Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’
Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom
Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…
U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…
Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.
– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.
Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.
– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.
Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.
– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.
– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…
Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.
– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.
U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…
– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.
Kao klinac bio je veliki hajdukovac.
– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…
Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!
– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.
Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.
– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.
Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…
– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.
Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.
Atletičarke AK Maraton Velika Gorica nastupile su u nedjelju, 17. svibnja, na natjecanju u Varaždinu, gdje su s četiri predstavnice ostvarile solidne rezultate, uključujući i jednu medalju. Najuspješnija je bila Nelli Komljenović, koja je u skoku u dalj u kategoriji WU14 osvojila treće mjesto i broncu rezultatom 4.66 metara.
Komljenović je dodatno nastupila i na 60 metara, gdje je zauzela 13. mjesto s vremenom 8.87 sekundi. Vrijedi naglasiti kako je nastupala u starijoj dobnoj skupini te bila među najmlađim natjecateljicama u konkurenciji.
U kategoriji WU16 Vita Plepelić trčala je 600 metara i osvojila osmo mjesto s rezultatom 1:58.63, dok je Gloria Karlović u bacanju koplja zauzela sedmo mjesto s hicem od 18.26 metara. Također, Ema Gilja natjecala se na 200 metara s preponama u kategoriji WU14 te završila na 11. mjestu s rezultatom 32.73.
Nogometašice Gorice su u 09. posljednjem kolu Magenta lige 2025./2026. – Play out izgubile od Osijeka 0:3. Golove za gostujuću ekipu postigle su kapetanica Katarina Đukić, Lucy Elizabeth Stefenelli i autogol Nike Tokić.
Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out – 09.kolo: HNK Gorica – ŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out – 09.kolo: HNK Gorica – ŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaće su se dobro držale do 27. minute i onda je nakon ubačaja s lijeve strane lopta pogodila Tokić i završila u mreži za 0:1. Velika gužva u sudačkoj nadoknadi rezultirala je pogotkom Đukić, a domaće su prosvjedovale zbog navodnog prekršaja, sutkinja je pokazala na centar.
Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 17.05.2026. Magenta liga 2025./2026. Play out -09.kolo: HNK Gorica – ŽNK Osijek 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Osijek je i u drugom poluvremenu imao veći posjed lopte te je povisio vodstvo golom snažne Von Stefenelli na konačnih – 0:3!
Galerija fotografija
Magenta liga 2025./2026. Play out – 09. kolo
HNK Gorica s.d.d. – ŽNK Osijek 0:3 (0:2)
Velika Gorica. Gradski stadion (glavni teren). Gledatelja: 50. Nedjelja, 17.05.2026., 17:30 sati. Glavna sutkinja: Elizabeta Rengel (Varaždin). Pomoćne sutkinje: Maja Brozović i Paola Čabraja (obje iz Zagreba). Delegat: Andrija Korenika (Vrbovec). Strijelci: 0:1 – Tokić (27-ag), 0:2 – Đukić (45+1), 0:3 – Von Stefenelli (78).
GORICA: Vidrih, Belajsa (od 78. Cvetković), Godinić (cap.), Ožbolt (od 78. Šagovac), Tokić, Crnković (od 46. Stipetić), Pernar Curić, Resanović (od 81. Rimac), Perić, Vrdoljak, Ćurić. Trener: Marko Biljan.
OSIJEK: Ivanova, Žuljević (od 81. Sičaja), Alajbegović, Von Stefenelli, Đukić (cap.), Popić, Ereš, Krunić (od 62. Michieli Tomić), Barišić, Korimova, Unal. Trener: Robert Špehar. Pomoćni trener: Igor Kovačević.
Velikogorički Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” vratio se iz Sarajeva s velikim rezultatom, dvije natjecateljice, Petra i Sanja, osvojile su srebrnu medalju na Europskom kata prvenstvu održanom ovog vikenda u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
Goričke predstavnice nastupile su u kategoriji Adapted Nage no Kata 1B Ne shisei, u kojoj su odličnim nastupom izborile drugo mjesto i tako Hrvatskoj donijele još jedno europsku medalju.
Lider Kloštar napravio je veliki korak prema naslovu prvaka Premier lige NSZŽ uvjerljivom 1:4 pobjedom na gostovanju kod Bune u 29. kolu prvenstva. Domaćin je odlično otvorio utakmicu i poveo već u 8. minuti kada je Matija Čumpek glavom pogodio nakon kornera za 1:0. Ipak, vodstvo Bune trajalo je kratko. U 16. minuti Kristian Uzelac, također nakon ubačaja iz kuta, glavom poravnava rezultat na 1:1.
Ključni trenuci dogodili su se početkom drugog poluvremena. Uzelac je u 48. minuti preciznim udarcem s lijeve strane pogodio dalji kut domaćeg vratara Vidovića za preokret i vodstvo Kloštra 1:2. Samo tri minute kasnije isti igrač ponovno se upisao među strijelce i kompletirao hat-trick za 1:3 gostiju. Konačnih 1:4 postavio je Sandi Zulić u 75. minuti nakon asistencije s lijeve strane.
Kloštar je do kraja kontrolirao susret i zasluženo stigao do nove pobjede. Pet kola prije kraja prvenstva Kloštar se tako učvrstio na vrhu ljestvice s četiri boda prednosti ispred drugoplasirane Sutle-Laduč.
PREMIER LIGA NSZŽ, 29. kolo
BUNA – KLOŠTAR 1:4
Igralište u Maloj Buni. Gledatelja 100.
Sudac: Mihael Krvarić (Vrbovec). Pomoćnici: Juraj Mikšec i Vito Baša.
BUNA: Vidović, Jukić (od 80. J. Čumpek), Žlebečić, Stipančić (od 74. Zlodi), Đurašin, Gorenc (od 64. Kalisar), Huđber, Đuretić, M. Čumpek (od 60. Justin), Đurašić (od 60. Mrkonjić), Vukašinec (od 74. Škojc). Trener: Mario Đuretić.
KLOŠTAR: Tokić, Bukvašević, Mosković, Jagodin (od 72. R. Agatić), Dodić, Brkić (od 77. Jelavić), Zulić (od 77. Pagadur), Uzelac (od 61. Prelec), Pavlović (od 77. Zelić), Čačić, I. Agatić. Trener: Emanuel Benković.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
Gorički mat u dva poteza, oproštaj od kapetana i pozdrav novom klincu
Nogometaši Gorice pobijedili su Osijek 2-0 u posljednjoj domaćoj utakmici ove sezone, ujedno i posljednjoj utakmici kapetana Jurice Pršira u dresu njegova kluba. Debitirao je 16-godišnji Mihael Kelava…
Vremenske prilike bile su puno više jesenske nego proljetne, kiša je pljuštala cijeli dan, pa je ispalo da posljednja domaća utakmica nogometaša Gorice u ovoj sezoni nije imala prikladan dekor. Ono malo gledatelja okupljenih ispod krova zapadne tribine imalo je tako priliku u miru vidjeti koliko se novi travnjak dobro nosi s velikom količinom padalina, ali i koliko dobro Gorica može igrati samo tjedan dana nakon možda i najlošije partije u sezoni.
Pobjeda protiv Osijeka može se promatrati na taj način, kao potvrda logičnog, da Goričani mogu puno bolje nego u prošlom kolu u Koprivnici, kao pokazatelj vrijednosti ovoga kadra, ali i kao nova potvrda da Osijek definitivno nije što je nekad bio. Možda i nikad lakše razigrani i motivirani Goričani došli su do pobjede u sudaru s klubom sa Opus Arene, pri čemu je sve bilo gotovo – brzopotezno.
Trener Carević najavio je uoči utakmice kako na raspolaganju neće imati Leša, Filipovića i Perića, kako mu iz uže obrane preostaje jedino Čabraja, a na kraju je ispalo da je ispred Matijaša postavio upravo Perića, dok je Čabija ostavio na klupi. U zadnji red gurnuo je tako debitanta Issu Moustaphu, kamerunskog debitanta, ali i veznog igrača Antu Kavelja, koji je dobio prednost ispred mladog stopera Zvonimira Josića. Trontelj i Bogojević držali su bokove, Bakić i Pozo sredinu igrališta zajedno s Prširom i Pavičićem, dok je Ante Erceg zauzeo svoje mjesto u vrhu napada.
I bila je to – dobitna kombinacija. Već u petoj minuti Trontelj je ubacio iz kornera, a Bruno Bogojević lijepo je reagirao na vrhu peterca. Lopta se odbila od Vrbančića, prevarila Malenicu i Gorica je ekspresno povela 1-0.
Već u 12. minuti bilo je i 2-0, i to nakon još jedne sjajne partiture dobrog starog Ante Ercega. Ostalo je puno prostora za njega u jednoj polukontri, a Erca je to mirno i rutinirano pretvorio u povećanje prednosti na, pokazalo se, konačnih 2-0.
Moglo je u nastavku utakmice biti i promjena na semaforu, najbliže smo joj došli u završnici prvog poluvremena, kad je Jelenić pogodio za smanjenje goričke prednosti, no taj je gol poništen nakon intervencije iz VAR sobe. Realno gledajući, ni dan poslije nije potpuno jasno zbog čega je taj gol točno poništen, ali za Goricu je ispalo jako dobro…
U nastavku je Gorica čuvala svoju prednost s velikom razinom sigurnosti i mirnoće, pa je prostora bilo i za neka nova lica, za nekolicinu mladih igrača, počevši od Luke Vrzića, koji je ušao u 64. minuti. U posljednjih desetak minuta priliku je konačno dobio i Josić, koji je u igru ušao zajedno sa svojim najboljim prijateljem Stjepanom Kučišem, i to zamijenivši – Juricu Pršira! Bio je to poseban trenutak, jer sve govori da je to bio posljednji put kad smo kapetana Juru, sad već klupsku legendu, vidjeli u dresu Gorice. Dobio je, naime, četvrti žuti karton, pa će gostovanje na Rujevici u zadnjem kolu propustiti, a zatim će Goricu napustiti… Ugovor istječe, Jura ide dalje.
Jedna priča tako je završila, a druga je malo potom počela. U 89. minuti, naime, uz Francuza Epaillyja ušao je i Mihael Kelava. Klinac kojem je tek 16 godina, dečko koji je nekoliko dana ranije doživio veliko razočaranje nakon što nije pozvan u U-17 reprezentaciju za Euro u Estoniji, ali i talent o kojem će se još pričati. Njegov vršnjak Juraj Frigan debitirao je godinu dana ranije, sad je došao red i na Kelavu.
– Što se tiče mentaliteta i karaktera izgledali smo puno bolje nego u Koprivnici. Teško je, pogotovo u završnoj fazi prvenstva, motivirati ekipu kad se praktički ne boriš za nešto više. Jako dobro prvo poluvrijeme, zabili smo dva pogotka, ali imali smo situacija za povećati vodstvo – rekao je Carević.
Ostalo je, dakle, još 90 minuta ove sezone, još treba odraditi gostovanje kod Rijeke, pa će doći vrijeme za odmor.