Čitanje joj je bilo prva ljubav, tek u dvadesetima se počela baviti ozbiljnijim pisanjem, njen rad prepoznat je i izvan granica Hrvatske, prevodi djela s turskog, iranskog, arapskog…I napisala je jedan od onih zaraznih hitova grupe Meritas “Dan je tvoj”. Rođena je u Zagrebu, ali od svoje treće godine živi u Velikoj Gorici. Riječ je o poznatoj književnici Dariji Žilić.
Kad sam je zamolila da se ukratko predstavi rekla mi je kako to baš i nije jednostavno jer je mnogo toga, baš kao i većina ljudi, ali kroz razgovor vrlo brzo shvatite koliko je drugačija i nadasve talentirana.
-Diplomirala sam povijest i komparativu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, imam status slobodnog umjetnika (članica HZSU). Rođena 1972. u Zagrebu, a od 1975. živim u Velikoj Gorici, započela je svoju priču Darija, te pojašnjava kako je otkrila ljubav prema pisanju.
-Još kao djevojčica voljela sam puno čitati, no zanimljivo, svoju prvu knjigu “Grudi i jagode” sam objavila tek 2005. godine. Čitanje mi je bilo važnije od pisanja, počela sam tek u dvadesetima s ozbiljnijim pisanjem kritika, eseja i pjesama.
Na pitanje što je prvo napisala i kome je prvome dala da to pročita, odgovara: “Ne sjećam se, zanimljivo pitanje.”
Kako kaže, inspiraciju crpi iz svakodnevice, čitanja, ljubavi, metafizičkom…
-Knjiga „Pleši, Modesty, pleši“ donijela mi je najveći proboj na književnom polju, da tako kažem. Ponosna sam na rad prije svega, to da se više od dvadeset godina bavim onim što volim. Članica sam HZSU-a, zajedice slobodih umjetika Hrvatske.
A upravo taj višegodišnji rad prepoznat je i izvan granica Hrvatske.
-Prije godinu i pol, dobila sam nagradu Orfej za poeziju u Bugarskoj, to mi znači jer posebno je kad si vani priznat, tamo nema veza i vezica. Moj rad prepoznat je i u Turskoj, često gostujem na festivalima ondje, nastupala sam i u Iranu, SAD-u, Francuskoj,Slovačkoj, Poljskoj, Makedoniji, Bugarskoj, Crnoj Gori, bila na književnoj koloniji u Vojvodini, dobila književne rezidencije u Sarajevu i Skopju, stipendiju u Njemačkoj-govori nam Žilić.
Jedna je od onih rijetkih koja je sve postigla svojim trudom i zalaganjem, bez nečijeg poguranca koji bi značio vjetar u leđa,
-Možda to jest teško, ali je i oslobađajuće, jer se razvijaju mnoge sposbnosti za koje i nisam znala. Recimo pjevanje jazz standarda, prevođenje. Podrška su uvijek moji dragi svi, bez kojih ne bih mogla raditi tako plodonosno…
Kaže često je pitaju može li se živjeti od pisanja, te ističe kako kreativni ljudi sami smisle poslove, pišu, prevode, nastupaju, voditelji su, kritičari, urednici…
-Ako nešto voliš i uporno radiš, moći ćeš i živjeti od plodova svog rada. Treba se usuditi. Inače, dosta sam knjiga prevela s engleskog jezika, turske autore Orhana Kemala, Tozana Alkana, Leylu Karachi, te niz arapskih, iranskih, i američkih autorica i autorica. Radim i kao urednica u časopisu Riječi, uredica sam brojnih knjiga, a u časopisu Vijenac uređujem suvremenu hrvatsku poeziju.
Znanje se množi dijeljenjem, pa tako ova svestrana umjetnica nesebično podučava pisanju one koji jednoga dana možda krenu upravo njenim stopama.
-Nedavno sam imala radionice za pisanje u Gimnaziji Velika Gorica, prije toga u okviru Cekapea u Gorskom kotaru, bilo je to vrlo uspješno, a nadam se i dalje potpori grada Velike Gorice za takve programe.
Pisala je i za naš glazbeni dvojac Meritas, jedan od njihovih najvećih hitova je upravo njeno djelo, a to malo ljudi zna.
-Da, baš sam sretna da sam pisala za tako kvalitetnu grupu, Meri i Anita su sjajne glazbenice. “Dan je tvoj” bio im je prvi hit. Često sam je na radiju znala čuti, a i dan danas mi kapne lova za tu pjesmu na konto autorskih prava, premda je prošlo već oko 33 godine od njene objave. Razmišljam o tome da opet za nekoga napravim pjesmu, potrudit ću se više prezentirati svoj rad jer pisati na zadanu glazbu posebna mi je inspiracija.
Svi njoj dragi su joj podrška u životu, obitelj, istče kako joj je posebno otac volio dolaziti u Veliku Goricu na događanja na kojima je sudjelovala, na tribine, skupove…
Vlasnica je brojnih nagrada, tu je nagrada Kiklop za najbolju knjigu poezije u Hrvatskoj 2010. za knjigu “Pleši, Modesty, pleši”, nagrada Julije Benešić za najbolju knjigu eseja 2010. za knjigu “Muza izvan geta”, nagrada Orfej za poeziju 2020. u Povdivu, u Bugarskoj.
Za kraj pitamo kakav je status književnika u Hrvatskoj danas?
-Ne volim kukati, kreativna sam, sama sam osmišljavala poslove, radionice pisanja, prevodila sam puno, kao što sam već rekla, radim kao kritičarka i urednica, posla je i previše.
Mraclin je u nastavak sezone ušao s važnom promjenom na klupi. Novi, ali ujedno i dobro poznati trener seniorske momčadi ponovno je Marko Pancirov – Pančo, koji se na mraclinsku Grabu vraća nakon više godina i uspješnog rada u drugim sredinama. Pancirov je prvi put preuzeo Mraclin u listopadu 2018. godine, a već u sljedećoj sezoni ostvario je značajan rezultat. U prvenstvu prekinutom pandemijom koronavirusa Mraclin je pod njegovim vodstvom završio jesenski dio na drugom mjestu, a potom kroz kvalifikacije protiv Pušće izborio plasman u Jedinstvenu županijsku ligu. Uslijedila je i dobra jesen u Jedinstvenoj županijskoj ligi, završena na trećem mjestu, nakon čega su se Pancirov i Mraclin krajem 2020. godine sporazumno razišli. Ipak, veza očito nikada nije u potpunosti prekinuta.
U Mraclin dolazi iz Samobora, gdje je u jesenskom dijelu sezone s momčadi osvojio drugo mjesto u III. NL Centar. Njegov povratak na Grabu dolazi u trenutku kada se Mraclin natječe u IV. NL Središte Zagreb – skupina B, a u klubu ne skrivaju očekivanja.
– Marko je trener koji poznaje klub, sredinu i mentalitet momčadi. Znamo što nam je donio prvi put i vjerujemo da može ponovno stabilizirati ekipu i dati joj jasan smjer – poručuju iz kluba – Ne radi se o kratkoročnom rješenju. Želimo mir, kontinuitet i iskorak. Povratak Pancirova vidimo kao logičan potez u tom smjeru – ističu iz uprave Mraclina.
Hoće li Pancirov uspjeti podignuti momčad koja je jesenski dio odradila osrednje i usmjeriti je prema gornjem dijelu ljestvice, pokazat će nastavak prvenstva.
Udruga žena Kobilić koja je osnovana u mjesecu studenom 2025. održala je svoju prvu redovnu izvještajnu sjednicu Skupštine Udruge. Sjednica je održana u Društvenom domu u Kobiliću, u subotu, 17. siječnja 2026. godine, s početkom u 19 sati. Sjednicu je vodila Doris Komadina, predsjednica Udruge, a s njom su u Radnom predsjedništvu bile Petra Vukadin, dopredsjednica, Mirna Grabović, Anita Višić, ovjeroviteljice zapisnika i zapisničarka Marijana Kirinić.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Dnevni red imao je devet točaka: 1. Otvaranje skupštine, 2. Utvrđivanje kvoruma, 3. Izbor radnih tijela Skupštine, 4. Izvješće o radu Udruge u 2025., 5. Financijsko izvješće, 6. Izvješće Nadzornog odbora (Lela Trupčević). 7.Plan rada Udruge za 2026.godinu, 8. Financijski plan za 2026. godinu, 9. Razno.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Izvješća za prošlu godinu, plan rada za 2026. i financijski plan za ovu godinu usvojeni su jednoglasno. Financijski plan predstavila je Štefica Berković Petrinec. Plan rada za 2026. godinu: 1. Uređenje košare kod Društvenog doma (obnova konstrukcije), sadnja cvijeća (kod kapelice isto tako), 2. Maskenbal, 3. Uskrsna radionica, 4. Praznik rada, 5. Advent, 6. Donacija za potrebitu obitelj.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Na skupštini je naglašeno da je osnovna ideja osnivanja Udruge bila da se djecu usmjeri na društveni život, odnosno da bi se odmaknuli od mobitela i multimedijskih sadržaja. Istaknuto je da je vrlo uspješno organiziran Advent u Kobiliću te donacija za potrebitu obitelj.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti na skupštini bili su članovi mjesnih udruga: Mjesni odbor, NK Vatrogasac i Udruga umirovljenika. Kako je Udruga žena Kobilić tek nedavno osnovana, nisu pozivane druge slične udruge zbog kratkoće djelovanja.
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 17.01.2026. Prva redovna izvjetajna sjednica Skuptine Udruge žena Kobilić. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon službenog zaključenja sjednice, na programu je bio domjenak te glazbeno-plesno druženje do kasno u noć. Glazbu je birao i prezentirao raspoloženi Srećko Mikša.
S dubokom tugom opraštamo se od Ivice Potočnika, velikogoričkog glazbenika, skladatelja i producenta, koji je preminuo u 83. godini života, a čije su note govorile više od riječi. Kroz svoju glazbu ostavio je trag koji nadilazi vrijeme, dirajući srca onih koji su je slušali i živjeli.
Ivica Potočnik bio je profesionalni glazbenik Tamburaškog orkestra HRT-a svoje je vrijeme i stručnost posvetio je razvoju kulturno-umjetničkog amaterizma u Velikoj Gorici, poticao je osnivanje KUD-ova u Kravarskom i Pokupskom te se brinuo za opći i kulturni život tog područja. Zapisao je i obradio, te na taj način sačuvao, mnoge tekstove i note izvorne narodne glazbe ovoga kraja te je snimio brojne nosače zvuka kao glazbeni urednik i producent.
Kao dugogodišnji suradnik Ansambala Jane iz Velike Gorice, Ivica je svojim talentom, predanošću i ljubavlju prema glazbi obogatio kulturni život zajednice i ostavio neizbrisiv trag u glazbenom stvaralaštvu. Autor je i brojnih pjesama na kajkavskom narječju, kao i glazbe za “himnu” ansambla: Mi smo Jane, Janice!
“Dragi naš gospon Potočnik, hvala za svaki stih i notu koje ste nesebično pisali za ansambl oblikovavši JANE u ono što smo danas. Uvijek blag, strpljiv i pozitivan od prvog do zadnjeg dana. Vaša energija i dobrota ostat će zauvijek u našim srcima.” – piše u objavi na facebook stranici Jana.
Njegovoj obitelji i najbližima izražavamo iskrenu sućut, dok prijateljima i suradnicima ostaje zahvalnost što su dijelili njegov put, glazbu i životne trenutke.
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić, danas je bio u radnom posjetu Velikoj Gorici gdje je s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom i suradnicima, razgovarao o osiguravanju priuštivog stanovanja velikogoričkom obiteljima.
Naime, Novi Zakon o prostornom uređenju predvidio je odlične mogućnosti za priuštivo stanovanje koje će Velika Gorica sigurno iskoristiti.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Prije nepune tri godine smo prvi puta došli u Veliku Goricu kada mi je gradonačelnik rekao o ideji da se HNS-ov kamp gradi u Velikoj Gorici i sada svjedočimo već realizaciji tog projekta. To govori o sposobnosti Gradske uprave. Danas smo razgovarali o jednom vrlo važnom projektu za gospodarski razvoj ovoga kraja, a to je poduzetnička zona Kušanec sviše od 50 tisuća kvadrata, preko pet hektara, čija je vrijednost 31 milijun eura, koju ćemo najkasnije do travnja mjeseca darovati Gradu – najavio je ministar i dodao kako je također tema sastanka bila priuštivo stanovanje.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Zakon o prostornom uređenju će omogućiti ovdje u gradu u jednom vrlo kratkom periodu, izgradnju nove stambene jedinice po priuštivoj cijeni i za prodaju, ali i za najam našim sugrađanima koji ne mogu te iste stambene jedinice kupiti. I prije smo u svim projektima s Gradom bili brzi u realizaciji – istaknuo je Bačić.
Naime, za to u obzir može doći nekoliko lokacija, no najizglednija je u Kurilovcu, s obzirom da udovoljava svim uvjetima od blizine škole, vrtića, prometnice i ostale infrastrukture – najavio je gradonačelnik Ačkar.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Gdje će Velika Gorica na najbolji mogući način implementirati i pokazati sve benefite novoga Zakona koji će omogućiti priuštivo stanovanje mladim obiteljima na vrlo atraktivnim lokacijama u našemu gradu, a što će se realizirati puno brže nego ranije, a krajnji korisnici će dobiti jeftiniju i povoljniju nekretninu na području grada. Dodatno će grad unaprijediti i poslovna zona Kušanec, i to zbog financijskih uvjeta koje će oni donijeti gradu, poboljšanja komunalne infrastrukture, ali i kvalitete života svakog našeg sugrađana – istaknuo je Ačkar i zahvalio ministru Bačiću kao i predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću, u ime svih Velikogoričanki i Velikogoričana.
Foto: Sanjin Vrbanus
Dodajmo kako su svi objekti koji su bili u obnovi na području grada sada završeni, a ministar i gradonačelnik sa svojim suradnicima ujedno su i obišli obitelji s područja grada kojima su izgrađene zamjenske obiteljske kuće.
Riječ je o obitelji Sambolek u Kučama, koja je u listopadu dobila zamjensku kuće od 55m², obitelji Dereta u Buševcu kojoj je u prosincu završena zamjenska kuća od 70 m², te obitelji Otrok u Ogulincu koja je u zamjenskoj kući od 55 m² od svibnja prošle godine.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Sada se osjećam sretno, jer je prije u kontejneru bilo katastrofa – prisjetila se Suzana Sambolek, i pokazala unutrašnjost obiteljske kuće u kojoj su, kako je rekla, uvjeti idealni.
– Dvije godine se je gradila kuća na mjestu stare koja je stradala u potresu. Prije pet godina je bilo strašno. Vlaži dole, kondenzacija, ne može se normalno kuhati jer se para kondenzira. Ali dobro. Nek’ smo zdravi i preživjeli ste. Sada nam je super – ispričala je Suzana, a u istoj situaciji dok su čekali dovršetak izgradnje zamjenskih kuća bili su i Derete u Buševcu i Otroki u Ogulincu.
Foto: Sanjin Vrbanus
Sada zaista imaju komforne uvjete stanovanja.
– Poznato je da smo grad mladih i grad obitelji i sigurno nam je jedan od prioriteta, nakon sto smo omogućili besplatne vrtiće i besplatan javni prijevoz, priuštiti mladim obiteljima adekvatno i prihvatljivo stanovanje – dodao je gradonačelnik.
Početak godine uobičajeno sa sobom nosi pad raspoloženja i motivacije ili zamor nakon razdoblhja blagdana, a tu ne pomaže ni učestalo razmišljanje o hrpi obaveza koje sa sobom nose novi počeci.
Siječanj zato ima etiketu zlovoljnog mjeseca u godini, tijekom kojeg još uvijek nedostaje dovoljno dnevnog svjetla, hladnoća nas drži u zatvorenom i sa sjetom gledamo prosinac koji nam je zalupio vrata… No, zašto sami ne poduzmemo nešto, što bi ovaj period učinilo manje napornim, lakše prebrodivim i srcu dražem?
Da se mene pita, kronični nedostatak opuštajućih trenutaka tijekom dana trebalo bi zabraniti zakonom i negdje u Ustav ubaciti obavezni reset!
I zato vam predlažem, prema vlastitom iskustvu, opuštajući Head spa tretman koji mi je potvrdio da za sreću ne treba puno. Doživljaj u Velikoj Gorici po pristupačnim cijenama nudi Studio ljepote Lulu, pa se nadam da nemate ništa protiv da vas upoznam sa svojim iskustvom, nakon kojeg mi ruke same lete po tipkovnici 😊.
♥ Mmmmm, opuštanje.
To je garancija koju daje Head spa tretman tijekom kojeg ćete biti u nježnim rukama educiranih djelatnica salona, a sve kreće u posebnoj relax zoni, u ležećem položaju pod dekicom uz laganu glazbu.
Prvi korak je piling vlasišta kako bi ga temeljito očistili i “otvorili” za sve njegujuće sastojke luksuznih spa proizvoda – uputila me je uvodno vlasnica Helena, jer, kako je objasnila, pranje kose kod kuće miče površinske nečistoće, za razliku od pilinga, nakon kojeg vlasište “prodiše”.
To mi je bilo fora iskustvo, jer mi nikad nije nitko oprao kosu na ležećki! I još uz masažicu i poseban tuš koji u intervalima lijeva toplu vodu naprijed-nazad. Naježila sam se 😊.
Nakon što je sve čisto k’o suza, idu dva reda šamponiranja – uz laganu masažu posebnim alatima za vlasišteH – opet milina od osjećaja za sve nas koji obožavamo da nam netko “petlja” po kosi.
E sad ćemo kosu nahraniti! – obavijestila me Helena dok sam ja već padala u REM fazu sna! Moja glava je dobila “ručak” u tri slijeda – protox masku za duboku hidrataciju sa steam (parnom) terapijom, na lice mi je kliznula mirisna hidratantna maska, a nakon terapije na vlasište mi je nježno umasirana ampula na bazi placente za poticanje rasta kose…
Zvuči kraljevski? Da, i bilo je!
Još jedna dobra stvar je što postoji i “sensation desert” – završna masaža vlasišta, vrata, dekoltea i ramena dok ti na očima stoji “grijajuća” maska koja opušta to područje.
OK. Mislim si u tom trenutku: Nek me netko, molim vas, uštipne!
Jedina “mana” je što nakon toga moraš ići doma, a ostala bi do prekosutra. No, moram priznati da je ovo stvarno bilo ugodno, opuštajuće i prepuštajuće iskustvo koje je potpuno odradilo svoj posao – totalni relax.
Još jedan veliki plus, koji će razumjeti vlasnice pramenova, kosa mi je nakon sušenja – bez upotrebe četke – bila mekana, glatka i bez “zapetljanaca” – sve je odradio fen!
Svima kojima je potreban trenutak “stani na loptu”, ovo mogu upotrijebiti kao povratak u ravnotežu ili svojoj kosi dati luksuz koji zaslužuje. Dobra ideja je i kao poklon vašim najdražima za rođendan, zahvala za učinjeno dobro djelo ili kuc-kuc: Valentinovo!
Studio ljepote Lulu potražite na društvenim mrežama ili uživo u Zagrebačkoj 60/1