Već je neko vrijeme poprilično jasno da će nogometaši Gorice “preživjeti” i sedmu prvoligašku sezonu, ona domaća pobjeda protiv Dinama donijela je ključni korak prema osmoj, ali cijelo vrijeme čekamo i matematičku potvrdu da će to biti tako. Nadali smo se da bi ona mogla stići s tri boda na Rujevici, no nije se dogodilo… Međutim, dogodilo se već dan poslije, i to mimo travnjaka!

Naime, Disciplinska komisija HNS-a konačno je provela ranije donesenu odluku da se posljednjem Šibeniku oduzimaju po dva boda po utakmici sve do trenutka dok ne isplate dugove svojim bivšim trenerima Mariju Cvitanoviću i Damiru Čanadiju. Nekoliko puta provedba takve odluke se odgađala, Šibenčani su pokušavali pronaći nekakvu slamku spasa, no sad je sve i definitivno riješeno. Dugovi i dalje nisu plaćeni, a to znači da su Šibeniku, za početak, oduzeta dva boda na račun utakmice protiv Gorice na Šubićevcu. Jedan bod Šibenik je osvojio s tih 0-0, ali po jedan im je sad oduzet za svakog dužnika.

U prijevodu, Šibenik više nema 30 bodova, nego se spušta na 28. Budući da su do kraja preostala još tri kola, ni to ne bi bilo dovoljno za matematičku sigurnost Goričana, no već je sad jasno da će nova dva boda Šibeniku biti oduzeta jer dugovanja nisu riješili prije nego što su odigrali utakmicu protiv Varaždina. U narednim danima bit će im tako oduzeta još dva boda, što će reći da ih više neće imati 28, nego 26. Točno deset manje od Gorice, što je u tri kola nemoguće dostići. Pogotovo je nemoguće kad se zna da je račun kluba sa Šubićevca u blokadi i da je potpuno nerealno da do utakmice s Rijekom u sljedeća kola podmire sve ono što su dužni. U prijevodu, bodovni saldo samo će padati do kraja sezone…

Gorica tako mirno i spokojno može ući u završnicu još jedne stresne sezone, do čijeg završetka slijede još domaći ogledi s Hajdukom i Lokomotivom te gostovanje kod Slaven Belupa. Kroz sve to otvorit će se prilika i za slaganje planova za sljedeću sezonu, u kojoj bi Goričani morali izgledati bolje, ozbiljnije i ambicioznije nego u ovoj prvenstvenoj kampanji. Nije nemoguće da se otvori prostor i za ponekog mladog igrača, da vidimo neka nova lica, dečke koji su budućnost našega kluba.

Kluba kojem slijedi i proces privatizacije, koji je u posljednjoj fazi pripreme, ali o tome će biti riječi u danima i tjednima pred nama. U ovom trenutku važno je samo da više nema nikakvih dvojbi, Velika Gorica i dalje će imati prvoligaša!

Više od stotinu mladih nogometaša HNK Gorice, raspoređenih u šest generacija, od sedmogodišnjaka do 13-godišnjaka, proveli su vikend iza nas na jugu Istre, u uvijek nogometnu sklonome Medulinu. Održavao se 24. Otvoreni turnir Medulin 2025., na kojem su se okupili klubovi iz osam zemalja; Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Rumunjske, Bugarske, Austrije i Slovačke. Bio je to festival mladosti, dječje razigranosti, ali i dobrog nogometa, kojeg su odreda prikazivali i mladi Goričani…

Osmorica trenera, na čelu s voditeljem Škole Markom Radanićem i koordinatorom Male škole Nenadom Tepšićem, poveli su goričke klince na ovaj jaki međunarodni turnir, na kojem su se utakmice redale kao na traci. I pobjede također… Ždrijebom su određene skupine sa po četiri momčadi, nakon čega su najbolje dvije momčadi otišle u gornji dio ždrijeba, a posljednje dvije u donji. Svih šest selekcija HNK Gorice završilo je u gornjem dijelu!

Tu su opet momčadi raspoređene u skupine sa po četiri sudionika, pri čemu su prve dvije išle u četvrtfinale. I tu su mladi Goričani bili sjajni, pet od šest selekcija završilo je u eliminacijskoj fazi, dok je u razigravanje od devetog do 12. mjesta otišla samo najmlađa selekcija.

No, krenimo redom…

Mlađi pioniri 1, odnosno klinci rođeni 2012. godine, završili su natjecanje na petome mjestu. Momčad trenera Hrvoja Horvata u četvrtfinalu je zapela porazom 1-0 od Hajduka, nakon čega su u razigravanju od petog do osmog mjesta bili bolji od ljubljanske Olimpije i slovačkog Slovana iz Libereca.

Generacija 2012. osvojila je peto mjesto

Mlađi pioniri 2, generacija igrača rođenih 2013. godine, bili su izvrsni drugi, predvođeni trenerom Davorom Modlicem. Oni su u četvrtfinalu bili bolji od Hajduka, također rezultatom 1-0, u polufinalu je istim rezultatom pao Dinamo, a u finalu je čekala Lokomotiva, koja je bila bolja 2-0.

Generacija 2013. zaustavljena je tek u finalu

Limači 1, dečki rođeni 2014. godine, u svom su turniru zablistali u punom sjaju i osvojili prvo mjesto! Trener Hrvoje Bregović ovu je generaciju vodio do pobjede 1-0 protiv Međimurja u četvrtfinalu, u polufinalu je Kustošija pala rezultatom 2-0, a u finalu je protivnik bila novosadska Vojvodina. Golom Daniela Sarage, koji je bio i najbolji strijelac turnira, mladi Goričani pobijedili su 1-0 i došli do titule pobjednika. Individualnu nagradu primio je i Ferdinand Kurtić, koji je proglašen najboljim golmanom turnira.

Generacija 2014. imala je puno razloga za slavlje i za ponos

Dečki su taj uspjeh znali i proslaviti…

Finale protiv Vojvodine igrali su i limači 2, predvođeni trenerom Danijelom Milošem. U četvrtfinalu je generacija nogometaša rođenih 2015. nakon penala prošla Trešnjevku, na isti način bili su bolji i od Hrvatskog dragovoljca u polufinalu, dok su Novosađani u finalu bili vrlo uvjerljivi, pobijedivši Goričane 6-0. I u ovoj kategoriji HNK Gorica je imala najboljega golmana turnira, tu nagradu dobio je Leon Jakopec.

Generacija 2015. došla je do finala turnira

Trener Adis Hošić predvodio je selekciju prstići 1, djecu rođenu 2016. godine. U četvrtfinalu je ova generacija bila bolja od Rudeša 4-0, no zaustavljena je u polufinalu porazom 1-0 od Trešnjevke. Sreće nije bilo u utakmici za treće mjesto, u kojoj je Lokomotiva slavila nakon penala, što je donijelo četvrto mjesto na kraju.

Generacija 2016. na penale je ostala bez trećega mjesta

Prstići 2, koje je vodio Tin Resler, nisu uspjeli proći u četvrtfinale, no zato su bili sjajni u razigravanju od devetog do 12. mjesta. Dobili su obje svoje utakmice u tom razigravanju i na kraju turnir završili na devetome mjestu.

Generacija 2017. došla je do devetog mjesta, a svidjeli su im se i sladoledi

Budući da je u ukupnom zbroju rezultata samo Lokomotiva bila za nijansu uspješnija, naravno da su ovi klinci s velikim zadovoljstvom mogli zastati na putu prema kući i otići na utakmicu seniora HNK Gorice protiv Rijeke. Nakon toga su dobili pohvale i za ponašanje i za navijanje, što će reći da je ovaj gorički vikend, porazu seniora unatoč, bio iznimno uspješan.

Učini se čovjeku da se ponavljamo iz godine u godinu, da se događa nekakav rukometni deja vu, ali zapravo se tu radi o nečemu drugom. O entuzijazmu, o vrijednom i napornom radu, o borbi s vjetrenjačama u kojoj pobjednik uvijek nekako ispada isti… I ime mu je – Udarnik!

Dakle, u nedjelju su u Rijeci poraženi nogometaši Gorice, ali u Rijeci su zato pobijedile rukometašice Udarnika. Djevojke rođene 2009. godine i kasnije, pod vodstvom trenerice Martine Vugrinović, na Kvarner su otišle odraditi najvažniju utakmicu dosadašnjeg dijela sezone. Nakon što su završile državnu ligu na četvrtome mjestu svoje skupine, morale su kroz kvalifikacije tražiti put do državne završnice u Poreču, na kojoj se Udarnik već udomaćio posljednjih godina.

Novi je to sustav, koji kaže da prve dvije ekipe idu izravno na završnicu, dok one koje završe kao treće i četvrte igraju jednu kvalifikacijsku utakmicu. Udarnik je s ovom generacijom bio četvrti, pa je u boj za Poreč morao ići na gostovanje kod riječkog Zameta.

Praćene s 20-ak roditelja, ali i klupskim predsjednikom Josipom Mučnjakom i dopredsjednikom Damirom Slojšekom, kao i trenericom seniorki Ljiljanom Ivaci, djevojke su hrabro ušle u utakmicu koje su u klubu opisale kao “psihološki najtežu”. Teška je i bila, teška i zahtjevna, na poluvremenu su cure bile u minusu od jednoga gola, ali na kraju su uspjele preokrenuti i pobjedom 14-12 izboriti još jednu završnicu. Bravo!

Kad je sve konačno bilo gotovo, doznali smo i kako to nogometaši utječu na mlade rukometašice…

Pjevale su i slavile djevojke na parketu, pjevale su i slavile i ispred dvorane, uživale su u svom trenutku, a uživali su i svi oko njih. Zasluženo i s razlogom, jer bila je ovo vrlo zahtjevna borba za završnicu, u kojoj je bilo i velikih pobjeda i neočekivanih posrtaja i spektakularnih povrataka… Završilo je na najbolji mogući način i zato je slavlje bilo toliko slatko i zasluženo.

Ovo su djevojke koje su dio ekipe koja će od 21. do 25. svibnja u Poreču predstavljati svoj klub i svoj grad:

Jana Gojak, Ema Markov, Petra Sečenj, Lucija Gulič, Luana Sabljak, Jana Turković, Luna Gojak, Tena Markov, Paula Polić, Iva Markov, Ema Rogić, Lana Konjar, Jana Jurkić, Gabrijela Černetić, Ema Jagodić, Karla Miličević, Ana Vlašić, Lana Buhin, Lucija Bižić, Lorena Bočkaj, Paula Bilić Prcić, Nives Juratović

Svemu ovome treba dodati i podatak da će ove godine na završnici sudjelovati 16 ekipa, umjesto dosadašnjih 20, što cijelu ovu priču čini još ljepšom, a uspjeh još značajnijim.

Međutim, na ovom velikom uspjehu u Udarniku ne namjeravaju stati, budući da i generacija 2011. ima za odraditi svoje kvalifikacije. Ta će generacija, koju također vodi Martina Vugrinović, 17. ili 18. svibnja će igrati svoju kvalifikacijsku utakmicu u Malinskoj, protiv ŽRK Omišalj.

Prošle godine dvije su generacije Udarnika završile državno na sedmome mjestu, čime je ispisana povijest kluba. Vole cure iz Udarnika to raditi, unatoč uvjetima u kojima funkcioniraju, a koji su već godinama miljama daleko od idealnih. Čeka se balon dvorana, čekaju se bolji uvjeti za rad i treninge, a dotad Udarnik – blista!

Još jedanput, bravo za sve!

Kurilovec igra fenomenalnu sezonu. Bez obzira na povremena posrnuća, bez obzira na to kako će ona završiti, sad je već nemoguće demantirati takvu tezu. Sezona je vrhunska i – točka! Ili Točka, ali o tome nešto poslije… Uglavnom, u toj sjajnoj sezoni, ispunjenoj pobjedama i trenucima sitnih ili malo većih zadovoljstava, malo je bilo utakmica u kojima je sve išlo kao po loju. Bez problema, bez velike borbe.

Jedna od takvih utakmica, zadovoljstvo je istaknuti, odigrana je u subotu poslijepodne na Udarniku.

U goste je stigla Sava iz Strmca Samoborskog, protivnik koji je puno neugodniji na svom domaćem terenu nego u gostima, a ovom prilikom Kurilovcu je dobro došao i izostanak trojice važnih igrača zbog kartona. Gosti su tako stigli sa samo 14 igrača u kadru i već od prvog trenutka bilo je jasno da bi se stvari mogle rasplesti nešto jednostavnije nego što smo naviknuti.

Kurilovec je od prve minute krenuo baš onako kako treba, angažirano, koncentrirano i kvalitetno, a plodove takvog pristupa momčad Senada Harambašića počela je ubirati već nakon isteka prve trećine prvog poluvremena. Antonio Novak zvani Točka u 17. minuti je umaknuo pažnji Savine obrane i zabio gol vrijedan “eurovizijske razmjene”. Ljevicom je opalio snažno, lopta je odsjela prvo na prečki, a onda i u mreži gostujućega golmana.

– E, nećeš samo ti zabijati eurogolove… – pomislio je u tom trenutku Mijo Šarić, najbolji nogometaš među djelatnicima benzinskih crpki i najbolji djelatnik benzinskih crpki među nogometašima.

Svoj trenutak Mijo je dočekao u 43. minuti, kad je izvrsno opalio iz daljine i još jedanput ostavio golmana Save bez šanse. Pljesak se prolomio s tribina “erodroma”, poznatijeg pod nazivom SRC Udarnik, a utakmica je u tom trenutku bila praktički riješena. I preostalo je još samo dovršiti posao u nastavku utakmice.

Da parafraziramo doajena kurilovečkih Facebook objava Filipa Župetića, Točka je postao Dvotočka u 65. minuti, jer tad je Antonio Novak pogodio za mirnih i sigurnih 3-0, a ubrzo je Senad krenuo i s izmjenama. Odmorili su malo do kraja i Sedlaček, i Šarić, i Završki, a u 85. minuti u igru je ušao i Jurica Žlebečić. Samo četiri minute poslije upravo je on uokvirio nogometni poker, zabio za konačnih 4-0 i učinio ovo subotnje nogometno poslijepodne još malo ugodnijim, ljepšim i raskošnijim.

I sve bi bilo savršeno da sa zagrebačkih Ravnica nisu stizale vijesti kakve su stizale. U jednom trenutku i taj se dio priče uklapao u kurilovečku idilu, jer Ravnice su imale 2-1 protiv Lučkog, no gosti su do kraja uspjeli zabiti još dvaput i proslaviti pobjedu 3-2. Time je Lučko zadržalo četiri boda viška u odnosu na Kurilovec, ali pogrešno bi bilo i pomisliti da će Senadove trupe u bilo kojem trenutku odustati.

– Ima još utakmica do kraja, samo polako… – izgovorilo je nekoliko Kurilovčana kad je sve bilo gotovo.

A to znači samo jedno: borba ide do kraja!

U prethodna tri ovosezonska ogled s Rijekom, dvaput je Gorica izgubila 1-0, a jedanput odigrala 0-0. Ta dva gola, u dvije minimalne pobjede, postizali su bivši igrači Gorice, na Rujevici je riječki junak bio Gabrijel Rukavina, a na našem stadionu Niko Janković. U četvrtom međusobnom ogledu ove sezone Rijeka je Gorici zabijala još dvaput, a ljudi koji su odlučili pitanje pobjednika nosili su ista imena i prezimena: prvo Niko Janković, zatim Gabrijel Rukavina…

Obje te situacije, i perfektno izveden slobodnjak Jankovića, i zakucavanje pod prečku nakon nogometne varijante flipera Rukavine, dogodile su se u prvih pola sata utakmice u kojoj je jedan niz prekinut, a drugi nije. Zahvaljujući uraganskom otvaranju susreta Rijeka je nastavila svoj niz neporaženosti u utakmicama s Goricom, koji se sad već protegnuo na osam utakmica, dok je gorički niz od šest utakmica bez poraza prekinut upravo zahvaljujući očajnoj prvoj trećini utakmice.

– Ušli smo stvarno katastrofalno u utakmicu, govor tijela i reakcije bili su baš katastrofa. Ponavljali smo u pripremi utakmice da će Rijeka u prvih 10-15 minuta, kao i protiv svakog protivnika, krenuti furiozno, u presing, to su i napravili, a ja sam mislio da ćemo mi to odraditi bez rizika, da ćemo malo umiriti utakmicu. Ideja je bila uzeti posjed kad se oni ispušu, ali bili su stvarno odlični u presingu, puno energičniji i bolji u svakom duelu, na svakoj drugoj lopti. S obzirom na sve, mogli su otići i na veću razliku u toj fazi utakmice – priznao je trener Mario Carević.

Gorica je istrčala u standardnih 4-2-3-1, sa Čuićem u vrhu napada, no ništa od planova u tom se uvodnom razdoblju nije ostvarilo. Goričani su doslovno preživljavali, jer Rijeke je pogodila i prečku, imala još nekoliko dobrih prilika, pa je ispalo da je tih 0-2 još i jako dobar rezultat nakon svega viđenog u prvom poluvremenu.

Na predahu je Carević iz igre izvukao trojicu igrača i uveo trojicu novih, Bralić, Erceg i Kolar zamijenili su Pajazitija, Šlogara i Čuića, istrčali su u novom sustavu i konačno prodisali. I počeli dominirati travnjakom Rujevice.

– U drugom poluvremenu smo zarotirali u 3-5-2 i mislim da smo bili stvarno dobri. Imali smo mrtvu šansu Kolara u idealnom trenutku za smanjivanje rezultata, ali nismo je realizirali. Malo prekasno smo se vratili u utakmicu, ali čestitam svojim igračima na drugom poluvremenu, koje je bilo stvarno jako dobro. Ali eto, na kraju smo izgubili utakmicu. Očito nismo zaslužili ništa više od toga – realan je Carević.

Jednako kao što je Janković neobranjivo pogodio iz slobodnjaka u osmoj minuti, neobranjivo je iz slobodnjaka u 82. minuti pogodio Tibor Halilović. Zanimljivo, bivši igrač Rijeke… Bio je to briljantan udarac, i precizan i snažan, ali nije bilo dovoljno vremena, snage ni vještine za potpuni povratak u utakmicu. Sve što su Goričani uspjeli u tom samom finišu bilo je unijeti solidnu količinu nervoze i strepnje u domaće redove, no nakon svega su se naši igrači kući vratili praznih ruku.

Da su uspjeli uzeti sva tri boda, čemu realno nisu bili ni blizu, Goričani bi i matematički osigurali ostanak u ligi, a ovako je to prolongirano za neku od sljedećih utakmica. Prvo slijedi Hajduk doma, zatim Slaven Belupo u gostima, pa za kraj Lokomotiva na Gradskom stadionu.

– Mi gledamo samo sebe. Imamo još tri utakmice, i to teške tri utakmice, a još ništa nije sigurno. Vidjet ćemo kako će se poklopiti drugi rezultati, ali u svakom slučaju želimo ovisiti samo o sebi. Moramo skupiti tri boda u te tri utakmice da bi bili i matematički “unutra”. Pokušat ćemo do njih doći i u sljedećoj utakmici, i u onoj nakon nje, jer u takvoj smo situaciji. U ovoj ligi nema loše momčadi, svaka utakmica je teška, ali ja ću se nasloniti na ovo drugo poluvrijeme, gdje smo vidjeli da se možemo nositi i nadigravati i s nominalno boljim momčadima. Nekad nas nagradi, nekad ne, ali moramo vratiti agresivnost i reakciju na drugu loptu, bez toga neće ići – zaključio je Carević.