Vijesti
GOSPA NAD BREGIMA Viktorija Skrbin (16) iz Roženice1: ‘Znam što sam vidjela, neću šutjeti o tome’
UKAZANJA U ROŽENICI Djeca Marija, Ivan i Alojz 24. lipnja 1951. ugledali su Majku Božju na vrhu drveta šljive. Bili su prisiljeni na šutnju, zatvarani, maltretirani. Točno 72 godine i jedan mjesec poslije, Viktorija Skrbin iz istoga sela snimala je oluju. I ostala u šoku…Odlučila je progovoriti za javnost.
Bila je to jedna sasvim obična ljetna večer. Vrućinu srpanjskih dana pratila su upozorenja naših prognostičara o mogućem grmljavinskom nevremenu u noćnim satima tog 24. srpnja. Baš kao i brojni drugi mladi, i 16-godišnja Viktorija Skrbin u svojoj se sobi u obiteljskoj kući u Roženici 1, selu sa stotinjak duša u Vukomeričkim goricama, spremala uhvatiti kamerom mobitela najbolji trenutak kad munja “zapara” nebom. Iako nikada nije snimala munje, na to ju je potaknuo razgovor s prijateljima koji su joj oduševljeno pričali o svom novom hobiju, pa se i sama htjela u tome okušati.
I te je noći, u 23:17 sati, Viktorija snimila puno više od bljeskova na nebu. Snimila je nešto zbog čega je istovremeno osjetila i uzbuđenje i strah i čuđenje.
– Nikad nisam snimala tak nešto, ali rekla sam sebi ‘ma idem probati’. Jednostavno, djelovalo mi je da bi moglo biti zabavno. Te noći je dosta sijevalo, u sobi sam sjela na stol da bih što bolje uhvatila kadar i u trenutku kad sam počele snimati dogodilo se To. Ukazanje. Na očigled sam vidjela Bogorodicu – priča nam Viktorija dok se prisjeća tih trenutaka.
– Kad sam išla pregledati video, kad sam uvećala i usporila snimku, to mi se potvrdilo. Mama je baš izlazila iz kupaonice, došla sam do nje, ruke su mi se tresle, ne znam je li od straha ili uzbuđenja, i ona je vidjela isto što i ja. Ostala je bez teksta, baš kao i tata. Svi smo ostali u čudu – govori u jednom dahu Viktorija.
Video snimku je postavila na svoje društvene mreže i na stranicu vjerske televizije. Iako je bilo dosta skeptičnih i negativnih komentara, nije se pokolebala, smatrajući kako svatko ima pravo misliti i vjerovati što želi.
– Znam što sam vidjela i snimila. Iste večeri javila mi se i jedna cura iz Gorice, rekla da je i ona snimila Bogorodicu, a njezinu priču objavili su i neki mediji. A meni je to bila potvrda da je to definitivno bilo to. A oni koji ne vjeruju… Njihovo pravo! – kaže Viktorija.
Nakon što smo je kontaktirali, zatražila je malo vremena. Nekoliko tjedana je promišljala o svemu i na koncu ipak odlučila prvi put izaći u javnost sa svojom pričom i svjedočanstvom.
– Odlučila sam to podijeliti s javnošću jer mislim da takvo nešto ne treba tajiti. Naše selo poznato je po brojnim viđenjima Majke Božje, još od davnih vremena. Međutim, kako su nam pričali stariji sumještani, ranije se to moralo skrivati. A ja mislim da je vrijeme da se šutnja prekine – rekla je Viktorija.
Mnogi to vjerojatno ni ne znaju, ali za Roženicu se prvi put kao za mjesto ukazanja Majke Božje doznalo prije pune 72 godine, koliko god se tadašnji režim trudio svim silama zataškati tu vijest.
Naše mjesto susreta bilo je upravo kod kapelice Bezgrešno srce Marijino, koja je izgrađena u spomen na ukazanje Blažene Djevice Marije u Roženici 24. lipnja 1951. godine, što stoji i zapisano na spomen ploči koja je ugrađena na nju. Pa da, za one koji možda još nisu čuli za tu priču, ukratko ponovimo…
Na sam blagdan svetog Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1951. godine, djeca Marija, Ivan i Alojz bila su na paši sa svinjama, a životinje su bile nekako uznemirene, kao da su predosjećala kako će uslijediti neobična događanja. I doista, djeci se na stablu stare šljive ukazao lik Majke Božje. Bilo je to prvo u nizu Gospinih ukazanja u Roženici 1.
Foto: Stjepan Markuz/G.Kiš, cityportal.hr
I tu se ova sadašnja priča i priča iz davne prošlosti počinju povezivati. Naime, ključ od kapelice čuva se u obližnjoj kući. Otvara nam nasmijani domaćin Stjepan Markuz, sin vidioca Ivana i nećak vidioca Alojza, te unuk Josipa Markuza, koji je diljem kraja poznat kao Joža Sveti ili Sveti Joža.
– Moj deda Joža je zapisivao apsolutno sve što su njegovi sinovi i nećakinja Marija vidjeli. Dao je sve od sebe da se to ne zaboravi. Tadašnji režim je kroz tajnu službu Udbu na svu silu htio to uništiti, spriječiti da se o tome pročuje, da se zapamti, no sačuvali su se podaci, neki zapisi. Zbog svih tih trauma koje su prolazili, vidioci su malo pričali o ukazanju. Bili su i u zatvoru, kao i djed – priča nam Stjepan i nastavlja:
– To je zanimljiva priča. Djed je trebao biti u zatvoru mjesec i pol, ali ostao je samo tri dana. Pustili su ga. Svaki put kad bi ga zaključali, ujutro su našli otvorena vrata njegove ćelije. I tako svako jutro! Policajci dođu na posao, a on otključan. I onda je, treći dan, šef Udbe Zorko rekao: ‘Puštaj Jožu van, ovo nisu čista posla!’ Tak’ mi je pričal. Slično je bilo i s djecom, s mojim ocem, stricem i tetkom. Maltretirali su ih, nagovarali da kažu da su sve izmislili, ali nikad nisu zanijekali ono što su vidjeli.
Otkriva i bizarni detalj kako je majka dotičnog Udbaša i sama vidjela Gospu, a on ju je zbog toga na dva dana zaključao u – svinjac!
– Nije bilo milosti, iako je i taj šef progonitelja potajice priznao kako je i sam svjedočio jednom od ukazanja. Većina starijih seljana ovdje u mjestu znaju za to, svjedoci su svega toga, a neki su također vidjeli neke znakove. Bilo je svakakvih svjetala, blještale su i ograde… Ima dosta tih priča. Gdje god dođemo, kad kažemo da smo iz Roženice, krenu pitanja o ukazanju iz 1951. godine. A mi pričamo kak’ su nama pričali.
Foto: Stjepan Markuz u kapelici podignutoj u čast Gospinom ukazanju 1951. u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr
Ipak, priče o Gospinu ukazanju na vukomeričkim bregima desetljećima su prešućivane jer strah od progona i zlostavljanja doista bio velik. Naime, čim se vijest pročula, počeli su stizati hodočasnici sa svih strana. Međutim, na ulazu u selo bile su jake policijske, odnosno udbaške snage, pa čak i konjica. Ljude se batinalo, rastjerivalo, čak su i konje puštali na vjernike! I, jasno, nitko više nakon toga nije dolazio na mjesto ukazanja.
No, od te 1951. do danas u Roženici je značajan broj mještana doživio ili osjetio neka neobjašnjiva zbivanja. Među njima je i naš sugovornik.
– Da, imao sam i ja neka neobična iskustva. U kapelici sam napravil’ oltar, a cifru koju sam izveo… Kao da me nešto vodilo. Kad sam krenuo piliti, pila nikako nije htjela ići u smjeru u kojem sam želio. A to je bilo skroz čudno za mene koji sam od malih nogu delal u našoj pilani. Ma skoro nemoguće, jer bio sam baš jako spretan s pilom. Probao sam par puta po svome, ali nije išlo. Onda sam se prepustio i napravljeno je tak kak je, bez ikakvih nacrta i šema. To sam i velečasnom ispričal. Neka bude čija je volja. Kad tak nekaj čovjek proživi, ne treba nikakvih pojašnjenja – kaže.
Foto: U kapelici se čuva dio drveta šljive, mjesto prvog ukazanja Majke Božje u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr
Ističe kako je kapelica napravljena u spomen na ukazanje, a obitelj Markuz dala je zemlju. Otkriva nam i još poneki zanimljivi detalj vezan uz jedinstvenog umjetnika iz sela, dedu Jožu.
– Svi mještani su sudjelovali i radili, donirali, zajednički smo to sve napravili. Moj deda je napravil kip, i prvi križ koji je napravio. Bio je samouki majstor, ali kaj je zamislil, to je napravil. Dosta sam se ko dečkić s njim družil… – prisjeća se Stjepan i nastavlja:
– Deda Joža je uvijek znao kakvo će vrijeme biti, a kad je vidio da ide oluja, on je rasteral oblake. Sve je rješaval krunicom. I sve što je govorio da će biti, to se 99 posto tak i ostvarilo. Ratovi, bolesti, sve je najavio. Kao što je najavio i da će biti još većih bolesti. Među zadnjima kaj je rekel bilo da će nas pokoriti druga rasa i vjera… Ovo sve prije se izdogađalo. Zato su ga zvali Sveti Joža, iako je mnogima bio i čudan. Realno, bio je malo, onako, na svoju ruku. Mene su zanimale te priče, ali nisam sve vjerovao do sad, dok se to nije dogodilo. Točno kak je deda Joža rekel’.
Foto: Spomen na vlč.Antuna Pećara u Roženici1/G.Kiš, cityportal.hr
U kapelici je i dalje dio stabla šljive na kojoj su djeca vidjela Gospu.
– Svećenik Antun Pećar, koji je bio jako naklonjen svemu tome, darovao nam je zvono, bio je začetnik gradnje zvonika i obnove kapelice, a svakog 24. u mjesecu u kapelici je služio misu. Bio je fenomenalan čovjek, sva vrata su mu se otvarala – prisjeća se Stjepan.
Dodaje i kako su se župnici koji su kasnije dolazili u selo, nakon njegove smrti, držali na distanci, nisu se upuštali u pokretanje nečeg većeg.
– Malo su se bojali, ne znam ni sam zašto. Mi seljani svake godine nešto malo uredimo, napravljen je Križni put, imamo i to hodočašće iz Kravarskog… Volio bih vidjeti da se tu izgradi jedna prava, lijepa crkva – kaže završno Stjepan Markuz nakon razgledavanja kapelice.
Foto: Viktorija Skrbin s obitelji, mama Marina, otac Josip i brat Nikola/G.Kiš, cityportal.hr
Pozdravljamo ga i krećemo do obiteljske kuće Skrbinovih, gdje Viktorija živi s mamom Marinom, tatom Josipom i 12-godišnjim bratom Nikolom. Priča kako život u bregima ne bi nikad mijenjala za onaj u gradu, iako dosta vremena zbog škole, sad i posla, preko školskih praznika, provede upravo u Gorici. U Roženici živi od svoje treće godine i priča kako je i njezin otac kao mali dosta vremena provodio sa Svetim Jožom, jer bili su sličnih godina. I roditelji nam pričaju kako su doživjeli Viktorijino viđenje Gospe. Uostalom, upravo su oni prvi pogledali snimku.
– Bila je sva preplašena, a to ukazanje koje je snimila je bilo točno nad kapelom. Vidi se da je lik Gospe, došla je s istoka, mislim da nas je došla zaštiti od nevremena. Mi godinama tu nemamo ni tuče, ni nikakve štete. Majčica Božja nas štiti, čvrsto vjerujem u to – kažu.
Viktorijin otac Josip ispričao je i kako je vjera promijenila njegov život na bolje.
– Iako se većinom u svim ispitivanjima proglašavamo jednom od zemalja s najviše katolika, to je samo površinski. Vidim to svaki dan. Možda je sedam do deset posto praktičnih vjernika. Tako sam i ja dugo živio, išao sam na Uskrs i Božić na misu, govorio da vjerujem u Boga, ali to je bilo samo površinski. Dok nisam prošao duhovne obnove, svakako sam živio, pušio više od 20 godina po dvije, tri kutije cigareta dnevno. Jedne večeri, kad sam išao zapaliti, samo sam čuo glas: ‘Ostavi to…’ Kad sam ponovo krenuo, više mi nije bilo do pušenja. Općenito, puno puta sam osjetio Duha Svetog. A zašto se Gospa ukazuje djeci? Zato jer su ona čista srca, a mi odrasli smo već pokvareni. Djeca neće lagati, a mi ipak gledamo svoje interese. Kažem, znam o čemu pričam jer sam i sam prije tako živio – otvoreno nam priča.
Foto: Viktorija Skrbin (16) – ‘Znam što sam vidjela i snimila te noći, neću šutjeti o tome’/G.Kiš, cityportal.ht
Mama Marina, kaže, trenutak kad joj je Viktorija pokazala snimku doživjela je jako emotivno, pa joj i gotovo mjesec dana nakon tog događaja suze same krenu. Neobične situacije, tvrdi, najviše se događaju suprugu i kćeri, no ona osobno pamti situaciju kad je Viktorija bila tromjesečna beba.
– Na dan našeg vjenčanja krstili smo Viktoriju. Kad smo došli doma, pojavilo se crveno svjetlo u sobi. Poput loptice za stolni tenis, lagano se spuštalo od stropa prema dolje. Kad je došlo do visine kreveta, nestalo je. Pitali smo drugi dan svećenika što bi to moglo biti, a on nam je rekao: ‘Dok je svjetlo, dobro je.’ To nam je bio prvi susret s nečim takvim, neobjašnjivim.
Naša vidjelica, Viktorija Skrbin, kaže da joj se život od noći 24. srpnja nije značajnije promijenio.
– I dalje me trnci prolaze dok gledam tu snimku. Nakon svega toga, na svijet ipak gledam malo drugačije. I prije sam u ljudima tražila ono dobro, a sad još i više. Nije lako, svijet je danas dosta pokvaren. Treba izdržati. Ljudima bih samo poručila neka se svatko od nas potrudi da svijet bude bolje mjesto, da budu dobri jedni prema drugima! – kaže za kraj vidjelica iz Roženice 1, Viktorija Skrbin.
Neopisivo, bilo je baš tako kako su to sinoć otpjevali Zaprešić Boysi na 10. jubilarnoj Noći borilački sportova održanoj u dvorani Srednjih škola. Manifestacija koja već jedno desetljeće promovira rad i sjajne uspjehe goričkih borilačkih klubova, a vidjeli smo niz spektakularnih demonstracija, umijeće i strast mladih sportaša.
Foto: Mario Žilec
Svoje dosege predstavili su Judo klubovi Pinky i Kokica, Karate klubovi Centar i Velika Gorica, Taekwondo klub Velika Gorica, Boksački klub Velika Gorica i Hrvački klub Velika Gorica 1991.
Sportskog uzbuđenja, ali i zabavnog nije nedostajalo. Baš poput sportaša, sportskim životom žive i plesači Megablasta i Cheerleading kluba Vegasice, koji marljivo treniraju za svoje nastupe i natjecanja, a prikazali su nam samo jedan mali dio svog rada.
Foto: Mario Žilec
Na tatamiju su se izmjenjivali judaši, karataši, taekwondoaši i hrvači dok su u ringu tri borbe odradile mlade nade goričkog boksa.
– Ponosan sam što smo doživjeli desetu Noć borilačkih sportova. Uistinu ovi klubovi postižu sjajne rezultate te su sjajni promotori Velike Gorice i Zagrebačke županije. Da ovi klubovi imaju zaista veliku podršku pokazuje i vaš dolazak ovdje i ispunjene tribine do posljednjeg mjesta. Vjerujete mi da će i naši sportaši u budućnosti imati podršku Zagrebačke županije, jer oni to doista zaslužuju – kazao je ispred organizacijskog odbora Ervin Kolarec.
Foto: Mario Žilec
S tribina je ovu sportsku večer pratio i gradonačelnik Krešimir Ačkar koji je u svom govoru zahvalio svima koji se bave velikogoričkim sportom.
– Hvala svima koji ulažu svoj trud i entuzijazam, u ovim izazovnim vremenima, kako bi naša djeca i mladež pronašla mjesto u svome odrastanju. Hvala svima koji se trude da bi već deset godina imali Noć borilačkih u Velikoj Gorici, kao i onima koji se trude da više od 10 tisuća sportaša može djelovati na našem području jer jedino tako možemo graditi našu svjetlu budućnost – poručio je gradonačelnik Ačkar.
Foto: Mario Žilec
Spomenimo i kako je ovo jubilarno izdanje zaokruženo izdavanjem monografije na stotinjak stranica, a koju je pripremio i napisao kolega novinar Igor Đuran. Kroz nju je prikazan razvoj ove manifestacije, od Noći boksa koja se odvijala kod Pučkog učilišta do manifestacije koja je uključila i sve ostale borilačke klubove. Uključeni su svi klubovi, od samih njihovih početaka pa sve do rezultata koje danas postižu.
Foto: Mario Žilec
Po završetku večeri poznati navijački sastav Zaprešić Boysi održali su mini koncert za sve sportaše i goste.
Foto: Mario Žilec
Foto: Mario Žilec
Foto: Mario Žilec
Foto: Mario Žilec
Foto: Mario Žilec
Foto: Mario Žilec
Foto: Mario Žilec
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom
Sport
Zagorci i Kurilovčani zajedno za Ivana: Bio je to čudesan dan u Krapini…
Nogometaši Kurilovca pobijedili su 1-0 na gostovanju kod Zagorca u Krapini, u utakmici koju ćemo još dugo pamtiti. Domaćin je sav prihod namijenio za roditelje Ivana Šćepine, koji je i sam bio na utakmici za dugo sjećanje
Što je točno sport, odnosno što sport točno može biti, pokazali su ove subote poslijepodne NK Zagorec i NK Kurilovec. Bilo je to obično kolo prvenstva u 3. NL Centar, bio je to derbi 12. kola, ali zapravo tu ništa nije bilo obično. Bilo je posebno, drukčije, emotivno, za pamćenje, jer ovoga puta nogomet se igrao u dobre i plemenite svrhe, u dekoru i atmosferi koja budi ozbiljne emocije, ali i vraća vjeru u ljude. Bila je to utakmica s posebnom posvetom…
Ljudi iz krapinskog Zagorca, naime, došli su na prekrasnu ideju da se njihov ogled s Kurilovcem posveti Ivanu Šćepini, junioru našega kluba koji se nakon teške nesreće oporavlja u njihovu susjedstvu, u Krapinskim toplicama. Ivanova priča dirnula je cijelu Hrvatsku, dotaknula mnoga srca i dovela do nevjerojatne akcije u kojoj je u rekordnom roku prikupljeno 250.000 eura, koliko je bilo potrebno za Ivanovo liječenje, ali na tome nije i stalo. Nastavak je, u najljepšem mogućem obliku, stigao ove subote u Krapini, na igralištu smještenom u možda i najljepšem okolišu od svih svih igrališta u Hrvatskoj.
Ivan Šćepina također je bio na utakmici, skupio je toliko snage da izađe na jesensko sunce i isprati utakmicu svoga kluba protiv kluba kojeg će do kraj života također smatrati djelomično svojim. Jer, NK Zagorec nije morao raditi nešto ovakvo, nije morao cijeli prihod od utakmice namijeniti Ivanovim roditeljima, ali prekrasni ljudi iz Krapine odlučili su da to mora biti baš tako. Kurilovčani su, s druge strane, znali kako pokazati zahvalnost, počevši od plakete koju su predali vodstvu Zagorca, preko zajedničkog fotografiranja, sve do poštenog pristupa na terenu.
Sve je od prve sekunde dolaska kurilovečke delegacije, igrača, ljudi iz kluba, ali i navijača, jasno govorilo da se ovdje radi o posebnom sportskom događaju, sve je frcalo od zajedništva, ljubavi i plemenitosti, ali naravno da je bilo važno i ono što se događa na travnjaku, u borbi za bodove, u ogledu pete i druge momčadi na tablici. A tu su Kurilovčani bili za nijansu bolji i uspješniji, novu pobjedu (1-0) donio im je gol Darija Banića u 79. minuti, proslavljen toliko burno da je strijelac zaradio i žuti karton…
Sve u svemu, dan za pamćenje u Krapini.
“Današnji dan nije samo pobjeda naše momčadi, naša zelena kvačica i +3 boda, današnji dan je pobjeda sporta, ljudskosti, zajedništva… Sportski prijatelji iz Zagorja, Kurilovčani, nogometaši, publika, roditelji, svi su zajedno pokazali i dokazali koliko je taj naš nogomet poseban i moćan kada je najteže!
Nema tih riječi koje bi dovoljno iskazale divljenje i hvalu za ovakav jedan potez naših Zagoraca, ali uvjereni smo da će naš Ivan ovu utakmicu pamtiti i zauvijek je se sjećati…
Svaka čast svim sudionicima i hvala svima koji su se odazvali i sudjelovali u ovoj prekrasnoj gesti! Svaka čast i našim igračima i stručnom stožeru na pobjedi koju posvećujemo našem Ivanu! Ivane, borčino, osim što nam je bilo izuzetno drago vidjeti te, barem uz teren… Drž’ nam se i bori, da budeš opet onaj pravi!!!”, poruka je iz NK Kurilovca.
Još jedanput, bravo Zagorci, bravo Kurilovčani, odnosno hvala i jednima i drugima.
– Adrenalin me tuče. Srce mi je puno. Ne znam što da kažem, nemam riječi. Od srca poručujem: Hvala Krapino, hvala Zagorec – rekao je Ivanov otac, a predsjednik NK Kurilovca Dražen Vujnović je dodao:
– Ljudi iz Zagorca, odnosno Krapine, vrlo su nas ugodno iznenadili kad su nas nazvali prije 20-ak dana i izrazili želju da ovu prvenstvenu utakmicu organiziraju i kao humanitarnu za našega igrača Ivana Šćepinu. Naša dva kluba su pravi sportski rivali, ali istovremeno i veliki prijatelji. Ovaj njihov potez nas je zaista ugodno iznenadio i zato naklon do poda za ovaj čin i ovu pomoć. Jedino što možemo je zahvaliti se i zato smo klubu iz Krapine, našim prijateljima, uručili zahvalu.
A u toj zahvali sve je rečeno:
“Znali smo mi od navek, još tam dok je pračovek hodil po zelene zagorske brege, da su Zagorci pošten, vreden i skrben narod, teškome delu vičen, purice i štruklom naklojnen, trseku, brajdami i pajdašije odani posvećen… Vuz se to, denes su pokazali i dokazali da su velikog i plemenitog srca, tople duše i široke ruke… Pak vam draga braćo i pajdaši, mi Turopolci od srca zafaljujemo na tome i na s’emu! A samim ovim činom naše se prijateljstvo još više produbilo”.
HOTNEWS
Večeras će Velika Gorica i okolica svijetliti za Vukovar, evo gdje se možete priključiti molitvi i paljenju lampiona
Dan sjećanja nije samo prilika za prisjećanje, već i podsjetnik koliko je važno čuvati mir i graditi zajedništvo za buduće generacije.
Vijesti
Učenici iz Kravarskog kreativnim radovima pridonjeli očuvanju sjećanja na žrtve rata
S učiteljicom hrvatskog jezika Josipom Gršetić imali su aktivnosti vezane uz Vukovar i Domovinski rat.
Politika
Izbori u goričkom SDP-u: Ivana Mlinar i službeno predsjednica
Njezini potpredsjednici u narednom razdoblju biti će Sanja Jurković-Draganić i Branimir Mikšić.
Gradski odbor SDP-a Velika Gorica je u listopadu ove godine donio Odluku o raspisivanju izbora za predsjednika i potpredsjednike svoje organizacije. Unutarstranački izbori održani su u subotu, 16. studenoga na biračkom mjestu u prostorijama stranke u Cvjetnom naselju, a na kojem su izabrali vodstvo organizacije te potvrdili povjerenje dosadašnjoj v. d. predsjednice Ivani Mlinar.
Foto: SDP Velika Gorica
Podsjetimo, Mlinar je preuzela kao vršiteljica dužnosti vođenje organizacije 3. ožujka 2023. godine, nakon ostavke i odlaska tadašnjeg predsjednika goričkog SDP-a Luke Tarlea.
SDP-ovci Velike Gorice su se izjasnili te je izabrana predsjednica Ivana Mlinar, a njezini potpredsjednici u narednom razdoblju biti će Sanja Jurković-Draganić i Branimir Mikšić, koji će zasad obnašati i dužnost tajnika. Članovi Predsjedništva i Gradskog odbora ostali su isti do redovnih stranačkih izbora.
-
HOTNEWSprije 3 danaDosje Modiana: Velikogoričanke ostale bez omiljene shopping meke
-
Sportprije 6 danaPolet drastično oštećen u Šenkovcu?
-
HOTNEWSprije 4 danaFOTO Od velečasnog Tešneka oprostili su se mnogi, pokopan je u obiteljskoj grobnici
-
Sportprije 5 danaVrti se HNL vrtuljak: Rajko Vidović preuzima klupu Šibenika?!
