Možemo sad nabrajati riječi koje označavaju šok, nevjericu i frustraciju, možemo psovati u sebi i prevoditi to na ljepši način na papir, možemo plakati nad tužnom ovosezonskom goričkom sudbinom, ali stvar se neće bitno promijeniti. Ovo je, ukratko, čisti užas. Ovo što se HNK Gorici događa ove sezone. Uključujući, evo, i subotnji okršaj s Hajdukom.
Okršaj u koji je Gorica ušla sa samo šest bodova, sa cijelom serijom pehova i lošom utakmicom protiv Rijeke iza sebe. S druge strane stajao je goropadni Hajduk, koji si nije smio dopustiti bilo kakvo prosipanje bodova, Hajduk u najjačem mogućem sastavu, s gotovo cijelim stadionom uz sebe. I sve je, opet, stalo u sudačku nadoknadu. U zadnji napad, ali doslovno zadnji na utakmicu, u situaciju u kojoj se provjeralo zaleđe kojeg, naravno, nije bilo. Za milimetar. Kao i obično kad je riječ o Gorici ove sezone.
Marko Livaja je zabio, Torcida je slavila, igrači Gorice i njezini navijači još jednom potonuli u duboko more frustracija. Zar opet?!
Igrala je Gorica dobro prvo poluvrijeme, bila češće opasna, iako treba reći i da je Sahiti gađao prečku, a Livaja stativu… Najbliže golu, ipak, barem se činilo na otprilike tri minute, bila je Gorica. Sudac Bel u 32. minuti dosudio je penal nakon Awaziemova igrača rukom, ali i tu se javio VAR. Koji je to išao provjeriti i tri minute poslije penala, naravno, kao što to ove sezone obično biva kad je o Gorici riječ, nije bilo… Ni po čemu nakon prvih 45 minuta nije trebalo biti 0-0, ali bilo je.
I onda, već na početku nastavka, događaj koji je usmjerio utakmicu. Igrala se 48. minuta kad je u goričkom šesnaestercu Biuk odgurno Waguea i došao do lopte, da bi potom Wague povukao njega. Bel kaže – igra se dalje!, ali evo opet VAR sobe… Sudac odlazi pogledati tu situacija, a presuda je užasavajuća za Goricu – penal za Hajduk i crveni karton Wague.
Gorica za zadnjih 40 minuta ostaje s desetoricom, a prijeti joj i rezultatski minus, jer s bijele točke puca nepogrešivi Marko Livaja, koji je od povratka u HNL izveo 16 penala i zabio 16 penala. Bez pogreške. Ali ostalo je tako samo do ovog trenutka i do susreta s Ivanom Banićem. Livaja je pucao po svome, polako i ležerno, Bane čekao, čekao i čekao, a onda se bacio i – ulovio loptu! Pokeraškog lica ustao je s travnjaka i nastavio nogometnu bitku.
Brojčano inferiorni Goričani nisu imali druge nego povući se u ono što se lijepo rečeno zove “niski blok”, a u navijačkom žargonu “bunker”. Branili su se sa svih devet igrača, činili to vrlo uspješno i pritom izluđivali protivničke igrače. Sjajan je i dalje bio Ivan Banić, bod je bio u rukama nešto više od 97 minuta, činilo se nemogućim i pomisliti u tom trenutku da je moguće da Gorica opet primi gol u samom finišu, da je nemoguće da Hajduk drugi put zaredom do pobjede dođe ovako kasno u utakmici…
Ali, moguće je. Livaja je na drugoj stativi natrčao na ubacivanje s desne strane peterca, VAR je gledao i to neko vrijeme, ali naravno da odluka, kako to već ide ove sezone s Goricom, nije otišla na stranu Gorice. Gol vrijedi, Bel pokazuje na centar, a odmah potom i kraj utakmice.
Velika fešta Hajdukovaca na kraju priče u Velikoj Gorici, odradili su to u svome stilu, a u domaćoj svlačionici nova, ogromna doza očaja. Sve uporno ide naopako, nikako da se barem jedan detalj okrene na goričku stranu, i to je priča za koju se sad već čini da nema kraja.
A opet, što drugo preostaje nego ići dalje. I raditi još jače. Vremena za predah nema previše, u srijedu je na rasporedu Kup protiv drugoligaša Dubrave, za vikend gostovanje kod Lokomotive, u tjednu poslije gostovanje na Poljudu.