Povežite se s nama

Sport

Gorica vs. Rijeka: Crne mačke naopačke, lokve, penali i linija koja ne prestaje voziti…

U dosad odigranih 25 međusobnih okršaja Gorice i Rijeke stvorilo se rivalstvo o kojem se knjiga može napisati. Rijeka je slavila 12 puta, Gorica deset, uz tek tri remija, a mijenjali su se igrači, treneri, uvjeti i suci, tenzije rasle i padale, slavilo se i tugovalo…

Objavljeno

na

Te je srijede poslijepodne, četrnaestog dana mjeseca studenog 2017. godine, drugoligaš iz Velike Gorice pružio jako dobar otpor Rijeci u osmini finala Kupa Hrvatske. Je, završilo je 0-3 za goste s Kvarnera, ali trener aktualnog prvaka države Matjaž Kek sve viđeno sažeo je u jednu rečenicu.

– Koliko sam ja vidio, ovo je drugoligaška momčad s prvoligaškom kvalitetom…

Te se srijede, kroz prvi međusobni ogled Gorice i Rijeke ikad, na nekih sedam mjeseci udaljenosti od povijesne promocije u elitni rang hrvatskog nogometa, potiho krenulo rađati jedno zanimljivo i vrlo sadržajno rivalstvo, koje će se razbuktati već sljedećeg ljeta. Naravno da je Goricu ždrijeb na otvaranju prve prvoligaške sezone poslao na riječku Rujevicu, gdje je odrađena prva sekvenca školovanja. Opet je Rijeka slavila, završilo je 2-0 zadnjeg vikenda srpnja 2018., a gospon Kek je opet prosipao bombone.

– Mnogi će se u ovoj ligi namučiti s Goricom!

Srećom po nas, pogodio je. Nesrećom po samoga sebe, pogodio je…

– Razgovarao sam s predsjednikom Miškovićem odmah nakon utakmice i priopćio mu svoju odluku da podnosim neopozivu ostavku i odlazim iz Rijeke – upravo u Velikoj Gorici izgovorio je Matjaž Kek samo dva i pol mjeseca kasnije, 6. listopada 2018.

Nakon pet i pol godina mandata obilježenog titulom iz 2017., Kek je odlučio otići baš nakon poraza od Gorice predvođene Sašom Sabljakom – glavni trener Jakirović zbog suspenzije je bio na tribinama – koja je preokrenula golovima Zwolinskog i Atiemwena i slavila 2-1. Time su, pokazat će se vrlo brzo, gorički nogometaši ispisali prve retke priče koja će potrajati, u kojoj će u glavnoj ulozi biti crne mačke iz Turopolja

Nakon poraza u prvom međusobnom ogledu, Gorica je protiv Rijeke nanizala sedam pobjeda i jedan remi u sljedećih osam… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Počevši od tih 2-1, Gorica je u tom razdoblju nanizala pet pobjeda protiv Rijeke, u sljedećih sedam međusobnih ogleda prepustila Riječanima samo jedan jedini bod (?!) i pretvorila društvo s Rujevice u svoje mušterije. A nacionalne medije natjerala da pokrenu priče o “riječkoj crnoj mački”, o klubu koji neumorno uzima mjeru jednom velikom klubu, neospornom dijelu “velike četvorke” hrvatskog nogometa.

Kad je Rijeka konačno došla do svoje druge HNL pobjede protiv Gorice, a dogodilo se to gotovo tri godine nakon prve, učinila je to sa stilom. I u novoj utakmici za pamćenje. Već u 13. minuti gosti su u Velikoj Gorici vodili 0-2, nakon malo više od sat vremena igre bilo je zastrašujućih 0-4, a dvadesetak minuta poslije na semaforu je stajalo 3-4! Mitrović, Mudrinski i autogol Galovića otvorili su prostor za senzacionalan povratak, ali on se nije dogodio.

I počela je nova era jednog sportskog rivalstva.

Sljedeća četiri međusobna ogleda dobila je Rijeka, crna mačka ofarbana je u nešto svijetlije nijanse, a prva sljedeća bila je posebno važna… Gorica protiv Rijeke nije igrala samo prvu utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti, jer slobodno možemo reći da je na istome mjestu, s istim protivnikom, igrala i najvažniju utakmicu u svojoj prvoligaškoj povijesti.

I danas knedla zapne u grlu kad se sjetimo tog 22. svibnja 2021. godine. Cijele te sezone, koju je započeo Valdas Dambrauskas, Gorica je bila na jednom od prva tri mjesta na ljestvici. Bila je to sezona za pamćenje, briljantna i nezaboravna, sve do tog posljednjega kola. Uzde je u međuvremenu preuzeo Siniša Oreščanin, Gorici je u zadnja tri kola za plasman u Europu bio dovoljan jedan bod, a posljednja šansa da ga dohvati bila je zadnje kolo na Rujevici. Nije se dogodilo, Rijeka je pobijedila 2-1 i “ukrala” Gorici priliku kakva se nikad više ni izbliza nije pojavila. I tko zna kad će i hoće li se opet pojaviti…

Posljednji put Gorica je pobijedila Rijeku prije godinu i pol dana, i to golom Riječanina Kristiana Fućka… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Kad već pričamo priču o rivalstvu s toliko sadržaja, ne treba zaobići ni detalj koji kaže da je Rijeka uspjela dvaput zaredom kao gost pobijediti Goricu rezultatom 3-4, tog rujna 2021. golom Pavičića u 90. minuti.

Loš niz nekadašnje crne mačke zaustavljen je u eri Krune Rendulića, pobjedom na Rujevici, pa onda i onom na domaćem terenu iste sezone, pod vodstvom Samira Toplaka, a akteri posljednje pobjede Gorice protiv Rijeke, u utakmici odigranoj 23. travnja 2023., dodat će još malo boje, mirisa i okusa u riječko-goričke odnose. S jedne strane na klupi je, naime, bio Željko Sopić, budući trener Rijeke, dok je s druge strane po prvi put kao gost u Veliku Goricu došao Sergej Jakirović, bivši trener Gorice, čovjek koji je s našim klubom “maltretirao” Rijeku u prvu sezonu i pol prvoligaškog života.

Jakira je, da sve skupa još malo zapečatimo, tadašnji direktor Brkljača zvao u Goricu prije nego što je nazvao Sopića, no Sergej je to odbio zbog ponude Rijeke. Koju je napustio nakon poziva iz Maksimira, šokantno i burno, da bi se već dan poslije na liniju koja vozi od Velike Gorice do Rujevice ukrcao upravo Sopić. Za sobom je Sopa poveo i analitičara Josipa Paušića, koji je u javnost dospio zahvaljujući jednoj od živopisnih izjava svoga šefa.

– Hajduk je doveo Brekala i Perišića, a mi smo doveli analitičara iz Gorice. To vam je otprilike isto.

Nikakvo iznenađenje ne bi bilo da se sva trojica nađu na tribinama Gradskog stadiona u subotu u 20 sati, pa će se Joža i Sopa moći prisjetiti kako su zajedničkim snagama formirali novu, posljednju, i dalje aktualnu eru u rivalstvu Gorice i Rijeke. Prošle sezone Sopićeva Rijeka je sva četiri puta pobijedila Goricu, pri čemu se to na stadionu u Velikoj Gorici dogodilo dvaput u samo 19 dana. A tih bi se utakmica u subotu posebno mogli sjetiti…

Obje su, naime, odigrane u uvjetima koji su bili na rubu regularnosti, a ponekad čak i otišle preko toga ruba. Potkraj siječnja igralo se po ostacima zaleđenog snijega, koji je pao pet dana ranije, a sredinom veljače pljusak je toliko natopio teren da tu nogometa baš i nije bilo.

Ali zato je bilo penala! Prvo Mateo Erceg, koji će suditi i u subotu, a zatim i Duje Strukan, dosudili su ukupno pet penala za Rijeku u te tri utakmice, pri čemu su najmanje tri bila dvojbena. Imala je i Gorica svoja dva penala, što te dvije utakmice svrstava u red rijetko viđenih, čemu su u velikoj mjeri kumovali i uvjeti u kojima se igralo.

A oni će slični, prema svemu sudeći, biti i u subotu navečer. Jesen je i definitivno stigla u grad, kiša neumorno pada, a prognoza kaže da će slično biti i svih ovih dana. Dobro je poznato kako travnjak Gradskog stadiona reagira na veliku količinu oborina, na to se ne može utjecati, pa se možemo samo nadati da neće baš pljuštati tijekom petka i subote…

Sergej Jakirović i Željko Sopić stvorili su ime u Gorici, upisali se u povijest kluba, pa u nastavku karijere vodili Rijeku… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL

I da ćemo ipak vidjeti nešto nogometa. Za Rijeku će ga igrati i neki od bivših igrača Gorice, jer u kadru gostiju trenutačno su četvorica: Toni Fruk, Niko Janković, Marijan Čabraja i Gabriel Rukavina. No oni su samo djelići slagalice, jer oba dresa nosili su i Josip Mitrović, i Dario Čanađija, i Momčilo Raspopović, i Ivan Tomečak, i Deni Jurić, po novome i Damjan Pavlović, posljednji dokaz da linija na trasi Velika Gorica – Rujevica ne prestaje voziti.

Istom tom linijom nedavno se provozao i čovjek koji je još jedna snažna poveznica ovih dvaju klubova. Igor Čagalj bio je kapetan Rijeke, zatim i prvi prvoligaški kapetan Gorice, u posljednje vrijeme i trener juniora Gorice, ali u subotu će na stadionu koji mu je godinama bio dom doći kao gost. Točnije, kao pomoćni trener, jer šef Radomir Đalović okrenuo je njegov broj čim je naslijedio Sopića, i Čagi je odlučio krenuti u novi izazov, vratiti se u klub u kojem je kao igrač proveo pet godina.

Dvije godine igrač Rijeke bio je, naravno, i trener Gorice Rajko Vidović, od tamo se i prodao u tada moćni Zagreb, u kojem je igrao s Radomirom Đalovićem, aktualnim trenerom Rijeke. Dva napadača tad su se borila za mjesto u momčadi, dva trenera u subotu će se boriti za bodove…

Da konačno skratimo priču, dobrodošli na kišni derbi crnih mačaka u subotu navečer!

Scena

Party za pamćenje: Sport nedjeljom i City radio okupili sportaše i – sve ostale!

U petak navečer u Rebuy Stars Cabaretu, u Supernovi u Buzinu, zajedničku zabavu organizirali su emisija “Sport nedjeljom” i naš City radio. Odaziv je bio sjajan, baš kao i druženje uz Joleta

Objavljeno

na

Na dugih 19 godina udaljenosti od početka svoga projekta, društvo iz emisije “Sport nedjeljom” organiziralo je veliki rođendanski party. U suradnji s našim City radijem, Ante Breko i njegovi suradnici okupili su brojna lica iz svijeta sporta, medija, gospodarstva, politike… A sve njih u Rebuy Starsu u Supernovi u Buzinu zabavljao je Joško Čagalj Jole.

Već od 20 sati gosti su se krenuli okupljati, domaćini ove priredbe su ih dočekivali sa širokim osmijehom i sve je zapravo od prvog trenutka govorilo da će ovo biti jedna lijepa večer ispunjena pjesmom, plesom, druženjem i gastronomijom. Pojavili su se, između ostalih, i velikogorički gradonačelnik Krešimir Ačkar, i predsjednik HNS-a Marijan Kustić, naravno i jedan od njegovih najbližih suradnika Nenad Črnko, koji je u ovoj priči imao više uloga, a moglo se u šetnji ovim ekskluzivnim prostorom susresti i košarkaše i košarkašice, i rukometaše i rukometašice, i odbojkaše i odbojkašice, i igrače, i trenere, i klupske funkcionare…

Dijelile su se i simpatične nagrade i priznanja, vrtjele su se razne teme, a sve skupa potrajalo je kasnih noćnih sati. Kao i svake godine, party “Sporta nedjeljom”, ovaj put uz značajan doprinos City radija, opravdao je sva visoka očekivanja, pružio priliku i za poneki poslovni dogovor, ali prije svega ponudio dobru zabavu u ogromnim količinama. Kao što je Breko i ekipa pokušavaju ponuditi u svih svojih prethodnih 790 emisija, kao što će to sasvim sigurno raditi i dalje.

Pa sljedeće jeseni još jedanput okupiti ljude iz svih sfera javnog života na tulumu za pamćenje.

Nastavite čitati

Sport

Dan rukometa u gradu: Stiže moćni Nexe, Gorica traži najveće iskupljenje!

Rukometaši Gorice u subotu od 18 sati u Gradskoj sportskoj dvorani dočekuju našički Nexe, protivnika od kojeg su doživjeli 11 poraza u prethodnih 11 okršaja. No, kako kaže i trener Mišković, možda baš ova utakmica – ta utakmica…

Objavljeno

na

Objavio/la

Do prošlog vikenda, do gostovanja u Čakovcu, sezona rukometaša Gorice tekla je u gotovo savršenom miru i spokoju. Gotovo u idili, jer jedine bodove Goričani su izgubili na gostovanju kod Nexea u Našicama, dok se jedini kiksom mogao smatrati domaći remi s Moslavinom. A onda je, eto, stiglo to gostovanje u Čakovcu, kod istoimenog domaćina…

Riječ je o protivniku koji također igra fenomenalnu sezonu, uz jednu crnu rupu do sad, koja se dogodila upravo u Velikoj Gorici. Gotovo nestvarnih 18 razlike za Goricu u tom prvom međusobnom ogledu snažno je motiviralo Čakovčane, koji su sve nekupljene frustracije ponijeli sa sobom u domaći ogled s Goricom. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, atmosfera vruća, iznimno zahtjevna za mlade goričke rukometaše, a epilog svega bilo je gotovo zastrašujućih +14 za Čakovec. Gorica je doživjela drugi poraz ove sezone, ali i daleko najteži i najneugodniji poraz otkad je trener postao Matej Mišković.

I sve to dogodilo se baš uoči utakmice koja nudi najveći mogući izazov u ovoj fazi sezone. Već šest dana poslije, ove subotu od 18 sati, Gorica će na svom parketu dočekati našički Nexe, protivnika iz više kategorije, jedini klub koji je u posljednjem desetljeću bio u stanju parirati nedodirljivom Zagrebu. Protivnik je to kojega Gorica nikad nije pobijedila, neka vrsta neosvojenog vrha, utakmica koja donosi posebnu draž, neku sasvim novu vrstu iskušenja, ali i prilike.

– Bez obzira tko je s druge strane, ja uvijek vjerujem da mogu pobijediti. Mi ćemo protiv Nexea možda uspjeti dobiti jednu u deset utakmica, ali možda je baš ova sljedeća ta jedna. Ako je, mi na to moramo biti spremni – kaže trener Mišković, koji je težak poraz u prošlom kolu tijekom tjedna pokušavao iskoristiti kao dodatnu motivaciju za svoje igrače uoči dolaska moćnog protivnika.

– Izvolite, ovo je prilika da se iskupite samima sebi…

Tako je nekako glasio sukus poruke koju su igrači prihvatili, a sad ostaje vidjeti i kako će to izgledati na terenu. Ovaj Nexe ima problema, jedan poraz ove sezone su Našičani već doživjeli u prvenstvu, i to kod vinkovačke Spačve, a ni u prvom ovosezonskom okršaju s Goricom nije sve izgledalo baš potpuno jednostrano. Gorica je, naime, neke 42-43 minute bila potpuno u igri, pa onda posustala u zadnjoj fazi susreta i upisala poraz 39-31.

Ovoga puta, ove subote, Gorica će biti doma, imat će uz sebe i svoju publiku, iako ne toliko glasnu i vatrenu kao što je to bio slučaju u Čakovcu prije nepunih tjedan dana. Međutim, svakako će se Miškovićevi igrači osjećaji nešto komfornije, možda će imati i nešto više samopouzdanja, pa ćemo vjerovati da postoji šansa da dvanaesti pokušaj protiv Nexea bude – taj.

Dobar je ovo trenutak da svi ljubitelji rukometa u ovome gradu, svi kojima je ikad palo napamet da bi možda bilo zanimljivo pogledati što to mogu naši rukometaši, dođu u Gradsku sportsku dvoranu. Na stolu je i opcija u kojoj će Nexe doći do nove pobjede, jer gosti su i ovoga puta veliki favoriti, ali postoji i mogućnost da se baš ove subote ispiše povijest. A to bi, dogodi li se, bilo šteta propustiti…

Za one koji ipak neće moći do dvorane, tu je i izravni televizijski prijenos u programu MaxSporta. Tin Lučin protiv Jakova Dujića, Krešo Kozina protiv Vida Starčevića, Gal Marguč protiv Hrvoja Cekovića… Ajmo, Gorica!

Nastavite čitati

Sport

Nove medalje za goričke taekwondoašice, Sara Prpić i Dora Habijančić srebrne

Nakon nastupa na Croatia Open, odlično su prezentirali svoj klub na Noći borilačkih sportova.

Objavljeno

na

Vikend iza nas, 15. – 16. studenog u dvorani Sutinska vrela održao se G1 Croatia Open na kojem su sudjelovali i natjecateljice iz Taekwondo kluba Velika Gorica. Turnir je okupio više od 750 natjecatelja iz više od 40 država.

– Mi smo na ovom natjecanju nastupili sa šest naših sportašica, kadetkinja Lejla Lea Kajfeš, te juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Sara Prpić, Katarina Bačurin i Dora Habijančić. Turnir je bio iznimno kvalitetan i naše sportašice su odlično odradile svoj posao. Osvojili smo dva srebra i jednu broncu, te jedan plasman na 5. mjesto – komentirao je trener Igor Matić.

U konkurenciji kadetkinja -59kg Lejla Lea Kajfeš osvojila je brončanu medalju. U konkurenciji juniorki -49kg Katarina Bačurin zauzela je peto mjesto, jer je u borbi za medalju izgubila od predstavnice iz Koreje, ovogodišnje viceprvakinje Svijeta.

Sara Prpić juniorka -42kg je osvojila srebrnu medalju, nakon pobjede nad Turskom predstavnicom u finalu gubi od predstavnice iz Hrvatske. Dora Habijančić juniorka -63kg također osvaja srebrnu medalju, nakon pobjeda protiv predstavnica Austrije, Mađarske, Hrvatske u finalu gubi borbu od predstavnice iz Srbije inače 1.nositeljice na ovom turniru.

– Cure su odradile odličan posao i zaradile vrijedne bodove na Europskoj rang listi – dodao je Matić.

Inače, nakon turnira goričke sportašice sudjelovale su i na Noć borilačkih sportova gdje su svojim nastupom zaokružile uspješan dan.

Zajedno sa njima nastupili su i naši mlađi članovi te pokazali osnovne elemente taekwondoa dok su nešto malo starije cure prezentirale izvedbu poomsae (formi) u taekwondou.

Nastavite čitati

Sport

Put do sreće vodi preko Gorice: Jedan brani Hrvatsku, drugi osvaja Ameriku!

Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski, dva bivša golmana HNK Gorice, gotovo istovremeno doživjeli su najljepše trenutku svojih karijera: Kale je proglašen najboljim golmanom MLS-a, a Kota je stao na gol hrvatske reprezentacije

Objavljeno

na

Objavio/la

U jednom si trenutku pod prečkom koja je ponekad u prošlosti znala biti i pogrešne visine, na travnjaku stadiona izgrađenog 1987., s vizurom koja vraća u neka prošla vremena, pred nekoliko stotina navijača, među kojima navijaju samo Bobi i njih još nekoliko… Prohladna je jesenska večer, igraš protiv nekakvog Slaven Belupa, braniš gol Gorice – sanjaš.

U drugom si trenutku već pod svjetlima najblještavijih nogometnih pozornica, na vrhuncu svoje karijere, barem trenutačnom, i shvaćaš da snovi ponekad zaista mogu postati stvarnost. I da je stvarno moguće preko jedne male, skromne Gorice, doći do, recimo, dresa hrvatske reprezentacije. Ili, možemo reći i to, do titule najboljega golmana u cijeloj velikoj i moćnoj Americi!

Snovi su se ovih dana, otprilike u isto vrijeme, ostvarili dvojici ljudi koji će se pronaći u ovom malom uvodu. Kristijan Kahlina i Dominik Kotarski kolege su po poziciji, obojica su golmani, obojica su došla u HNK Goricu oživjeti svoje karijere, dati im novi zamah, da bi se u nekom trenutku, netko ranije a netko kasnije, otisnuli na put prema vrhu. Na kojem se, shvatili ste, upravo nalaze. Kota je bio hrvatska “jedinica” protiv Škotske, a Kale je najbolji golman MLS-a. A ovo su njihove priče…

Rijeka: Susret između HNK Rijeka i HNK Gorica u 1. kolu HT Prve lige 28.07.2018., stadion HNK Rijeka, Rijeka – Hrvatski Telekom Prva liga, 01. kolo, HNK Rijeka – HNK Gorica. Kristijan Kahlina.
Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Kad je Kristijan Kahlina tog ranog rujna 2016. došao u Goricu, zatekao je klub iz vrha druge lige. Sezonu ranije Gorica je završila na četvrtome mjestu, pod vodstvom Damira Milinovića, i planirao se napad na prvu ligu. Takvo nešto savršeno je odgovaralo 24-godišnjem golmanu koji dotad nije uspio pronaći svoj put nakon odlaska iz Dinamove akademije. Prošao je kroz Vinogradar i Lučko, sezonu ranije proveo u slovenskom Koperu, i znao je da je u ključnom trenutku karijere. Denuncirao je Tonija Šuškovića, koji je do tad držao “jedinicu”, i krenuo prema ostvarenju snova.

Manje od dvije godine poslije, sad s Ivanom Prelecom na čelu, slavio je ulazak u prvu ligu, koju je toliko želio.

– Nikad nikoga nisam imao iza sebe, sve sam zaradio sam, i pitanje je bih li ikad dobio priliku u prvoj ligi da se sam u nju nisam uveo – znao je reći Kale u brojnim razgovorima u doba kad je bio vođa goričke svlačionice, ali i golman koji je radio ozbiljnu razliku.

Nevjerojatan profesionalac, čovjek za kojeg su suigrači govori “to ti je Robocap, čovjek se ne može ni ozlijediti, samo pritegne šaraf i evo ga na treningu”, tip koji je golmanske treninge odrađivao čak i sa slomljenim prstom, s langetom… I istinska legenda našega kluba, kapetan za primjer, što je prepoznao i Valdas Dambaruskas. Kad je ponajbolji trener kojeg je Gorica ikad imala odlazio u bugarski Ludogorec, sa sobom je poveo i svoga kapetana iz Gorice.

– Zadovoljan sam tim razdobljem. Skupio sam 36 nastupa te sezone, branio sam i u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali u međuvremenu je Valdas otišao, u klub su doveli novoga golmana, i ja sam shvatio da je vrijeme za odlazak – pričao je Kahlina o toj epizodi.

Sljedeći korak na njegovu putu ponudio je let preko oceana, Kale je rado prihvatio poziv iz Charlotte FC i otišao u MLS, ligu u kojoj danas igraju i tipovi kao što su Leo Messi, Sergio Busquets… I u kojoj brane tipovi kao što je, recimo, Hugo Lloris, dugi niz godina golman moćne francuske reprezentacije. U takvoj je ligi, u toj konkurenciji, Kahlina proglašen najboljim golmanom godine.

– Hvala svim mojim suigračima na velikoj potpori. Ova nagrada je ujedno i velika odgovornost jer moram pokazati da ona nije došla kao plod sreće. Nadam se da ću nastaviti i u budućnosti s kvalitetnim predstavama braniti boje Charlotte FC-a – rekao je Kale nakon što je doznao da je ovogodišnji laureat u ovom izboru.

Miljenik je navijača svoga kluba, koji nekoliko puta do posljednjeg mjesta napune stadion kapaciteta 75.000 mjesta, sa suprugom Nikolinom podiže kćerkicu i sa 32 godine – uživa.

A usput se često sjeti kluba i grada u kojem je zablistao. U kontaktu je s bivšim suigračima, znao ih je i hrabriti u teškim trenucima, a nedavno je poslao i opremu za golmanske treninge, kao prijateljski poklon.

– Goricu nikad neću zaboraviti. Gorica mi je promijenila karijeru, ona je za mene nešto posebno. Igrao sam u puno klubova, i prije i poslije Gorice, ali ovdje sam bio najduže, povezao se sa sredinom, stekao jako puno prijatelja i naravno da me vežu posebne emocije. Pratim i dalje sve što se događa, gledam svaku utakmicu Gorice, navijam, iskreno se veselim svakoj pobjedi. Odlazio sam i iz drugih klubova, ali ni sa jednim nisam imao vezu kao s Goricom – kaže Kale.

Dominik Kotarski uspio se izboriti za transfer iz Gorice kroz samo 28 nastupa… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Dominik Kotarski, s druge strane, neće emitirati takve emocije. Dečko iz Bedekovčine tako se nekako postavio od prvog dana svog dolaska u Goricu. On je došao odraditi posao, profesionalno i kvalitetno, a to je i učinio. Bez puno priče, bez filozofije, brzo i lako.

I oduvijek je bio takav. Talentiran, posvećen radu, maksimalno ozbiljan, nogometaš koji ne spada pod uhodane stereotipe. Rano se oženio, kao da je općenito nešto ranije odrastao, a s takvim karakteristikama nije posrnuo ni kad je bilo teško. Bio je još tinejdžer kad je odlučio napustiti Dinamo i prihvatiti poziv iz nizozemskog velikana Ajaxa. Nije bilo lako izboriti se za priliku, koliko god je bio strpljiv, pa je odabrao drugi put.

I stigao na posudbu u Goricu. Predsjednik Črnko je prepoznao šansu, ugradio je u ugovor o posudbi opciju otkupa za milijun eura, što se u startu činilo vrlo ambicioznim. A onda se, kad je stigla ponuda od dva milijuna eura, pokazalo jako pametnim! Bio je 28 puta na golu Gorice, ostavio iza sebe neke jako pamtljive partije i vrlo brzo postao zanimljiv tržištu. Najuporniji i najkonkretniji je bio grčki PAOK, uz zaradu od čistih milijun eura za klub…

U Grčkoj brani sjajno, toliko dobro da je i izbornik Dalić odlučio dati mu šansu u situaciji kad je Livaković odrađivao suspenziju zbog crvenoga kartona. Posao je i ovoga puta odradio, pogađate, profesionalno i kvalitetno, pokazavši da može ozbiljno konkurirati i za “jedinicu” reprezentacije. E, tako to izgleda kad ostvariš snove.

Kale i Kota moraju biti i pokazatelj kako svoj posao radi dugogodišnji trener golmana u HNK Gorici Siniša Klafurić, legenda turopoljskog nogometa, a sasvim sigurno mogu biti primjeri za Ivana Banića, Karla Žigera i svakog sljedećega golmana koji dođe u Goricu, klub koji ih voli lansirati u visine…

Nastavite čitati

Moja županija

‘Sretni smo što imamo tradiciju sporta u gradu. A i Kosteliće smo prisvojili…’

Igor Mužina je dopredsjednik županijske sportske zajednice, predsjednik županijskog košarkaškog saveza i trećeligaša KK Ivanića, a ujedno je i tajnik sportske zajednice u Ivanić Gradu. Gostovao je u novom izdanju serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

na

Objavio/la

Iz kvantitativnih razloga, u strahu da nešto ne bismo propustili, na početku novog izdanja serijala “Sport Zagrebačke županije” prepustili smo Igoru Mužini da sam nabroji svoje funkcije.

– Glavni tajnik sportske zajednice grada Ivanić Grada, predsjednik Košarkaškog saveza Zagrebačke županije, ujedno i predsjednik KK Ivanića, te dopredsjednik Zajednice sportskih udruga i saveza Zagrebačke županije – predstavio se sportu posvećeni Mužina, nastavljajući s predstavljanjem svoga Ivanić Grada.

– Ivanić je ugodno mjesto za život, a grad i gradska sportska priča razvijaju se zajedno. Blizu smo Zagrebu, a nudimo ležeran život pun sadržaja, pogotovo u sportskom smislu. Grad ulaže jako puno u sportsku infrastrukturu, počevši od našeg čuvenog Sportskog parka Zelenjak, koji iz godine u godinu raste u smislu ponude našim građanima. Obuhvaća nogometni stadion, teren s umjetnom travom, teniske terene, restorane i kafiće, dječji park… Imamo i dio koji zovemo Amfiteatrum, nastao na propalom pokušaju građenja bazena. Tu su tijekom ljeta kazališne predstave, stand up komedija, kino na otvorenom, koncerti… Puno toga se događa u Zelenjaku, uz koji prolazi i šetnica uz rijeku Lonju, tako da je to baš jedan ambijent koji svi koji dođu sa strane ističu kao ogromnu zelenu oazu usred grada – ističe Mužina.

U gradu s nešto više od 13.000 stanovnika imaju 17 klubova iz 17 sportova, vrijedi nepisano načelo “jedan sport, jedan klub”. I svi ti sportaši rade u jako dobrim uvjetima, jer infrastruktura postoji, a o raspolaganju njome odlučuju sami.

– Imamo specifičan način upravljanja sportskim objektima. Sportska zajednica, osim što se bavi sportom i sportskim klubovima, bavi se i upravljanjem objektima. Uz park Zelenjak imamo i veliku školsku dvoranu, koja je do 15 sati na raspolaganju školi, a nakon toga klubovima. Uz to, imamo manju dvoranu u školi na Posavskim Bregima, otvara se dvorana i u OŠ Graberje Ivanečko, a u nekom sljedećem periodu u planu je u Zelenjaku staviti balon na teren rukometnih dimenzija, da dobijemo još prostora u zimskim mjesecima. Tu ćemo dobiti puno više prostora za treninge rukometnih klubova, jer kod nas je rukomet jako popularan i jedna dvorana rukometnih dimenzija je premalo. Ostali sportovi imaju već sad dobre uvjete – zadovoljno konstatira Mužina.

Najbolja sportašica Ivanić Grada prošle godine dolazi iz streljaštva, najbolji sportaš iz kickboxinga, a to puno govori i o najvećim uspjesima sporta u Ivaniću.

– Imamo sreću što imamo tradiciju sporta. Tu su i obiteljske linije, od djedova i očeva sve do djece, na to se ponosimo i pokušavamo održati masovnost. Imamo konstantnu brojku sportaša, oko tisuću, od čega je 90 posto djece. Voljeli bismo da je ta brojka veća, ali u tom smislu imamo konstantu i očito na to ne možemo previše utjecati – svjestan je Mužina.

Šira sportska javnost na prvu će povezivat sport u Ivanić Gradu s onom famoznom pobjedom Naftaša protiv Dinama s Eduardom i ekipom, ali poveznica je snažna i s rukometom.

– U povijesnim knjigama stoji da se u našem gradu prvo počeo igrati nogomet, 1919. osnovan je prvi nogometni klub, a već dvadesetih godina igrao se i rukomet, u to doba na dimenzijama nogometnog terena. Prve su krenule cure, tako da smo već obilježili stotinu godina rukometa u gradu. Iako, prvi klubovi osnovani su tek pedesetih godina – kaže pa nastavlja nabrajati lokalne junake.

– Biciklist Stjepan Grgac je u doba prije drugog svjetskog rata osvajao etape na Tour de Franceu, a njemu u čast imamo i biciklistički memorijal Stjepana Grgca već više od 50 godina. Tradiciju ima i streljaštvo, imali smo u doba Jugoslavije i prvake države, što je bila velika stvar, a i sad imamo strijelce koji osvajaju državna prvenstva, koji su jako konkurentni i na međunarodnoj sceni.

Snažnu poveznicu s vrhunskim sportom Ivanić Grad ima i kroz jednu obitelji…

– Mi u Ivaniću svojatamo Kosteliće! Ante je sedamdesetih godina bio trener ženske ekipe, koja je povijesno imala veće uspjehe nego muški klub, a tu je i upoznao suprugu Maricu. Uostalom, Ivica živi u Ivaniću, djeca mu kod nas idu u školu… Zasad su u karateu, ali s obzirom na roditelje i djeda, ne sumnjam da će oni naći svoj sportski put – kaže Mužina.

Nastave li sa sportom u Ivaniću, imat će ponudu iz koje mogu birati

– Konstantne rezultate imamo i u kickboxingu, i na državnim i međunarodnim natjecanjima, u karateu također, a posebno smo ponosni i na to što u mlađim kategorijama često osvajamo državna prvenstva. Pogotovo u ženskom rukometu, budući da smo nedavno imali dvije ekipe koje su postale prvaci Hrvatske, što je čudo za jednu malu sredinu poput Ivanića – zaključio je Igor Mužina.

S košarkašima Ivanića planira povratak u drugu ligu, a usput se neumorno bavi gradskim i županijskim sportom…

Nastavite čitati

Reporter 443 - 21.11.2024.

Facebook

Izdvojeno

Sva prava pridržana © 2022 e-Radio d.o.o.