Među prvima od hrvatskih sportaša na Paraolimpijskim igrama u Parizu na borilišta je izašla velikogorička stolnotenisačica Mirjana Lučić. U paru s Bornom Zohilom nastupila je na turniru mješovitih parova, na kojem je naša kombinacija zapela u četvrtfinalu.

U četvrtak su redom padali njemačka kombinacija Thomas Rau i Juliana Wolf, zatim i australska kombinacija Nathan Pellissier i Li Na Lei, što je značilo da su Mirjana i Borna izborili nastup u četvrtfinalu olimpijskog turnira. I odmah je bilo jasno da će imati jako zahtjevan posao na putu do eventualnog polufinala, a takve su se najave pokazale i točnima.

Kineska kombinacija Weinan Peng i Guiyan Xiong, treći nositelji turnira, pokazala se kao previsoka prepreka. Kineskinja i Kinez bili su bolji s 3-0 protiv Hrvatice i Hrvata, a po setovima su Lučić i Zohil ostajali na devet, sedam i opet devet poena.

U ovoj konkurenciji Mirjana tako neće do medalje, ali bit će još prilika za dokazivanje…

Nakon što je 15 godina nosio dres Zagreba, nakon što je prošao Španjolsku, Rusiju, Italiju i Tursku, nakon što je s reprezentacijom proživio sve lijepe, ali i manje lijepe trenutke, nakon što su mu u Istanbulu podigli dres pod svod dvorane, Kruno Simon (39) odlučio je doći u – Samobor! Prijelaznu sezonu odradio je u dresu Cedevite u najvišem rangu hrvatske košarke, a od jeseni prošle godine pridružio se tati Đuri.

– Da, tata je sigurno najvažniji razlog, ali nisam samo zbog njega odlučio doći u Samobor. Tu je i predsjednik kluba Mislav Maroević, jedan vrlo sposoban čovjek, koji je podigao klub i vodi projekt koji mi je u ovoj fazi života i karijere baš po mjeri. Igram košarku, uživam, družim se s tatom… Subotom odemo na kavu, odigramo utakmicu, odemo na klopu poslije toga i imamo super iskorišten dan! – kazao je Kruno gostujući u posljednjem nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”.

Samobor je prošle sezone dogurao do polufinala prvenstva, jednako kao i Gorica, pa ispao od Vrijednosnica Osijek. Ove će sezone, najavljuje Simon mlađi, ambicije ponovno biti vrh tablice.

– Neću sad tu govoriti da nam je imperativ ulazak u Premijer ligu, ali vjerujem da bismo mogli biti u vrhu. Pojačali smo se ovog ljeta, došlo je nekoliko kvalitetnih igrača, a ja ću pomoći koliko mogu. Kaže stari da ću igrati “četvorku”, valjda ću moći – sa smiješkom kaže Kruno.

Bez obzira na godine, bez obzira na nešto manji broj treninga, Simon je u drugom rangu hrvatske košarke klasični – svemirac. Nešto potpuno drugo, posebna razina, što se može pročitati doslovno u svakom kontaktu s loptom. Uostalom, ovdje pričamo o čovjeku koji je dvaput osvajao Euroligu, i to ne baš tako davno. Velika i bogata karijera je iza njega.

– S košarkom sam krenuo u Maksimiru, u kojem je tata u to vrijeme igrao, kratko sam bio i u Zrinjevcu, da bi s 12 godina došao u Zagreb, kod trenera Andreja Tesle. I tu sam ostao sljedećih 15 godina – vratio se Kruno na svoje početke.

Iz tih mlađih dana posebno zvoni jedan detalj…

– Ta moja generacija ’85., u kojoj je bio i Marko Tomas, u svom godištu nikad nije izgubila niti jednu utakmicu! Ni jednu jedinu. Tu ne pričamo samo o hrvatskim okvirima, nego i o turnirima u inozemstvu, na koje smo često išli. Igrali smo mi i sa starijim godištima, znali gubiti i 40-50 razlike, nije da nismo doživljavali poraze, ali u svojoj generaciji smo dominirali.

Ostao je u Zagrebu jako dugo, sve do 27. godine, do trenutka kad je već bilo upitno hoće li ikad otići na višu razinu. Otišao je, za početak u Unicaju iz Malage.

– Tad je Unicaja bila ozbiljan euroligaški klub, trener je bio Jasmin Repeša, i kroz tu sezonu sam puno toga naučio o profesionalizmu u sportu. Trenirali smo mi i u Zagrebu, po dvaput dnevno, ali prije i nakon treninga bi to bila kavica, druženje… A u Španjolskoj sam shvatio što je zapravo svijet vrhunske košarke, tu se svatko bori za sebe, grize u svakom trenutku, a tome se moraš prilagoditi – kaže Simon, koji je ljeto potom preselio u Rusiju.

– Bilo je jako lijepo u Kubanu iz Krasnodara, dvije godine ostao sam tamo, a ostao bih sigurno i puno duže da supruga nije inzistirala da se vratimo negdje u Europu, bliže Zagrebu. I tako smo završili u Olimpiji iz Milana, ponovno kod Jaska Repeše. U gradu koji je super za život, u jako dobrom klubu, bilo je to baš dobro razdoblje, iako rezultati u Euroligi i nisu bili osobiti – prisjeća se Simon.

Sljedeća, najdugotrajnija i najvažnija postaja bila je Istanbul. Anadolu Efes iskoristio je šansu i doveo igrača koji će se u sljedećih pet godina prometnuti u klupsku legendu.

– Trebala su mi tri-četiri mjeseca da se prilagodim na bitno drukčiju sredinu, način života i mentalitet, ali vrlo brzo sam se potpuno udomaćio u Istanbulu. Turci su veliki fanatici kad je sport u pitanju, bilo je tu jako simpatičnih situacija, pogotovo nakon što smo uzeli te dvije Eurolige i dospjeli u središte pažnje. Danas Efes smatram svojim klubom, a Istanbul mi je drugi dom. Kad slijećem na aerodrom u Istanbul, osjećam se kao kad dolazim u Zagreb… Velika je čast što su mi podigli dres pod svod dvorane, i sad se naježim kad se toga sjetim – priznaje Kruno.

Kad se povede priča o reprezentaciji, pogled je danas malo drukčiji.

– Stalno se o toj mojoj generaciji priča kroz neke pamtljive poraze i posrtaje, ali činjenica je da smo mi više-manje stalno bili na rubu borbe za medalju, često i na jednu loptu od polufinala, u Sloveniji 2013. završili smo četvrti… A danas smo zadovoljni što smo bili blizu plasmana na Olimpijske igre. Izbornik Sesar radi sjajan posao, ali radi s onim što ima, a to su tri top igrača i niz onih koji ne mogu raditi razliku na toj razini – zaključio je Simon.

Biciklistička cestovna utrka Roller Coaster i ove će godine proći velikogoričkim krajem. Utrka, u organizaciji biciklističkog kluba ‘Dinamo Zagreb’ održat će se u nedjelju 1. rujna od 10 do 16 sati. Start je u Sarajevskoj ulici kod Konzuma, a biciklisti će na svojoj ruti proći kroz Mičevec, Veliku Mlaku, Lomnicu, prema Dubrancu, Hruševcu, Pokupskom i nazad ponovno kroz spomenuta naselja.

– Ove godine pripremili smo jednu rutu za sve natjecatelje. Ukupnih 107 kilometara od kojih ćemo prvih 12 kilometar voziti u zajedničkoj koloni u zatvorenoj vožnji te vam preostaje svega 95 kilometara za jednu krasnu rekreativnu utrku. Nakon službenog starta ruta počinje ravnicom od 7km a zatim kreće prvi od ukupno 11 uspona. Prvi uspon krene malo oštrije zatim zaravna, ali tu će se svakako dogoditi cjepkanje na grupe po snazi – ističu organizatori.

A za bicikiste, iskusni treneri uputili su i nekoliko dobrih savjeta prilikom utrke.

– Ne idite prejako već na prvi uspon jer do kraja ih ima još puno, a uvijek je ugodnije i lakše je voziti u grupi! Kako bi tako bilo i dalje.. preko uspona Jerebić, Cvetković brdo i drage nam Opatije, savjetujemo doziranje snage barem do prve feed zone koja se nalazi u Pokupskom na 62om kilometru. Dio rute koji će vas kroz Hotnju dovesti do Pokupskog je zaista jedan raj i bit će šteta ako ne dignete malo glavu i razgledate prekrasan i raznolik krajolik bogat šumom i livadama. Naravno – razgledavanje ide uz oprez jer ipak ste u pelotonu i molimo vas – pazite na sebe i sve ostale sudionike.

Nakon zone okrijepe valovitim terenom biciklisti će stići do skretanja prema Opatiji.

– Ovdje kreće jurnjava u zadnjih 35 km prema cilju. Od ove točke, sve što je bilo nizbrdo sada će biti uspon, a tamo gdje ste se mučili i penjali sad će biti lakoća jurnjave po cestama s negativnim nagibima. Zadnji uspon Dubranec kontra zove na napad i svi kojima će ostati snage ovdje će ispaliti zadnji metak, no to bi ih moglo koštati jer do cilja ima još gotovo 20km ravnice. Grupe će ovdje opako juriti  i hvatati sve individualce i zato još jednom – u grupi je ne samo brže nego svakako zabavnije. A gran fondo je jednostavno takav koncept biciklističkog događaja kojem je cilj povezati više osoba u grupe, potaknuti vas na suradnju, podjelu napora i time svima dati onaj najvažniji zabavni element uz osmjeh na cilju – poručili su.

Iz zagrebačke policije ističu kako će za vrijeme kretanja organizirane kolone biciklista i održavanja predmetnog biciklističkog maratona od 8 do 18 sati biti zatvoren promet na Sarajevskoj cesti od Vatikanske do parkirališta trgovačkog centra „Konzum“. Evo i točne rute kojom će prolaziti biciklisti:

START: Zagreb, Sarajevska 6 (parkiralište „Konzuma“) – Jakuševačka – Jankovićeva – Velikogorička – Zamlačka – Kramarićeva – Industrijska – Odranska – Arbanasova – Tratinska – Peršinovec – Dubranec – Cerovski Vrh – Jerebić – Cvetković Brdo – Opatija – Gornji Hruševec – Donjohruševečka cesta – Hotnja – Gladovec Pokupski – Pokupsko – Cvetnić Brdo – Šestak Brdo – Opatija – Cvetković Brdo – Jerebić – Cerovski Vrh – Dubranec – Peršinovec – Tratinska – Arbanasova – Odranska – Industrijska – Kramarićeva – Zamlačka – Velikogorička – Jankovićeva – Jakuševačka – Sarajevska – CILJ: Zagreb, Sarajevska 6 (parkiralište „Konzuma“).

Organizatori i policija mole sve sudionike u cestovnom prometu koji se u trenutku prolaska biciklista zateknu na trasi kretanja iste utrke, pridržavaju uputa i znakova policijskih službenika i redara, kao i na razumijevanje i strpljenje u slučaju kratkotrajnog zatvaranja prometa na pojedinoj dionici biciklističkog maratona.

Još jedan igrač Gorice, ukupno dvanaesti ovog ljeta na izmaku, napustio je klub. Svoj ormarić u svlačionici ispraznio je 24-godišnji Makedonac Andrej Lazarov, odmah nakon što je potpisao sporazumni raskid ugovora s našim klubom. I otišao je svojim putem, nakon ukupno 14 nastupa u goričkom dresu.

Ništa ružno ni zločesto, ali Lazarova ćemo logično svrstati među igrače čije ime baš i neće ostati upisano u povijest kluba, više bi spadao u kategoriju “prolaznik”… Došao je krajem siječnja prošle godine, kao neka vrsta vatrogasnog rješenja na početku jedne očajne polusezone, dobivao je prilike i kod Dinka Jeličića i kod Rajka Vidovića, ali ni u jednom trenutku to nije bilo to.

Nije Lazarovu sasvim sigurno pomogao ni nastup u prijateljskoj utakmici prije nekoliko dana, jer u porazu 0-3 od našeg četvrtoligaša sudjelovao je od prve minute… I možda otklonio i posljednje dvojbe u očima ljudi koji vode sportsku politiku kluba. Uz Pršira, Pavlovića, Čaića, Ndockyta, Kapulicu, Skrbina i ostale, u veznom redu Gorice za momka iz makedonskoga grada Kočani nije bilo mjesta.

Novi je ovo, dakle, izlazni transfer, a nije nemoguće ni da se u sljedećim danima dogodi još neki. Sama je završnica prijelaznog roka, koji završava u ponoć 5. rujna, mnogi će krenuti u akciju, što će reći i da su razna iznenađenja moguća.

S druge strane, ne bi bilo iznenađenje ni da Gorica do tog 5. rujna i dovede još ponekog igrača. Ako se pita trenera Rajka Vidovića, pojačanja prema naprijed su neophodna, a hoće li ona i doći do sljedećeg četvrtka u ponoć, ostaje da vidimo…

U medijima se pojavila priča o interesu Gorice za 21-godišnjeg veznjaka engleskog Fulhama Adriona Pajazitija, dečka rođenog u Londonu, U-21 reprezentativca Albanije, ali tu je i dodatak kako bi Fulham igrača radije poslao na posudbu u neki od engleskih klubova. U narednim danima doznat ćemo kako će se ta priča rasplesti, pri čemu treba imati na umu da su Gorica i Fulham partnerski klubovi. Ranije je već iz Fulhama na posudbu došao Tyrese Francois, koji je lani blistao u rukama Ivana Preleca u danskom Vejleu.

Svako pojačanje, naravno, jako će dobro doći treneru Vidoviću, no čak i uz realizaciju ovog posla ostala bi praznina prema naprijed. Na probi je 22-godišnji Kongoanac Elie Mpanzu, možda se i on pokaže kao rješenje, ali u svakom slučaju puno bolje zvuče one priče o dvojici mogućih povratnika.

Kristijan Lovrić ima slobodne papire, Kristian Fućak neobjašnjivo je otpisan u Osijeku, slično kao i Lovrić nešto prije njega, a u Gorici su obojica igrali nogomet karijere. Koliko je njihov povratak realan, koliko su ti poslovi teško izvedivi, radi li se uopće na njima, u ovim trenucima je misterij. Sve što se radi, radi se u tišini, a mi zasad možemo samo istaknuti dojam kako su takva dva igrača upravo ono što je Gorici potrebno…

Krenule su Paraolimpijske igre u Parizu, počelo je, kako kažu najave, po veličini treće natjecanje u svijetu sporta, odmah iza Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva u nogometu, a počeo je i put naše Mirjane Lučić na istim tim Igrama. Njezinim drugim, izborenih uz više nego zasluženu pozivnicu, a prvi izazovi dogodili su se u četvrtak.

U mješovitim parovima, u kombinaciji s Bornom Zohilom, velikogorička je stolnotenisačica došla do prve dvije pobjede i četvrtfinala olimpijskog turnira. Mirjana i Borna prvo su pobijedili njemačku kombinaciju Rau – Wolf s 3-0 u setovima, da bi u drugom kolu morali otići sve do petoga seta. Poveli su Lučić i Bohil, izjednačio australski par Pellissier – Lei, pa opet naši poveli, opet protivnici izjednačili… Odluka je tako pala u petom setu, u kojem su Mirjana i Borna bili bolji 11-9.

Veliki je ovo uspjeh već sad, to se sa sigurnošću može reći, a eventualni novi korak bio bi uspjeh koji bi se mogao opisati – čudesnim! S druge strane bit će kineska kombinacija Peng – Xiong, a početak tog meča zakazan je za petak u 10 sati.

Sretno, Mirjana, sretno Borna!