Sport

Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’

Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom

Objavljeno

prije 2 godine

12. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…

U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…

Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.

– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.

Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.

– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.

Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.

– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.

– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…

Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.

– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.

U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…

– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.

Kao klinac bio je veliki hajdukovac.

– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…

Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!

– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.

Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.

– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.

Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…

– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.

Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.

Sport

Mraclin slavio protiv Turopoljca i izborio polufinale Kupa NSVG

Objavljeno

prije 20 minuta

15. travnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

U dvoboju domaćeg Turopoljca i Mraclina, čija se momčad u natjecanje uključila u četvrtfinalu, gosti su slavili s 3:1 i izborili plasman u polufinale. Prvo poluvrijeme završilo je bez pobjednika. Mraclin je poveo u 20. minuti pogotkom Ivana Kosa, no samo osam minuta kasnije Filip Saraf poravnava rezultat. U nastavku susreta gosti su potvrdili kvalitetu i riješili pitanje pobjednika golovima Ivana Rajića u 53. te Igora Hajduka u 83. minuti.
Mraclin će u polufinalu 6. svibnja igrati protiv susjednog Poleta iz Buševca, koji je s 2:0 bio bolji od Lukavca. U drugom polufinalu sastaju se Kurilovec, koji se zbog ranga natjecanja tek sada uključuje u Kup, i Buna, koja je u Vukovini minimalno s 1:0 svladala Jelačić.

KUP NS VELIKA GORICA – četvrtfinale

TUROPOLJAC – MRACLIN 1:3

KUČE. Igralište Kneje. Gledatelja 80.
Sudac: Sučić. Pomoćnici: Prpić i Mirenić.

STRIJELCI: 0:1 – I. Kos (20), 1:1 – F. Saraf (28), 1:2 – Rajić (53), 1:3 – Hajduk (83).

TUROPOLJAC: Buđak, Domić, Gogić, Blažičko (od 61. J. Saraf), Bogović, F. Saraf, Jandriš, Matasić, Krasnić, Preradović (od 40. Horvat), Blažev. Trener: Romano Župetić.

MRACLIN: Zagorac, Smolković, J. Domitrović (od 58. Marjanović), Rajić, Matić (od 79. Tokić), Đurašić, Krilić (od 72. Jančić), Brdek, I. Kos (od 79. Godinić), Borovac, Hajduk. Trener: Marko Pancirov.

Nastavite čitati

Sport

Kiša nije spriječila sedamdeset trkača – održano drugo kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja

Objavljeno

prije 9 sati

15. travnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: AK Turopolje/FB

Unatoč laganoj kiši, na jučerašnjem drugom kolu Turopoljske lige cestovnog trčanja u organizaciji AK Turopolje startalo je više od sedamdeset natjecatelja.

Na kratkoj dionici od četiri kilometra najbrži muškarac bio je Slavko Parlov s vremenom 14:31, ispred Sanela Fazlića (16:03) i Zvonimira Brkića (16:21). Kod žena na istoj stazi slavila je Pia Teskera s vremenom 16:18, a pratile su je Kristina Terzić i Željka Kaurić, obje s vremenom 20:00 odnosno 20:29.

Na zahtjevnijoj, osmokliometarskoj dionici, pobjedu kod muškaraca odnio je Martin Marčec s odličnih 29:37, dok je kod žena najbrža bila Jasna Mikulić s 39:34.

U hodanju na četiri kilometra prva je stigla Antonija Marton s 41:43, ispred Martine Marton Fazlić (59:59). Najmlađi sudionici istrčali su 500 metara, a među njima najbrža je bila Roza Biškup s 2:15, ispred Marisa Štrige (2:16) i Eve Biškup (2:19).

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Klasa, VG Boys izgubili od Gradića

Objavljeno

prije 1 dan

14. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 16. kola. Iznenađenje je poraz VG Boysa u susretu s Gradićima te neodlučeno između Kurilovca i Lukavca. Vodeći Klas je i u susretu s Hruševcem demonstrirao svoju super efikasnost.