HOTNEWS

Gorička književnica Darija Žilić uz brojna književna djela napisala je i veliki hit grupe Meritas

Između ostalog dobitnica je nagrade Kiklop za najbolju knjigu poezije u Hrvatskoj 2010. za knjigu “Pleši, Modesty, pleši”.

Objavljeno

prije 1 godina

26. siječnja 2022.

Objavio/la

Suzana Majstorović

Čitanje joj je bilo prva ljubav, tek u dvadesetima se počela baviti ozbiljnijim pisanjem, njen rad prepoznat je i izvan granica Hrvatske, prevodi djela s turskog, iranskog, arapskog…I napisala je jedan od onih zaraznih hitova grupe Meritas “Dan je tvoj”. Rođena je u Zagrebu, ali od svoje treće godine živi u Velikoj Gorici. Riječ je o poznatoj književnici Dariji Žilić.

Kad sam je zamolila da se ukratko predstavi rekla mi je kako to baš i nije jednostavno jer je mnogo toga, baš kao i većina ljudi, ali kroz razgovor vrlo brzo shvatite koliko je drugačija i nadasve talentirana.

-Diplomirala sam povijest i komparativu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, imam status slobodnog umjetnika (članica HZSU). Rođena 1972. u Zagrebu, a od 1975. živim u Velikoj Gorici, započela je svoju priču Darija, te pojašnjava kako je otkrila ljubav prema pisanju.

-Još kao djevojčica voljela sam puno čitati, no zanimljivo, svoju prvu knjigu “Grudi i jagode” sam objavila tek 2005. godine. Čitanje mi je bilo važnije od pisanja, počela sam tek u dvadesetima s ozbiljnijim pisanjem kritika, eseja i pjesama.

Na pitanje što je prvo napisala i kome je prvome dala da to pročita, odgovara: “Ne sjećam se, zanimljivo pitanje.”

Kako kaže, inspiraciju crpi iz svakodnevice, čitanja, ljubavi, metafizičkom…

-Knjiga „Pleši, Modesty, pleši“ donijela mi je najveći proboj na književnom polju, da tako kažem. Ponosna sam na rad prije svega, to da se više od dvadeset godina bavim onim što volim. Članica sam HZSU-a, zajedice slobodih umjetika Hrvatske.

A upravo taj višegodišnji rad prepoznat je i izvan granica Hrvatske.

-Prije godinu i pol, dobila sam nagradu Orfej za poeziju u Bugarskoj, to mi znači jer posebno je kad si vani priznat, tamo nema veza i vezica. Moj rad prepoznat je i u Turskoj, često gostujem na festivalima ondje, nastupala sam i u Iranu, SAD-u, Francuskoj,Slovačkoj, Poljskoj, Makedoniji, Bugarskoj, Crnoj Gori, bila na književnoj koloniji u Vojvodini, dobila književne rezidencije u Sarajevu i Skopju, stipendiju u Njemačkoj-govori nam Žilić.

Jedna je od onih rijetkih koja je sve postigla svojim trudom i zalaganjem, bez nečijeg poguranca koji bi značio vjetar u leđa,

-Možda to jest teško, ali je i oslobađajuće, jer se razvijaju mnoge sposbnosti za koje i nisam znala. Recimo pjevanje jazz standarda, prevođenje. Podrška su uvijek moji dragi svi, bez kojih ne bih mogla raditi tako plodonosno…

Kaže često je pitaju može li se živjeti od pisanja, te ističe kako kreativni ljudi sami smisle poslove, pišu, prevode, nastupaju, voditelji su, kritičari, urednici…

-Ako nešto voliš i uporno radiš, moći ćeš i živjeti od plodova svog rada. Treba se usuditi. Inače, dosta sam knjiga prevela s engleskog jezika, turske autore Orhana Kemala, Tozana Alkana, Leylu Karachi, te niz arapskih, iranskih, i američkih autorica i autorica. Radim i kao urednica u časopisu Riječi, uredica sam brojnih knjiga, a u časopisu Vijenac uređujem suvremenu hrvatsku poeziju.

Znanje se množi dijeljenjem, pa tako ova svestrana umjetnica nesebično podučava pisanju one koji jednoga dana možda krenu upravo njenim stopama.

-Nedavno sam imala radionice za pisanje u Gimnaziji Velika Gorica, prije toga u okviru Cekapea u Gorskom kotaru, bilo je to vrlo uspješno, a nadam se i dalje potpori grada Velike Gorice za takve programe.

Pisala je i za naš glazbeni dvojac Meritas, jedan od njihovih najvećih hitova je upravo njeno djelo, a to malo ljudi zna.

-Da, baš sam sretna da sam pisala za tako kvalitetnu grupu, Meri i Anita su sjajne glazbenice. “Dan je tvoj” bio im je prvi hit. Često sam je na radiju znala čuti, a i dan danas mi kapne lova za tu pjesmu na konto autorskih prava, premda je prošlo već oko 33 godine od njene objave. Razmišljam o tome da opet za nekoga napravim pjesmu, potrudit ću se više prezentirati svoj rad jer pisati na zadanu glazbu posebna mi je inspiracija.

Svi njoj dragi su joj podrška u životu, obitelj, istče kako joj je posebno otac volio dolaziti u Veliku Goricu na događanja na kojima je sudjelovala, na tribine, skupove…

Vlasnica je brojnih nagrada, tu je nagrada Kiklop za najbolju knjigu poezije u Hrvatskoj 2010. za knjigu “Pleši, Modesty, pleši”, nagrada Julije Benešić za najbolju knjigu eseja 2010. za knjigu “Muza izvan geta”, nagrada Orfej za poeziju 2020. u Povdivu, u Bugarskoj.

Za kraj pitamo kakav je status književnika u Hrvatskoj danas?

-Ne volim kukati, kreativna sam, sama sam osmišljavala poslove, radionice pisanja, prevodila sam puno, kao što sam već rekla, radim kao kritičarka i urednica, posla je i previše.

Povezane teme:Darija Žilić hotnews književnica Meritas

HOTNEWS

FOTO Vidrica, Cvjetko, Iskra, Gofi i ekipa pozivaju u oazu za konje i ljude u Bukevju

U Konjičkom centru Miklin svoje vještine usavršava i konjica Turopoljskog banderija, koja će svoju promociju imati na Jurjevo.

Objavljeno

prije 14 sati

26. ožujka 2023.

Objavio/la

Goga Kiš

Na samo dvadesetak minuta vožnje od Velike Gorice u predivnoj prirodi turopoljske Posavine, smjestila se prava oaza za sve koji su željni predaha od poslovne gužve i gradskog asfalta, Konjički centar Miklin u Bukevju. Ili kako nam je jedna od naših sugovornica rekla – ‘Ovdje je najbolja psihofizička terapija!’.

Cvjetko, Iskra, Django, Vidrica, Roza, Gofi od milja zvani Deda, ukupno više od dvadesetak konja raznih pasmina, dočekat će vas na ovom ranču raspoloženi za druženje, a neki od njih su posebno darežljivi i s konjskim poljupcima u što smo se i osobno uvjerili. A na ranču u Bukevju očekuje vas prijateljska atmosfera, vrsni trener i poznavatelj konja, vlasnik Ivan Miklin Gliba i čak 85 kilometara jahaćih staza, kako za početnike tako i za iskusne jahače.

Foto: KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Nakon gotovo tri desetljeća natjecanja u galopskom i kasačkom sportu u Hrvatskoj i inozemstvu, gdje je postizao vrhunske rezultate, a kako se još od svoje 11 godine svakodnevno bavi konjima ideja o ovakvom centru došla je prirodno.

Foto: Ivan Miklin Gliba i sin Toni, KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Od 2008.godine u Bukevju marljivo razvija svoj konjički centar sa suprugom Petrom i petogodišnjim sinom Tonijem.

– Iz te ljubavi i dosadašnjeg iskustva stvorila se ova priča. Počeo sam s dva konja, još širimo kapacitete, a ovdje radimo baš sve – škole jahanja, za početnike, za iskusne, ujahivanje, usluge smještaja za konje, sve što treba. Ovdje je prekrasna priroda, općina Orle je stala iza nas i prepoznala projekt. Blizu smo gradu, ljudi još ne znaju za nas previše, ali nas sve više otkrivaju – rekao nam je Miklin.

Foto: Marija i Gofi, KC Miklin/G.Kiš, cityportal.hr

Marija Hosnik, farmaceutkinja iz Velike Gorice, s konjima se druži već dugi niz godina, godina, a njezin konj Gofi, od milja je nazvan Deda, jer broji čak 23 godine.

– On je pastuh vrlo stabilnog karaktera, divan, savršen za djecu i školice. S konjima se družim već 16 godina i koliko god stignem dolazim ovdje i uživam tu. Ovdje i kao jahač i kao osoba dobijete jedno veliko samopouzdanje i možete rasti u svakom smislu u jednom divnom prijateljstvu s ljudima i konjima – rekla nam je.

Na terenima konjičkog centra trenira i povijesna postrojbe Kravat pukovnija, a njen zapovjednik, Željko Matejčić Mata, ima samo riječi hvale za Ivana, koji je također član te povijesne postrojbe.

-Ivicu poznam od samih početaka Kravat pukovnije, imamo fantastičan i prijateljski i poslovni odnos, na ovom sam ranču sa svojim konjem Djangom šest godina, ovdje je prava radna atmosfera. Zajedno smo projahali kroz općinu Orle dvjestotinjak kilometara, izabrali i mapirali 85 kilometara u deset staza, sad čekamo da se to međunarodno certificira. Ima staza i za početnike i za iskusnije jahače.

Staze idu vode kroz šume,polja, uz rijeke Savu i Odru, prolaze i naseljenim mjestima.Ljudi mogu ovdje doći i uživati u prirodi, pomaziti konje, bez ikakvih obaveza, malo upoznati ovu drugu dimenziju- poručuje.

Foto: Željko Matejčić Mata i Ivan Miklin Gliba, KC Miklin/G.Kiš, cityportal.hr

Tu se trenira i konjica Turopoljskog banderija koja će svoju promociju imati na Jurjevo.

– Oduševio sam se tom idejom Jurja Odrčića da Turopoljski banderij ima i konjicu, krenuli smo u siječnju s momcima trenirati, još par sati ‘brušenja’ i očekujem da će tih šest jahača pokazati svoje vještine u parku dr.Franje Tuđmana – otkriva nam.

A na ovom ranču nisu bitne ni godine, ni iskustvo, kažu u centru, jer među ekipom ima kikića od pet godina, pa sve do onih koji su se u ‘zlatnim godinama’ odlučili na malo bolje upoznavanje s ovim plemenitim životinjama.

Foto: Dorotea i Roza, KC Miklin, Bukevje/G.Kiš, cityportal.hr

Jedna od onih koja svaki slobodni trenutak provodi na ranču je i Dorota Pilj, pravnica koja se iz Zagreba doselila u Donju Lomnicu.

– Jahanjem se bavim samo rekreativno, a došla sam upravo ovdje, jer je Ivan izuzetno prijateljski raspoložen i sjajan trener. Tu se okupljaju ljudi koji vole druženje, konje, prirodu, neki imaju svoje konje, neki nemaju, ne jašu svi, neki se dođu samo podružiti i popiti kavu. Vlasnik je zbilja otvoren, može se probati jahati, sve se može dogovoriti. Od nedavno imam i svog konja, to je moja Roza, ona je rehabilitirani trkaći konj.

Boravak u ovoj prirodi i druženje s konjima ovdje..to je prava terapije psihička i fizička, dovoljno mi je da samo tu dođem, taj zrak, ne moram ni jahati, samo malo pobjeći od tih kompjutora, uživati, to je sasvim drugi svijet, divan odmak od posla i svega – otkriva nam Dorotea.