Čitanje joj je bilo prva ljubav, tek u dvadesetima se počela baviti ozbiljnijim pisanjem, njen rad prepoznat je i izvan granica Hrvatske, prevodi djela s turskog, iranskog, arapskog…I napisala je jedan od onih zaraznih hitova grupe Meritas “Dan je tvoj”. Rođena je u Zagrebu, ali od svoje treće godine živi u Velikoj Gorici. Riječ je o poznatoj književnici Dariji Žilić.

Kad sam je zamolila da se ukratko predstavi rekla mi je kako to baš i nije jednostavno jer je mnogo toga, baš kao i većina ljudi, ali kroz razgovor vrlo brzo shvatite koliko je drugačija i nadasve talentirana.

-Diplomirala sam povijest i komparativu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, imam status slobodnog umjetnika (članica HZSU). Rođena 1972. u Zagrebu, a od 1975. živim u Velikoj Gorici, započela je svoju priču Darija, te pojašnjava kako je otkrila ljubav prema pisanju.

-Još kao djevojčica voljela sam puno čitati, no zanimljivo, svoju prvu knjigu “Grudi i jagode” sam objavila tek 2005. godine. Čitanje mi je bilo važnije od pisanja, počela sam tek u dvadesetima s ozbiljnijim pisanjem kritika, eseja i pjesama.

Na pitanje što je prvo napisala i kome je prvome dala da to pročita, odgovara: “Ne sjećam se, zanimljivo pitanje.”

Kako kaže, inspiraciju crpi iz svakodnevice, čitanja, ljubavi, metafizičkom…

-Knjiga „Pleši, Modesty, pleši“ donijela mi je najveći proboj na književnom polju, da tako kažem. Ponosna sam na rad prije svega, to da se više od dvadeset godina bavim onim što volim. Članica sam HZSU-a, zajedice slobodih umjetika Hrvatske.

A upravo taj višegodišnji rad prepoznat je i izvan granica Hrvatske.

-Prije godinu i pol, dobila sam nagradu Orfej za poeziju u Bugarskoj, to mi znači jer posebno je kad si vani priznat, tamo nema veza i vezica. Moj rad prepoznat je i u Turskoj, često gostujem na festivalima ondje, nastupala sam i u Iranu, SAD-u, Francuskoj,Slovačkoj, Poljskoj, Makedoniji, Bugarskoj, Crnoj Gori, bila na književnoj koloniji u Vojvodini, dobila književne rezidencije u Sarajevu i Skopju, stipendiju u Njemačkoj-govori nam Žilić.

Jedna je od onih rijetkih koja je sve postigla svojim trudom i zalaganjem, bez nečijeg poguranca koji bi značio vjetar u leđa,

-Možda to  jest teško, ali je i oslobađajuće, jer se razvijaju mnoge sposbnosti za koje i nisam znala. Recimo pjevanje jazz standarda, prevođenje.  Podrška su uvijek moji dragi svi, bez kojih ne bih mogla raditi tako plodonosno…

Kaže često je pitaju može li se živjeti od pisanja, te ističe kako kreativni ljudi sami smisle poslove, pišu, prevode, nastupaju, voditelji su, kritičari, urednici…

-Ako nešto voliš i uporno radiš, moći ćeš i živjeti od plodova svog rada. Treba se usuditi. Inače, dosta sam knjiga prevela s engleskog jezika, turske autore Orhana Kemala, Tozana Alkana, Leylu Karachi, te niz arapskih, iranskih, i američkih autorica i autorica.  Radim i kao urednica u časopisu Riječi, uredica sam brojnih knjiga, a u časopisu Vijenac  uređujem suvremenu hrvatsku poeziju.

Znanje se množi dijeljenjem, pa tako ova svestrana umjetnica nesebično podučava pisanju one koji jednoga dana možda krenu upravo njenim stopama.

-Nedavno sam imala radionice za pisanje u Gimnaziji Velika Gorica, prije toga u okviru Cekapea u Gorskom kotaru, bilo je to vrlo uspješno, a nadam se i dalje potpori grada Velike Gorice za takve programe.

Pisala je i za naš glazbeni dvojac Meritas, jedan od njihovih najvećih hitova je upravo  njeno djelo, a to malo ljudi zna.

-Da, baš sam sretna da sam pisala za tako kvalitetnu grupu, Meri i Anita su sjajne glazbenice. “Dan je tvoj” bio im je prvi hit. Često sam je na radiju znala čuti, a i  dan danas mi kapne lova za tu pjesmu na konto autorskih prava, premda je prošlo već oko 33 godine od njene objave. Razmišljam o tome da opet za nekoga napravim pjesmu, potrudit ću se više prezentirati svoj rad jer pisati na zadanu glazbu posebna mi je inspiracija.

Svi njoj dragi su joj podrška u životu, obitelj, istče kako joj je posebno otac volio dolaziti u Veliku Goricu na događanja na kojima je sudjelovala, na tribine, skupove…

Vlasnica je brojnih nagrada, tu je nagrada Kiklop za najbolju knjigu poezije u Hrvatskoj 2010. za knjigu “Pleši, Modesty, pleši”, nagrada Julije Benešić za najbolju knjigu eseja 2010. za knjigu “Muza izvan geta”, nagrada Orfej za poeziju 2020. u Povdivu, u Bugarskoj.

Za kraj pitamo kakav je status književnika u Hrvatskoj danas?

-Ne volim kukati, kreativna sam, sama sam osmišljavala poslove, radionice pisanja, prevodila sam puno, kao što sam već rekla, radim kao kritičarka i urednica, posla je i previše.