Sport

Gorica vs. Rijeka: Crne mačke naopačke, lokve, penali i linija koja ne prestaje voziti…

U dosad odigranih 25 međusobnih okršaja Gorice i Rijeke stvorilo se rivalstvo o kojem se knjiga može napisati. Rijeka je slavila 12 puta, Gorica deset, uz tek tri remija, a mijenjali su se igrači, treneri, uvjeti i suci, tenzije rasle i padale, slavilo se i tugovalo…

Objavljeno

prije 1 godina

13. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Te je srijede poslijepodne, četrnaestog dana mjeseca studenog 2017. godine, drugoligaš iz Velike Gorice pružio jako dobar otpor Rijeci u osmini finala Kupa Hrvatske. Je, završilo je 0-3 za goste s Kvarnera, ali trener aktualnog prvaka države Matjaž Kek sve viđeno sažeo je u jednu rečenicu.

– Koliko sam ja vidio, ovo je drugoligaška momčad s prvoligaškom kvalitetom…

Te se srijede, kroz prvi međusobni ogled Gorice i Rijeke ikad, na nekih sedam mjeseci udaljenosti od povijesne promocije u elitni rang hrvatskog nogometa, potiho krenulo rađati jedno zanimljivo i vrlo sadržajno rivalstvo, koje će se razbuktati već sljedećeg ljeta. Naravno da je Goricu ždrijeb na otvaranju prve prvoligaške sezone poslao na riječku Rujevicu, gdje je odrađena prva sekvenca školovanja. Opet je Rijeka slavila, završilo je 2-0 zadnjeg vikenda srpnja 2018., a gospon Kek je opet prosipao bombone.

– Mnogi će se u ovoj ligi namučiti s Goricom!

Srećom po nas, pogodio je. Nesrećom po samoga sebe, pogodio je…

– Razgovarao sam s predsjednikom Miškovićem odmah nakon utakmice i priopćio mu svoju odluku da podnosim neopozivu ostavku i odlazim iz Rijeke – upravo u Velikoj Gorici izgovorio je Matjaž Kek samo dva i pol mjeseca kasnije, 6. listopada 2018.

Nakon pet i pol godina mandata obilježenog titulom iz 2017., Kek je odlučio otići baš nakon poraza od Gorice predvođene Sašom Sabljakom – glavni trener Jakirović zbog suspenzije je bio na tribinama – koja je preokrenula golovima Zwolinskog i Atiemwena i slavila 2-1. Time su, pokazat će se vrlo brzo, gorički nogometaši ispisali prve retke priče koja će potrajati, u kojoj će u glavnoj ulozi biti crne mačke iz Turopolja…

Nakon poraza u prvom međusobnom ogledu, Gorica je protiv Rijeke nanizala sedam pobjeda i jedan remi u sljedećih osam… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Počevši od tih 2-1, Gorica je u tom razdoblju nanizala pet pobjeda protiv Rijeke, u sljedećih sedam međusobnih ogleda prepustila Riječanima samo jedan jedini bod (?!) i pretvorila društvo s Rujevice u svoje mušterije. A nacionalne medije natjerala da pokrenu priče o “riječkoj crnoj mački”, o klubu koji neumorno uzima mjeru jednom velikom klubu, neospornom dijelu “velike četvorke” hrvatskog nogometa.

Kad je Rijeka konačno došla do svoje druge HNL pobjede protiv Gorice, a dogodilo se to gotovo tri godine nakon prve, učinila je to sa stilom. I u novoj utakmici za pamćenje. Već u 13. minuti gosti su u Velikoj Gorici vodili 0-2, nakon malo više od sat vremena igre bilo je zastrašujućih 0-4, a dvadesetak minuta poslije na semaforu je stajalo 3-4! Mitrović, Mudrinski i autogol Galovića otvorili su prostor za senzacionalan povratak, ali on se nije dogodio.

I počela je nova era jednog sportskog rivalstva.

Sljedeća četiri međusobna ogleda dobila je Rijeka, crna mačka ofarbana je u nešto svijetlije nijanse, a prva sljedeća bila je posebno važna… Gorica protiv Rijeke nije igrala samo prvu utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti, jer slobodno možemo reći da je na istome mjestu, s istim protivnikom, igrala i najvažniju utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti.

I danas knedla zapne u grlu kad se sjetimo tog 22. svibnja 2021. godine. Cijele te sezone, koju je započeo Valdas Dambrauskas, Gorica je bila na jednom od prva tri mjesta na ljestvici. Bila je to sezona za pamćenje, briljantna i nezaboravna, sve do tog posljednjega kola. Uzde je u međuvremenu preuzeo Siniša Oreščanin, Gorici je u zadnja tri kola za plasman u Europu bio dovoljan jedan bod, a posljednja šansa da ga dohvati bila je zadnje kolo na Rujevici. Nije se dogodilo, Rijeka je pobijedila 2-1 i “ukrala” Gorici priliku kakva se nikad više ni izbliza nije pojavila. I tko zna kad će i hoće li se opet pojaviti…

Posljednji put Gorica je pobijedila Rijeku prije godinu i pol dana, i to golom Riječanina Kristiana Fućka… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Kad već pričamo priču o rivalstvu s toliko sadržaja, ne treba zaobići ni detalj koji kaže da je Rijeka uspjela dvaput zaredom kao gost pobijediti Goricu rezultatom 3-4, tog rujna 2021. golom Pavičića u 90. minuti.

Loš niz nekadašnje crne mačke zaustavljen je u eri Krune Rendulića, pobjedom na Rujevici, pa onda i onom na domaćem terenu iste sezone, pod vodstvom Samira Toplaka, a akteri posljednje pobjede Gorice protiv Rijeke, u utakmici odigranoj 23. travnja 2023., dodat će još malo boje, mirisa i okusa u riječko-goričke odnose. S jedne strane na klupi je, naime, bio Željko Sopić, budući trener Rijeke, dok je s druge strane po prvi put kao gost u Veliku Goricu došao Sergej Jakirović, bivši trener Gorice, čovjek koji je s našim klubom “maltretirao” Rijeku u prvu sezonu i pol prvoligaškog života.

Jakira je, da sve skupa još malo zapečatimo, tadašnji direktor Brkljača zvao u Goricu prije nego što je nazvao Sopića, no Sergej je to odbio zbog ponude Rijeke. Koju je napustio nakon poziva iz Maksimira, šokantno i burno, da bi se već dan poslije na liniju koja vozi od Velike Gorice do Rujevice ukrcao upravo Sopić. Za sobom je Sopa poveo i analitičara Josipa Paušića, koji je u javnost dospio zahvaljujući jednoj od živopisnih izjava svoga šefa.

– Hajduk je doveo Brekala i Perišića, a mi smo doveli analitičara iz Gorice. To vam je otprilike isto.

Nikakvo iznenađenje ne bi bilo da se sva trojica nađu na tribinama Gradskog stadiona u subotu u 20 sati, pa će se Joža i Sopa moći prisjetiti kako su zajedničkim snagama formirali novu, posljednju, i dalje aktualnu eru u rivalstvu Gorice i Rijeke. Prošle sezone Sopićeva Rijeka je sva četiri puta pobijedila Goricu, pri čemu se to na stadionu u Velikoj Gorici dogodilo dvaput u samo 19 dana. A tih bi se utakmica u subotu posebno mogli sjetiti…

Obje su, naime, odigrane u uvjetima koji su bili na rubu regularnosti, a ponekad čak i otišle preko toga ruba. Potkraj siječnja igralo se po ostacima zaleđenog snijega, koji je pao pet dana ranije, a sredinom veljače pljusak je toliko natopio teren da tu nogometa baš i nije bilo.

Ali zato je bilo penala! Prvo Mateo Erceg, koji će suditi i u subotu, a zatim i Duje Strukan, dosudili su ukupno pet penala za Rijeku u te tri utakmice, pri čemu su najmanje tri bila dvojbena. Imala je i Gorica svoja dva penala, što te dvije utakmice svrstava u red rijetko viđenih, čemu su u velikoj mjeri kumovali i uvjeti u kojima se igralo.

A oni će slični, prema svemu sudeći, biti i u subotu navečer. Jesen je i definitivno stigla u grad, kiša neumorno pada, a prognoza kaže da će slično biti i svih ovih dana. Dobro je poznato kako travnjak Gradskog stadiona reagira na veliku količinu oborina, na to se ne može utjecati, pa se možemo samo nadati da neće baš pljuštati tijekom petka i subote…

Sergej Jakirović i Željko Sopić stvorili su ime u Gorici, upisali se u povijest kluba, pa u nastavku karijere vodili Rijeku… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

I da ćemo ipak vidjeti nešto nogometa. Za Rijeku će ga igrati i neki od bivših igrača Gorice, jer u kadru gostiju trenutačno su četvorica: Toni Fruk, Niko Janković, Marijan Čabraja i Gabriel Rukavina. No oni su samo djelići slagalice, jer oba dresa nosili su i Josip Mitrović, i Dario Čanađija, i Momčilo Raspopović, i Ivan Tomečak, i Deni Jurić, po novome i Damjan Pavlović, posljednji dokaz da linija na trasi Velika Gorica – Rujevica ne prestaje voziti.

Istom tom linijom nedavno se provozao i čovjek koji je još jedna snažna poveznica ovih dvaju klubova. Igor Čagalj bio je kapetan Rijeke, zatim i prvi prvoligaški kapetan Gorice, u posljednje vrijeme i trener juniora Gorice, ali u subotu će na stadionu koji mu je godinama bio dom doći kao gost. Točnije, kao pomoćni trener, jer šef Radomir Đalović okrenuo je njegov broj čim je naslijedio Sopića, i Čagi je odlučio krenuti u novi izazov, vratiti se u klub u kojem je kao igrač proveo pet godina.

Dvije godine igrač Rijeke bio je, naravno, i trener Gorice Rajko Vidović, od tamo se i prodao u tada moćni Zagreb, u kojem je igrao s Radomirom Đalovićem, aktualnim trenerom Rijeke. Dva napadača tad su se borila za mjesto u momčadi, dva trenera u subotu će se boriti za bodove…

Da konačno skratimo priču, dobrodošli na kišni derbi crnih mačaka u subotu navečer!

Povezane teme:HNK GORICA hotnews igor čagalj NK Rijeka rivalstvo sergej jakirović željko sopić

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 5 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 11 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.