Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’
Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom
Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…
U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…
Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.
– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.
Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.
– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.
Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.
– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.
– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…
Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.
– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.
U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…
– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.
Kao klinac bio je veliki hajdukovac.
– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…
Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!
– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.
Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.
– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.
Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…
– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.
Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.
Stolnotenisači HSTK Velika Gorica pobijedili su u 1.HL Muški Zapad u 2. kolu nove sezone 2025./2026. timove STK Sveta Nedjelja 4:0 i STK Dugo Selo 4:1. Gorički stolnotenisači su nakon dva kola i tri odigrana susreta na prvom mjestu sa 6 bodova i meč razlikom 12:2.
Velika Gorica, 07.10.2025. Prva liga muki zapad 2025./2026., 02.kolo. Foto: David Jolić/cityportal; HSTK VG
Domagoj Elger je dominirao sa 4 pojedinačne pobjede i dvije u paru, Marko Habijanec dodao je dvije pobjede, a jednu i Marko Vračan, koji je zamijenio zbog zdravstvenih problema odsutnog Antu Jakića.
Seniori u idućem 3. kolu (25.10.2025.) opet imaju dupli program na gostovanju: igraju u Donjoj Stubici odnosno Zaboku.
Galerija fotografija
Prva hrvatska liga zapad muški 2025./2026., 02. kolo
STK Sveta Nedjelja (Strmec) – HSTK Velika Gorica 0:4 (3:12 116:156)
Antonio Radenić – Marko Habijanec 1:3, Matej Lacković – Domagoj Elger 1:3, Oliver Poljak – Marko Vračar 1:3, Radenić / Poljak – Habijanec / Elger 0:3.
STK Dugo Selo – HSTK Velika Gorica 1:4 (4:12 115:157)
Antonio Brakus – Marko Habijanec 0:3, Krunoslav Belić – Domagoj Elger 1:3, Matej Murat – Marko Vračan 3:0, Brakus / Belić – Elger / Habijanec 0:3, Brakus – Elger 0:3.
U subotu, 4. listopada, atletičari Maraton Kluba Velika Gorica nastupili su Pojedinačnom prvenstvu Hrvatske u cestovnom hodanju u Zagrebu te Pojedinačnom prvenstvu starijih kategorija u Varaždinu. U konkurenciji najboljih hrvatskih atletičara i hodača, Velikogoričani su se istaknuli odličnim plasmanima, osobnim rekordima i medaljom.
Na državnom prvenstvu u hodanju na 20 kilometara, održanom u Zagrebu, Jasminka Zvonar osvojila je četvrto mjesto s vremenom 2:14:00. Unatoč tehničkoj pogrešci zbog koje je dobila dvominutni penal, Zvonar je ostala u borbi za postolje do samog kraja utrke.
Berislav Devčić zauzeo je peto mjesto s rezultatom 2:29:00, odradivši stabilnu i tehnički čistu utrku, čime je potvrdio dobru formu i kontinuitet nastupa.
Istoga dana u Varaždinu, mlade snage kluba nastupile su na prvenstvu starijih kategorija, gdje su ostvarile niz osobnih rekorda i zapaženih rezultata u različitim disciplinama.
U utrci na 200 metara mlađa kadetkinja Ana Bedeković istrčala je osobni rekord s vremenom 32,25 sekundi. Gloria Karlović nastupila je na 200 metara (34,17 s) i u skoku u dalj (3,98 m), dok je Denis Kujundžić u istoj disciplini ostvario novi osobni rekord (32,14 s) te skočio 3,48 metra u dalj.
Na 1000 metara kadetkinje Iva Jurić (3:35,13), Vita Plešelić (3:39,52) i Katarina Jurić (3:57,64) pokazale su odličnu formu, a Iva i Katarina upisale su i osobne rekorde. U bacanju vorteksa mlađa kadetkinja Ana Trčak osvojila je treće mjesto s rezultatom 45,40 metara, donijevši klubu i jedinu medalju iz Varaždina.
Vrijeme za pobjede: Nogometašice Gorice utrpale sedam komada u Puli
Nakon teškog otvaranja sezone, prožetog porazima od objektivno prejakih protivnica, nogometašice Gorice upisale su prvu pobjedu. U pobjedi 7-0 kod Istre 1961 dvije igračice postizale su po dva gola…
Raspored utakmica, ali i aktualni odnosi snaga, posložili su se tako da su nogometašice Gorice u novu sezonu ušle proživljavajući – poraze. Na trenutke i prilično visoke poraze, frustrirajuće za igračice trenera Marka Biljana, ali ovog vikenda konačno su dočekale svoj trenutak.
Ostavile su Goričanke iza sebe tijesan i nezaslužen domaći poraz od Osijeka (2-1), nešto uvjerljivije od Dinama (0-3) i Međimurja (0-4), bolno uvjerljiv od Agrama (0-8), pa relativno prihvatljiv od vodećega Hajduka u prošlom kolu (2-5). Stajala je tako nula na tablici uz ŽNK Goricu sve do šestoga kola. I prvog ogleda s protivnikom protiv kojeg cure nisu potpuni autsajder.
Istra 1961 novak je u ligi, a njezini dosadašnji rezultati govorili su da će ovoga puta Gorica biti veliki favorit. Puležanke nisu spremne ušle u najviši rang, ne mogu se u njemu ni s kim nositi, pa tako ni s Goricom. Završilo je 7-0 na gostovanju u istarskoj metropoli, a moglo je biti i još uvjerljivije.
Seriju je otvorila Andreja Šćukanec-Hopinski u devetoj minuti, desetak minuta poslije na 2-0 je povisila Eva Pernar, a u završnici prvog dijela treći gol postigla je Lucija Vrdoljak.
Deset minuta nastavka moralo je proći do prvog sljedećega gola, na 4-0 povisila je Anja Miočinović, a ista igračica zabila je i za okruglih 5-0 u 68. minuti. Svoj drugi gol zabila je i Eva Pernar četiri minute poslije, da bi konačnih 7-0 kompletirala kapetanica Perica Cicijelj u devetoj minuti nadoknade.
Nula tako više nije aktualna, prva tri boda su u džepu, a ovom su pobjedom vjerojatno i iščeznule bilo kakve strepnje oko ostanka u ligi. A to je u aktualnim okolnostima ipak najvažnije…
U sljedećem kolu Gorica će imati novu veliku priliku da dođe do bodova, budući da će protivnik na kraju prvoga kruga prvenstva biti nogometašice Splita, koje također pripadaju u donji dom. Uspiju li naše nogometašice doći do nove pobjede, naznačit će vrlo snažnu kandidaturu za šesto mjesto, prvo sljedeće nakon petorke trenutačno nedodirljivih.
Gorička para stolnotenisačica Mirjana Lučić, članica Parastolnoteniskog kluba USPON, osvojila je brončanu medalju na Para Elite turniru održanom u Brazilu. U kategoriji 9-10 Mirjana je odličnim igrama osigurala plasman među tri najbolje natjecateljice turnira.
U grupnoj fazi natjecanja Lučić je ostvarila tri pobjede, nad Brazilkom Jennyfer Parinos rezultatom 3:2, Španjolkom Mariom Miguélez 3:1 te domaćom predstavnicom Mariom Limom 3:0, čime je zauzela prvo mjesto u skupini.
S istim uspjehom nastavila je i u četvrtfinalu te bez većih poteškoća svladala Čileanku Joseline Yevenes s uvjerljivih 3:0. Međutim, u polufinalu ju je zaustavila favorizirana Mađarica Alexa Szvitacs, koja je slavila s 3:0, no Mirjana je time osigurala vrijedno treće mjesto i brončanu medalju.
Je’n, dva, tri – pobjeda! Kurilovec iz četvrtog pokušaja prvi put slavio doma
Nogometaši Kurilovca pobijedili su Ravnice 3-1 na svom travnjaku, uz pogotke Starčevića, Sedlačeka i Davida Pršira. Prva je to pobjeda Kurilovca na Udarniku u prvenstvu, ali i dobar poticaj uoči onoga što slijedi
Tjedan dana nakon traumatičnoga gostovanja u Zaprešiću, gdje su Kurilovčani doživjeli prvi gostujući poraz ove sezone, na Udarnik su stigle Ravnice. A stigao je i trenutak za prvu domaću pobjedu u prvenstvu… Čistu, sigurnu i uvjerljivu pobjedu, čak i nešto uvjerljiviju nego što sugerira tih konačnih 3-1.
Trener Senad Harambašić zajedno sa svojim igračima gorio je od želje da se konačno skine to “prokletstvo” domaćeg terena. Dolazak protivnika koji je u tom trenutku bio posljednji na tablici djelovao je kao idealna prilika da se takvo što i dogodi, a Kurilovčani su očekivano i isporučili.
Pokušaji da se probije gostujući blok završavali su neuspješno sve do 28. minute, kad je Fabijan Starčević uspio poslati loptu u mrežu i odvesti svoju momčad u nešto mirnije vode. Bilo je istoga trenutka jasno da je za potpuni mir potreban još jedan gol, a on se dogodio u smiraj prvog poluvremena. Kurilovec je u posljednjoj minuti prvog dijela dobio kazneni udarac, a u trenucima kad ga je Luka Sedlaček pretvorio u povećanje vodstva već je krenula i sudačka nadoknada.
S dva pogotka kapitala Kurilovec je u nastavak ušao odlučan da što prije otkloni i posljednje dvojbe koje su eventualno mogle postojati, a to smo dočekali nakon nešto više od sat vremena igre. David Pršir pogodio je za velikih i nedostižnih 3-0 u 63. minuti, pa je preostalo samo mirno utakmicu privesti kraju. To su Kurilovčani i učinili, bez obzira na autogol Frana Vujnovića na ulasku u sudačku nadoknadu, jer tu se radilo samo o kozmetici, budući da je poraz Ravnica ispao za nijansu manje uvjerljiv.
Kurilovec se tako vratio na šesto mjesto tablice u 3. NL Centar, sa sedam bodova manje od vodećeg Zagorca, a u sljedećem kolu čeka ih prilično zahtjevan zadatak. Na redu je gostovanje kod Mladosti u Petrinji, a tamo nikad i nikome nije lako…