Sport

Grga se umorio: ‘Dosta je, nakon 67 godina u rukometu, idem u penziju…’

Gorki Grgurev, u velikogoričkim sportskim krugovima poznatiji kao Grga, u opširnom intervjuu za službenu stranicu RK Zagorice, kluba u kojem posljednjih godina radi, otkrio je koliko će se još baviti trenerskim poslom

Objavljeno

prije 2 godine

12. srpnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Svatko tko je u posljednjih pola stoljeća na bilo koji način dotaknuo svijet velikogoričkog rukometa, dobro zna tko je Gorki Grgurev zvani Grga. Mnoge generacije Goričana viđale su i susretale sveprisutnoga Grgu, čovjeka zaljubljenog u svoj sport. Bivši golman, ali i kapetan RK Zagreba, u gorički je rukomet došao 1975. godine, a u sljedećih 49 godina bio je i trener, i pomoćni trener, i trener golmana, i tajnik, i službeni predstavnik…

U posljednjoj fazi svoje rukometne priče, u kasnim šezdesetima, rastao se s HRK Goricom, ali i priključio novom projektu. U našem gradu, znate to već vjerojatno, uz Goricu postoje još dva kluba. Jedan je RK Iluzija, simpatična skupina rukometaša rekreativaca iz dobne kategorije “40 plus”, a drugi je RK Zagorica. Klub kojeg je pokrenuo bivši predsjednik i sportski direktor Gorice Jakov Sučić, pa ga predao u ruke svoga sina Domagoja, alfe i omoge cijele ove priče. Jakov je, usput rečeno, u Livnu osnovao klub pod nazivom RK Rvacka…

Klub je to, vraćamo se sad na Zagoricu, koji okuplja 120 rukometašica i rukometaša, koji se ozbiljno bavi tom djecom, dok seniori pogledavaju prema vrhu trećeg razreda hrvatskog rukometa. A u sve to duboko je involviran upravo Grga. I dalje, neumorno, iako se bliži 77. rođendan.

– Osjećam se dobro. Što se zdravlja tiče, moglo bi biti i bolje, ali moglo bi i gore, tako da se neću žaliti – kaže Grga na početku razgovora kojeg je RK Zagorica objavila na svom YouTube kanalu.

Trebala je to biti i neka vrsta zahvale, jer Grgina rukometna priča, kako sam kaže, bliži se kraju. Najavljivao je to već nekoliko puta, više ili manje ozbiljno, ali ovoga puta čini se da je odluka definitivna.

– Bit ću aktivan još do kraja godine, do našeg tradicionalnog Božićnog turnira u organizaciji kluba. Nakon toga više se neću baviti trenerskim poslom, prepustit ću to mlađima, a ja ću u dvoranu i dalje vjerojatno dolaziti, ali samo kao podrška Domagoju i dečkima – kaže Grga, koji se u najvećem dijelu svoje trenerske karijere bavio golmanima.

Uostalom, ta veza između Grge i vratnica rukometnoga gola rodila se vrlo rano i odmah postala silno intenzivna.

– Prva rukometna utakmica u mojim Vodicama, odakle sam rodom, odigrana je 1957. godine. Okupilo se tu puno svijeta, a ja sam sjedio na zidiću iza gola. Kad su vidjeli da jednoj momčadi nije došao golman, pozvali su mene da uskočim u teren i stanem na gol. Kako sam stao na njega, više ne nisam micao – priča Grga, prisjećajući se te utakmice i tih vremena.

– To su bili baš sami počeci rukometa u Hrvatskoj uopće, a pogotovo u mjestu poput Vodica. Sjećam se da nismo imali ni golove, nego su zabili dva štapa u pod i spojili ih špagom, koja je služila kao prečka. Igralo se u tim počecima na travi, na nogometnom igralištu, ali imali smo mi u Vodicama i betonsko igralište, čak i dvoranu…

Nakon završetka srednje škole došao je u Zagreb na nastavak školovanja, ali to je relativno glatko prolazilo samo u prve dvije godine. Nakon toga majka više nije mogla plaćati dom i 17-godišnji Grga, koji je svoju rukometnu priču nastavio u zagrebačkom Metalcu, morao se preseliti u Osijek.

– Zbog loše ljetine, slabih prihoda od maslina, smokava i ostaloga, morao sam otići kod sestre u Osijek, gdje sam mogao živjeti besplatno. Tamo sam i završio srednju školu, a uz to i branio za osječki Metalac. Jedne sezone čak smo igrali i kvalifikacije za prvu jugoslavensku ligu, a ja sam kao srednjoškolac cijelo vrijeme bio u prvoj momčadi.

U Zagreb se vratio na fakultet, upisao je Ekonomiju i zaposlio se u – Hrvatskom saboru! Radio je tamo sve dok jednom prilikom nije puklo na nogometu…

– Nekakav milicajac, naravno Srbin, tamo došao je k nama u sobu gdje smo gledali Hajduk i Zvezdu, krenuo nešto vrijeđati Hajduk, i ja sam ga potjerao van! I zbog toga dobio otkaz.

Kao klinac bio je veliki hajdukovac.

– Na utakmice u Split znao sam ići i pješke? Put u jednom smjeru trajao je dva dana, ali nije mi to bio problem u to vrijeme… A opet, kad sam došao u Zagreb, redovno sam odlazio i na utakmice Dinama, podržavao i njih, tako da sam ja dobra personifikacija one “Dinamo i Hajduk, dva kluba bratska”…

Uz posao, odnosno probleme na poslu, gurao je Grga i rukometnu priču, koja se kroz Metalac razvila toliko dobro da je sad već nešto iskusniji golman Grgurev došao i do RK Zagreba!

– Kad sam došao u Zagreb, sa 15 godina, u čudu sam gledao onu ogromnu Vukovarsku, sa tramvajem na sredini, sve te zgrade… I krenuo tražiti klub u kojem ću igrati. Pamtim da sam tih dana pročitao u novinama da je RK Zagreb prvak Jugoslavije, u tim trenucima nisam se usudio ni sanjati da ću jednog dana braniti za taj Zagreb. I ne samo braniti, nego biti i kapetan Zagreba! – ponosan je Grga.

Nije u to vrijeme, jasno, Zagreb bio ono što je danas, ali neke posebne trenutke Gorki je ipak proživio.

– Branio sam u prvoj utakmici u tek izgrađenoj Ledenoj dvorani! Organizirana je revijalna utakmica povodom svečanog otvaranja, a ja sam bio na golu. To mi ostaje kao jako draga uspomena – ističe Grga.

Nakon što je 1975. godine riješio stambeno pitanje selidbom u Veliku Goricu, odmah se uključio u velikogorički rukomet. Prošao je na tom putu sve i svašta, raznorazne situacije, lige i razine, a ako ga se pita da odabere omiljeno razdoblje, neće dvojiti ni trenutka…

– Era Jakova Sučića kao predsjednika Gorice! Tad sam prvi put ušli u prvu ligu, klub je sa cijelom jednom generacijom vlastitih igrača, uz nekoliko pojačanja sa strane, ostvario povijesni uspjeh i ušao u Premijer ligu. Stvorila se jako dobra kemija u momčadi, dečki su se jako puno družili, gotovo nakon svakog treninga ostajali zajedno, a zato smo i bili toliko uspješni. A sve to jako je dobro vodio Jakov Sučić, naš kao što i sin Domagoj danas vodi Zagoricu – govori Grga.

Ljubav prema rukometu traje i dalje, i cijelih 67 godina nakon što je skočio s onog zidića i stao među improvizirane stative travnatog terena u Vodicama energija je tu, ali godine čine svoje. Iako, nećemo mu baš do kraja povjerovati kad krene u priču o penziji, jer koliko god nije nepoznato da ima Grga i neke druge strasti, rukomet je ipak najveća.

Sport

Utakmica iskupljenja: ‘Imamo se za što boriti, ali imamo i problema…’

Nogometaši Gorice dočekuju Osijek u subotu od 16 sati uz ozbiljne probleme u zadnjoj liniji, pa je moguće da ćemo vidjeti na djelu i kamerunsko pojačanje, a možda i mladog igrača koji strpljivo čeka priliku…

Objavljeno

prije 7 sati

15. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Ne može se često u hrvatskom sportu čuti toliko iskren, otvoren i emotivan istup poput onoga kojim je Mario Carević prokomentirao poraz Gorice od Slaven Belupa u prošlom kolu. Bila je to predstava koja je trenera razočarala u praktički svih aspektima, i zato trener Car nije ni sekunde oklijevao odgovarajući na pitanje što želi vidjeti od svojih igrača u prvoj sljedećoj utakmici.

– Prije svega želim vidjeti da smo glavom, fokusom i koncentracijom u utakmici!

U subotu od 16 sati na Gradskom stadionu kreće sudar s Osijekom, pretposljednjom momčadi lige, a Goričani će jednostavno morati biti potpuno drukčiji nego u Koprivnici.

– Bio sam izrazito ljutit nakon prošle utakmice, jer pojedinci su bili van svega… Prvenstvo nije gotovo, imamo se za što loviti i boriti, želimo biti što bolje pozicionirani i čeka nas vrlo važna utakmica protiv Osijeka, koji je izrazito agresivna momčad, dobro definirana u fazi napada i momčad koja ne prima puno golova. Morat ćemo biti na visokom nivou i strpljivi da bi uzeli nešto iz ovog susreta – istaknuo je Carević.

Problema s ozljedama ima, kao i obično u ovoj fazi sezone, pa će morati trener Gorice kemijati.

– Perić je morao izaći iz igre u Koprivnici, on neće biti u konkurenciji, Filipović je također upitan i vrlo vjerojatno ga nećemo imati, tako da će neki drugi igrači morati uskočiti – najavio je Carević.

Budući da nema ni Matea Leša zbog kartona, ispada da su na raspolaganju samo tri igrača sposobna popuniti pozicije u srcu obrane. Marijan Čabraja nije upitan, moguće je da će debitirati i Kamerunac Hadji Issa Moustapha, a moglo bi se dogoditi i svojevrsno čudo, pa da zaigra Zvonimir Josić, mladi stoper koji drugi i posljednji nastup u ovoj sezoni pamti iz 10. kolovoza?!

Bit će ovo i posljednja domaća utakmica u ovoj sezoni, pa će i to biti važno, oprostiti se od svoje publike pravim izdanjem.

– Svaka sljedeća utakmica je najvažnija. I ona prva u prvenstvu i ova pretposljednja. Ne želim da ni u jednoj utakmici izgledamo onako kako smo izgledali u Koprivnici. Gledamo da svaku sljedeću utakmicu budemo što bolji. Ostala su još dva koračića do odlaska na odmor, a ja želim da na taj odmor odemo sa stilom. I pojedinačno, i klupski. Važno mi je to, moramo biti sportaši do kraja i naći nekakvu osobnu motivaciju, izvući najbolje i najviše iz sebe i odigrati pošteno do kraja. I pokušati skupiti što više bodova. Na tablici smo svi blizu, i dalje možemo napraviti nekakav pomak, ostaviti Osijek iza sebe, biti siguran da nas ne mogu stići. Puno je tu uloga i moramo biti na razini – zaključio je Carević.

Vremenske prilike neće biti osobite, za subotu je najavljeno maksimalnih 12 stupnjeva, uz stopostotnu mogućnost kiše, ali nakon Koprivnice alibija ne bi trebalo biti…

Mogućih prvih 11 za Osijek:
Matijaš – Trontelj, Moustapha, Čabraja, Duraković – Pozo, Kavelj – Vrzić, Pršir, Bogojević – Erceg

Nastavite čitati

Obrazovanje

Graničari iz Kvaternika i dalje nezaustavljivi: ‘Idemo na državno u Vinkovce!’

Djevojčice i dječaci iz velikogoričke OŠ Eugena Kvaternika izborili su nastup na državnom natjecanju u graničaru nakon što su bili najbolji na poludržavnom turniru odigranom u Sisku

Objavljeno

prije 9 sati

15. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Nakon osvajanja gradskog i županijskog natjecanja u graničaru, učenici OŠ Eugena Kvaternika pobijedili su i na poluzavršnom državnom natjecanju. Naime, u Gradskoj sportskoj dvorani Brezovica u Sisku održano je poluzavršno državno natjecanje u graničaru za regiju zapad, u kojoj se natječu Istarska, Karlovačka, Sisačko-moslavačka, Primorsko-goranska i Zagrebačka županija. Domaćin natjecanja bio je Školski sportski savez Sisačko-moslavačke županije.

Sudjelovalo je pet ekipa koje su igrale u dvije skupine. U skupini A natjecali su se predstavnici Istarske, Primorsko goranske i Sisačko-moslavačke županije. U skupini B natjecali su se predstavnici Karlovačke (OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice) i Zagrebačke županije, koju je predstavljala ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Velike Gorice.

Ekipa naše, velikogoričke škole pobjedom u skupini ušla je u finale, gdje se sastala sa predstavnikom Sisačko-moslavačke županije i taktički izvrsnom igrom pobijedila, osvojila prvo mjesto i plasirala se na završno državno natjecanje koje će se održati u Vinkovcima od 26. do 28. svibnja. U borbi za treće mjesto ekipa OŠ Eugena Kvaternika iz Rakovice je pobijedila predstavnika Istarske županije.

Za pobjedničku ekipu nastupili su:
Grgur Zuanović 4.a, Borna Piličić 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Ivan Prahir 4.a, Una Komosar 4.a, Dora Ćosić 4.a, Paula Juranović 4.a, Matea Pavunčec 4.b, Katja Čavar 4.b i Maya Orozović 4.a

Voditelj i trener ekipe bio je profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

Sport

Istrčano šesto kolo turopoljske lige cestovnog trčanja – o pobjedama su odlučivale sekunde

Na dionicama od 4 i 8 kilometara ponovno su se tražile sekunde.

Objavljeno

prije 1 dan

14. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

Atletski klub Turopolje istrčao je šesto kolo Turopoljske lige cestovnog trčanja.

Najbrži na 8 kilometara u muškoj konkurenciji bio je Martin Marčec s vremenom 30:49. Iza Marčeca su na 8 kilometara u muškoj konkurenciji stigli Toni Smiljan (31:47) i Kruno Štriga (32:46)

Na kraćoj muškoj utrci od 4 kilometra najbolji je bio Slavko Parlov, koji je stazu istrčao za 15:14. Drugo mjesto pripalo je Sanelu Fazliću (16:00), a treći je bio Danijel Trgovac (16:42).

Na dionici od 8 km kod u ženskoj konkurenciji, najbolji rezultat je ostvarila Luca Žagar (38:05). Drugo mjesto osvojila je Jasna Mikulić (38:21), dok je treća kroz cilj prošla Jasminka Zvonar (39:10).

Na 4 kilometra kod žena najbrža je bila Pia Teskera s vremenom 15:49, ispred Matee Pokas (18:29) i Kristine Terzić (19:39).

Svi rezultati dostupni su ovdje.

Nastavite čitati

Sport

FOTO VG Boys u derbi susretu bolji od Velike Mlake

Objavljeno

prije 3 dana

12. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 20. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 23 gola.