Sport

Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’

Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom

Objavljeno

prije 2 godine

12. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…

U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…

Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.

– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.

Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.

– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.

Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.

– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.

– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…

Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.

– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.

U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…

– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.

Kao klinac bio je veliki hajdukovac.

– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…

Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!

– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.

Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.

– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.

Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…

– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.

Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.

Sport

Goričani prijetili, Zagreb ipak prejak, slijedi derbi braće Mišković

Rukometaši Gorice poraženi su 37-26 od Zagreba u Kutiji šibica, no vječni prvak morao se dobro pomučiti da dođe do ovih bodova. U sljedećem kolu čeka nas županijski derbi u Velikoj Gorici…

Objavljeno

prije 1 sat

23. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Osam dana nakon što su senzacionalno pobijedili našički Nexe, što je za posljedicu imalo i smjenu trenera u Našicama, rukometaši Gorice novu su, za nekoliko razina veću senzaciju, tražili u gostima kod vječnog prvaka Zagreba. I ponovno su odigrali jako dobru utakmicu, prijetili i zadavali glavobolje zagrebašima, no ipak nisu imali dovoljno snage da izdrže do kraja. Ovu ćemo vrstu senzacije, dakle, pričekati do neke sljedeće prilike…

Gorica je u utakmicu ušla sjajno, igrači Zagreba u čudu su se pogledavali u tih prvih 12 i nešto minuta, nakon kojih je semafor u Kutiji šibica pokazivao da Gorica vodi 7-5. Tad je Zagreb sa četiri uzastopna gola preuzeo kontrolu nad utakmicom i rezultatom, da bi se na predah otišlo s visokih 20-13 u korist domaćina.

Međutim, Goričani su odbili odustati, pa su i nastavak utakmice otvorili na visokoj razini. Serijom 5-1 ponovno su zabrinuli favoriziranog protivnika, ali bilo je to kratkog vijeka. Sa šest vezanih golova sredinom drugog dijela Zagreb je otišao na nedostižnih 11 golova prednosti, što je razlika s kojom je utakmica i završila.

Devet golova Gorici je zabio reprezentativac Filip Glavaš, a šest je dodao Mateja Dodić. Kod Gorice je prvi strijelac bio Jakov Neralić sa šest golova iz šest pokušaja, po četiri komada zabili su Marko Grubišić i Lucas Pitt, a po tri Andro Lopac i Maksimilijan Jurić. Hendikep je za Goricu bilo neigranje kapetana Hrvoja Cekovića, pa ćemo vjerovati da bi s njim u sastavu sve skupa bilo još malo neizvjesnije.

Unatoč tome, trener Matej Mišković i u ovoj je utakmici imao dovoljno dobrih elemenata za koje se može uhvatiti. Gorica je dobra, raspoložena, spremna za sve izazove, što ćemo imati prilike vidjeti i u jednoj posebnoj utakmici koja slijedi. Naime, u sljedećem kolu Goričani će na svom parketu dočekati Dugo Selo u županijskom derbiju, ali i u – bratskom derbiju! Na klupi Gorice je Matej Mišković, a na klupi Dugog Sela njegov brat Dominik…

Nastavite čitati

Sport

Pet žutih minuta: Košarkaši u Trnskom prosuli vodstvo u završnici

Košarkaši Gorice poraženi su na gostovanju kod Zagreba 91-80, pri čemu je u završnim minutama domaćin napravio seriju 21-3 te zasluženo došao do pobjede

Objavljeno

prije 2 sata

23. veljače 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Niz od tri pobjede (Amfora, Vrijednosnice Osijek, Crikvenica) u Trnskom je prekinut niz košarkaša Gorice, koji su morali čestitati rivalima iz KK Zagreba u utakmici 19. kola Prve lige. Nažalost, i ovoga su puta naši košarkaši u završnih pet minuta potonuli u poraz. Nakon vodstva 77:70 dogodio se neobjašnjivi pad u igri Goričana, što su domaći košarkaši kaznili serijom 21:3 i uzvratili za poraz iz prvog dijela sezone.

Zagreb je sredinom druge četvrtine imao plus devet (40:31), a nešto bolje prvo poluvrijeme sastav Ante Samca pretvorio je u prednost na odmoru 47:43. U trećoj četvrtini na krilima Borne Dramalije, koji je ubacio tri trice, Gorica je napravila preokret i stigla do prednosti 65:56.

Zakucavanjem Nike Rimca u posljednjih pet minuta zakoračili su igrači trenera Miljkovića s prednošću 77:70. Tada je uslijedila serija Zagreba koju su kreirali Kristijan Joksimović, Filip Bundović i Joshua LeBlanc za konačnih +11 (91:80).

– Zagreb je fizički dominantniji u odnosu na nas i u završnici su nas otjerali od koša. Zaslužena njihova pobjeda jer su u završnici bili bolji i sretniji. Mi smo nažalost propustili jednu pobjedu i moramo se okrenuti novim susretima – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

Filip Bundović s 27 poena predvodio je Zagreb, za koji su dvocifren napadački učinak imali još Dorian Jelenek (16), Nino Žarković (14), Kristina Joksimović (12) i Joshua Leblanc koji je uz 10 poena imao i 16 skokova. U našim redovima 20 poena Nike Rimca, 19 Borne Dramalije te 14 Pavala Turića koji je imao 10 skokova i 7 ukradenih lopti.

Nastavite čitati

Sport

Mladost – pozitivna ludost! Gorička budućnost “pomela” snijeg pa onda i Hajduk

Juniori HNK Gorice pobijedili su vršnjake iz Hajduka 1-0, golom Mihaela Kelave, jednog od igrača koji služe kao pokazatelj što se u klubu radi i planira. Blistali su i Frigan, i Lojen, i Kučiš, ali i svi ostali…

Objavljeno

prije 2 sata

23. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nogometno ludilo pustilo je korijenje ove nedjelje prijepodne na Gradskom stadionu! Jutro poslije pobjede seniora u Puli moglo se spavati na lovorikama, uživati u velika tri boda, ali u svijetu HNK Gorice imali su važnijeg posla. Juniori su, naime, na svom terenu dočekivali splitski Hajduk, odlučni da naprave sve što je potrebno da se nadovežu na starije kolege i do kraja upotpune jedan poseban vikend našega kluba…

Prvo okupljanje zakazano je za subotu, kad je na programu bilo – čišćenje snijega! Nije ga bilo previše, ali bilo ga je dovoljno da se svi moraju okupiti i očistiti teren kako bi sve bilo potpuno spremno za nedjelju u 11 sati, termin određen za “kreševo” s vršnjacima iz Splita. Činjenica da je Hajduk ove sezone već upisao četiri remija i tri poraza nudila je priliku, a tu je priliku trebalo “samo” pretvoriti u ono u što su je gorički klinci uspjeli pretvoriti. U veliku pobjedu.

Trener Denis Banić, snazi protivnika unatoč, nije odstupio od svojih, ali i klupskih principa. U početnih 11, u konkurenciji igrača rođenih 2007. godine, tako su se našla sva tri gorička wunderkinda: Mihael Kelava i Juraj Frigan rođeni su 2009. godine, a golman Lovro Lojen čak je tri godine mlađi od ostalih, jer njemu je i dalje samo 15 godina?!

– Uh, ovaj mali je strašan… – moglo se čuti i s klupe Hajduka u trenucima kad je Lojen autoritativno i frajerski izlazio na centaršuteve, kad je zaustavljao sve opasne napade Splićana.

Trenutak odluke dogodio se u 55. minuti, kad je jedan od nabrojanih, 16-godišnji Mihael Kelava, pronašao prostor i način, poslao loptu u Hajdukovu mrežu i osigurao velika tri boda. Odradili su pritom svoj dio posla svi uključeni u ovu utakmicu, i Fabijanić, i Perković, i Sumbuljević, i Kuzmanić, i Prgomet, i Kasumović, i Orešković… S klupe su ulazili Nevjestić, Rujnić i Rivić, no jedan igrač zaslužuje poseban odlomak.

Stjepan Kučiš, naime, odigrao je četiri minute plus nadoknada dan ranije u Puli, u seniorskoj pobjedi, da bi već sljedećeg jutra, nedovoljno naspavan, ali uvijek maksimalno željan nogometa, zaigrao i za juniore. Kad god se to događalo ove sezone, Štef je bio briljantan, kod njega nema ni traga bilo kakvog razmišljanja o “degradaciji” kad ga se spusti među juniore, a tako je bilo i ovoga puta. Blistao je, razigravao i razgrađivao, kvalitetom i sad već nakupljenim seniorskim iskustvom vodio svoju momčad prema pobjedi, čime je još jedanput pokazao da je riječ o igraču koji MORA biti budućnost našega kluba.

Mogli bi to biti i mnogi drugi dečki iz ove generacije, među kojima su i neki koji su prošli seniorske pripreme ove zime, ali naravno da će sve biti na njima. Ovom su pobjedom došli na osmo mjesto tablice, istovremeno se provode klupski projektu i ostvaraju rezultati, a to je doseg vrijedan pažnje, pozornosti i – dubokog nakona. Hajduk je, dakle, pao, a sljedeći izazov je Varaždin u gostima idućeg vikenda.

Bravo, klinci!

Nastavite čitati

Sport

Ne može nam nitko ništa… Dominacija sjajne Gorice na Drosini!

Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 u gostima sa sigurnih 2-0, u utakmici koja je bila po guštu svih goričkih navijača, ali i trenera Marija Carevića. Sjajan je bio Domagoj Pavičić, strijelac i asistent…

Objavljeno

prije 2 sata

23. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Umorile su nas u prethodna dva kola priče o suđenju, takvom da se čak i kod najvećih protivnika teorija zavjere krenula rađati ideja da netko iz nekog razloga želi Goricu gurnuti niz stepenice, a u takvoj atmosferi trebalo je otići u Pulu. Na neugodno gostovanje, na kojem Gorica u posljednje vrijeme i nema previše uspjeha, ali tko te pita… Vukovar je dan ranije prišao na samo tri boda minusa i na Aldo Drosini je preostalo jedino dati najbolje od sebe.

I Gorica je učinila upravo to! Odigrala je naša momčad fenomenalnu utakmicu u Puli, neće pretjerati oni koji ustvrde da je to bila možda i najbolja partija cijele ove sezone, ne zaboravljajući pritom da je ova sezona donijela i pobjede protiv Dinama u Maksimiru i Hajduka u Velikoj Gorici. U Puli je, naime, sve izgledalo baš onako kako navijači Gorice žele da njihova momčad izgleda. Čvrsto, organizirano i neprobojno otraga, nadahnuto, razigrano i efikasno prema naprijed.

Istra je svoju prvu i jedinu ozbiljnu priliku imala u 93. minuti, bio je to udarac glavom nakon kornera, no do tad je Gorica već sve riješila. Dogodilo se to na krilima razigranog Domagoja Pavičića, koji je u ovakvom izdanju ogromno pojačanje za Goricu, ali svoje su odradili i svi ostali. Od Matijaša, Filipovića i ekipe u defenzivi, preko Poza i Kavelja u sredini, sve do kapetana Pršira i Nigerijca Wisdoma Sulea, koji je upisao prvi start. Sve u svemu, više nego zaslužena tri boda.

Do njih je “ponos grada” došao unatoč novih sudačkim pokušajima da se ovdje nešto ospori. Iako za to naizgled nije bilo previše razloga, kod oba gorička pogotka tražilo se nešto što bi ih moglo učiniti nevažećima. Dali su ljudi sve od sebe, treba im čestitati na trudu, ali nisu uspjeli iskopati argumente da dodatno otežaju posao našim nogometašima. Jer, kad su ovakvi, ne može im nitko ništa…

Gorica je puno bolja momčad bila od prve sekunde ogleda s protivnikom koji je ove zime ostao bez Lawala, Koskija, a koji dan uoči ove utakmice i bez kapetana Marešića. Sve te detalje Goričani su koristili na najbolji mogući način, stvarali su prilike, a onda i poveli u 41. minuti, nakon što je Pavičić pogodio na asistenciju vrlo zanimljivog Nigerijca iz vrha napada.

Točka na i stavljena je u 77. minuti, kad je Pavičić preuzeo ulogu asistenta, a svoj novi gol, peti u ovom prvenstvu, postigao fenomenalni Jurica Pršir, od ove subote najbolji strijelac Gorice. Zabilježili smo usput i stativu koju je pogodio Sule, imala je Gorica i još nekoliko dobrih prilika, a sve skupa bilo je jako dobar razlog za zadovoljstvo trenera Marija Carevića.

Važnost ovih bodova ne treba posebno pojašnjavati, s ova nova tri Gorica je pobjegla na plus šest u odnosu na Vukovar, ali i na plus devet u odnosu na očajni Osijek, koji je od kluba kojem nije mjesto na dnu postao vrlo ozbiljan kandidat za ispadanje iz lige. Međutim, to su stvari kojima se u Gorici neće baviti. Fokus je na samima sebi, počevši od prve sljedeće utakmice.

A ta prva sljedeća je – opaka! Nakon što su zabili po četiri komada Istri i Varaždinu, Goricu će u Maksimiru dočekati raspucani igrači Dinama, koji i dalje pamte onaj poraz iz jesenskog dijela prvenstva. Za njih će ta utakmica biti dodatni motiv, a za Goričane će ta utakmica biti – putokaz. S vjerom u sebe, sa stavom da se može, sve opcije bit će otvorene i ovoga puta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac se golijadom plasirao u slijedeće kolo

Objavljeno

prije 2 sata

23. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac se u 1/16 finala Kupa Grada Velika Gorica visokom pobjedom 9:0 u susretu s Vatrogascem iz Kobilića plasirao u slijedeću rundu ovog natjecanja.