Dok nogometaši Gorice na ulasku u svoju šestu prvoligašku sezonu i dalje sanjaju svoj prvi europski iskorak, kojem su najbliže bili u prve tri, a posebice u trećoj sezoni, tijekom tjedna preostaje nam jedino pratiti ostale hrvatske klubove u europskim izazovima. A u svemu tome ipak ima i goričkog začina, poveznica koje navijačima Gorice sve te ogled čine za nijansu posebnijima.

Pa tako u Europi navijamo za Sergeja Jakirevića na klupi Rijeke, čiji dres nose Toni Fruk, Marijan Čabraja i Niko Janković, odreda bivši igrači Gorice. Bivši trener Gorice vodio je i Hajduk, ali Valdas Dambrauskas danas je u Grčkoj, dok za splitski sastav pokušava igrati Anthony Kalik, još jedan bivši igrač Gorice. Goričanin i naš bivši igrač Dario Špikić dio je udarne postave trenera Dinama Igora Bišćana, dok u dresu Osijeka nastupa legenda našega kluba Kristijan Lovrić, kao i junaci proljetnog čuda Kristian Fućak i Slavko Bralić.

Bivši igrači Gorice ovog će četvrtka, međutim, biti i s druge, “krive” strane. Hajduk će tako u pretkolu Konferencijske lige ići na solunski PAOK, na čijem je golu Dominik Kotarski, neupitna “jedinica” grčke momčadi i golman koji izaziva interes i najvećih europskih klubova. Također, Lovrić, Fućak i Bralić s Osijekom će iste večeri ići na noge Adani Demirspor, turskom predstavniku kojeg je do ove faze golom u 94. minuti protiv rumunjskog Cluja pogurao – Cherif Ndiaye!

Cherif Ndiaye iz Gorice se prodao u Göztepe, pa uzeo lovu u Kini i vratio se u Adanu, s kojom prijeti Lovriću i prijateljima

Sva ta imena iz bliske ili nešto dalje prošlosti bila su poticaj da pregledamo gdje su i ostali bivši igrači Gorice, društvo koje pamtimo iz prethodnih pet prvoligaških sezona, a o njihovim koracima nakon odlaska iz Turopolja nešto manje znamo. A ima tu zanimljivih priča, neobičnih sudbina, različitih raspleta karijera…

Sjetit će se tako mnogi golmana koji je u Goricu došao iz velikog Juventusa. Rumunj Laurentiu Branescu stigao je uvjeren da će se kroz Goricu probiti na veliku scenu, no dočekao ga je – Kristijan Kahlina. I Larry priliku nije dočekao. Kahlina je blistao, bio nedodirljiv, a to ga je kasnije preko bugarskog Ludogoreca odvelo do američkog MLS-a i momčadi Charlottea, za koji će ovih dana igrati protiv Miamija i najvećeg od najvećih, Lea Messija! Taj dio već je odradio igrač Dallasa Amet Korca, koji se pohvalio i fotografijom s velikim Argentincem nakon međusobne utakmice, jedne od onih u kojima i poraz dočekaš s osmijehom na licu. Razloga za osmijeh istovremeno nema Branescu, koji je nakon Gorice branio za litavski Žalgiris, škotski Kilmarnock, tri rumunjska kluba i grčki Atromitos, a danas je bez kluba.

Još u zadnjoj drugoligaškoj sezoni Goricu je pojačao Gruzijac Gigi Mchedlishvili, koji je nakon odlaska iz našega grada preselio u latvijski Ventspils, a onda se vratio u domovinu i nosio dres tri kluba, zaključno s Torpedom iz Kutaisija, u kojem je od prošlog ljeta. Još i prije njega stigao je Poljak Michal Maslowski, koji je nakon Gorice nastupao u svojoj domovini, prvo za niželigaša Sosnowiec, a od ove sezone igra za Gwardiju iz Koszalina. Drugu ligu za Goricu igrao je i srpski stoper Nemanja Ljubisavljević, koji je ove zime nakon tri godine napustio litavski Žalgiris, odradio proljeće u Vojvodini pa ovog ljeta preselio u izraelski Maccabi iz Bnei Reineha.

Nemanja Ljubisavljević prošao je Litvu, pokušao u Vojvodini, pa ovog ljeta otišao okušati se u izraelskom nogometu

Prvo prvoligaško pojačanje Gorice bio je još jedan Poljak, danas 30-godišnji Lukasz Zwolinski. Nakon odlaska iz Gorice tri i pol godine je parao mreže u dresu Lechije iz Gdanjska, a ovog ljeta pojačao prvaka Rakowa, gdje igra zajedno s Franom Tudorom i Zoranom Arsenićem. U kvalifikacijama za Ligu prvaka zabio je već dva gola, i dalje je na top nivou…

Došao je te sezone i mladić iz Ugande, danas tek 25-godišnji Farouk Miya, koji je iz Gorice otišao u turski Konyaspor u lukrativnom transferu, da bi nakon toga nosio dres ukrajinskog Lviva, a danas je opet u Turskoj, u prvoligašu Rizesporu. Družio se u to doba u Velikoj Gorici i s još nekim zanimljivim likovima, kao što je, primjerice, Armenac David Aršakjan. Iz Gorice je “armenski Zlatan” otišao u ruski Fakel, kratko pokušao u Rudešu, pa se vratio kući u Ararat iz Erevana, otišao u ruski Omsk i litavski Šiauliai, pa opet u domovini nosio dresove Vana i BKMA Erevana. Trenutačno nema klub.

Bez kluba je već pune dvije i pol godine i Nigerijac Godfrey Oboabona, koji je nakon odlaska iz Gorice odigrao još samo jednu sezonu u gruzijskom Batumiju i nakon toga, u siječnju 2021. godine, prema svemu sudeći, okončao igračku karijeru. Sudeći po onome što je nekadašnji nigerijski reprezentativac pokazivao u goričkoj eri, to i nije neko osobito iznenađenje…

Mnoge bi iznenaditi zato mogla priča koja stoji uz ime Rumunja Ronalda Deaconua. Kod trenera Jakirovića nije uspio zaslužiti pravu priliku, pa se vratio kući, u Rumunjsku, gdje je prvo igrao za Sepsi, a zatim i Gaz Metan, iz kojeg se za 1,2 milijuna eura prodao u kinesku drugu ligu. Sezonu i pol proveo je na dalekom istoku, da bi ga nakon toga za milijun eura kupila poljska Korona Kielce. Puno bolje partije nego u Gorici pružao je svugdje gdje je bio, a to se može reći i za Nizozemca Justina Mathieua. U Turopolju nije uspio, pa se vratio u drugu nizozemsku ligu i odradio lijepu epizodu u dresu TOP Ossa. Ovog ljeta transferiran je u Armeniju, u klub koji se zove Noah.

Ronaldo Deaconu zvijezda je u Poljskoj, prije toga prošao je i Kinu, blistao u svojoj Rumunjskoj… A u Gorici nije išlo

Na nogometno egzotičnoj destinaciji završio je i Liberijac Sylvanus Nimely, koji je preko finskog Ilvesa i našeg drugoligaša Solina otišao u Uzbekistan, u klub koji se zove Surkhon, pa će imati izravne oglede s Matthewom Steenvoordenom, koji je odnedavno igrač tamošnjeg prvaka Pakhtakora. Još dublje u Aziji danas je irački Šveđanin Jiloan Hamad, koji je prvo otišao u švedski Örebro, gdje je povukao i ganskog stopera Nasirua Moru, koji je i dalje na istoj adresi. Hamad više nije, on je prvo otišao u saudijski Al-Kholood, pa nedavno potpisao za tajlandski Uthai Thani.

Na Tajlandu, u klubu Lamphun Warrior, bio je i Ognjen Mudrinski, koji je prije toga igrao za slovenski Maribor, nakon toga za mađarski Ujpest, a u ovom trenutku je bez kluba. A ima samo 31 godinu… Kad smo već kod Azije i društva s ovih prostora, recimo i da je nekadašnji reprezentativac BiH Elvis Sarić, nakon uspješne epizode u Južnoj Koreji, u kojoj je kao doma, u veljači preselio u Kinu, u prvoligaša Hainiu. I nedavno je zabio senzacionalan gol.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Elvis Sarić (@saricielvis)

I mogao bi pregled sudbina bivših igrača Gorice potrajati u nedogled, pa je logičnije ovdje negdje podvući crtu. Dobro, prije nego to učinimo reći ćemo još da je Moussa Wague, lanjsko pojačanje iz Barcelone, nakon proljeća bez kluba potpisao za ciparski Anorthosis, pa će tako voditi bitke sa Joeyjem Sukom. Albi Doka se nakon godinu i pol u mađarskom Honvedu, gdje ga je na proljeće vodio naš Dean Klafurić, vratio u Tiranu, iz koje je onomad i došao u Goricu, a švedski Gabonac Junior Martinsson Ngouali skrasio se u norveškom Sarpsborgu, u kojem je jedno vrijeme bio i Dario Čanađija, danas igrač mostarskog Zrinjskog, kod bivšeg trenera Gorice Krune Rendulića i njegova pomoćnika Saše Sabljaka.

I za njih ćemo, naravno, navijati u četvrtak, baš kao i za Špikića, Kalika, Lovrića, Fruka, Čabraju… Preko Gorice se, očito, može otići jako visoko. A i ne mora. Primjeri su različiti, sudbine također, jer čudesni su putevi nogometni…