mladima omogući međunarodno sportsko iskustvo, unaprijedi njihove socijalne i timske vještine te potakne fairplay i odgovorno ponašanje.
Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica
Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica
Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica
Program (od 01. listopada do 31. prosinca 2025.) je potpuno besplatan i namijenjen je djeci od 11 do 17 godina, uključujući i djecu s teškoćama u razvoju. Kroz pripremne treninge, prijateljske utakmice i edukativne radionice – od fair playa, komunikacije i poštovanja protivnika do sigurnosti u sportu – mladi sportaši uče kako se ponašati na terenu i izvan njega.
Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica
Velika Gorica, 08.12.2025. HRK Gorica provodi program Loptom preko granice. Foto: HRK Gorica
Vrhunac programa je sudjelovanje na međunarodnom rukometnom turniru u Velenju (Slovenija), od 19. do 21. prosinca, gdje djeca razvijaju sportske, emocionalne i socijalne kompetencije u stvarnom međunarodnom okruženju. Program ”Loptom preko granice” stvara novu generaciju mladih sportaša koji igraju hrabro, odgovorno i s poštovanjem – jer rukomet je više od igre, on je prilika za rast. (Tekst i foto: HRK Gorica)
Natjecanje 19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026. u organizaciji Zajednice sportskih udruga Velike Gorice i pokroviteljstva Nogometnog saveza Velika Gorica nastavljeno je utakmicama 03. kola na terenu s umjetnom travom u SC Panadić Sport prošle subote (06.12.2025.).
Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon tri kola u konkurenciji mlađih pionira četiri ekipe imaju maksimalnih 9 bodova, prva je Gorica zbog uvjerljivo najbolje gol-razlike, slijede Mraclin, Velika Mlaka 1947 i Buna.
Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ban Jelačić 1 je vodeći u konkurenciji pionira sa 7 bodova, slijede Mraclin i Kurilovec sa po 6 bodova.
Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 06.12.2025. 19.velikogorička malonogometna liga – 03. kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Liga je organizirana za četiri dobna uzrasta: prstići, početnici, mlađi pioniri i pioniri. Prijavljene su ukupno 44 ekipe: prstići 12, početnici 14 (7+7), mlađi pioniri 10 i pioniri 8. Utakmice se igraju sa sastavima 5+1 igrač na terenu, u trajanju od 1×30 minuta. Voditelji Lige: Zlatko Petrac i Stjepan Petrac.
Četvrto kolo je na rasporedu u subotu, 13.12.2025. godine.
Galerija fotografija
19.velikogorička malonogometna liga 2025./2026., 03. kolo