Gradsko vijeće Velike Gorice se u srijedu 22. srpnja okuplja kako bi raspravljalo o sportu. Hoće li na ovoj sjednici doći do određenih pomaka u promišljanju sporta u Velikoj Gorici uopće? Mišljenja smo da neće i da će to biti još jedna sjednica sa koje nitko neće otići pametniji. Već u uvodnoj dokumentaciji koja je dostavljena vijećnicima na stol u oči upadaju brojke o izdvajanjima u kojima je neosporno da Velika Gorica izdvaja velik novac za sportsku infrastrukturu. No, to su poznate činjenice koje su dostupne svakom građaninu koji se služi internetom, kao što bi i svi trebali znati na kojoj sportskoj infrastrukturi počiva velikogorički sport i kroz koje programe i institucije sport u Velikoj Gorici egzistira. Zasad su i dalje nepoznati podaci koliko se procjenjuje da Velika Gorica ima sportaša što profesionalnih, što amatera ili rekreativaca, odnosno tko sa njima radi, kakva je stručnost trenera, tko, kako i na koji način školuje trenere. Nije manje važno znati i spomenuti podatak sa koliko stručnih osoba u sportu raspolažemo u gradu na svim razinama od aktivnih sportskih djelatnika po klubovima koji volontiraju, liječnika, trenera, osoblja iz domene sportske fizikalne medicine, ljudi koji sudjeluju u vođenju sportskih natjecanja te kakva je njihova obrazovna struktura, a jedno od važnih saznanja bilo bi i gdje, kako i u kojim brojkama takvi ljudi sa područja našega grada participiraju u nacionalnim selekcijama i savezima.
Hoće li rasprava u vijeću imati “težinu” koja bi u konačnici dala smjernice za pomake
Brojke će uvijek sakrivati stvarne probleme kojih je u sportu mnogo više od onih koje običan čovjek teško može uočiti. Isto tako, teško je ovakvu vrstu rasprave uopće i ocjenjivati ukoliko će je voditi ljudi koji objektivno ne žive sport i teško da znaju kako jedan radni dan, mjesec ili godina izgleda u nekom uređenom klubu sa dvjestotinjak djece, osim ako to nisu pročitali u novinama ili vidjeli na televiziji. Nažalost mediji nerijetko pokazuju ili “močvaru” ili “šlag” – sredine nema. Teško je predočiti aktivnosti unutar klubova gdje radni dan počinje u 8:00 ujutro a završava u 23:00 navečer, a brigu o djeci i uspješnim sportašima vode ili volonteri koji su za sendvič i kavu spremni zapustiti svoje obitelji i poslove, odnosno treneri sa završenim fakultetima koji za 6-10 sati dnevnog rada sa našom djecom jedva da mogu zaraditi tridesetak tisuća kuna godišnje, koje i potroše na brojnim putovanjima na utakmice i treninge. Da bi netko mogao kvalitetno ocijeniti kakve prioritete moramo graditi u sportu i kako ih dostići jedna tematska sjednica sigurno neće biti dovoljna jer su već i one ranije izvještajne potvrdile da sport i sportska infrastruktura zanima tek jedan mali dio gradskih vijećnika.
Velika Gorica daje mnoga međunarodno poznata sportska imena
Sportaši se u gradu ne smiju osjećati kao prolazna proračunska stavka, jer poruka koja se na taj način šalje nije stimulativna i stvara jaz između granskih sportova, a u tome na kraju trpe i grad i politika, a najviše sportaši i klubovi. Baš i iz tog razloga ovo gradsko vijeće ima povijesnu priliku da neka od životnih sportskih iskustava dođu za govornicu, ali tu priliku ćemo pričekati vjerujemo u nekom od nastavaka tematske sjednice o sportu. Nadamo se da će na nekoj od budućih sjednica priliku da pred gradskim vijećnicima o svojim životnim odricanjima kažu sportaši ili treneri koji trenutno promiču Veliku Goricu na dalekim svjetskim razinama i natjecanjima poput Dine Bošnjaka, Ante Budimira, Senne Ušić, Igora Panadića ili sina mu Andreja, Tomislava Butine, Giovannia Cernogoraz…. Jedino njihova iskustva kroz njihove sportske karijere mogu prikazati barem djelić sportske stvarnosti. Nitko ne želi osporiti da grad Velika Gorica nije ispred mnogih gradova i lokalnih zajednica u skrbi za sport i sportaše, no isto tako moramo sami sebi priznati da ima i boljih od nas i da želimo učiti od najboljih kako bismo u budućnosti i sami bili bolji.
Nedostaci prilikom obavljanja liječničkih pregleda
Možda bi i za ovu tematsku sjednicu dobro došao podatak koliko doista sportaša koristi usluge sportske ambulante, koliko je ista nažalost neučinkovita jer Zakon o sportu propisuje da sportaši moraju raditi ultrazvuk srca i krvne pretrage barem jednom godišnje i koliko u tim obavezama stvarno postoji problem nekomunikacije i neusuglašavanja dvije različite službe unutar iste institucije koje spadaju pod Dom zdravlja Zagrebačke županije. Naime sportska ambulanta ne želi ovjeriti sposobnost sportaša bez tih pregleda, a pojedini liječnici opće prakse ne žele davati uputnice za takve preglede jer ih ne smatraju nužnima, a u konačnici trpe klubovi i sportaši. Pregled bez uputnice se plaća 500 – 700 Kn, a krvni nalaz otprilike stotinjak Kn. Pretpostavka je da bi samo velikogorički klubovi za svoje sportaše starije od 17 godina koji su takve vrste pregleda obavezni raditi trebali potrošiti nešto manje od 1 mil. za takve preglede godišnje ukoliko je iste nemoguće napraviti na liječničke uputnice. Jedna od ključnih tema ove sjednice trebala bi svakako biti i zdravstvena preventiva u sportu i opremanje sportske ambulante za sve vrste pregleda na način kako to radi sportska ambulanta u Zagrebu koja za sedamdesetak kn obavi sve navedene preglede koji su propisani Zakonom o sportu. Obzirom da se ovdje radi tek o inicijativi prema Zagrebačkoj županiji jer ambulanta u Velikoj Gorici je jedina takve vrste trenutno u županiji, ova sjednica je uvjereni smo prilika i da se briga o zdravlju sportaša koji su u konačnici građani našega grada postavi u okvire kakvi zakonski i trebaju biti.
Priljev stranog kapitala u hrvatski sport mora biti prepoznat i od lokalnih zajednica
Velikoj Gorici sigurno ne nedostaje sportskih potencijala, a grad Velika Gorica čini napore da sportska infrastruktura prati potrebe sportaša. To potvrđuju i investicije u trenažnu sportsku dvoranu kao i investicija u dio izgradnje terena sa umjetnom travom. Da bi radili nove iskorake u sportskoj infrastrukturi moramo prihvatiti da sportaši svojim aktivnostima stvaraju nove vrijednosti, da smo izgradnjom ili uređenjem objekata sportske infrastrukture u gradu otvorili vrata za pojavljivanjem desetaka novih klubova koji s pravom očekuju potporu za svoje aktivnosti. Proračun koji se izdvaja prema Zajednici športskih udruga odavno je orijentiran isključivo za rad sa mladima i podmirenje troškova natjecanja i u situaciji stalnog porasta broja klubova u našem gradu on već odavno nije dostatan ni za podmirenje troškova sportskih škola u klubovima. Sportaši u Hrvatskoj već odavno su potvrdili da svaka sportska grana ima status društvene djelatnosti, a konstantno visoko pozicioniranje svih selekcija Hrvatske na svjetskim sportskim smotrama potvrđuje da nam je još uvijek talent daleko iznad ulaganja u sport. Možda će baš i nedavne brojne aktivnosti stranih investitora iz Amerike, Italije, Koreje, Njemačke u hrvatske sportske klubove otvoriti oči i lokalnoj zajednici da u priljevu stranog kapitala sport u Hrvatskoj trenutno prednjači pred gospodarstvom. Na sreću ili nažalost pokazat će vrijeme.
HOTNEWSprije 2 dana
Vijestiprije 2 dana
Sportprije 4 dana
Sportprije 4 dana