Gorica u Koprivnici: ‘Sve je lakše kad u kadru imaš noge kao što su Prširove…’
Nogometaši Gorice u petak u 18 sati otvaraju 17. kolo SuperSport HNL-a gostovanjem kod Slaven Belupa, u posljednjem razdoblju najuspješnije momčadi lige. Neće biti Kolara, vraća se Šlogar, a usput se i slažu planovi…
Prošao je prvi, pa onda i drugi dan, zatim i treći, četvrti… Pobjeda nad Hajdukom, korak po korak, postala je tako prošlost, fragment kojeg se lijepo sjetiti, na njega se vratiti, ali ništa u svemu tome neće promijeniti činjenicu da je taj trijumf donio tri boda. I ništa više od toga. Dobro, donio je i dozu mira, olakšanja…
– Je, lakše je psihološki čim nisi zakovan za dno, ali mi se ne zadovoljavamo tim jednim rezultatom. Želim da ostanemo fokusirani još ovih desetak dana, na ove zadnje dvije utakmice, jer možemo dobiti puno toga. Moramo zadržati fokus, motivaciju i pristup iz utakmice protiv Hajduka, a bude li tako, neće biti problema – uvjeren je trener Mario Carević.
I sam je ovu pobjedu nad Hajduk, doduše uz malo “nagovaranja”, označio kao najveću u svojoj trenerskoj karijeri, ali svjestan je i sam da se od starih zasluga ne živi. I da je u ovim trenucima važno jedino pripremiti momčad za prvi sljedeće, odnosno pretposljednji jesenski izazov.
– Čeka nas jako zahtjevan protivnik, Slaven Belupo je u dobroj formi, imaju dobre pojedince, igraju i dobro i atraktivno, ali ja vjerujem u svoje momke. Složit ćemo plan i vjerujem da ih možemo poremetiti, napraviti dobar rezultat – ističe trener.
Zna i na treninzima ponekad podviknuti, upozoriti igrače da vrijeme odmora još nije došlo.
– Dogodi se i to, jer volim kad je trening, da je trening! Teško je, kraj je polusezone, koncentracija pada, akumulirao se i fizički i mentalni umor, ali ja sam tu da podignem igrače i momčad, da ih upozoravam na to. Imat ćemo vremena za odmor, sad je važno zadržati fokus, prvo na utakmicu u petak, a zatim ćemo pričati o onoj protiv Lokomotive u zadnjem kolu jeseni – kaže Carević.
Baš kao protiv Dinama, Gorica je u sudaru s Hajdukom profitirala iz kvalitetne pripreme prekida, konkretno kornera, a u tom smislu je Car smatrao nužnim spomenuti i svoje suradnike.
– Pripremamo se za svakog protivnika na drugačiji način, i što se tiče organizacije igre, i što se tiče prekida. Tu moram pohvaliti svoj stožer, prvenstveno Denisa Mojstroviča i Mensura Mujdžu, koji stvarno temeljito pripremaju i razrađuju svaki detalj, a onda se uskladimo i dogovorimo što ćemo i kako ćemo. Moram pohvaliti i igrače, prvenstveno Juru Pršira, koji pogodi sve što zamislimo, a to je pravo bogatstvo, imati u kadru takve noge, koje ti mogu ostvariti apsolutno sve što zamisliš. Važni su, naravno, i svi drugi, koji su koncentrirani, koji rade blokove, utrčavaju ili ne utrčavaju… Moramo nastaviti na isti način, imati vjeru da ono što radimo može biti učinkovito – smatra trener Gorice.
Na suprotnoj klupi ovog će petka od 18 sati biti hit trener HNL-a, Slavenov strateg Mario Kovačević, koji je osvojio srca ljubitelja nogometa u Hrvatskoj životnom borbom koju je dobio, ali i nogometom kojeg igra njegova momčad. Teško se, naime, sjetiti kad je Slaven Belupo bio ovoliko opasan, dobar, kvalitetan…
– Drago mi je zbog Kove, nakon svega što je prolazio u životnom smislu baš me veseli njegov uspjeh. Vrhunska je osoba i vrhunski trener, čestitam mu na svemu dosad i želim mu sve najbolje u budućnosti. S druge strane, Slaven Belupo ima ogromnu koncentraciju kvalitetnih igrača, to je činjenica, kao što je činjenica i da su imali puno nesreće u prvoj fazi prvenstva, jer gubili su bodove i tamo gdje možda nisu trebali. Sad im se to vraća, igraju izrazito napadački, s velikim brojem igrača dolaze u završnicu, a sad su još i rasterećeni s obzirom na bodove koje su osvojili, pa je sve skupa možda još i učinkovitije. Morat ćemo pripaziti na njihovu tranziciju, imaju i dobre prekide, ali svejedno mislim da im možemo poremetiti planove ako budemo pravi. A ne sumnjam da ćemo biti pravi – optimističan je Makaranin na goričkoj klupi.
U Koprivnici neće biti kartoniranog Marka Kolara, od ranije nema ni Pajazitija, Halilovića, Radoševića i Sagne, ali trener tu ne vidi nekakav nepremostiv problem.
– Imamo još neke probleme u kadru, vidjet ćemo dan prije utakmice tko će biti spreman, a tko ne. Izostanak Kolara sigurno nam je hendikep, ali opet ću reći, kao i više puta ranije: kad nekoga nema, priliku će dobiti netko drugi. Većina momaka radi jako dobro, posvećeni su i svi zaslužuju igrati. Nažalost, ne mogu svi igrati, ali za taj dio priče dobar primjer je Jakov Gurlica – kazao je Carević i nastavio:
– Do utakmice protiv Hajduka imao je minimalnu minutažu, ali dočekao je priliku, što je i poruka za sve ostale moje igrače. Kad si potpuno unutra, kad ne iskazuješ nezadovoljstvo na neprofesionalan način, kad si sto posto u svakom treningu, nagrada dođe. On je svoju priliku zaslužio na treningu i tu nema velike filozofije. Trening, posvećenost, profesionalizam i ponašanje nudi šansu. Svjestan sam da ima još igrača koji zaslužuju veću minutažu, ali igra ih 11, plus ovih pet koji uđu. Moraju biti strpljivi, ali pristup ne smije izostati, to je nedopustivo.
Gorica će, dakle, biti slabija za Kolara, ali i jača za Šlogara, koji je odradio suspenziju zbog tri žuta kartona, pa bi početnih 11 za Slaven Belupo moglo izgledati ovako nekako:
Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…
Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…
Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.
Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.
Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…
Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.
Naš i gotovo.
I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.
U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.
Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.
I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.
Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.
Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!
Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
P. S. Naš Marin!
Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.
Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.
– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.
Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.
Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.
Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.
Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.
Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.
Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Joliæ/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 23.05.2026. Europsko prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Preko tisuću natjecatelja u deset natjecateljskih kategorija natječe se u dobnim uzrastima od djece do seniorskih formacija i parova. Danas su kvalifikacije, kao i jučer, od 10 sati, a finalni nastupi od 18 sati.
Poraz za kraj: ‘Nogomet nikad ne laže, tamo smo gdje trebamo biti’
Nogometaši Gorice poraženi su 2-0 od Rijeke na Rujevici u posljednjem kolu SuperSport HNL-a. Goričani su na kraju završili na osmome mjestu, s dva boda manje od petoplasirane momčadi…
Pravih ljetnih 28 stupnjeva dočekalo je nogometaše Gorice na Rujevici, zajedno s igračima Rijeke, koji su se nadali i vjerovali da na kraju ipak nekako mogu do trećega mjesta. Gorica je, s druge strane, pobjedom mogla do petoga mjesta u prvenstvu, što bi bio uspjeh kakav nismo doživjeli od one sezone kad je Gorica porazom upravo na Rujevici skliznula na peto mjesto i ostala bez povijesnog plasmana u Europu.
Ovoga puta ulog nije bio toliko velik, ali očekivano je bilo vidjeti nogometaše koji su motivirani bez obzira na činjenicu da je riječ o zadnjih devedeset minuta u sezoni. Takvi su Riječani i Goričani i bili, no teško je ovu utakmicu u bilo kojem smislu svrstati među nogometne događaje koji će se pamtiti. Dapače, sve je riješeno u dva poteza, utakmica je bila lišena velikog broja prilika i uzbuđenja, a pogotovo se to odnosi na uzbuđenja pred riječkim vratima.
Gorica je bila bez Pršira, Čabraje i Filipovića, pa su ispred Matijaša startali Leš, Perić i Moustapha, na bokovima Trontelj i Bogojević, a u sredini Kavelj, Pozo, Pavičić i mladi Stjepan Kučiš u Prširovoj ulozi. U vrhu napada, s kapetanskom trakom oko ruke, i ovoga je puta startao Ante Erceg.
U prvom poluvremenu takva je Gorica limitirala Rijeku na jednu opasniju situaciju, u kojoj je sjajno reagirao Matijaš, dok s druge strane opasnosti nije bilo. Nije ih pred riječkim vratima bilo previše ni u nastavku, dok je Rijeka sve riješila – “američki”! Amer Gojak pogađao je u 66. i 84. minuti, golovi da ne znaš koji je ljepši, da li zakucavanje u rašlje za 1-0 ili bomba koja je od prečke ušla za konačnih 2-0…
Ukratko, utakmica nakon koje će navijačima Gorice dobro sjesti to što je sezona završila. A i treneru će odmor dobro doći.
– Bili smo dosta stabilni u prvom poluvremenu, dosta dobri defenzivno, međutim imali smo četiri-pet situacija za kontranapad kakve očito ne znamo rješavati – krenuo je u analizu Mario Carević, pa nastavio:
– To nam je nekako i ogledalo cijele sezone. Ponavljam se u ovim izjavama nakon utakmice, stalno pričam iste stvari, ali to je činjenica. Moraš takve situacije odraditi tako da uputiš udarac, da golman mora reagirati, da uđeš u highlightse… Tu smo nedorečeni i za sljedeću sezonu ćemo sigurno tražiti pojedince koji će nam pomoći. Moramo to i trenirati, iako je teško trenirati donošenje odluka.
Mario Carević ove je sezone postao najdugovječniji trener u prvoligaškoj povijesti Gorice… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL
Naravno da je Carević razmišljao i o tablici.
– Da smo pobijedili, završili bi peti, što bi trebalo biti ogroman motiv, a da smo uzeli i bod, bili bismo sedmi. Ovako smo završili na osmome mjestu – slegnuo je ramenima trener Gorice, koji je s takvim učinkom na kraju zadovoljan.
– Vratit ću se malo na početak sezone. Otišlo nam je 25 igrača, morali smo raditi totalno novu selekciju i ja sam na kraju mogu biti zadovoljan sa izvedbom i rezultatom. Moglo je to biti i bolje, jer kad vratim film, prosuli smo puno bodova zbog promašenih šansi, penala… A opet, najiskrenije rečeno, nogomet nikad ne laže. Nogomet je nakon tih 36 kola u pravu i to je nekakva naša realnost. Da, dojam je da smo igrali puno bolje nego što to govori broj bodova, ali očito nam nešto fali za nešto više.
Dotaknuo se za kraj i pitanja pobjedničkog mentaliteta…
– Taj mentalitet pobjednika gradi se kroz više prijelaznih rokova, moramo raditi doselekciju i točno znamo što nam treba. Nadam se da ćemo uspjeti dovesti neke nove igrače, da ćemo ući u pripreme kako treba i biti bolji u tim segmentima sljedeće godine – zaključio je Carević.