Sport

Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’

Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom

Objavljeno

prije 9 mjeseci

12. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…

U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…

Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.

– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.

Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.

– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.

Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.

– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.

– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…

Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.

– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.

U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…

– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.

Kao klinac bio je veliki hajdukovac.

– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…

Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!

– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.

Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.

– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.

Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…

– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.

Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.

Sport

Strašni juniori “razmontirali” lidera! Čudesna serija traje već 12 utakmica

Juniori HNK Gorice početkom drugog poluvremena su vodili 4-0 u gostima kod vodeće Lokomotive, nakon toga propustili još dvije velike prilike, da bi na kraju završilo pobjedom 4-3 za momčad Ivana Parlova. Niz neporaženosti traje od 2. studenog…

Objavljeno

prije 10 sati

22. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Tjedan dana nakon što su “devastirali” Rijeku na Rujevici i proslavili nevjerojatnu pobjedu 6-1, juniori Gorice su doživjeli svoj posljednji poraz u 1. HNL. Tog 2. studenog Dinamo je u Velikoj Gorici slavio 1-0, golom duboko u sudačkoj nadoknadi prvoga poluvremena, a odmah potom krenula je nevjerojatna serija koja traje i danas.

U sljedećih 12 utakmica, naime, juniori Gorice nisu doživjeli niti jedan jedini poraz. Upisali su četiri remija, ali i osam sjajnih pobjeda, zaključno s onom subotnjom, kad se na Kajzerici dogodilo nešto slično onome što se jesenas zbivalo na Rujevici…

Momčad koju vodi trener Ivan Parlov, naime, gostovala je kod Lokomotive, predvođene nogometašem/trenerom Nikicom Jelavićem. Lokomotiva je, usput rečeno, vodeća u najvišem rangu hrvatskog juniorskog nogometa, ispred Hajduka i Dinama, no ovoga puta su naletjeli na puno bolju momčad.

Igrala se 48. minuta kad je Stjepan Kučiš poslao loptu u mrežu domaćina, a na semaforu je zasvijetlilo gotovo nestvarnih 0-4! Gorica je letjela terenom, nemilosrdno je punila Lokomotivinu mrežu, počevši od 13. minute i gola Benjamina Dulčića. Na 2-0 povisio je Senegalac Arona Fall u 33. minuti, da bi poluvrijeme zaključio Medin Gashi u drugoj minuti nadoknade.

Kad je Kučiš početkom nastavka zaključio poker golova u protivničkoj mreži, bilo je jasno da povratka za “lokose” više nema, da će Jelavićeva momčad doživjeti tek drugi poraz ove sezone! A moglo je sve skupa biti i puno ružnije za domaćina, jer pri tih 4-0 imala je Gorica, odnosno napadač Gashi, još dvije velike prilike, takve da je lako moglo biti i 0-6…

Kad se već to nije dogodilo, Lokomotiva je krenula ovaj poraz činiti podnošljivim. Od 56. minute tako je bilo 1-4, a kozmetičko uljepšavanje poraza dovršeno je golovima u 87., odnosno 93. minuti. Ispalo je tako da je Gorica utakmicu dobila s “tijesnih” 4-3, ali točno je da se ovdje radilo o nogometnoj demontaži najbolje juniorske momčadi u državi.

Trener Parlov i njegovi igrači tako su se dodatno učvrstili na četvrtome mjestu, odmah iza Lokomotive, Hajduka i Dinama, koji ima četiri boda više na trećemu mjestu. Upravo će Dinamo u Maksimiru biti prvi sljedeći protivnik, i to 3. svibnja. Nakon toga preostat će još pet utakmica do kraja prvenstva, što će reći da su i neki dodatni pomaci na tablici apsolutno mogući…

Međutim, bez obzira na konačan rasplet, nema nikakve dvojbe da je ovo još jedna lijepa i uspješna sezona za goričke juniore, koji su Lokomotivu sredili u sljedećem sastavu:

Lukas Jalušić, Patrik Horvat, Ivan Barišić, Ivan Brtan, Benjamin Dulčić, Stjepan Kučiš, Medin Gashi, Arona Fall, Petar Topić, Zvonimir Josić, Fran Kasumović u prvih 11, plus Patric i Franko Jakšić, Jacob Adam Runjić, Georgi Stojanov, Gabriel Đivoje i Fran Stunja.

Dečki rezultate imaju, a posebno važno bilo bi u godinama pred nama dio njih vidjeti i u sastavu prve momčadi, jer to je zapravo temeljni cilj cijele ove priče. Priliku su ovi klinci, prema svemu sudeći, zaslužili.

Nastavite čitati

Sport

Utakmica sve više, igrača sve manje: Na Udarniku i golmani postaju igrači…

Nogometaši Kurilovca odigrali su 0-0 s Tigrom iz Sv. Nedelje na Udarniku i sad je zaostatak za vodećim Lučkim četiri boda. U subotu Kurilovčani gostuju baš u Lučkom, a u ovih 18 dana odigrat će šest utakmica! Sa sve “tanjim” kadrom…

Objavljeno

prije 10 sati

22. travnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na Veliku subotu na Udarniku se i dalje nije razmišljalo o uskršnjoj trpezi, šunka, jaja i mladi luk bili su u drugom planu, jer bila je to blagdanska, ali i radna subota. Nogometaši Kurilovca, naime, lovili su velika tri boda u domaćem sudaru s Tigrom iz Svete Nedelje, protivnikom za kojeg se znalo da će biti tvrd orah, da neće biti nimalo lako, a tako je ispalo. Lovili su Kurilovčani tri, a ulovili jedan bod. Samo jedan…

Bila je to jedna od utakmica u kojima neće pa neće. Kurilovec je bio stabilan, defenzivno čvrst i kompaktan, pa Tigar tu nije mogao previše “gristi”. Ispalo je tako da gosti nisu imali praktički niti jednu ozbiljnu situaciju pred domaćim golmanom Išekom, dok su se s druge strane prilike nizale kao na traci. Nizale i – propuštale. Sedlaček jedanput, pa drugi put, pa treći put, David Pršir, Selman, Šestak, glavom, nogom… Lopta jednostavno nije htjela u gol.

U svemu tome rodila se i solidna količina nervoze, jer uzastopni promašaji najčešće dovedu do toga, a kad je tako, misija postizanja gola odluke postaje sve teža. Završilo je tako bez golova, svakome je pripao po bod, a takav rasplet najviše je razveselio društvo iz Lučkog. Trenutačni lider sad ima jednu odigranu utakmicu više, ali i četiri boda više, što će reći da Kurilovec u pokušajima da se vrati na vrh nema druge nego – pobijediti u Lučkom!

Bit će to, naravno, izuzetno teško, i to iz najmanje tri razloga. Prvo, Lučko igra sjajno proljeće, ljudi u osam utakmica nastavka prvenstva imaju sedam pobjeda i remi. Drugo, Lučko nema problema s kadrom, što se za Kurilovec baš i ne može reći. Treće, za Kurilovec u ovakvoj situaciji baš i nije idealno to što u srijedu, tri dana prije tog teškoga gostovanja, mora odraditi i županijski kup u Bistri…

Ove zime Kurilovčani se nisu pojačavali, čak ni brojčano, a kamoli dodatnom kvalitetom, a to se sad pokazuje jako važnim detaljem. Radočaj i Chikwado su operirani, Ante Banić i Cindrić su također ozlijeđeni, a zbog kartona nije bilo ni Vujnovića. Ukupno su, dakle, nedostajala petorica igrača, a kad u rosteru imaš ukupno 20-ak ljudi, to je ozbiljan udarac.

Pa se dogodi čak i pomalo bizarna situacija da trener Senad Harambašić mora “navlačiti” tu brojku do pristojnih 15 ili 16 igrača za utakmicu, pri čemu posegne i za “prenamjenom” ozlijeđenoga golmana Crnolatec u – igrača! Ovoga puta nije ulazio u igru, ali kako je krenulo, nije nemoguće da se i to dogodi u nekoj od sljedećih utakmica.

A utakmica ima koliko hoćeš! Konkretno, Kurilovec će u 18 dana odigrati čak šest utakmica: Tigar u subotu, Bistra u kupu u srijedu, Lučko u subotu, pa petrinjska Mladost u srijedu, Sava Strmec u subotu, Vrapče u srijedu i Zagorec u subotu… Kaos od rasporeda! A sve to s premalo igrača u kadru, s problemima koji se gomilaju, što će neizbježno utjecati na ambicije, koje će unatoč svemu ostati šampionske.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopolje doma izgubilo od Milke Trnine

Objavljeno

prije 2 dana

21. travnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopolje je u 22. kolu Jedinstvene 1. županijske nogometne lige (J1.ŽNL) izgubilo od Milke Trnine rezultatom 0:3! Rezultat je iznenađujući obzirom na činjenicu da je do ove utakmice Turopolje bilo bolje plasirano od momčadi iz Vezišća.