Povežite se s nama

Sport

Gorica šokirala Poljud, sve propalo zbog 16-godišnjeg bombardera…

Nogometaši Gorice izgubili su 4-1 od Hajduka na Poljudu te upisali četvrti poraz u sedmom kolu, iako su poveli već u petoj minuti. Goričke nade potonule su zahvaljujući mladom Bruni Durdovu, koji je podsjetio na Niku Jankovića…

Objavljeno

na

Nada je postojala, mora biti tako, ali znali su nogometaši Gorice što ih čeka na Poljudu. Nije stadion bio baš pun, ali i tih 19.000 ljudi na tribinama stvorilo je dekor u kojem se moglo uživati. Goričani su uživali na samom početku, kasnije malo manje, a na kraju – nimalo. Sve je na otvaranju izgledalo idilično, no završilo je onako kako i obično završava u posljednje vrijeme u ogledima s Hajdukom. I kući će se opet krenuti praznih ruku.

A počelo je da stvarno bolje nije moglo! Gorica je istrčala na Poljud s očekivanim snagama, uz jedino iznenađenje u liku Valentina Majstorovića, koji je upao u prvih 11 umjesto Luke Kapulice, ali istrčala je i onako kako se najavljivalo – hrabro. Otvoreno, s pokušajima da pritisnu protivnika, a to se isplatilo već u petoj minuti. Uremović je dao kratku loptu za Lučića, pa je prvi do lopte došao uporni Marko Kolar. Iz okreta je poslao loptu pred gol, gdje se od Dominika Prpića odbila u mrežu. Poljud je utihnuo, Gorica vodi 1-0!

Međutim, zadovoljstvo je kod točno osam navijača Gorice na poljudskom jugu prekratko trajalo. Kao što je Hajduk darivao Goricu u petoj minuti, tako je Gorica darivala Hajduk u jedanaestoj… Mateo Leš krenuo je u nepotrebne komplikacije na rubu kaznenog prostora, loptu mu je oteo 16-godišnji Bruno Durdov, došla je do Livaje, pa se vratila mladom Durdovu, koji je krasno lijepo pogodio za brzi povratak domaćina u utakmicu. Šteta, jer bila je ovo krajnje nepotrebna pogreška, ničim izazvana…

Bio je to samo nastavak nevolja za Goricu, jer samo nekoliko trenutaka prije Hajdukova gola morao je Rajko Vidović raditi prvu zamjenu, i to na najosjetljivijoj poziciji. Božidar Radošević osjetio je bol u koljenu i morao je izaći, a umjesto njega je između goričkih stativa stao Karlo Žiger. Ivan Banić, naime, nije ni otputovao za Split.

I bilo je odmah jasno da će Žiger biti na ozbiljnom testu,u prvom redu zbog načina na koji je i ovoga puta igrao Marko Livaja. Ušao je najbolji igrač Hajduka u nekoliko ozbiljnih prilika, nešto od toga priredio mu je veliki Ivan Rakitić, ali sve je to nekako zaustavljao Žiger. Gorica je istovremeno igrala vrlo dobru utakmicu, često i preuzimala posjed, ali bez konkretnosti prema naprijed, što je sad već kronična boljka. Lijepo je u završnici petominutne sudačke nadoknade pucao Adrion Pajaziti, iz dobre pozicije, ali jedini gorički udarac u okvir u prvom dijelu zaustavio je Lučić.

S istim planom kao u prvom dijelu Gorica je istrčala i u nastavak, izgledala je dobro, kompaktno, ali samo prvih desetak minuta… Sve dok do lopte na 20-ak metara došao mladi Durdov, koji je snažno opalio i pogodio rašlje goričkoga gola za potpuni preokret. Nakon Nike Jankovića u prošlom kolu, sad je i tinejdžer Durdov protiv Gorice zabio čudesan gol, jedan od onih koji će ući u konkurenciju za najljepše u sezoni. A bila je to, nažalost, i najava goričkog potonuća na Poljudu.

Nije ovo definitivno bila večer inače jako dobrog Matea Leša, za što je prva sljedeća potvrda stigla u 71. minuti. Nakon što je zakasnio s predajom lopte kod prvoga gola, sad ga je još i lopta pogodila u ruku u kaznenom prostoru. Sudac Bel odmah je pokazao na bijelu točku, zatim išao provjeriti situaciju na VAR-u, pa onda potvrdio svoju odluku. Loptu je uzeo Livaja i nakon dvije asistencije upisao i jubilarni deseti gol protiv Gorice u karijeri.

Samo dvije minute poslije ponovno je Leš slabo reagirao, lopta se odbijala po kaznenom prostoru Gorice, da bi je na kraju Rakitić proslijedio do Nike Sigura, a on od stative poslao i četvrtu loptu u Žigerovu mrežu.

Nakon toga domaćin kao da je spustio nogu s gasa, Gorica je držala loptu i nešto pokušavala, ali malo toga uspijevala. Gol Splićana pokušao je nakon ulaska ugroziti Mesaque Dju, u vrh napada preselio je Majstorović, ali sve to nije bilo dovoljno ni da se ublaži poraz, a kamoli kreira nekakva drama u završnici. Završilo je s tih 1-4, s novim porazom od Hajduka, šestim uzastopnim, pa ostaje jedino okrenuti se budućnosti.

A ona prvo donosi domaći sudar sa Slaven Belupom u subotu, s protivnikom koji se napunio samopouzdanjem kroz senzacionalnu pobjedu nad Dinamom, a tjedan dana poslije Gorica će u goste Lokomotivi, za kraj prve četvrtine prvenstva. Gorica zasad ima pet bodova na osmome mjestu tablice, jedan više od Slaven Belupa i Osijeka, koji će sutra gostovati kod Lokomotive.

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

na

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

na

Objavio/la

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

na

Objavio/la

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Momčad domaćih je napadačkom igrom pokušala doći do prednosti, ali obrana Pušće izdržala je do 28. minute kada je Šebek pogodio mrežu za vodstvo 1:0. Do odlaska na odmor još dvije lopte su završile u mreži gostiju za uvjerljivo 3:0 vodstvo domaćih.

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Nakon odmora raspoloženi Šebek je iskosa s desne strane poentirao i treći put za 4:0, a nedugo zatim Gaši je iz blizine svojim drugim pogotkom zaokružio petardu – 5:0! Nakon toga igra je izgubila na dinamici, jer domaći su bili zadovoljni rezultatom, a gosti nisu uspjeli ozbiljnije ugroziti vrata Andrije Budimira.

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gornja Lomnica, 29.04.2026. Jedinstvena 1.ŽŽNL-24.kolo: Meštrica – Pušća 5:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Meštrica (24 8 0 16 42:75 24) je s 24 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Pušća (24 14 2 8 61:42 44) je s 44 boda na 3. mjestu.

Galerija fotografija

Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ-e 2025./2026., 24. kolo

NK Meštrica – NK Pušća (Pušća) 5:0 (3:0)

Gornja Lomnica. Stadion: ŠRC Gornja Lomnica. Gledatelja: 30. Srijeda, 29.04.2026., 17:30 sati. Sudac: Dario Cikojević (Novaki). Pomoćni suci: Loris Konjuh (Bregana) i Marija Cikojević (Novaki). Delegat: Ivica Malkoč (Velika Gorica). Strijelci: 1:0 – Šebek (28), 2:0 – Gaši (36), 3:0 – Šebek (42), 4:0 – Šebek (54), 5:0 – Gaši (60).

MEŠTRICA: Budimir, Ban, Šebek (od 71. Krajina), Štuban (cap.), Tolj (od 71. Radovanac), Karamatić (od 71. Bartolović), Rukavina (od 61. Jeftić), Božić, Kovačević, Gaši, Zorić. Trener: Mario Meter.

PUŠĆA: Jelačić (cap.), Prša, Janušić, Zaplatić, Gaiser, Vrabec, Jandras, Pulek, Javorić, Martin Nemčić, Marko Nemčić. Trener: Nikola Božić.

Nastavite čitati

Sport

Turopoljska liga cestovnog trčanja ide dalje, donosimo rezultate četvrtog kola

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje

Turopoljske lige trčanja nastavljaju svojim ritmom, a iza trkača je i četvrto kolo cestovne lige u organizaciji Atletskog kluba Turopolje.

Na kratkoj stazi najbrži su bili Slavko Parlov u muškoj konkurenciji i Pia Teskera u ženskoj. Na dvostruko dužoj dionici, odnosno 8 kilometara, pobjedu su odnijeli Martin Marčec i Jasna Mikulić.

Liga se nastavlja bez stanke, a peto kolo na rasporedu je 5. svibnja, kada će trkači ponovno tražiti bodove i osobne rekorde u nastavku turopoljske trkačke sezone.

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno