Sport

Gradićima pobjeda, Jelačiću komplimenti

Sudeći prema viđenom, klub iz Vukovine opravdano cilja jači rang

Objavljeno

prije 5 godina

7. veljače 2021.

Objavio/la

Mato Paviša

Četvrtoligašu iz Gradića i petoligašu Jelačiću bila je minule subote prva pripremna utakmica. Da je bila prvenstvena i da se birao igrač utakmice, bio bi to vratar Gradića Zagorac. Obranio je nekoliko zicera te u 83. minuti kazneni udarac Prizmiću nakon rušenja Nezirovića. Jedini pogodak dogodio se u 44. minuti nakon kornera Hrženjaka s lijeve strane kada je glavom pucao Pralas a loptu u mrežu pospremio Ante Radoš. Obostrano se igralo dopadljivo, žustro uz mnogo kombinatorike i više neiskorištenih prigoda.

Već u 5. minuti Igor Hajduk je ubačaj s desne strane s pet metara skrenuo tik pored lijeve vratnice. Zar se to može dogoditi i Igoru, pitao je netko od prisutnih aludirajući na golgeterske atribute negdašnjeg topnika Gorice.

U 18. minuti uzvratio je Jelačić pokazavši da je u najmanju ruku ravnopravan jače rangiranom. Po desnoj strani prema zapadu (obližnjoj crkvi) kombinirali su Mateo Nikić i Prizmić koji je iz sprinta centrirao a Miletić glavom pucao iznad grede. Sve munjevito i efektno. Nova velika opasnost za vrata Gradića samo dvije minute kasnije. Nakon krasne i poduže kombinacije, Jelačićev Krasnić utrčao je s loptom sam pred odličnog vratara Zagorca, koji je iz susjednog Kuča, i umjesto da napadač ide na realizaciju pokušao je nepotrebno asistirati i prigoda za gol otišla je u nepovrat.

Gradići nisu ostali dužni i u 24. minuti Pralas je probio lijevu stranu i sprintajući prema sredini gađao je suprotne rašlje ali zamalo nije pogodio. Zabiti je mogao i Rovišan u 37. minuti a neobranjiv udarac završio je uz samu lijevu vratnicu nažalost po Jelačić s vanjske strane. I onda se u 44. minuti dogodio jedini pogodak kad je na korner otišao stoper Radoš i uz pomoć Hrženjaka i Pralasa zabio za rutinsku pobjedu.

NK Gradići pripremaju se za nastavak sezone u 4. HNL

NK Ban Jelačić bori se za vrh u petom rangu natjecanja

Mnogo zanimljivih događanja bilo je i nakon odmora kad su u sastavima krenule mnoge rošade. Hajduk je u 47. minuti pucao glavom nakon centaršuta s desna i nije bio precizan, otišlo je previsoko. Precizan do bola bio je Ivan Smok u 49. minuti iz slobodnjaka iz takozvanog mrtvog kuta s korner linije s udaljenosti od 17 metara s lijeve strane. Opalio je snažno, visoko i rezanu uz prvu vratnicu a Zagorac se morao opružiti da je izbaci iz putanje prema mreži a netko od domaćih drukera je povikao da je bila “unutra” ali djelitelj pravde samo je odmahnuo glavom. Bio je Dolibašić ispravan jer vratar je loptu izbacio neposredno uz prvu vratnicu i lopta nije imala mogućnost cijela proći zamišljenu liniju vrata. Prigode su se i dalje redale kao na traci neke “fabrike” (tvornice).

U 50. minuti snažno i nisko pucao je Jelačićev stoper Matić a lopta je “liznula” vratnicu. Četiri minute potom Pralas je glavom nakon kornera pucao žestoko malo iznad grede a uzvrato je Smok iz slobodnjaka malo iskosa pored bližih rašlji. U 61. minuti nova velika prilika Jelačića. Sam pred vratara Zagorca stigao je Marko Rajić, brat trenera Jelačića, a jedan na jedan pobjednik je bio vratar Gradića. I posljednja velika prilika za Jelačić da možda zasluženo izjednači rezultat dogodila se u 83. minuti. U naletu prema vratima Gradića bio je Nezirović kojeg je u duelu pokupio vratar Zagorac i Dolibašić je opravdano pokazao na 11 metara (suđenje je čitavu utakmicu bilo odlično). Loptu je namjestio Prizmić i gađao svoj desni kut dolje ali Zagorac je pogodio stranu i lakoćom spasio pobjedu Gradića.

JELAČIĆ – GRADIĆI 0-1
VUKOVINA Igralište Jelačića. Igrano u subotu 6. veljače od 11 sati. Sudac: Dolibašić (Velika Gorica).
Strijelac: 0-1 Radoš (44).
JELAČIĆ: Sakač, Prizmić, Matić, Čumpek, Rovišan, Smok, M. Nikić, Krasnić, Harambašić, Memić, Miletić (još su igrali: Marković, Jergovski, Nezirović, Te. Sremić, To. Sremić, A. Nikić, Matković, M. Rajić, Polić). Trener: Stefan Rajić
GRADIĆI: Zagorac, Turkalj, Krstanović, Hrženjak, Brdek, K. Budimir, Pralas, Radoš, Borovac, Vojnić, I. Hajduk (još su igrali: Abazi, Sukser, Božić, I. Cindrić, Đuđić, Belčić, Meštrović, M. Cindrić, Milić). Trener: Goran Jelavić

Povezane teme:hotnews NK GRADIĆI nk Jelačić

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 8 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 11 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.