Povežite se s nama

HOTNEWS

Gorici samo bod u derbiju

Objavljeno

na

Nogometaši Gorice nisu uspjeli danas u derbiju pobijediti Solin i stvoriti i bodovnu prednost na vrhu u jesenskom dijelu prvenstva. Ovom podjelom bodova će se vjerojatno dosta toga zakomplicirati u borbi za sam vrh u proljeće gdje bi teoretski mogle čak četiri momčadi biti i bodovno poravnate nakon posljednjeg kola idućeg vikenda. Igralo se na terenu Hrvatskog Dragovoljca u Sigetu zbog sanacije goričkog travnjaka koja je nažalost preselila ovu utakmicu neplanirano u Siget. Da je to bio minus Gorice u ovom trenutku potvrdio je i sam predsjednik Gorice, ali i ukazavši na činjenicu da je teren za jedne i druge isti, kao i da Gorica nije uputila ozbiljan udarac na vrata Solina, što je također točno. Trener Gorice Milinović je pak na sebi svojstven način prebacio lopticu skidanja odgovornosti sa sebe na teren i navodna događanja oko promjene domaćinstva. To je njegovo pravo, iako bi i njemu samom u ovom trenutku doza samokritike dobro došla. Teren ne bi ni u Velikoj Gorici bio bolji, a šefu stožera Gorice bi ipak više koristilo da se posveti momčadi i činjenici kako mobilizirati sve linije da daju svoj maksimum od toga što trguje svojim imenom od Cibalije do Istre, što zna cijela Hrvatska jedino u Gorici i dalje šute na to.

 

galerija fotografija:

 

 

Utakmica je danas igrana po gotovo idealnim vremenskim uvjetima, lijepom i sunčanom danu i temperaturom od preko 10 stupnjeva, ali je jutarnji minus i sunce omekšao teren do razine u kojoj je kontrola lopte bila vrlo teška zadaća za igrače obje momčadi. Gorica je u posljednjem trenutku ostala bez ozlijeđenog Smolje,, a Marina se nije uspio oporaviti ni za ovu utakmicu. Ipak možda i ključni trenutak bio je izlazak iz igre Tonija Španje u 20. minuti zbog ozljede mišića, a Gorica je odjednom ostala bez gotovo kompletnog veznog reda u odnosu na neke ranije utakmice i to se itekako osjetilo. Još kad se prisjetimo da je Španja bio ključna figura u prošlotjednoj pobjedi nad Zagrebom postaje mnogo toga jasnije. Solin je bio odlučniji, brži, agresivniji prkoseći činjenici da bi upravo njima ovakav teren trebao biti minus, a igru gostiju je do samoga kraja predvodio veteran Batarelo i tako unatoč svojim godinama potvrdio da je daleko ispred svih u današnjoj utakmici. Bila je ovo utakmica bez izrazitih prilika, a jedinu je imao Solin i samo zahvaljujući bravuri Kahline u 86. minuti gosti nisu odnijeli puni plijen sa ovog gostovanja. Muhar je nepotrebno izgubio loptu na centru, Sumić je u nastavku akcije na dvadeset metara od svog gola promašio cijelu loptu i gurnuo samog Batarela u zicer na desetak metara, ali je Kahlina krajnjim naporom obranio prizemnu loptu i zaslužio epitet igrača utakmice, oduzevši tu titulu Batarelu. Solin se danas pokazao kao bolja momčad, Gorica u odnosu na gostovanje u Kranjčevićevoj nije bila ni sjena one momčadi koja je pregazila Zagreb. Tatara nije bilo nigdje, dres mu je bio u posljednjoj minuti isti kao i u prvoj minuti, Sumić se previše gubio u trčanju naprijed nazad bez kvalitetne predaje lopte i priključenja napadu, a vezni red Gorice je previše preskakao igru čime su igrači trenera Milinovića u konačnici bili potpuno bezopasni po vrata Solina. Gorici preostaje još 90 minuta na istom stadionu u posljednjem ovojesenskom kolu protiv Hrvatskog Dragovoljca, dva mjesta vode direktno odnosno u kvalifikacije za I HNL i dojma smo da jedno od ta prva dva mjesta Gorici nije nemoguće hvatati do kraja prvenstva, bez obzira na ipak neočekivan današnji gubitak dva planirana boda.

 

FAVBET 2. HNL, 18. KOLO

GORICA – SOLIN 0:0

 

ZAGREB – Stadion Hrvatskog Dragovoljca. Gledatelja 200. Glavni sudac: Pečarić (Zagreb),  Pomoćnici: Pušić i I. Jović (Zagreb). Četvrti sudac: Cindrić (Zagreb).

 

GORICA: Kahlina, Jančetić, Španja (od 10. Muhar), Maloku, Sumić, Prskalo (od 53. Pejić), Franić, Krsnik (od 77. Ziljkić), Tatar, Serdarušić, Babok.

TRENER: Damir Milinović

 

SOLIN: Višić, Perković (od 88. Leko), Kapetanović, Farić, Zoungrana, Ninčević (od 75. Luetić), Šarlija, Pavlinović, Gruica, Galić (od 90. Sršen), Batarelo.

TRENER: Mirko Labrović

Crna kronika

Izgorjela kuća na božićno jutro: preminuo član obitelji, očevid se nastavlja

Pretpostavlja se da se radi o članu obitelji vlasnika stana.

Objavljeno

na

Objavio/la

Jučer je, na Božić, u mjestu Lijevi Štefanki izbio požar kuće 36-godišnjaka. 

Pronađeno je tijelo preminule muške osobe te prevezeno u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku. Pretpostavlja se da se radi o članu obitelji vlasnika stana. 

Vlasnik je prilikom gašenja požara lakše ozlijeđen, a liječnička pomoć pružena mu je u Klinici za Traumatologiju. 

Očevid se nastavlja danas. 

O tragičnom događaju pročitajte na poveznici.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Evo što je gradonačelnik Ačkar poželio svojim sugrađanima za Božić

Godina iza nas bila je puna izazova…

Objavljeno

na

Gradonačelnik Krešimir Ačkar uputio je božićnu čestitku sugrađanima!

– U ovo posebno vrijeme kada toplina obiteljskoga doma i zajedništvo ispunjavaju naša srca želim vam sretan i blagoslovljen Božić. Neka ovaj blagdan donese mir, ljubav i veselje u vaše obitelji, a svaka božićna svijeća neka osvijetli put prema ljepšim danima. Godina iza nas bila je puna izazova, ali i prilika za rast i napredak. S ponosom gledamo na sve što smo zajedno postigli, a s nadom i optimizmom okrećemo se prema novoj godini koja je pred nama. Neka 2025. bude godina zdravlja, sreće, uspjeha i blagostanja za svakoga od vas – poručio je gradonačelnik Ačkar.

Nastavite čitati

Crna kronika

FOTO Tužan prizor u Lijevim Štefankima: Požar progutao kuću, pronađeno mrtvo tijelo

Očevid je u tijeku.

Objavljeno

na

Tužno božićno jutro u Lijevim Štefankima. Iz Policijske uprave zagrebačke izvijestili su kako je u požaru kuće koji je izbio jutros oko 6:55 sati smrtno stradala jedna osoba.

Na intervenciju su izašle brojne vatrogasne ekipe, među kojima su bili i vatrogasci iz DVD-a Kravarsko.

– Zaprimili smo dojavu o požaru kuće u Lijevim Štefankima. Na intervenciju izlazimo sa 2 vozila i 9 vatrogasaca,a 1 vozilo i 3 vatrogasca ostaju u stanju pripravnosti u spremištu.Dolaskom na mjesto intervencije pomažemo kolegama iz Dobrovoljno Vatrogasno Društvo Pokupsko i DVD Lijevo Sredičko u gašenju otvorenog plamena i raščišćavamo područje koji je zahvatila vatra – oglasili su se na svojim društvenim mrežama

Na intervenciji su bili i policijski službenici PP Velika Gorica kao i djelatnici HEP-a. U tijeku je očevid.

Foto: FB DVD Kravarsko

Foto: FB DVD Kravarsko

Foto: FB DVD Kravarsko

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIDEO Velečasni Koprivec: ‘Ovo je doista velika radost…’

Božićna poruka dekana Velikogoričko-odranskog dekanata.

Objavljeno

na

U ozračju smo Božića, slavimo Kristovo rođenje. Velečasni Norbert Ivan Koprivec, dekan Velikogoričko-odranskog dekanata poslao je poruku radosti.

– Ovo je doista velika radost da se Riječ Božja utjelovila, postala čovjekom za nas i naše spasenje – istaknuo je velečasni Koprivec.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Generacija 1969.: Okupili se u Pokupskom 55 godina nakon ‘male mature’

Dio razreda koji je 1961. krenuo u prvi razred u OŠ Pokupsko je i Željko Križanić, koji je svijet ugledao u današnjem – kabinetu za informatiku!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon punih 55 godina, svojih osnovnoškolskih dana nedavno se prisjetila generacija učenika koja je 1969. godine završila Osnovno školu Pokupsko. Prošlo je više od pola stoljeća otkako su ponovno sjeli u školske klupe svoje škole, a dan kada su se okupili bio je vrlo emotivan i uzbudljiv.

Na proslavu ‘male mature’ stiglo je tek 14 bivših učenika, od njih 36 koliko ih je prošlo kroz razred te generacije. Neki su u međuvremenu umrli, neke je spriječila bolest, a do nekih nije bilo moguće doći. Za okupljanje svoje stare školske ekipe iz Pokupskog zaslužni su Katica Majdak (rođ. Zgurić) iz Odre i Željko Križanić iz Mraclina. Oboje su dio ili gotovo cijelo svoje djetinjstvo i školovanje proveli u Pokupskom.

– Katica je sve pokrenula, pronašla kontakte i sve nas okupila, a dogovor je trajao više od godinu dana, ali na kraju smo se uspjeli okupiti. Svi u dobroj kondiciji – kroz osmijeh će Željko te dodaje:

– Kad smo se našli na parkiralištu škole bilo je tu i ponovnog upoznavanja jer godine ipak čine svoje. Neki se nisu vidjeli svih tih godina. Kako bi ovjekovječili trenutak fotografirali smo se na gotovo istom mjestu gdje smo se slikali u prvom razredu davne 1961. godine – nastavlja priču.

No, škola danas ima sasvim novo ruho pa su nekadašnji učenici ostali u čudu i zadivljeni koliko lijepo i moderno ona danas izgleda. Kao pravi domaćin, dočekala ih je ravnateljica Štefica Facko Vrban koja ih je povela u mini obilazak škole i smjestila ih u školske klupe prvog razreda.

Posebno uzbudljivo i emotivno bilo je za gospodina Željka kojeg za tu školu vežu obiteljske uspomene.

– Ravnateljica nas je odvela u prostoriju u kojoj sam se ja rodio, a sada je to kabinet za informatiku – emotivno nam govori Željko, koji je možda jedini u Hrvatskoj u čijem je rodnom listu kao mjesto rođenja upisana škola.

– Kada sam vadio papire za vjenčanje, otišao sam u svoje Pokupsko i matičar Mirko Cvetnić pred mene je stavio knjigu gdje piše kada sam rođen i s adresom rođenja Osnovna škola Pokupsko. Bilo je to 31. siječnja 1955. godine i zapao je snijeg, a u selu je bio samo jedan džip i nije bilo mogućnosti da se mamu preveze u bolnicu. Porodile su me baka i babica. Sada sam dobio priliku pokazati svojim školskim kolegama sobu i ‘ćošak’ gdje sam rodio. Zato kada prolazim pored škole, posebno mi je to emotivno i naviru mi sjećanja – prepričava nam Željko, inače dijete prosvjetnih radnika Vida i Marice koji su u Pokupsko došli raditi 1952. godine.

Željko je živio u školi, a Katica je živjela u kući pored škole. Bila su tada drugačija vremena, u školi su se nosile kute, pisao se krasopis tanko našiljenom olovkom ili pak perom i tintom. Neposlušnost su učitelji rješavali stajanjem u kut. No, unatoč teškim vremenima, siromaštvu i drugačijem načinu života, imali su ispunjeno djetinjstvo. Sjećaju se dobro, Katica i Željko svoje učiteljice Nade Jakuš.

– Sjećamo se kako smo čupali travu s gredica u povrtnjaku koji se nalazio iza školske kuhinje, pa smo pod tjelesnim pomagali učiteljima spremati drva za ogrjev. Na kraju školske godine išli smo uvijek u školu u prirodi, a to je značilo berbu šumskih jagoda ili kupina. Ubrano voće uvijek je završilo u školskoj kuhinji kako bi se napravili pekmezi – prisjeća se Katica svojih školskih dana te dodaje kako je tu bilo i drugih pomalo neobičnih zahtjeva.

– Jednom nas je razrednica Nada pitala zna li netko zaklati kokoš. Javila se Vera pa smo zajedno hvatale kokoš po dvorištu, ali ja to nisam mogla napraviti. Ja sam držala kokoš dok je ona sjekirom zamahnula. Ne sjećam se kako je na kraju završilo, ali bilo je strašno – prisjeća se Katica koja tada nije imala niti deset godina.

– Bilo nam je stvarno lijepo u školi. Brali smo puževe i vrganje poslije kiše koje smo nosili na prodaju u zadrugu pa smo si tako nešto i zaradili. Kada sam morala učiti za školu, nosila sam knjige sa sobom na pašu s kravama, no unatoč svemu bila sam odlikaš – priča nam ponosno Katica koja je svoj radni vijek provela kao krojačica i još uvijek, iako u mirovini, sjedne za šivaću mašinu.

Promjena radnog mjesta Željkovih roditelja rezultirala je preseljenjem u Veliku Goricu 1965. godine, stoga svoje osmogodišnje školovanje nije završio s pokupskom ekipom.

– No, ipak sam ostao u stalnom kontaktu s mojim curama i dečkima s kojima sam krenuo u život. Kasnije smo se svi razišli svaki na svoju stranu, neki se nisu vidjeli svih tih godina. Ovo je bila prilika da se ponovno sretnemo i razmijenimo svoja životna iskustva i događaje, ali i prisjetimo se tih prošlih vremena kada smo zajedno sjedili u školskim klupama. Mogu reći da svoje djetinjstvo ne bi mijenjao ni za što. Bilo je to zaista djetinjstvo ispunjeno svim aktivnostima što je danas gotovo nemoguće – završno će Željko.

Nakon druženja od jednog školskog sata u bivšoj učionici, učenici generacije ’61./’69. nastavili su slavlje uz pjesmu u obližnjem ugostiteljskom objektu.

– Žao nam je što nismo uspjeli doći do kontakta drugih, ali i što nismo vidjeli one koji su bili spriječeni zbog bolesti ili su u invalidskim kolicima. Morat ćemo se nekako organizirati i krenuti u kućne posjete. Bilo je lijepo prisjetiti se naših dogodovština iz ranog djetinjstva pa smo zaključili da ne možemo dugo čekati, već se čim prije opet sastati. I na kraju, mogu reći da je zaista, najljepše đačko doba – zaključuje Katica koja će se dok ju god zdravlje bude služilo vraćati svojim bregima.

 

Nastavite čitati

Reporter 444 - 19.12.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.