Povežite se s nama

Sport

Goričke veze s rukometašima: Dva igrača i čovjek koji je “stvorio” Kuzmanovića…

U sezoni 2020./21. dres HRK Gorice nosili su Zvonimir Srna i Luka Lovre Klarica, a na klupi Gorice danas sjedi veliki prijatelj, ali i prvi trener jednog od velikih junaka ovog SP-a, sjajnog Dominika Kuzmanovića…

Objavljeno

na

Cijela Hrvatska ovih je dana uz briljantne hrvatske rukometaše, nacija se ponovno okupila oko sporta koji nam je donio toliko veselja, a u svemu tome traže se i poneki dodatni razlozi za sreću, zadovoljstvo i ponos. Tako je Đakovo ponosno na svog Domagoja Duvnjaka, njegov Senj na Ivana Pešića, u Split je ovih dana faca Marin Šipić…

A svoje adute imamo i mi! Nema u ovoj našoj reprezentaciji Velikogoričana, ali poveznice koje postoje poprilično su snažne. I višestruke.

Naime, bivši igrači Gorice su dvojica hrvatskih reprezentativaca, Zvonimir Srna i Luka Lovre Klarica. Momci iz Metkovića, odnosno Zadra, u Veliku Goricu stigli su u ljeto 2020. godine, u sklopu suradnje HRK Gorice i RK Zagreba, koji je slao svoje mlade igrače na posudbu u naš klub. Bilo je u toj skupini još nekoliko igrača, uključujući i bivšeg reprezentativca Paola Kraljevića, a prvi je svoju goričku epizodu završio Zvone Srna.

Nepuna dva mjeseca sezone odigrao je za Goricu junak posljednje dvije pobjede, protiv Mađara i Francuza, no splet okolnosti doveo je do brzog rastanka. Srna je u Gorici pokazao da može i zna, Zagreb se našao u problemima s ozljedama i odlučeno je da se Srna vrati u redove prvaka države.

U Gorici je do kraja sezone 2020./21. ostao Klarica, trenutačno naša treća opcija na desnom vanjskom. Odradio je izvrsnu sezonu, ostavio fenomenalan dojam, pa i danas u našem klubu obojicu pamte samo po dobrome.

– Obojica su jako dobri dečki, već u toj dobi veliki profesionalci, a iz tog vremena mogao bih ih opisati i kao razigrane dječake. Napredovali su kroz Goricu, skupljali seniorsko iskustvo i naravno da smo sretni, zadovoljni i ponosni kad vidimo da su danas važni aduti reprezentacije. Gorica je sigurno bila važan korak na tom njihovom putu, stepenica koju su očito morali proći da bi došli do razine na kojoj su u ovom trenutku – govori Hrvoje Pekera, tajnik Gorice.

Međutim, Srna i Klarica nisu i jedine poveznice Gorice i reprezentacije koja će u nedjelju ganjati svjetsko zlato. Tu je, naime, i trener Matej Mišković, koji itekako ima svoje prste u ovom uspjehu hrvatskog rukometa.

– Imao sam 20 godina kad sam se teško ozlijedio i rekli su mi da neću više moći igrati rukomet. U tim godinama, kad toliko voliš rukomet, teško ti netko može objasniti da u životu ima i drugih opcija. Bio sam i student KIF-a, morao sam i faks zamrznuti na dvije godine… Za dečka tih godina stvarno jako teško razdoblje, jer sve što si imao do tad, naglo je stalo. Nisam vidio nikakav izlaz, a tu su mi roditelji bili najveća podrška. U jednom trenutku dosta je tog sažalijevanja, odveo me u lokalni klub, RK Polet iz Brckovljana, s idejom da budem trener. Meni je to u tom trenutku bilo užasno daleko, samo sam razmišljao što smisliti da se vratim na teren, da opet zaigram… – ispričao je Mišković uvodno.

– Čisto da ispoštujem oca, otišao sam na taj prvi trening i tako je to krenulo. Vidio sam tu dječicu, klince koji su se tek počeli baviti rukometom, a među njima je bio i Dominik Kuzmanović.

U tom trenutku čudesni mladi golman naše reprezentacije radio je prve rukometne korake, s vrlo jasnom idejom.

– Oduvijek je taj dečko htio sam braniti. Vrlo specifično za klince, taj mali čovječuljak je samo htio da mu se puca, čak i kad bi trening završio. Doslovno sam ga morao tjerati iz dvorane, tako da se odmah vidjelo o kakvom se djetetu radi, s koliko ljubavi i žara se posvećuje rukometu. Iz te perspektive, ne iznenađuje me sve ovo što mu se događa, jer znam koliko je živio za ovo, koliko je sanjao i vjerovao u uspjeh – ističe Mišković pa dalje prepričava:

– On je od malih nogu bio profesionalac. Čovjek koji nije pitao zašto, kako… Dođe na trening i odradi svoje. Maksimalno daje sebe u sve to i ne sumnja u to što radi. Sjećam se da je na nekim utakmicama znao doslovno braniti i plakati zato što su mu pucali visoko. Mi smo mu s klupe stalno pokušavali objasniti da nema veze što je sada niži, ali nije podnosio da mu se visoko puca… Bilo je tu i frustracija i suza. Stoji na golu, brani, suze idu, ali nema veze.

Već te prve godine stigao je i čudesan rezultat.

– Mi smo se nešto kao krenuli igrati rukometa, a na kraju te sezone uspjeli smo čak biti prvaci Hrvatske! To je došlo kao nagrada, a tu smo i prepoznali o kakvoj se generaciji radi, o kakvim klincima, donijeli smo odluku da se cijela ta generacija prebaci u RK Dugo Selo – govori Mišković i nastavlja:

– Do tad smo trenirali u dvorani koja nije imala rukometne gabarite, često smo bili i vani, po hladnoćama, u jaknama, čak i u rukavicama kojima bi se rezali prsti… Bilo je tu svega. Jako zanimljivo, čak i komično kad se danas sjetim, ali to je bila takva ludost da nismo imali dvojbe da moramo toj djeci dati mogućnost da se razvijaju dalje. U Dugo Selo smo prebacili cijelu tu generaciju i mene kao trenera, a u klubu nas je dočekalo još kvalitetnih mladih igrača, od Patrika Hršaka, pa Zlatka Raužana i Fabijana Grubišića, danas ozbiljnih prvoligaških igrača…

Ta ekipa osvojila je još četiri naslova prvaka države, uzela bi i peti da nije bilo korone, pa kasnije formirala i seniorsku momčad. Ubrzo je Dominik Kuzmanović potpisao za Nexe, kasnije i za njemački Gummersbach, a Mišković je otišao prema Varaždinu, pa od proljeća prošle godine i Gorici.

– U kontaktu smo stalno, on je isto iz Brckovljana, čak smo i obiteljski povezani kumstvom, godinama se znam s njegovim ocem, bio mi je suradnik u toj njihovoj generaciji… Mogu reći da smo gotovo kao jedna obitelj.

S posebnom emocijom trener Gorice će pratiti finale u nedjelju, gledati kako mali Dominik traži ostvarenje snova.

– Kad smo znali pričati o nekim njegovim idejama, shvatio sam da je to momak koji se ne boji sanjati. Recimo, i on se, kao i ja, uvijek divio Kielu, sanjao da će braniti u Lanxess Areni. Pa se dogodila ona utakmica s 25 obrana za reprezentaciju upravo u toj dvorani, pa mu ja samo kažem: “Eto, vidiš da je moguće…” Uvijek mu ponavljam, nema ništa loše u snovima – zaključio je Mišković.

Sport

Rukometaši kreću s vrha: Put u Dalmaciju na startu proljeća

Rukometaši Gorice u subotu od 19.30 sati gostuju kod Trogira na otvaranju Lige za ostanak. Goričani su iz prvog dijela sezone donijeli 15 bodova, čime su već praktički osigurali ostanak…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što smo svi zajedno odradili ono rukometno ludilo u siječnju, nakon što su proljetni dio sezone otvorili pobjedom u Kupu kod riječke Kozale, rukometaši Gorice ove subote kreću i u drugi dio prvenstva. I dalje je nevjerojatno kako je pobjegla Liga za prvaka, ali pobjegla je… I realnost je sad sudjelovanje u Ligi za ostanak, u koju Gorica kreće s vrha.

Bodovi koje su Goričani osvojili u prvom dijelu sezone u svakoj bi drugoj prvenstvenoj kampanji bili dovoljni za plasman u gornji dom, no ovoga puta stvari su se rasplele tako da naši rukometaši idu u donji dom, u koji su prenijeli čak 15 bodova. To bi praktički samo po sebi trebalo garantirati ostanak u ligi, ali bit će tu još posla, počevši od Trogira ove subote.

Trener Matej Mišković poveo je svoju momčad na teško gostovanje, jedno od najtežih u Ligi za ostanak, slabiji za jednog igrača iz jeseni. Marin Lisac otišao je u drugu njemačku ligu, a gorička vanjska linija svela se na Jakova Neralića, Jakova Dujića, Marka Grubišića i domaće klince, koji bi kroz ovaj drugi dio prvenstva trebali dobiti svoju šansu.

Važno je krenuti s pobjedom, odagnati odmah na početku sve nedoumice, ali i polako graditi planove za sljedeću sezonu. Tri pojačanja, kažu iz kluba, već su dogovorena za ljeto, a kroz Ligu za ostanak aktualni kadar pokušat će i zauzeti što bolje pozicije uoči svega što slijedi.

Nastavite čitati

Sport

Misija Maksimir: ‘Moramo biti hrabri! I odigrati iznad svojih mogućnosti’

Nogometaši Gorice u nedjelju od 17.30 sati gostuju na Maksimiru kod Dinama, na stadionu na kojem su samo dvaput u sedam prvoligaških sezona uspjeli izbjeći poraz. Prva pobjeda i dalje se čeka…

Objavljeno

na

Objavio/la

Već sam zaboravio da smo igrali protiv Osijeka. Hvala Bogu, pobijedili smo i potvrdili dva boda iz prve dvije utakmice tom pobjedom. Bili smo dobri, odlučni, hrabri i karakterni. Mislim da je bilo zadovoljavajuće. Sutradan smo se već okrenuli sljedećoj utakmici jer znamo da moramo skupljati bodove, rekao je trener Mario Carević nekoliko dana nakon prve pobjede njegove Gorice u 2025. godini.

A ta sljedeća utakmica je možda i najteža moguća. Barem za Goričane, jer nema težeg travnjak za “ponos grada” u svim ovim prvoligaškim godinama od onog maksimirskog.

– Dinamo je zahtjevan protivnik, znamo njegovu kvalitetu, ali vjerujem da možemo nešto napraviti. Sigurno ćemo u nekim fazama biti podređeni, no bitno je da tad budemo stabilni i odgovorni u obrani, da ne primimo gol. Mislim da ćemo imati i svoje trenutke u napadu – optimističan je Carević.

U svojoj i dalje mladoj trenerskoj karijeri nije imao puno zvučnijih imena na suprotnoj klupi od Fabija Cannavara…

– Što je donio Dinamu? Premalo je vremena da bi se vidjela konačna ideja, ali puno inzistira na pressingu i želi više loptu u nogama. Možda osciliraju u nekim utakmicama, ali u Ligi prvaka su protiv jačih protivnika pokazali da zaista imaju kvalitetu – realan je Carević.

Svjestan je, naravno, da će Gorica ovoga puta biti autsajder, ali naučili sve već kroz povijest da uvijek postoji način.

– Fokusiran sam samo na svoju momčad. Moram obiti hrabri i igrati iznad svojih mogućnosti. Protiv Dinama, Hajduka i Rijeke moraš ići preko svojih granica. Golman mora imati svoj dan i obraniti teške lopte da bi nas eventualno nagradilo – zaključio je trener Gorice.

Nastavite čitati

Sport

‘Frustrira me što ne mogu pomoći, ali trenutak povratka je sve bliže…’

Nije nikakva floskula kad se kaže da je igračima teže gledati nego igrati, uvjerio sam se u to i ovoga puta, rekao je kapetan HNK Gorice Jurica Pršir gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju

Objavljeno

na

Ostalo je iza nas i treće kolo proljetnog dijela prvenstva u HNL-u, Gorica je u tih 270 minuta skupila pet bodova i krenula graditi neku sasvim novu priču, a kapetan momčadi sve to mora gledati sa strane. Jurica Pršir, 24-godišnjak iz Odranskog Obreža, prošle je jeseni igrao možda i najbolji nogomet svoje karijere, ali u utakmici posljednjega kola, u porazu od Lokomotive, morao je izađi zbog problema s leđima.

– Iskreno, nije mi se činilo u prvom trenutku da je problem baš toliko velik, ali kad smo napravili magnet, postalo je jasno da je stvar ozbiljna. I da će mi trebati neko vrijeme da se vratim na teren, jer ovo je ozljeda koja se liječi isključivo odmorom i mirovanjem – rekao je Jura gostujući u emisiji “Prva liga” na City radiju, pa dodao:

– Trenutačno sam u zadnjoj fazi oporavka, nadam se da ću se kroz tjedan-dva priključiti momčad na treninzima!

To bi, naravno, bila sjajna vijest za Goricu, za sve njezine navijače, za trenera Carevića, ali i za samog Pršira. Sportašu je uvijek najteže mirovati…

– Prvih tjedan dana mi je odgovaralo, ali sad već mogu reći da je i prilično stresno. Ne smiješ se ni normalno kretati, kamoli trenirati, a naviknut si stalno biti u treningu, u nekakvom “moovingu”… I zato je ovo specifično, odjedanput sam 90 posto vremena morao provoditi odmarajući se, bez ikakvog opterećenja – prepričava kapetan Gorice.

Ta je faza oporavka sad prošlost, ali Pršir i dalje za Goricu može jedino navijati, ako što je i činio u subotu protiv Osijeka.

– Znam da je dečkima bilo jako teško igrati, nema tu neke velike igre ni ljepote, sve se svodi na duele… Nije ni ovoga puta bilo lijepo, ali najvažnije je da su tri boda tu – kaže Jura i nastavlja:

– Često se u ovakvim situacijama kaže da je teže gledati nego igrati, a ja bih rekao da to nije nikakva floskula. To je stvarno tako, nije lako sjediti gore, znaš da ne možeš pomoći i živci su na milijun… Ima tu i frustracija, zato jedva čekam vratiti se na teren, biti s dečkima.

Navijač će biti i u subotu u Maksimiru, na novom goričkom gostovanju. Cijeli prvi dio sezone prošao je prije nego što je Gorica ulovila prvi gostujući bod.

– Nemam objašnjenje za to! Puno smo i međusobno razgovarali, tražili gdje je problem, ali nismo došli do odgovora. U svakom slučaju, velika je stvar što je ta nula ostala iza nas, sad bi moralo biti puno lakše. Puno je novih igrača, treba vremena da se sve to uigra, ali trener Carević radi dobar posao i siguran sam da ćemo u svakoj sljedećoj utakmici biti sve bolji – kazao je Pršir.

Cijelo gostovanje kapetana Gorice na City radiju možete poslušati na sljedećoj poveznici:

Nastavite čitati

Sport

Tragom rukometnog srebra: Euforija i u Gorici, klinci žele biti Srna, Glavaš ili Kuzma…

Velikogorički rukomet profitirao je od srebrne medalje hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. U četiri naša kluba upisalo se više desetaka nove djece, a rukomet se počeo igrati čak i na vanjskim igralištima…

Objavljeno

na

Objavio/la

Rukometna euforija polako i sigurno se stišala, samo desetak dana nakon osvajanja srebrne medalje hrvatske reprezentacije na SP-u utihnula je većina rukometnih priča, pa je preostalo skupiti još posljednje dojmove, ali i izbrojiti benefite ovog velikog uspjeha. Ostat će tako HRS-u dobra zarada od više puta ispunjene zagrebačke Arene, ostat će navijačima lijepe uspomene s nekolicine utakmice, ali i s dočeka na Trgu, a igrači će na račun svojih igara možda doći i do unosnih transfera…

Međutim, ostat će u svemu tome još nešto. Ono što je najlakše opisati ovim videom:

Da, siječanjska rukometna euforija dovela je do toga da se rukomet igra i na dječjim igralištima, što će jasno ukazati na ono što se i moglo očekivati – povećani interes djece za rukometom. Nešto slično događalo se nakon svake velike rukometne medalje, cijele generacije stvorene su zbog onoga što su nekoć radili Saračević, Ćavar, Smajlagić i ekipa, nakon njih Balić, Metličić, Džomba i njihova generacija, pa u novije vrijeme Duvnjak i prijatelji…

U tome su uspjeli i Ivan Martinović, Dominik Kuzmanović, Zvonimir Srna, Filip Glavaš i aktualna, Dagurova generacija. Osjeti se to u cijeloj Hrvatskoj, ali naravno da smo se mi orijentirali na naš grad. I na naše klubove. Svi su odreda tih rukometnih dana bili zatrpani pozivima roditelja, počevši od ŽRK Udarnika, koji je i prenio ovu video objavu iznad.

– Da, osjeti se na interesu da se dogodilo nešto veliko na Svjetskom prvenstvu – kaže Martina Vugrinović, tajnica i trenerica u mlađim kategorijama Udarnika.

– U ovim posljednjim tjednima dobili smo 20-ak novih djevojčica, što je značajan pomak u odnosu na “obične” godine. Najviše novih cura dolazi nam u rujnu i u siječnju, tako je oduvijek, ali ovo je svakako veća brojka nego što smo naviknuli. Ukupno smo sad već na brojci od oko 115 djevojčica u našoj školi rukometa, što čak i nadilazi naše trenutačne kapacitete – dodala je Martina.

Sličnu priču ponavlja i tajnik našeg muškog rukometnoga kluba Hrvoje Pekera. Dječaci su na pojavu novih rukometnih superheroja reagirali još bolje nego djevojčice, a samim time su i brojke novih mladih rukometaša još veće.

– Interesa je bilo jako puno, ukupno nam se priključilo 30-ak dječaka. I inače imamo jako puno djece, više od stotinu, a sad smo baš zatrpani. U nekim kategorijama morali smo formirati po dvije momčad, tako da igramo i prvu i drugu državnu ligu, budući da smo željeli da sva ta djeca igraju, da se razvijaju kroz utakmice – govori Pekera.

Naravno, to nije sve od velikogoričkog rukometa, jer tu su još dva kluba. U RK Zagorici rade s djecom u obje kategorije, i muškoj i ženskoj, a kapaciteti su također popunjeni do krajnjih granica.

– Pridružilo nam se desetak novih članova tijekom ovih zadnjih tjedana. Interesa je bilo i više, ali jednostavno nemamo prostora za primanje nove djece. Ukupno imamo više od stotinu rukometašica i rukometaša u svim kategorijama, ali u svakom slučaju je dobra vijest da djeca žele igrati rukomet – kaže Domagoj Sučić, alfa i omega RK Zagorice.

Novih članica imali su i u ŽRK Gorici, čije se seniorke natječu u trećem razredu hrvatskoga rukometa.

– Osjeti se rukometna euforija i kod nas, u kratkom razdoblju javilo nam se desetak djevojčica. Došle su na probne treninge i sve su se nakon toga upisale u klub – kaže Lukrecija Čurek, predsjednica, trenerica i igračica ŽRK Gorice.

Ukratko, pomaci se vide u doslovno svim našim klubovima. Poučeni pričama nekih aktualnih rukometaša s ozbiljnih razina, postoje ozbiljne šanse da jednoga dana u ozbiljne rukometaše izraste i neki od ovih klinaca, koje su u rukomet dovukli Martinovićevi golovi, Glavaševi brkovi ili Kuzmanovićeve proslave obrana…

Nastavite čitati

Sport

Mraclin zahvalio Škrinjariću, pa Školu nogometa dao u ruke Ivana Nikića

Tomislav Škrinjarić napustio je NK Mraclin nakon dugogodišnjeg angažmana u klubu, a njegovo mjesto voditelja Škole nogometa preuzeo je aktualni trener mlađih pionira

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što su se dodatno ekipirali po pitanju prve momčadi, koja je dobila dva pojačanja ove zime, u NK Mraclinu morali su se pozabaviti i svojom Školom nogometa. Uspješnoj, mnogobrojnoj, a odsad i pod novim šefom. Naime, Tomislav Škrinjarić, dugogodišnji trener mlađih kategorija i “dežurni vatrogasac” na klupi prve momčadi, ujedno i prva vedeta VG Boysa, šampiona u našoj veteranskoj ligi, odlučio je malo odmoriti od nogometa. Barem djelomično.

“NK Mraclin ovim putem zahvaljuje našem treneru Tomislavu Škrinjariću na dugogodišnjoj odličnoj suradnji. Uz mladež, s uspjehom je vodio i seniorsku momčad, a bio je i voditelj Škole nogometa. S obzirom da dugi niz godina gotovo nije imao slobodnog dana, odlučio je malo predahnuti od nogometa i odmoriti se. Vjerujemo da će taj odmor kratko trajati, te da će se ubrzo vratiti starim navikama i treniranju u klubu u kojem je doma. Do tada, Škrinja, još jednom HVALA!”, objavili su iz NK Mraclina.

Ažurni i agilni kakvi jesu, u klubu su vrlo brzo i reagirali, odnosno pronašli novo rješenje. I nisu morali predaleko tražiti, jer novi voditelj Škole nogometa je aktualni trener Mraclinovih mlađih pionira.

“Odlukom Izvršnog odbora s ponosom objavljujemo da je naš novi voditelj Škole nogometa Ivan Nikić. Ivan je u našem klubu od ljeta, a trener je kategorije mlađih pionira. Svojim radom, voljom i znanjem u kratkom roku osvojio je sve strukture našega kluba i sigurni smo da će i na ovoj funkciji nastaviti s odličnim radom”, glasila je nova mraclinska objava.

Pripreme seniora, usput rečeno, u punom su jeku, trener Marko Biljan radi sve kako bi pripremio momčad za što uspješnije proljeće, koje starta početkom ožujka…

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.