Gorica u ringu s Ivicom: ‘Dinamo? Samo hrabro, i mene su znali otpisati…’
Nogometaši Gorice odradili su trening s Ivicom Bačurinom, koji ih je poveo i u ring. Svoje boksačke vještine iskušali su Branescu, Beli, Matošević i Aršakjan…
Jedan po jedan, kao po špagi, nogometaši Gorice ulazili su u Gradsku sportsku dvoranu, svjesni da će na sat ili dva potpuno promijeniti svoje prirodno okruženje. Umjesto travnjakom, došli su da bi trčali parketom dvorane, a zatim umjesto nogometa na dva gola odradili – boksački meč! Na vratima ih je čekao Ivica Bačurin, velikogorički boksač koji je odavno u svijetu profesionalaca, višestruki prvak države u čak tri različite težinske kategorije.
– Ajmo, dečki, ajmo na zagrijavanje – povikao je Ivica, a nogometaši su ga krenuli slijediti, praćeni budnim okom dopredsjednika kluba Mindaugasa Nikoličiusa, trenera Sergeja Jakirovića, njegova pomoćnika Saše Sabljaka…
Način treninga kod boksača potpuno je drukčiji nego kod nogometaša, bilo je to jasno i po pokretima s kojima su se naši prvoligaši borili na ovom treningu. Koji je, usput rečeno, bio baš pravi trening, dobro su se svi skupa uznojili.
– A ovaj ti je neki za*eban? Malo mi se šverca… – u prolazu je trener Ivica dobacio nogometnom kolegi Jakiroviću, no nećemo baš odati o kome se radilo, neka to ostane između njih.
– Dobro je, za sad je dosta. Idemo gore, u ring – povikao je Bačurin nakon dobrih 40-ak minuta treninga u dvorani, tijekom kojeg su nogometaši lovili nove pokrete, držali gard trčeći u krug, poneki i lovili zrak.
A na putu prema ringu, kako bi drukčije i bilo, gomila smijeha i dobre zezancije. Biralo se već putem tko će prvi ući u ring, tko će boksati protiv koga, sve dok na vidjelo nije izašla bolna istina – netko od igrača boksat će s Bačurinom! Kandidati su se, koliko smo shvatili, nametali sami od sebe, bio je ovo izazov za one najhrabrije. Recimo, za Rumunja Larryja Branescua, rezervnoga golmana koji je potvrdio predviđanja da će baš on prvi navući rukavice.
– Počet ću vas udarati za pravo samo ako shvatim da vi mene ne udarate dovoljno jako – zaprijetio je Ivica prije nego što je počeo meč svih mečeva.
– Larry, reci nam svoju posljednju želju prije nego uđeš – zafrkavali su Branescua suigrači, a dobroćudni rumunjski div samo se kiselo smješkao.
Ivica je bio bez zaštitne kacige, Branescu je taj dio opreme imao. Bačurin nije upućivao udarce, simpatični Rumunj to je pokušavao. Odradili su dečki i osvježavanje u kutu ringa, žestoko su navijali za svog suigrača, ali nakon tri minute boksa završilo je očekivanim raspletom. Netko je bacio ručnik u ring…
– Ovo je bilo moje prvo boksačko iskustvo i mislim da neću to ponoviti. Jako je teško, potpuno drukčije nego u nogometu. Moraš koristiti cijelo tijelo, ali još više glavu. Da je ovo bio pravi meč, sumnjam da bih ‘preživio’ i 30 sekundi – rekao je vidno iscrpljeni Branescu i dodao:
– Svaka čast Ivici na svemu što je napravio, a nama će dobro doći stvari koje smo čuli od njega, kako u sportu, tako i u životu. Želim mu puno sreće u nastavku karijere, da kao trener stvori nove šampione.
Sljedeći je u ring ušao Iyayi Atiemwen, popularni Beli, a tu se treneru Jakiroviću malo namrštilo čelo. Kao da mu nije bilo drago što se njegov najbolji igrač upušta u ovakvo nešto. Možda je i zato Ivica svoje mjesto prepustio suradniku koji je puno više težinska kategorija našeg Belog. Zabavljao se Nigerijac u ringu, plesao poput Muhameda Alija, nasmijavao suigrače, ali i pokušavao udariti svog “protivnika”. Nije u tome imao previše uspjeha, jednom je čak i nespretno završio na podu, ali važnije je da nije bilo ni štete. Bilo je samo umora, i to u ogromnim količinama.
– Ostajem ja u nogometu, ovo je prenaporno – do zraka je pokušavao doći Beli, držeći se za obližnju vreću.
– U svakom slučaju, jako zabavno iskustvo, zanimljivo je vidjeti koliko je zapravo teško biti boksač – dodao je.
Okušali su sreću još i Dinko Matošević te Armenac David Arkašjan, koji je čak i “popio” par udaraca, kao kaznu za premalo agresivnosti u svom nastupu, ali na kraju su svi jedni drugima stisnuli ruku.
– Slušajte me, dečki. Puno sam puta u svojoj karijeri bio u ulozi žrtvenog janjeta, ulazio u mečeve u kojima su svi mislili da nema nikakve šanse, da ću sigurno pasti, ali iz njih sam izlazio kao pobjednik. Zapamtite to, uspjeh se rađa u glavi, sve je u tome – poručio je Ivica Bačurin nogometašima.
Nije spomenuo, ali analogija ja jasna. U nedjelju Gorica ide u Maksimir, na moćni Dinamo… Nemaju šanse? Čuli ste sve, i za Ivicu su toliko puta mislili da nema šanse…
Nakon što su odigrane preostale tri utakmice iz 13. kola jesenske polusezone, Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) ima konačno realno stanje na natjecateljskoj ljestvici.
Velika Gorica, 24.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klas je pobjedom u gostima kod VG Boysa svoju prednost na vodećoj poziciji povećao na pet bodova i tako potvrdio svoju premoć u Ligi. Veliko iznenađenje napravila je momčad Gradića, koja je u Novom Čiču zabilježila minimalnu pobjedu (1:0) u susretu s visoko plasiranim Dinamom (4. mjesto).
Velika Gorica, 24.03.2026. Liga veterana Nogometnog saveza Velika Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ovog vikenda prema rasporedu bit će odigrane utakmice 14. kola (27./30.03.2026.).
Galerija fotografija
Liga veteranskih momčadi NSVG-a 2025./2026., 13. kolo
Rezultati – tri utakmice iz 13. kola (20./23.03.2026.): Posavec (Orle) – Lukavec 1:1, Dinamo (Novo Čiče) – Gradići 0:1, VG Boys – Klas (Mičevec) 0:2.
Raspored 14. kola (27./30.03.2026.): Kurilovec – Hruševec, Buna – Gradići, Dinamo – Lukavec, Posavec – Vatrogasac, Velika Mlaka 1947 – Polet, VG Boys – Lekenik. Klas slobodni.
Posljedice Dinama traju i dalje: ‘Vrijeme je da se upale prvi alarmi…’
Nogometaši Kurilovca poraženi su 1-0 od Trešnjevke na Udarniku, što im je treći uzastopni poraz u prvenstvu. Nakon Dinama nisu osvojili još ni boda, a bez pobjede su u posljednjih osam utakmica…
Netko iz kurilovečkog nogometnog okruženja, je u onim prekrasnim trenucima iščekivanja povijesnog ogleda s Dinamom u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, onako ispod glasa, izrazio skepsu po pitanju neposredne budućnosti:
– Samo da, kad ovo prođe, sljedećih mjesec dana ne budemo u kanalu…
S obzirom na svu tu emotivnu potrošnju, koja je držala tenziju još tamo od prvog dana priprema, mjesec i pol dana ranije, morala se osjetiti i zato je definitivno bilo argumenata za biti skeptičan. Nažalost, točno dvadeset dana poslije to se vrlo živo potvrđuje u praksi, jer Kurilovec je doživio poraz i u sudaru s Trešnjevkom i sad je u nizu od tri prvenstvena poraza u eri nakon Dinama.
– Bila je to utakmica koja nije ponudila kvalitetu izvedbe ni jedne ni druge momčadi. Mi smo bili dominantni što se tiče posjeda tijekom cijele utakmice, ali bio je to jalov posjed. Gosti su se postavili u niski blok i jako rijetko prijetili našem golu, ali dogodila se ta situacija u 32. minuti… – vrti film trener Kurilovca Senad Harambašić, misleći na situaciju koja je odlučila utakmicu.
Poslovično sjajni golman Kurilovca Leon Išek pokušao je odigrati pas prema suigraču, nije to učinio dovoljno dobro i Roko Jelavić je loptu prvo presjekao, a zatim je i poslao u mrežu.
– Da, gol odluke plod je našeg darivanja… Nažalost, pogreške vratara većinom se iskoriste i tu nema pomoći. Iz našeg posjeda i kontrole lopte servirali smo im najbolju moguću priliku i za to smo kažnjeni. Međutim, moram naglasiti i da smo u kreaciji, brzini igre i stvaranja opasnosti po gol protivnika totalno zakazali – priznaje trener Harambašić.
U prvoj utakmici nakon Dinama njegova je momčad, također s minimalnih 1-0, pala u domaćem ogledu s Bistrom, u Krapini je upisan poraz 3-1 od Zagorca, a na to se nadovezao i ovaj posljednji, opet domaći posrtaj.
– Razočarani smo, došao je trenutak da se upale prvi alarmi, tu u prvom redu mislim na budnost i odgovornost. Već iduća utakmica nudi priliku za to – zaključio je Harambašić.
Problem je, međutim, u tome što je iduća utakmica vrlo izazovna. Jednako kao i ona iza nje. Naime, u subotu će Kurilovčani gostovati kod Vrapča, vodeće momčadi lige, koja ima samo bod više od drugoplasiranog Inkera, koji u onom sljedećem kolu dolazi na Udarnik. Drugim riječima, iz krize će se trebati čupati protiv najboljih klubova u ligi.
Vrijeme tapšanja po ramenima i komplimenata definitivno je prošlo, a došlo je vrijeme za otrežnjenje. Jer, da vremenski još malo proširimo ovu priču, Kurilovec je posljednji put pobijedio još 8. studenog, a od tad je odigrao osam utakmica…
Karate klub Velika Gorica je u protekla dva tjedna nastupio na turnirima u Zagrebu i Križu, gdje su njihovi natjecatelji osvojili ukupno 24 medalje.
Na zagrebačkom turniru Grand Karate Fun, u konkurenciji 471 natjecatelja iz 52 kluba, Velikogoričani su sa sedam boraca osvojili devet medalja – tri zlata, četiri srebra i dvije bronce. Najuspješniji je bio Vito Miletović s dva zlata (U12 -39 kg i U14 -40 kg). Zlato je osvojio i Vito Hulina (U18 -61 kg), koji je ujedno u OPEN kategoriji uzeo srebro.
Srebrne medalje osvojili su i Gabrijel Zagorac (U14 -45 kg), Nikola Krnjaja (U14 -55 kg) te Ena Lukačić (U14 -52 kg), dok je Sara Banović stigla do dvije bronce (U14 -57 kg i U16 -54 kg).
Niz dobrih rezultata nastavljen je i u Križu, gdje je nastupilo devet natjecatelja kluba. U konkurenciji nešto manje od 300 boraca iz Austrije, Slovenije i Hrvatske osvojeno je čak 15 medalja, četiri zlata, šest srebra i pet bronci. Miletović je ponovno bio najuspješniji s dva zlata, a na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja popeli su se i Nikola Krnjaja te Mihael Kaurić.
Natjecateljice Taekwondo kluba Velika Gorica sudjelovale su Na Prvenstvu Hrvatske u taekwondou u disciplini formi.
U konkurenciji 304 natjecatelja iz 34 kluba, gorički klub predstavljalo je pet borkinja. Najveći uspjeh ostvarila je kadetkinja Katja Kajfeš, koja je u paru s Vitom Konigshoferom iz TK Zaprešić osvojila zlato i titulu prvakinje Hrvatske. U pojedinačnoj konkurenciji zauzela je peto mjesto.
Srebrnu medalju osvojile su seniorke Iva Hapać i Iva Becić, koje su s Emmom Šantek iz TK Motiv+ u ženskom timskom nastupu izborile drugo mjesto i naslov viceprvakinja Hrvatske.
Vrlo blizu medalje bila je i juniorka Tamara Milić, koja je natjecanje završila na petoj poziciji.
Parastolnoteniski klub Uspon osvojio je pet brončanih medalja na ITTF World Para Challenger turniru u Lignanu.
U pojedinačnoj konkurenciji, do medalja su stigle Marija Sečenj i Mirjana Lučić. Sečenj je u kategoriji Women’s Singles Class 2 nakon drugog mjesta u skupini izborila polufinale, u kojem je poražena od domaće predstavnice G. Rossi. Sličan put imala je i Lučić u kategoriji 9, koja je također kao drugoplasirana prošla skupinu, a u polufinalu ju je zaustavila Mađarica Alexa Szvitacs.
U parovima su stigle dodatne tri medalje. Vračan i Borna Zohil osvojili su broncu u muškim parovima (MD18), dok su Zohil i Lučić do trećeg mjesta stigli u mješovitim parovima (XD17-20).
Marko Vračan bio je nadomak medalje u klasi 8. Nakon što je kao prvoplasirani prošao skupinu i slavio u osmini finala, no zaustavljen je u četvrtfinalu. Najmlađa članica ekipe, Lorena Rinčić, natjecala se u klasi 6, ali nažalost nije prošla skupinu.