Iako je termin bio nepovoljan za takvo što, dupkom pun Gradski stadion dočekao je nogometaše Gorice i Dinama ove srijede, na utakmici za pamćenje. Utakmici u kojoj je Dinamo imao imperativ pobjede u borbi za naslov, u utakmici u kojoj je i Gorica morala ganjati bod ili sva tri, jer dan prije Šibenik je slavio kod Lokomotive… Bilo je to čudesnih 90 minuta u izvedbi naših nogometaša, a na kraju je završilo zasluženom nagradom, grandioznom i iznimno vrijednom pobjedom!
Veliki i brojni problemi mučili su uoči ovoga ogleda Marija Carevića, čak i ako se isključi činjenica da već četvrti put ovog proljeća zbog suspenzije nije mogao sjediti na klupi. Uz kartoniranog Sikošeka i već duže ozlijeđene Pršira i Fiolića, ovoga puta nije bilo ni bolesnog Elezija, dok je na klupi ostao načeti Halilović. U takvim okolnostima Carević je posložio početnih 11 s Mikanovićem, Steenvoordenom, Krizmanićem i Lešom ispred Banića, s Gurlicom na “šestici” te Pajazitijem i Čaićem na “osmicama”, dok su prema naprijed prostor tražili Šlogar, Ndockyt i Erceg.
Prostora, očekivano, nije bilo previše, ali Gorica je svejedno prva zaprijetila. Adrion Pajaziti je u 15. minuti došao u dobru poziciju na vrhu kaznenog prostora, ali i promašio za nekoliko centimetara. Dinamo je, opet očekivano, dominirao u posjedu, ali i stvarao jako malo pravih, izrazitih prilika. Sve se svodilo na pokušaje iz daljine, među kojima je bilo i nekoliko opasnih po Banićev gol, no Gorica je generalno gledajući uspijevala iskontrolirati favoriziranog protivnika.
Smješten odmah pokraj službene spikerice, trener Carević se ljutio, živcirao, ali i planirao što dalje, pa je na poluvremenu gorička klupa povukla dva poteza. Čaić i Vrzić zamijenili su Gurlicu i Šlogara, na desno krilo preselio je Erceg, a Gorica je iz minute u minutu bivala sve hrabrija prema naprijed. Nervoza je u gostujućim redovima rasla s protokom vremena, a to je značilo da je padala i koncentracija, što je otvaralo i sve više prostora…
A taman koliko je bilo potrebno otvorilo se u 67. minuti! Lopta iz dubine došla je do Filipa Čuića, već poslovično korisnog, koji je lijepo povukao i na drugoj strani kaznenog prostora ugledao Pajazitija. Sjajni albanski veznjak, strijelac i u prošlom kolu u pobjedi kod Osijeka, opet se fenomenalno snašao i pogodio za 1-0! Dinamovim navijačima ispunjen stadion je umuknuo, a oni kojima je Gorica u srcu su uživali u trenutku.
I strepili do kraja.
Dinamo je krenuo s izmjenama, gotovo u panici jedan za drugim su ulazili Hoxha, Kanga, Ademi, Mbuku i Theophile-Catherine, promijenio je gostujući trener Perković i formaciju, a vjetar u leđa “modri” su dobili u 82. minuti, kad je Vito Čaić dobio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton. Do kraja je Gorica morala izdržati sa cijelim svojim stadionom protiv sebe, s čovjekom manje, pod snažnim pritiskom nominalno kvalitetnijeg protivnika…
Goričani su se lavovski borili, herojski, a u tome im nije nimalo pomoglo to što je sudac Lovrić doslovno izmislio čak sedam minuta sudačke nadoknade. Gdje ih je pronašao, odakle ih je smislio, ostaje misterij… Ali, uzalud je Dinamu bilo i to! Gorica je izdržžala do kraja, odradila je defenzivno perfektnu završnicu i izborila tek drugu prvenstvenu pobjedu u 28 sudara s “modrima”.
Treća je to pobjeda Gorice zaredom, velika, ogromna, nezaboravna, a donijet će i puno toga uoči gostovanja kod Šibenika u ponedjeljak. Šibenika koji je, hvala na pitanju, opet na minus sedam!
Bravo, bravo, bravo!