Sport

Gorica, što ima? Čekaju se reprezentativci, Suk se vratio, trener Sale uskakao…

Nogometaši Gorice pripremaju se za domaći ogled s Istrom 1961 (subota, 15 sati) bez šestorice reprezentativaca, s nekolicinom ozlijeđenih, ali i uz neke prilično dobre vijesti

Objavljeno

prije 4 godine

12. listopada 2021.

Objavio/la

Marko Vidalina

U miru, tišini i s maksimalnom koncentracijom na rad nogometaši Gorice provode dane poznate kao “reprezentativna pauza”. Šestorica su posljednjih dana u svojim nacionalnim selekcijama i momčad će na okupu biti tek od srijede, i to u najboljem scenariju. Očekivali smo možda da će poziv stići i na adresu Kristijana Lovrića, da će Zlatko Dalić posegnuti za njegovim kvalitetama nakon što je otpao Mislav Oršić, no nije se dogodilo…

Krešimir Krizmanić, Jurica Pršir i Dominik Kotarski u utorak od 18.30 sati s hrvatskom U-21 reprezentacijom gostuju u Azerbajdžanu, dva sata ranije Saša Marjanović će s mladom reprezentacijom BiH biti u gostima kod vršnjaka iz Luksemburga, dok će u večernjem terminu na teren istrčati Ukrajina i BiH, u čijem sastavu su Aleksandar Jovičić i Elvis Sarić. Nitko od njih nije upisao minute u prvim utakmicama ovog ciklusa, Sarić zbog problema s vizom nije ni konkurirao za ogled u Kazahstanu.

I bez obzira na to hoće li zaigrati u ovim drugim utakmicama, prilično je jasno da će se vratiti iscrpljeni od puta, i to samo tri dana prije ogleda s Istrom 1961, izuzetno važno za goričke ambicije. Ove sezone Goričani nisu napravili niti jedan ekstra rezultat, nisu uspjeli ništa uzeti iz pet sudara s društvom iz “velike četvorke”, ali zato su gotovo u pravilu s uspjehom rješavali sve ostale protivnike u ligi. Jedini izuzetak je nes(p)retni domaći remi s Hrvatskim dragovoljcem, sve ostalo je odrađeno po planu, a tu kategoriju spada i ova utakmica. Budući da nakon Puljana slijede gostovanje na Poljudu i domaći okršaj s Dinamom, jasno je koliko bi važna bila ova tri boda.

Potpuno su toga svjesni i u stručnom stožeru, kojega predvodi Krunoslav Rendulić, naoružan energijom kakvu nema previše trenera. Prenosi se ta energija i na igrače, kukanje je u ovoj svlačionici zabranjena kategorija, pa tako ostaje i u ovom trenutku, ni po čemu idealnom kad je zdravstveni karton u pitanju. Osim šestorice reprezentativaca, u treninzima ovih dana nisu sudjelovali ni Matar Dieye, ni Matija Dvorneković, ni Albi Doka, nespreman je i dalje Matthew Steenvoorden, a s ozljedom ruke bori se Junior Martinsson. Doda li se tome i operirani Paulius Golubickas, koji se upravo vratio iz Litve, na sljedeću fazu rehabilitacije problematičnog gležnja.

U tu kategoriju, naravno, spada i Joey Suk, koji je nekidan obilježio 200 dana od teške ozljede u Maksimiru. Bilo je to 21. ožujka, noga je pukla na dva mjesta i agonija je krenula.

– Sad smo na nešto više šest mjeseci od ozljede i mogu vam reći da je iza mene zaista jako težak put. Međutim, znao sam odmah što me čeka, nakon operacije su mi liječnici i najavili da će otprilike toliko trajati, jer osim što je kost pukla na dva mjesta, oštećeni su mi i živci, a njima za oporavak treba duže nego kostima. Srećom, i to je sad u redu, nemam nikakvih problema – zadovoljno konstatira Joey i prisjeća se tih najtežih dana:

– Prvih šest tjedana bio sam gotovo isključivo u krevetu. I trpio bol. Bio sam potpuno nemoćan, vrijeme sam provodio gledajući TV i pokušavajući zaspati, ali s takvim bolovima nije lako ni spavati. Popio sam gomilu tableta protiv bolova i tog razdoblja se ne volim ni sjećati. Velika je sreća što je obitelj cijelo vrijeme bila uz mene, uz moje cure, suprugu Cansu i kćerkicu Jayllin, bilo je puno lakše proći cijeli taj proces.

Svim tim mukama sad se bliži kraj, pred 32-godišnjim Nizozemcem su puno ljepši dani.

– Bol praktički više uopće ne osjećam, ali jasno mi je da se tek moram vratiti u formu u kakvoj sam bio. Na dobrom sam putu, osjećam se dobro, ali puno je još posla preda mnom po pitanju povratka na staro. Važno je da nema više boli, da je kost dobro zarasla i da sve ide prema planu. Počeo sam sa “ševom” i laganim dodavanjima, a ovog tjedna sam počeo sudjelovati i u pozicijskom dijelu treninga, što je fenomenalno – kazao je Suk i zaključio:

– Kad se suočiš s ovako teškom ozljedom, shvatiš koliko ti nedostaje ono čime se baviš. U modernom nogometu sve se događa jako brzo i ponekad zaboraviš uživati u svemu tome. U ovakvim situacijama shvatiš što imaš i koliko ti nogomet znači. Meni, konkretno, nogomet strašno nedostaje. Sve vezano za utakmice, prije utakmice, poslije… Teško mi je bilo gledati utakmice. Neke sam, iskreno, čak i propustio, jer stvarno mi nije lako. Želim igrati, želim biti dio te priče, igrati… I zato sam sad toliko sretan što se vraćam.

Plan je da punom snagom krene u zimske pripreme, no moguće je da poneku minutu dobije već i u završnici jesenskog dijela prvenstva… U svakom slučaju, dobre su to vijesti i za trenera Rendulića, kojem je svaki igrač važan, što se vidjelo i na trening utakmici odigranoj u subotu. Prvotni plan bio je ugostiti Slaven Belupo, no dosadna i neumorna kiša, kao i puno “načetih” igrača s obje strane, doveli su do toga da je taj susret otkazan. I umjesto toga Rendulić je podijelio igrače na dvije momčadi i odigrao međusobnu utakmicu. Igralo se deset na deset, dva puta po 30 minuta, a na kraju su u dramatičnoj završnici Crveni preokrenuli 0-3 i pobijedili Žute 4-3.

Na visoku prednost otišli su Žuti s dva gola Younesa Delfija te autogolom Saše Sabljaka, pomoćnog trenera koji je dan prije 44. rođendana uskočio zbog nedostatka stopera. Iako u poznim igračkim godinama, Sale je i dalje u formi, jer jedna je od uzdanica Jelačića iz Vukovine, svakog vikenda igra u JŽNL-u… I slavio je i Sabljak na kraju pobjedu, jer preokret je s dva gola pokrenuo Caio Cruz, a dovršio Kristijan Lovrić, koji je u samom finišu prvo izborio penal i prepustio ga strijelcu Toniju Fruku, a onda i sam zabio za pobjedu.

Podaci o istrčanim kilometrima potvrdili su da se ovdje radilo o ozbiljnoj utakmici, u kojoj je štednje bilo jedino u logičnom izbjegavanju oštrijih startova, a sve skupa je i prilično ohrabrujuće uoči nastavka sezone. Sve više igrača je u dobroj formi, konkurencija je sve ozbiljnija, ali nije to nimalo loše, jer i izazovi su sve veći.

A Gorica će, uvjereni smo, biti sve bolja i bolja.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews

Sport

Devet Goričana u hrvatskoj karate reprezentaciji – Katja Braica donijela srebro

Na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom u Rijeci, Hrvatska je osvojila srebro u ekipnom dijelu natjecanja, a važnu ulogu u tome imala je Velikogoričanka Katja Braica.

Objavljeno

prije 1 dan

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: Karate klub Velika Gorica (Katja Braica- prva zdesna)

Velikogoričanka Katja Braica, članica Karate kluba Velika Gorica, osvojila je srebrnu medalju s hrvatskom juniorskom reprezentacijom na Balkanskom prvenstvu u karateu održanom od 7. do 9. studenoga u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo 1293 natjecatelja iz 13 zemalja, a Hrvatsku je predstavljalo devet boraca iz velikogoričkog kluba.

Balkansko prvenstvo okupilo je karatiste iz brojnih zemalja, a hrvatska reprezentacija ponovno je pokazala da može parirati najjačima. Karate klub Velika Gorica imao je čak devet reprezentativaca koji su izborili nastup kroz nacionalne kvalifikacije – Mia Čunčić, Franka Jerkin, Ema Jukić, Katja Braica, Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Nikola Huzjak.

U pojedinačnim nastupima Katja Braica i Franka Jerkin bile su najbliže medalji, obje osvojivši peta mjesta u svojim kategorijama. Katja je u juniorskoj konkurenciji -59 kg nizala pobjede protiv Turske, Rumunjske i Srbije, no nesretno je izgubila polufinale i borbu za broncu u zadnjim sekundama. Franka Jerkin, u kategoriji kadetkinja -54 kg, ostvarila je tri pobjede i dva tijesna poraza u konkurenciji od čak 53 natjecateljice.

Zapažen nastup imala je i Ema Jukić, koja je u prva dva kola slavila protiv predstavnica Rumunjske i Kosova, dok su Matea Kordić, Antonio Brletić, Vito Hulina, Luka Lukačić i Mia Čunčić također upisali vrijedne nastupe, ali bez plasmana na postolje.

Vrhunac je stigao posljednjeg dana natjecanja kada su održani ekipni mečevi. Hrvatsku su u juniorskim selekcijama predstavljali Katja Braica, Nikola Huzjak i Vito Hulina. Katja je u ženskoj ekipi nastupala u prvoj postavi i upisala sve pobjede u dvobojima protiv Cipra, Bugarske i Grčke, dok je u finalu od Bosne i Hercegovine poražena 0:2. Rezultat je Hrvatskoj donio srebro i naslov viceprvakinja Balkana.

U muškoj juniorskoj ekipi Nikola Huzjak nastupio je u prvoj postavi i otvorio pobjedom protiv Slovenije, dok su u konačnici hrvatski juniori zauzeli peto mjesto. Vito Hulina je u ekipnim mečevima bio zamjena.

Iako razloga za ponos ne nedostaje, vremena za odmor nema. Već idućeg vikenda velikogoričke karatiste očekuje međunarodni bodovni turnir u Osijeku, važan korak prema plasmanu na Europsko prvenstvo.

Nastavite čitati

Sport

Frajerčine s Udarnika! Lako za Istru, trebalo je izvući ovo s HAŠK-om…

Nogometaši Kurilovca samo 72 sata nakon najveće pobjede u klupskoj povijesti pobijedili HAŠK u prvenstvu 1-0, i to unatoč crvenom kartonu za Goziembaha već u četvrtoj minuti. Pobjeda je to i veća od najveće…

Objavljeno

prije 2 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Uh, što bi tek Kurilovec napravio Dinamu…

Takvi su se komentari, logično i očekivano, krenuli gomilati po bespućima interneta nakon što je u nedjelju sastav iz Pule još malo približio otkazu dobrog čovjeka Marija Kovačevića, i to u režiji Salima Faga Lawala, Nigerijca koji je i četiri dana ranije startao u Kurilovcu. Kušec, Vujnović, Šarić, Banić i društvo uspjeli su ga zaustaviti, napraviti ono što nisu znali i mogli McKenna, Dominguez i ostatak ekipe iz Dinama, ali tu negdje možemo se i zaustaviti s usporedbama.

Iako, postoji još jedna poveznica… Istra je, naime, u nedjelju igrala protiv momčadi iz Maksimira, a Kurilovec je dan ranije na svom igralištu ugostio momčad iz Dinamova susjedstva, s obližnje Pešćenice. Samo 72 sata nakon prvog zvižduka suca Zdenka Lovrića iz Đakova, u već opjevanoj pobjedi u osmini finala Kupa, na istome je mjestu svojim zviždukom sudac Karlo Šaško iz Siska označio početak utakmice između Kurilovca i HAŠK-a.

I ne spominjemo mladog Šaška bez razloga, jer utakmica koja je označena posebno opasnom otvorena je upravo njegovom intervencijom. Već u četvrtoj minuti, naime, nakon gužve koja je nastala na terenu, sudac iz Siska pokazao je crveni karton Maku Goziembahu, kurilovečkom Nigerijcu, što je ionako zahtjevan posao pretvorilo u još težu misiju. Kurilovec je tako morao 86 i nešto minuta igrati s čovjekom manje, i to u susretu u kojem su mnogi strahovali da će “Senad Boysi” poletjeti, uljuljati se u nekakvu euforiju…

Srećom, ništa od toga! Možda baš i zahvaljujući toj nepredviđenoj komplikaciji na startu, Kurilovčani su odbacili krila i krenuli – giljati. I boriti se kao što su se borili i tri dana ranije, u potpuno drukčijem okruženju, pred TV kamerama i punim tribinama. Ovoga puta pozornost je bila puno manja, glamur se izgubio u maglovitoj suboti, ali Kurilovec je ponovno bio – briljantan! Samo pravi frajeri mogu nadići sve što su doživjeli tih prethodnih dana i krvavih koljena krenuti u borbu za prvenstvene bodove s čovjekom manje.

A kad je tako, kad frajeri od srijede u subotu postanu frajerčine, cijela ta priča i ne može završiti drukčije nego pozitivno, pobjednički, slavljenički. HAŠK je pokušao sve da bi spustio na zemlju “zvijezde iz Kurilovca”, a podršku su gosti imali i u liku mladića iz Siska spomenutog u gornjim redovima ovoga teksta, no sve to bilo je nedovoljno. Čak i s čovjekom manje na terenu Kurilovec je u prvom dijelu bio bolja momčad, Senadovi junaci imali su nekoliko jako dobrih prilika, ali na odmor se otišlo s nulom. Bez golova.

U svlačionici je Mourinho iz Gradića, poznatiji kao Senad Harambašić, još malo posložio stvari, još malo galvanizirao svoje momke, a oni su mu vratili na najbolji mogući način. Svi odreda, uključujući i golmana Leona Išeka, koji je u nastavku imao pune ruke posla. HAŠK je počeo koristiti nagomilani umor Kurilovčana, stvarao šanse, a Išek je uporno slao svoju poruku: “No passaran!” Nema gola, zaboravite na to!

S druge strane, stvarao je svoje prilike i Kurilovec, a potez odluke povučen je u 58. minuti. Sve bolji Dominik Furmek, autor drugoga gola protiv Istre, zatresao je mrežu HAŠK-a, svojim drugim prvenstvenim golom donio prednost Kurilovčanima, a to kraja je to “samo” trebalo sačuvati. Uspjeli su u tome momci u crveno-crnim dresovima u prvom redu zahvaljujući momčadskoj igri, zajedništvu i rijetko viđenoj borbenosti, pa na kraju cijele priče ostaje zaključak da je ova pobjeda i više nego zaslužena.

Ujedno, ona je na neki način možda i vrednija nego ona u srijedu. Protiv Istre je bilo spektakularno, protiv HAŠK-a je bilo fascinantno. Ali tako to izgleda kad se frajeri pretvore u frajerčine i pokažu da im ne pada napamet poletjeti u nepotrebne visine. Skromno, ponizno, zajednički i fajterski, Kurilovec je nastavio graditi svoju bajku. Šesta pobjeda u prvenstvu nije pomaknula Kurilovec sa šestoga mjesta, ali ostane li ova momčad i dalje u istom “modeu”, nema dvojbe da će i taj dio ići samo prema naprijed, prema gore.

U sljedećem kolu, na prvom sljedećem koraku, slijedi gostovanje kod Ponikvi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac izgubio bodove od Zrinskog u završnici utakmice

Objavljeno

prije 2 dana

10. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Turopoljac je u 15. kolu Premier lige na domaćem terenu izgubio rezultatom 1:2 od Zrinskog iz Farkaševca, iako je do 87. minute imao minimalno vodstvo. Iako je momčad domaćih u gornjem dijelu prvenstvene ljestvice, a gosti pri kraju poretka to se u prvom poluvremenu na terenu i nije osobito primjećivalo.