Sport

Gorica vs. Rijeka: Crne mačke naopačke, lokve, penali i linija koja ne prestaje voziti…

U dosad odigranih 25 međusobnih okršaja Gorice i Rijeke stvorilo se rivalstvo o kojem se knjiga može napisati. Rijeka je slavila 12 puta, Gorica deset, uz tek tri remija, a mijenjali su se igrači, treneri, uvjeti i suci, tenzije rasle i padale, slavilo se i tugovalo…

Objavljeno

prije 1 godina

13. rujna 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Te je srijede poslijepodne, četrnaestog dana mjeseca studenog 2017. godine, drugoligaš iz Velike Gorice pružio jako dobar otpor Rijeci u osmini finala Kupa Hrvatske. Je, završilo je 0-3 za goste s Kvarnera, ali trener aktualnog prvaka države Matjaž Kek sve viđeno sažeo je u jednu rečenicu.

– Koliko sam ja vidio, ovo je drugoligaška momčad s prvoligaškom kvalitetom…

Te se srijede, kroz prvi međusobni ogled Gorice i Rijeke ikad, na nekih sedam mjeseci udaljenosti od povijesne promocije u elitni rang hrvatskog nogometa, potiho krenulo rađati jedno zanimljivo i vrlo sadržajno rivalstvo, koje će se razbuktati već sljedećeg ljeta. Naravno da je Goricu ždrijeb na otvaranju prve prvoligaške sezone poslao na riječku Rujevicu, gdje je odrađena prva sekvenca školovanja. Opet je Rijeka slavila, završilo je 2-0 zadnjeg vikenda srpnja 2018., a gospon Kek je opet prosipao bombone.

– Mnogi će se u ovoj ligi namučiti s Goricom!

Srećom po nas, pogodio je. Nesrećom po samoga sebe, pogodio je…

– Razgovarao sam s predsjednikom Miškovićem odmah nakon utakmice i priopćio mu svoju odluku da podnosim neopozivu ostavku i odlazim iz Rijeke – upravo u Velikoj Gorici izgovorio je Matjaž Kek samo dva i pol mjeseca kasnije, 6. listopada 2018.

Nakon pet i pol godina mandata obilježenog titulom iz 2017., Kek je odlučio otići baš nakon poraza od Gorice predvođene Sašom Sabljakom – glavni trener Jakirović zbog suspenzije je bio na tribinama – koja je preokrenula golovima Zwolinskog i Atiemwena i slavila 2-1. Time su, pokazat će se vrlo brzo, gorički nogometaši ispisali prve retke priče koja će potrajati, u kojoj će u glavnoj ulozi biti crne mačke iz Turopolja…

Nakon poraza u prvom međusobnom ogledu, Gorica je protiv Rijeke nanizala sedam pobjeda i jedan remi u sljedećih osam… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Počevši od tih 2-1, Gorica je u tom razdoblju nanizala pet pobjeda protiv Rijeke, u sljedećih sedam međusobnih ogleda prepustila Riječanima samo jedan jedini bod (?!) i pretvorila društvo s Rujevice u svoje mušterije. A nacionalne medije natjerala da pokrenu priče o “riječkoj crnoj mački”, o klubu koji neumorno uzima mjeru jednom velikom klubu, neospornom dijelu “velike četvorke” hrvatskog nogometa.

Kad je Rijeka konačno došla do svoje druge HNL pobjede protiv Gorice, a dogodilo se to gotovo tri godine nakon prve, učinila je to sa stilom. I u novoj utakmici za pamćenje. Već u 13. minuti gosti su u Velikoj Gorici vodili 0-2, nakon malo više od sat vremena igre bilo je zastrašujućih 0-4, a dvadesetak minuta poslije na semaforu je stajalo 3-4! Mitrović, Mudrinski i autogol Galovića otvorili su prostor za senzacionalan povratak, ali on se nije dogodio.

I počela je nova era jednog sportskog rivalstva.

Sljedeća četiri međusobna ogleda dobila je Rijeka, crna mačka ofarbana je u nešto svijetlije nijanse, a prva sljedeća bila je posebno važna… Gorica protiv Rijeke nije igrala samo prvu utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti, jer slobodno možemo reći da je na istome mjestu, s istim protivnikom, igrala i najvažniju utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti.

I danas knedla zapne u grlu kad se sjetimo tog 22. svibnja 2021. godine. Cijele te sezone, koju je započeo Valdas Dambrauskas, Gorica je bila na jednom od prva tri mjesta na ljestvici. Bila je to sezona za pamćenje, briljantna i nezaboravna, sve do tog posljednjega kola. Uzde je u međuvremenu preuzeo Siniša Oreščanin, Gorici je u zadnja tri kola za plasman u Europu bio dovoljan jedan bod, a posljednja šansa da ga dohvati bila je zadnje kolo na Rujevici. Nije se dogodilo, Rijeka je pobijedila 2-1 i “ukrala” Gorici priliku kakva se nikad više ni izbliza nije pojavila. I tko zna kad će i hoće li se opet pojaviti…

Posljednji put Gorica je pobijedila Rijeku prije godinu i pol dana, i to golom Riječanina Kristiana Fućka… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Kad već pričamo priču o rivalstvu s toliko sadržaja, ne treba zaobići ni detalj koji kaže da je Rijeka uspjela dvaput zaredom kao gost pobijediti Goricu rezultatom 3-4, tog rujna 2021. golom Pavičića u 90. minuti.

Loš niz nekadašnje crne mačke zaustavljen je u eri Krune Rendulića, pobjedom na Rujevici, pa onda i onom na domaćem terenu iste sezone, pod vodstvom Samira Toplaka, a akteri posljednje pobjede Gorice protiv Rijeke, u utakmici odigranoj 23. travnja 2023., dodat će još malo boje, mirisa i okusa u riječko-goričke odnose. S jedne strane na klupi je, naime, bio Željko Sopić, budući trener Rijeke, dok je s druge strane po prvi put kao gost u Veliku Goricu došao Sergej Jakirović, bivši trener Gorice, čovjek koji je s našim klubom “maltretirao” Rijeku u prvu sezonu i pol prvoligaškog života.

Jakira je, da sve skupa još malo zapečatimo, tadašnji direktor Brkljača zvao u Goricu prije nego što je nazvao Sopića, no Sergej je to odbio zbog ponude Rijeke. Koju je napustio nakon poziva iz Maksimira, šokantno i burno, da bi se već dan poslije na liniju koja vozi od Velike Gorice do Rujevice ukrcao upravo Sopić. Za sobom je Sopa poveo i analitičara Josipa Paušića, koji je u javnost dospio zahvaljujući jednoj od živopisnih izjava svoga šefa.

– Hajduk je doveo Brekala i Perišića, a mi smo doveli analitičara iz Gorice. To vam je otprilike isto.

Nikakvo iznenađenje ne bi bilo da se sva trojica nađu na tribinama Gradskog stadiona u subotu u 20 sati, pa će se Joža i Sopa moći prisjetiti kako su zajedničkim snagama formirali novu, posljednju, i dalje aktualnu eru u rivalstvu Gorice i Rijeke. Prošle sezone Sopićeva Rijeka je sva četiri puta pobijedila Goricu, pri čemu se to na stadionu u Velikoj Gorici dogodilo dvaput u samo 19 dana. A tih bi se utakmica u subotu posebno mogli sjetiti…

Obje su, naime, odigrane u uvjetima koji su bili na rubu regularnosti, a ponekad čak i otišle preko toga ruba. Potkraj siječnja igralo se po ostacima zaleđenog snijega, koji je pao pet dana ranije, a sredinom veljače pljusak je toliko natopio teren da tu nogometa baš i nije bilo.

Ali zato je bilo penala! Prvo Mateo Erceg, koji će suditi i u subotu, a zatim i Duje Strukan, dosudili su ukupno pet penala za Rijeku u te tri utakmice, pri čemu su najmanje tri bila dvojbena. Imala je i Gorica svoja dva penala, što te dvije utakmice svrstava u red rijetko viđenih, čemu su u velikoj mjeri kumovali i uvjeti u kojima se igralo.

A oni će slični, prema svemu sudeći, biti i u subotu navečer. Jesen je i definitivno stigla u grad, kiša neumorno pada, a prognoza kaže da će slično biti i svih ovih dana. Dobro je poznato kako travnjak Gradskog stadiona reagira na veliku količinu oborina, na to se ne može utjecati, pa se možemo samo nadati da neće baš pljuštati tijekom petka i subote…

Sergej Jakirović i Željko Sopić stvorili su ime u Gorici, upisali se u povijest kluba, pa u nastavku karijere vodili Rijeku… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

I da ćemo ipak vidjeti nešto nogometa. Za Rijeku će ga igrati i neki od bivših igrača Gorice, jer u kadru gostiju trenutačno su četvorica: Toni Fruk, Niko Janković, Marijan Čabraja i Gabriel Rukavina. No oni su samo djelići slagalice, jer oba dresa nosili su i Josip Mitrović, i Dario Čanađija, i Momčilo Raspopović, i Ivan Tomečak, i Deni Jurić, po novome i Damjan Pavlović, posljednji dokaz da linija na trasi Velika Gorica – Rujevica ne prestaje voziti.

Istom tom linijom nedavno se provozao i čovjek koji je još jedna snažna poveznica ovih dvaju klubova. Igor Čagalj bio je kapetan Rijeke, zatim i prvi prvoligaški kapetan Gorice, u posljednje vrijeme i trener juniora Gorice, ali u subotu će na stadionu koji mu je godinama bio dom doći kao gost. Točnije, kao pomoćni trener, jer šef Radomir Đalović okrenuo je njegov broj čim je naslijedio Sopića, i Čagi je odlučio krenuti u novi izazov, vratiti se u klub u kojem je kao igrač proveo pet godina.

Dvije godine igrač Rijeke bio je, naravno, i trener Gorice Rajko Vidović, od tamo se i prodao u tada moćni Zagreb, u kojem je igrao s Radomirom Đalovićem, aktualnim trenerom Rijeke. Dva napadača tad su se borila za mjesto u momčadi, dva trenera u subotu će se boriti za bodove…

Da konačno skratimo priču, dobrodošli na kišni derbi crnih mačaka u subotu navečer!

Povezane teme:HNK GORICA hotnews igor čagalj NK Rijeka rivalstvo sergej jakirović željko sopić

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.