Gorici pao mrak na oči: Istra uzela bodove, reflektori uzeli pauzu
Nogometaši Gorice izgubili su 2-0 od Istre 1961 na svom stadionu u utakmici u kojoj je previše nedostajao sjajni Atiemwen. A ni reflektori nisu bili baš nešto…
Velika su bila očekivanja od domaćeg ogleda s Istrom, prvog u potpunosti pod reflektorima, bila je to prilika da Gorica prenoći na drugome mjestu ljestvice, ali ništa ovog jesenskog poslijepodneva nije ispalo po planu. Puljani su uzeli sva tri boda, a ni reflektori nisu bili u najboljoj formi. Sve u svemu, utakmica za što brži zaborav.
Malo se toga moglo vidjeti u prvom poluvremenu. Malo od Gorice, malo od Istre, malo od nogometa. I jedni i drugi strpljivo su čekali pogrešku protivnika, ali one se baš i nisu događalo. Sve se tako odvijalo praktički između dva šesnaesterca, uz laganu terensku premoć Gorice, ali i nešto konkretnije (polu)šanse Istre. Jedino od Gorice spomena vrijedno je udarac Farukua Miye u 42. minuti, no golman Josip Čondrić odbio je to uz manje probleme…
A onda – totalni mrak! Doslovno, reflektori na goričkom stadionu usred predaha između dva poluvremena odjedanput su se ugasili. Neugodna situacija, ljudi su se međusobno pogledavali u čudu, ali naravno da nije bilo potrebe za dramom. Bolje je stvari riješavati humorom.
– Ma to mi štedimo na struji, kaj da bezveze gori u poluvremenu – našalio se netko na tribini.
Romantika na stadionu potrajala je desetak minuta, možda ni toliko, svirala je i lagana plesna glazba, a onda su se svjetla pozornice opet krenula paliti. Utakmica je nastavljena s osam minuta zakašnjenja i vrlo brzo je prestalo biti smiješno… Već u 48. minuti Istra je dobila jedan korner nakon prodora nezgodnog Miereza, a na ubačenu loptu najviše je skočio stoper Julio Rodriguez. I opet nam je pao mrak na oči…
Odmah je Sergej Jakirović reagirao, umjesto beka Matije Špičića uveo je veznjaka Joeya Suka, i krenuo je lov na preokret. Ušao je i Dinko Matošević umjesto Matije Dvornekovića, pokušavala je Gorica pritisnuti, ali malo je tu bilo pravih, konkretnih akcija, ozbiljnih šansi. Više puta na tribinama se spominjao nadimak Iyayija Atiemwena, jer baš se osjećalo da nedostaje Beli, njegova prodornost, kvaliteta kojom riješava stvari “jedan na jedan”… Ali tako to ide, koga nema, bez njega se mora.
Mora, ali ne ide. Sve do posljednjeg sučeva zvižduka – koji je, uslijed problema s reflektorima, ali i malih otezanja igrača Istre, stigao desetak minuta kasnije od planiranog – Gorica je pokušavala doći do izjednačenja, ali i dalje nije uspjevala čak i doći do šanse. Više je panike bilo otraga, u kontrama gostiju, nego u šesnaestercu Istre, pa je bilo i nekako logično da umjesto gola Gorice stigne potvrda Istrine pobjede. Ganac Regan Obeng pogodio je u sudačkoj nadoknadi i nakon svega je doista teško pronaći prigovor na konačni ishod.
Gorica je odigrala vjerojatno najlošiju utakmicu sezone – uz onu protiv Lokomotive (0-3), naravno – propustila je priliku da prenoći na senzacionalnom drugome mjestu ljestvice HNL-a, ali ni ovdje nema potrebe za dramom. I lošiji dani ponekad moraju doći, sad je važno samo podići glavu gore i nastaviti raditi. Već u sljedećem kolu Goricu čeka najveći mogući izazov, Dinamo u Maksimiru. Vrijeme radnje – nedjelja, 15 sati…
Zakon braće: Treneri Matej i Dominik bratski podijelili bodove
Rukometaši Gorice odigrali su 27-27 s Dugim Selom u utakmici koja je bila malo drukčija od drugih: na klupi Gorice sjedio je Matej Mišković, a trener gostiju bio je njegov brat Dominik…
Legenda kaže da je Acu Petrovića, u to vrijeme igrača Cibone, na vratima sobe njegova brata Dražena, u to doba igrača Šibenke, stajala poruka: “Igračima Cibone ulaz zabranjen!” Tako se, eto, ponašao veliki hrvatski košarkaš uoči okršaja s rođenim bratom, a te smo se povijesne crtice sjetili i ove subote poslijepodne…
Trener rukometaša Gorice Matej Mišković, naime, sa svojim je igračima u našoj Gradskoj dvorani dočekao županijske rivale iz Dugoga Sela, na čijoj klupi je sjedio – Dominik Mišković! Matejev rođeni brat, čovjek koji je dva tjedna ranije, prateći pobjedu Gorice protiv Nexea, davao savjete igračima Gorice s tribina, želeći pomoći bratu, sad je bio protivnik. Simpatična situacija, izazovna za obojicu, a na kraju cijele priče utakmica je završila – podjelom bodova! Bratskom podjelom bodova.
Matej je mogao biti zadovoljniji nakon prvih 20-ak minuta, jer Gorica je imala pet golova viška, dominirala i izgledala kao momčad koja zna što hoće. Međutim, stiglo je tad i pet žutih minuta, u tih pet minuta Dugo Selo je napravilo seriju 5-0 i vratilo se u potpuni egal, s kojim se otišlo i na predah.
U nastavku su gosti pokazivali više, preuzeli vodstvo, otišli na tri razlike, da bi se Gorica vratila već na 16-16. Tu je negdje krenuo ritam u kojem je Dugo Selo imalo minimalnu prednost, a to je trajalo sve do same završnice, kad je Gorica došla do prednosti 26-24. S dva vezana gola Ante Kaleba opet smo na početku, a Gorica slavi 25 sekundi prije kraja, jer Andro Lopac pogodio je za 27-26. Nažalost, bilo je to dovoljno vremena da Dugo Selo izjednači, i to preko Tomislava Severca 12 sekundi prije kraja.
Završilo je tako podjelom bodova u sjajnoj rukometnoj predstavi, u kojoj Gorica nije uspjela do kraja iskoristiti jako dobru večer golmana Marina Sorića (15 obrana). Po sedam golova zabili su Marko Karaula i Andro Lopac, koji je gađao 7/7, a s druge strane bolji od ostalih bili su Marin Tomšić sa sedam i Ante Kaleb sa šest golova.
U sljedećem kolu Gorica je opet domaćin, u naš grad stiže Trogir.
Slobodnjak, greška, korner, penal… Gorica ostala praznih ruku u Maksimiru
Nogometaši Gorice poraženi su 4-2 od Dinama u Maksimiru, uz golove Trontelja i Ercega. Kod Dinama je dvaput zabijao Beljo, po jedanput Stojković i Soldo, a čak tri gola Goričani su primili iz prekida…
Sve je, realno, bilo riješeno u nepunih 17 minuta. Gorica je na Maksimir došla s planom, imao je trener Carević ideju kako bi se eventualno moglo parirati najboljoj momčadi u državi, ali uzalud svi planovi kad primiš dva gola još i prije nego što se utakmica stigla rasplamsati… A Gorici se ovoga puta dogodilo upravo to, a u takvim je okolnostima postalo jako teško gajiti optimizam da će se ovdje nešto uspjeti izvući.
Carević je u utakmicu krenuo bez iznenađenja u sastavu, s Prširom i Pavičićem iza leđa Nigerijca Sulea, ali napad je logično bio u drugom planu. A tamo gdje je bilo zaista važno, ispred svoga gola, nije se događalo ono što se mora događati želiš li imati šansu u utakmici poput ove. Za početak, ne bi smio primati jeftine golove, a upravo to se dogodilo nakon slobodnjaka u sedmoj minuti, kad je Dinamo u vodstvo doveo Dion Drena Beljo.
Deset minuta poslije vodstvo je povisio sve Luka Stojković, ponovno udarcem sa distance, iako ne toliko atraktivnim kao kod Genka. Tu se dogodila još jedna stvar koja se u ovakvim utakmicama ne bi smjela događati, a to je individualna pogreška u opasnoj zoni… Upali su tako Goričani u ozbiljnu rezultatsku dubiozu, pa su se u toj fazi krenuli formirati i određene strepnje po pitanju konačnog ishoda. Dinamo u posljednje vrijeme melje u HNL-u, Istra i Varaždin pali su sa po 4-0, a u tom smjeru sve je vodilo i nakon drugog Dinamova gola ove nedjelje.
Međutim, Goričani nisu ustuknuli. Stvarali su probleme Dinamu svojim izlascima prema naprijed, da bi u 36. minuti jedna akcija prema naprijed i upalila. Bruno Bogojević, veliko pojačanje za Goricu, pobjegao je po lijevoj strani, pa pronašao Žana Trontelja na daljoj stativi. Slovenac se morao samo nakloniti i sa metra loptu ugurati u gol, čime je ponovio ono što je učinio na Maksimiru jesenas, jer bio je strijelac i u onih povijesnih 2-1 u prvoj polovici sezone.
I u nastavak je Gorica izašla odlučno, s planom, tražeći svoj komadić prostora, da bi sve palo u vodu u 56. minuti. I to iz situacije koja se, pogađate, ne bi smjela događati želite li šansu protiv Dinama na Maksimiru. Stojković je ubacio iz kornera, na vrh peterca došao je Marko Soldo i glavom pogodio za novi gol bivšem klubu. Zabio je i nedavno na Gradskom stadionu, zabio je i ovoga puta. Još jedanput zabio je i Beljo, u 73. minuti već je bilo 4-1, i to nakon što je uz pomoć VAR-a sudac Bel pokazao na bijelu točku. Lopta je pogodila Filipovića u ruku, Beljo je bio siguran.
Kolosalnu priliku imao je u 86. minuti Ante Erceg, opet nakon ubacivanja Trontelja, no bila je to jubilarna pedeseta (?!) velika šansa koju je Gorica propustila! U toj statističkoj kategoriji Gorica je vodeća u cijeloj ligi, stvorila je čak 66 velikih prilika, i iz te perspektive nevjerojatno je da je Gorica tek osma momčad na tablici. Da je bilo malo više preciznosti, mirnoće u završnici, mogao je bodovni saldo biti puno veći, kao što bi i šansa Gorice da zakomplicira stvari u Maksimiru bila puno veća da je Erceg uspio zabiti.
Zabio je dobri stari Erca u 89. minuti, iz penala, nakon što je u kaznenom prostoru Dinama srušen mladi i sve bolji Stjepan Kučiš, da je to bilo za 4-3, bila bi to zabavna sudačka nadoknada… Ovako, Gorica je morala čestitati Dinamu, koji je ovom pobjedom odjurio na sedam bodova viška u odnosu na drugoplasirani Hajduk uoči velikog derbija. Točnije, uoči ogleda s Kurilovcem u srijedu, pa onda velikog derbija!
Gorica, s druge strane, ostaje na svojih 26 bodova, šest više nego što imaju Vukovar i Osijek na dnu tablice. Puno je još do kraja, 12 utakmica, a to je trećina prvenstva…
U devetom, ujedno i pretposljednjem kolu treće sezone Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), održanom proteklog vikenda, nastupilo je nešto više od 60 natjecatelja.
Na dugoj stazi u muškoj konkurenciji, najbrži je bio Filip Gršić (34:29). Odmah iza njega, drugo mjesto osvojio je Slavko Parlov (36:12), dok je treći kroz cilj prošao Kruno Štriga s vremenom 36:25. U ženskoj konkurenciji slavila je Jasna Mikulić (43:50), ispred Jasminke Zvonar (44:35) i Sanje Đapić Štriga (46:24).
Pobjednik kratke staze od 4,3 kilometra kod muškaraca bio je Josip Martinović s vremenom 19:51, dok je među ženama najbrža bila Vedrana Janjić, koja je dionicu završila za 24:37. Drugo i treće mjesto kod muškaraca pripalo je Tiboru Jakopoviću (21:40) i Mariju Sečenju (22:25), a kod žena Željki Kaurić (26:13) i Ivani Novak (28:19). Detaljne rezulate možete pogledati ovdje.
Sljedeća utrka na rasporedu je 7. ožujka, što je ujedno i finale sezone.
U osmini finala Kupa NSVG Polet iz Buševca je upisao minimalnu, ali vrijednu pobjedu protiv nižerangiranog Posavca. Na svom Zvrniku, pred stotinjak gledatelja, Polet (Premier NSZŽ) je svladao Posavec (1. JŽNL) rezultatom 1:0. Domaćin, kojeg vodi trener Josip Rožić, do pogotka odluke stigao je već u 5. minuti susreta. Raković je preciznom okomitom loptom izbacio obranu gostiju, a Pavo Galović sigurno je realizirao situaciju jedan na jedan protiv vratara Strnića.
Iako je rani pogodak usmjerio susret, utakmica je do kraja ostala vrlo sadržajna i otvorena. Obje momčadi igrale su napadački, prilika nije nedostajalo na obje strane, no obrane i vratari bili su na visini zadatka pa se rezultat više nije mijenjao.
POLET (B): Halilić, Šečić (od 86. Rajković), Dolački (od 53. Karaula), Stuparić, Kaurin, Galović, Šestak, Raković (od 68. Jušić), Golubić (od 46. Matković), Ivkić, Roginić (od 45. Dejanović). Trener: Josip Rožić.
POSAVEC: Strnić, Musolli (od 75. Bondi), T. Jakovljević (od 58. M. Breščaković), Skrbin, Sudar (od 58. Žugaj), Milatović, Dianežević, Delač (od 75. Vrban), Ćuća (od 46. Sever), Žilić (od 58. M. Jakovljević), Lihtar. Trener: Nino Matković.
Članovi Atletskog kluba Maraton Velika Gorica nastupili su na utrci Holjevka 10 kilometara u Zagrebu, gdje je klub upisao poseban trenutak, prvi nastup svojih trkačica na toj distanci.
Najbrži među velikogoričkim predstavnicima bio je Ivan Barišić s vremenom 45:22, dok je Petar Petrić utrku završio za 48:24. Odmah iza njih stigla je Vita Plepelić (48:56), a ispod 50 minuta utrku je završila i Jasminka Zvonar s rezultatom 49:01. Nika Plepelić ciljnom je linijom prošla za 51:39, dok je Iva Jurić ostvarila vrijeme 52:08. Brigita Grčić utrku je završila za 56:04, a Katarina Jurić, unatoč ozljedi, uspjela je završiti utrku u vremenu kraćem od jednog sata.
Nastavk je ovo klupskih od jučer, subote 28. 2., kada je Ivan Zvonar odnio pobjedu na Memorijalnoj utrci Željko Murk, o čemu smo pisali ovdje.
“Ekipa je pokazala borbenost, zajedništvo i veliki napredak. Ponosni smo na svaki iskorak, svaki osobni rekord i svaku hrabru odluku da se izađe na start! Idemo dalje graditi formu – utrku po utrku”, poručuju iz kluba.