Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’
Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom
Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…
U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…
Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.
– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.
Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.
– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.
Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.
– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.
– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…
Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.
– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.
U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…
– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.
Kao klinac bio je veliki hajdukovac.
– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…
Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!
– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.
Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.
– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.
Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…
– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.
Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.
Šahisti ŠK Polet Buševec završili su proljetni dio 2. Šahovske lige Centar 2026 na prvom mjestu ljestvice nakon pet odigranih kola, a ključni trenutak sezone bila je uvjerljiva pobjeda nad izravnim konkurentom u borbi za vrh, ekipom ŠD Varaždin, rezultatom 5:1 u posljednjem kolu odigranom 10. svibnja.
Polet je u prvih pet kola upisao niz uvjerljivih pobjeda, protiv Ban Jelačića iz Zaprešića (4½:1½), Samobora (4½:1½), Garešnice (4½:1½) i Braslava Rabara iz Hercegovca (4½:1½), čime je potvrdio stabilnu formu kroz cijeli proljetni dio prvenstva. Natjecanje se nastavlja u rujnu, kada će se odlučivati o prvaku koji izborom prvog mjesta stječe pravo nastupa u kvalifikacijama za 1.B ligu.
U sastavu Poleta tijekom proljeća nastupili su Filip Radenić, Matej Blažeka, Željko Jukić, Petra Kejžar, Goran Radić, Mladen Dejanović, Marijan Rožić, Bruno Kos, Fran Rautner i Tereza Dejanović. Iz kluba ističu kako su rezultati došli kroz čvrste partije protiv jakih protivnika, bez lakih remija.
Posebno se istaknuo Filip Radenić koji je na prvoj ploči ostvario 4,5 boda iz 5 partija te ispunio normu za titulu FIDE majstora.
Tri, dva, jedan, nogomet! Kurilovečka sezona za povijest zaslužila je ljepši kraj…
Niželigaški nogometni vikend donijet će povratak Kurilovca na domaći teren, a nadamo se i povratku pobjedničkim navikama. Mraclin je u gostima, ali u dva niža ranga nude se čak četiri lokalna derbija…
Minimalan poraz od HAŠK-a u prošlom kolu bio je i posljednje gostovanje za nogometaše Kurilovca ove sezone. Ukupno gledajući, nije to bila loša gostujuća kampanja, jer Kurilovčani su polovicu od svojih 30 bodova uzeli baš na gostovanjima, ali malo je koga ta brojka mogla utješiti. Bio je to, naime, treći uzastopni poraz Kurilovca, iza kojega je rezultatski vrlo neuvjerljivo proljeće. Uz dvije pobjede, jedan remi i čak sedam poraza…
Ispalo je tako da polusezona koja je započela najvećom utakmicom u klupskoj povijesti, četvrtfinalom Kupa protiv Dinama na Maksimiru, kultnom stadionu koji će uskoro otići u povijest, ulazi u svoju završnicu u bitno drukčijem, nimalo glamuroznom raspoloženju. A bilo bi šteta da tako i završi. Oksimoronično djeluje da proljeće koje toliko lijepo otvoriš mora vapiti za ljepšim krajem, ali tako se posložilo. I nogometaši Kurilovca u posljednja će tri kola tražiti – iskupljenje.
Sve tri utakmice Kurilovčani će, da stvar bude bolja, igrati na svom Udarniku. Počevši od ove subote, kad će u nešto kasnijem terminu, od 18 sati, Senad Harambašić i njegovi igrači odmjeriti snage sa zagrebačkim Ponikvama. Tjedan dana poslije na Udarnik će doći Cico Grlić i njegov Tigar iz Sv. Nedelje, dok će se posljednji gong čuti posljednjeg vikenda u svibnju, nakon ogleda s Prečkim.
Još četiri utakmice do kraja ima i Mraclin, koji će u 27. rundi 4. NL Središte gostovati u obližnjem Lekeniku, gdje će pokušati isprati gorak okus koji je ostao nakon visokog poraza od Vrbovca na domaćem terenu u prošlom kolu. Na Grabi, s obzirom na tijek ove sezone, jedva čekaju da ona završi, da se sve ovo zaboravi…
U rangu niže, u županijskoj Premier ligi, također ima još puno posla, odnosno još četiri kola za odigrati. U subotu od 18 sati u Mičevcu kod Klasa gostuje Sutla-Laduč, a u nedjelju će u istom terminu Lomnica ugostiti Zrinski, Buni dolazi Kloštar Ivanić, a Lukavec ide kod Lonje. Lokalni derbi igraju se u Gradićima, kojima stiže Polet, a na susjedski derbi do Kuča će prošetati nogometaši Jelačića.
U jedinstvenoj 1. Županijskoj ligi u subotu će Mladost Obrezina gostovati kod imenjaka iz Klinča Sela, a u nedjelju Velika Mlaka kod Pribića, a Dinamo Hidrel u Kraju Donjem. I tu ima lokalnih derbija, u nedjelju od 18 sati Kupa ide na prvaka Posavec, a sjajna Meštrica gostuje u Turopolju.
Utakmica iskupljenja: ‘Imamo se za što boriti, ali imamo i problema…’
Nogometaši Gorice dočekuju Osijek u subotu od 16 sati uz ozbiljne probleme u zadnjoj liniji, pa je moguće da ćemo vidjeti na djelu i kamerunsko pojačanje, a možda i mladog igrača koji strpljivo čeka priliku…
Ne može se često u hrvatskom sportu čuti toliko iskren, otvoren i emotivan istup poput onoga kojim je Mario Carević prokomentirao poraz Gorice od Slaven Belupa u prošlom kolu. Bila je to predstava koja je trenera razočarala u praktički svih aspektima, i zato trener Car nije ni sekunde oklijevao odgovarajući na pitanje što želi vidjeti od svojih igrača u prvoj sljedećoj utakmici.
– Prije svega želim vidjeti da smo glavom, fokusom i koncentracijom u utakmici!
U subotu od 16 sati na Gradskom stadionu kreće sudar s Osijekom, pretposljednjom momčadi lige, a Goričani će jednostavno morati biti potpuno drukčiji nego u Koprivnici.
– Bio sam izrazito ljutit nakon prošle utakmice, jer pojedinci su bili van svega… Prvenstvo nije gotovo, imamo se za što loviti i boriti, želimo biti što bolje pozicionirani i čeka nas vrlo važna utakmica protiv Osijeka, koji je izrazito agresivna momčad, dobro definirana u fazi napada i momčad koja ne prima puno golova. Morat ćemo biti na visokom nivou i strpljivi da bi uzeli nešto iz ovog susreta – istaknuo je Carević.
Problema s ozljedama ima, kao i obično u ovoj fazi sezone, pa će morati trener Gorice kemijati.
– Perić je morao izaći iz igre u Koprivnici, on neće biti u konkurenciji, Filipović je također upitan i vrlo vjerojatno ga nećemo imati, tako da će neki drugi igrači morati uskočiti – najavio je Carević.
Budući da nema ni Matea Leša zbog kartona, ispada da su na raspolaganju samo tri igrača sposobna popuniti pozicije u srcu obrane. Marijan Čabraja nije upitan, moguće je da će debitirati i Kamerunac Hadji Issa Moustapha, a moglo bi se dogoditi i svojevrsno čudo, pa da zaigra Zvonimir Josić, mladi stoper koji drugi i posljednji nastup u ovoj sezoni pamti iz 10. kolovoza?!
Bit će ovo i posljednja domaća utakmica u ovoj sezoni, pa će i to biti važno, oprostiti se od svoje publike pravim izdanjem.
– Svaka sljedeća utakmica je najvažnija. I ona prva u prvenstvu i ova pretposljednja. Ne želim da ni u jednoj utakmici izgledamo onako kako smo izgledali u Koprivnici. Gledamo da svaku sljedeću utakmicu budemo što bolji. Ostala su još dva koračića do odlaska na odmor, a ja želim da na taj odmor odemo sa stilom. I pojedinačno, i klupski. Važno mi je to, moramo biti sportaši do kraja i naći nekakvu osobnu motivaciju, izvući najbolje i najviše iz sebe i odigrati pošteno do kraja. I pokušati skupiti što više bodova. Na tablici smo svi blizu, i dalje možemo napraviti nekakav pomak, ostaviti Osijek iza sebe, biti siguran da nas ne mogu stići. Puno je tu uloga i moramo biti na razini – zaključio je Carević.
Vremenske prilike neće biti osobite, za subotu je najavljeno maksimalnih 12 stupnjeva, uz stopostotnu mogućnost kiše, ali nakon Koprivnice alibija ne bi trebalo biti…
Mogućih prvih 11 za Osijek: Matijaš – Trontelj, Moustapha, Čabraja, Duraković – Pozo, Kavelj – Vrzić, Pršir, Bogojević – Erceg
Graničari iz Kvaternika i dalje nezaustavljivi: ‘Idemo na državno u Vinkovce!’
Djevojčice i dječaci iz velikogoričke OŠ Eugena Kvaternika izborili su nastup na državnom natjecanju u graničaru nakon što su bili najbolji na poludržavnom turniru odigranom u Sisku
Nakon osvajanja gradskog i županijskog natjecanja u graničaru, učenici OŠ Eugena Kvaternika pobijedili su i na poluzavršnom državnom natjecanju. Naime, u Gradskoj sportskoj dvorani Brezovica u Sisku održano je poluzavršno državno natjecanje u graničaru za regiju zapad, u kojoj se natječu Istarska, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija. Domaćin natjecanja bio je Školski sportski savez Sisačko-moslavačke županije.
Sudjelovalo je pet ekipa koje su igrale u dvije skupine. U skupini A natjecali su se predstavnici Istarske, Primorsko goranske i Sisačko-moslavačke županije. U skupini B natjecali su se predstavnici Karlovačke (OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice) i Zagrebačke županije, koju je predstavljala ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.
Ekipa naše, velikogoričke škole pobjedom u skupini ušla je u finale, gdje se sastala sa predstavnikom Sisačko-moslavačke županije i taktički izvrsnom igrom pobijedila, osvojila prvo mjesto i plasirala se na završno državno natjecanje koje će se održati u Vinkovcima od 26. do 28. svibnja. U borbi za treće mjesto ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice je pobijedila predstavnika Istarske županije.
Za pobjedničku ekipu nastupili su: Grgur Zuanović 4.a, Borna Piličić 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Ivan Prahir 4.a, Una Komosar 4.a, Dora Ćosić 4.a, Paula Juranović 4.a, Matea Pavunčec 4.b, Katja Čavar 4.b i Maya Orozović 4.a
Voditelj i trener ekipe bio je profesor Ivica Herceg.
Atletski klub Turopolje istrčao je šesto kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja.
Najbrži na 8 kilometara u muškoj konkurenciji bio je Martin Marčec s vremenom 30:49. Iza Marčeca su na 8 kilometara u muškoj konkurenciji stigli Toni Smiljan (31:47) i Kruno Štriga (32:46)
Na kraćoj muškoj utrci od 4 kilometra najbolji je bio Slavko Parlov, koji je stazu istrčao za 15:14. Drugo mjesto pripalo je Sanelu Fazliću (16:00), a treći je bio Danijel Trgovac (16:42).
Na dionici od 8 km kod u ženskoj konkurenciji, najbolji rezultat je ostvarila Luca Žagar (38:05). Drugo mjesto osvojila je Jasna Mikulić (38:21), dok je treća kroz cilj prošla Jasminka Zvonar (39:10).
Na 4 kilometra kod žena najbrža je bila Pia Teskera s vremenom 15:49, ispred Matee Pokas (18:29) i Kristine Terzić (19:39).