Bilo je u nekim davnim vremenima i boljih, dinamičnijih načina za trošenje ovog termina, ali ove je subote navečer karta pala na nešto sasvim drukčije. Zavedeni teorijom da u životu uvijek treba isprobati nove stvari, ove smo subote navečer kliknuli na YouTube, upisali “HKS TV” i jednim klikom miša otputovali u Pulu, na utakmicu devetoga kola drugog razreda hrvatske košarke…

Košarkaši Gorice, naime, gostovali su u najvećem istarskom gradu, gdje ih je dočekao klub koji se zove KK Stoja. Isto ime nosi i omanji poluotok u Puli, a u ovom posebnoj prilici Goričane su domaćini dočekali kao posljednja momčad na tablici natjecanja koje službeno nosi ime Prva muška liga. Dočekali su Puležani goste iz Turopolja s određenim respektom, jer Miron Češkić doveo im je momčad koja je dobila tri posljednje utakmice, koja se s omjerom 6-2 drži u vrhu tablice, što je u usporedbi s njihovih 1-7 izgledalo svemirski.

Međutim, ispalo je da su se ove subote navečer bolje proveli – Puležani.

Već od samog početka moglo se i naslutiti da će biti tako. Stoja je odmah povela 7-0, u jednom trenutku bilo je i 11 razlike za domaćina, a na kraju prve četvrtine Gorica je ipak prišla na minus tri. Slična priča nastavljena je i u drugoj dionici, koju je Gorica okončala sa samo minus jedan, pa onda i u trećoj, koja je završila s dva poena viška za domaći sastav.

Gorica niti u jednom trenutku nije uspjela prijeći u vodstvo, preuzeti utakmicu u svoje ruke, no stalno je bila blizu. I očekivalo se da će iskustvo i kvaliteta konačno napraviti razliku u zadnjih deset minuta, ali od svega toga ipak – ćorak. Serijom 11-2 na otvaranju četvrte četvrine domaćin je otišao na sigurnu udaljenost i mirno priveo utakmicu kraj. I nanio Gorici treći poraz u prvenstvu te najmanje jednom gledatelju dao za razmisliti koliko se bolje moglo iskoristiti vrijeme uloženo u praćenje goričke patnje u Puli.

– Cijeli tjedan upozoravao sam igrače da je Stoja opasan protivnik i da ovo neće biti lagana utakmica. Došli smo u Pulu sa skraćenom rotacijom, jer je Jure Gunjina ozlijedio gležanj, a i Stoja je odigrala jako dobru utakmicu i zasluženo došla do pobjede. Na nama je da analiziramo naše pogreške i pokušamo sljedeći tjedan odraditi bolje – kazao je trener Češkić.

Uz sve ostale probleme, Goričani su ovoga puta i kriminalno loše gađali slobodna bacanja, pa je ispalo da su i oni (40%) i protivnik (42%) imali bolji postotak šuta za tricu nego naši košarkaši iz slobodnih bacanja (četiri od 11, što je 36 posto?!). Na kraju, Vito Porobić i Martin Klepo ubacili su po 16 koševa, dok su ubojice goričkih ambicija u žutom dresu Stoje bili stanoviti Aleksa Matić i Sandro Kordiš s 21, odnosno 20 poena.

U sljedećem kolu naši košarkaši opet gostuju, ovoga puta kod Samobora, za koji igra i Kruno Simon.

Velika kazaljka na zidnom satu već je prošla brojku 11, bio je to dovoljno pristojan trenutak za okrenuti broj kapetana Lukavca Marka Grdenića. Trebalo je pričekati barem do tad, jer ipak je večer ranije, možda i noć ranije, odrađena fešta povodom završetka jedne nogometne jeseni za pamćenje.

– Da, skupili smo se malo, proveselili se, iznajmili smo kuću u Buševcu i dobro proslavili kraj polusezone. Nisam ja predugo izdržao, jedva do iza ponoći, ali ovi mlađi su ostali i dalje, neki i do jutra. Znate kako to ide… – smije se Marko jutro poslije.

U subotu je Lukavec, u zadnjem kolu polusezone, gostovao na Vrapču. S druge strane bio je protivnik kojeg Lukavčani nisu uspjeli pobijediti u dosadašnja četiri pokušaja, ali ova lukavečka jesen mijenja i puno više od loših tradicija. Grozdek i Zenko u prvom, pa opet Grozdek u 73. minuti donijeli su vodstvo 3-0, koje je domaćin do kraja smanjio na konačnih 3-2.

Drugim riječima, Lukavec je uzeo nova tri boda, došao na ukupno 31, pet manje od vodeće Segeste, i okončao prvi dio prvenstva na diobi trećeg mjesta. U Vrapču se dogodila osma pobjeda ove sezone, a Lukavec ima i sedam remija, najviše u ligi, no još je i puno važnije da ima samo dva poraza, najmanje u ligi…

– Za seniore Lukavca igram od 16. godine, a ove jeseni navršio sam 35. Znači, tu sam zadnjih 19 godina, prošao sam cijeli put koji je klub u tom razdoblju prolazio i nemam nikakve dvojbe reći da je ovo što trenutačno imamo nogometno najbolje od svega što smo ikad imali! Ovo je ipak neka druga razina, dres Lukavca sad nose igrači koji su igrali i na najvišim razinama, a to se vidi i na rezultatima. Naravno da smo presretni i prezadovoljni, lijepo je stvarati povijesne trenutke za naš klub – govori Marko Grdenić, apsolutna legenda kluba s Lukavella.

Uz sve ostalo što donosi, ove jeseni donio je momčadi i jedan gol, i to vrijedan pobjede, tako da je izbor najljepšeg trenutka ove jeseni trajao jedva jednu sekundu.

– Apsolutno je taj trenutak onaj koji će se pamtiti. Igrali smo kod Ponikvi, baš mi je jako lijepo sjela, lijepo sam pogodio, a još je gol bio za pobjedu! Nisam se nauživao toga u karijeri, u ovih 19 godina u Lukavcu zabio sam možda desetak golova, tako da ću ovoga, prvog u trećoj ligi, svakako zapamtiti – kaže Marko.

A pamti Marko i vrijeme kad je on kretao u seniorima Lukavca, sad već davne 2004. godine, ubrzo nakon selidbe sa starog igrališta na Lukavello. Od tih dana prošla su gotovo dva desetljeća, u klubu se promijenilo praktički sve. Odnosno, sve osim – zadnjeg veznog!

– Naravno da pamtim i te dane, zato i kažem da je ovo danas nešto posebno. Iako, jasno da se volim sjetiti i tog vremena, ere braće Borković, Mladena i Rajka, jer njihova generacija definitivno je obilježila jednu eru nogometa u Lukavcu. Međutim, bilo je to potpuno drugo vrijeme. I Lukavec je kao klub, svjestan sam i toga, tad imao potpuno drukčiji imidž, svi su Lukavčane smatrali nekakvim grubijanima, koji će te prvo istući a onda pobijediti, ali moramo biti svjesni da su i niže lige tad bile općenito puno “žešće” – priča Grdenić i nastavlja:

– U to doba bilo je i puno više domaćih igrača, na toj razini moglo je biti tako, a danas smo tu ja, moj brat Marijan, Hrvoje Humeljak i golman Nino Martin Luter. Ima, naravno, i dečki iz okolice, ima i onih koji su ovdje već toliko dugo da ih smatramo domaćima… Istina je da tu više možda nema toliko druženja, nije to baš kao nekad, ali to je i neizbježno, jer drukčija je i momčad. Tu je jako puno igrača koji su prošli ozbiljne klubove i visoke razine, pa su svojom kvalitetom nogometno podignuli klub na novu razinu. Adrian Zenko, recimo, iako ne samo on. Taj dečko doslovno drukčije udara loptu, doslovno vidiš da ne pripada ovdje, jer to je igrač koji je prošao i prvu ligu s Goricom, ali to što je on tu podiže i sve nas. Iskreno, kad vidiš koliko takav igrač daje na terenu, kako se ne štedi ni na trenutak, moraš i ti dati sve od sebe, ponekad i više nego što možeš.

Atmosfera u klubu i oko njega, vidi se to iz aviona, još je i na višoj razini od nogometa kojeg Lukavec igra. Vidi se to i po video sadržaju koji izlazi nakon svake pobjede. Pjesma “Kad dođem ja” od Vatrogasaca odavno je postala himna svlačionice, ali nikad se nije pjevala toliko intenzivno kao ove jeseni.

– U onim ranijim danima nakon pobjeda smo pjevali jednu tamburašku, tad nas je ipak bilo puno domaćih, a u jednom trenutku je Dario Janus, dečko koji je valjda 15 godina igrao za Lukavec, predložio da to malo moderniziramo. A budući da je on bio fan Vatrogasaca, modernizirao nas je s Vatrogascima, ha, ha… Čak je i malo forsirao u prvo vrijeme, ali na kraju se primilo i ostalo. Danas je cijela svlačionica oblijepljena papirima s isprintanim tekstom, a to su napravili novi igrači! Za one koji ne mogu zapamtiti tekst naš suigrač Mihovil Rašić je na poslu isprintao hrpu primjeraka i to donio na trening… Sad svi pjevaju – sa smiješkom priča Grdenić.

Vrijeme je sad za predah, i od nogometa i od Vatrogasaca, imat će kapetan Lukavca više vremena za suprugu i tromjesečnu kćerkicu, ali naravno da je pogled već usmjeren prema proljeću.

– Nekakav dogovor u klubu je da ćemo, ako to bude moguće, ići i na prvo mjesto. Nema imperativa, naravno, ali na nama je da napravimo sve da završimo prvi, pa nakon toga što bude. Osobno, mislim da je ova razina za Lukavec potpuno primjerena, da bi eventualni ulazak u viši rang bio prezahtjevan, da bi tražio puno promjena, ali zašto ne držati opcije otvorenima… Što se nas na terenu tiče, uživamo u situaciji u kojoj ulaziš u svaku utakmicu s mišlju da možeš i nadigrati i pobijediti protivnika. I u prvom redu želimo da tako bude i na proljeće, da zadržimo taj osjećaj – zaključio je nedjeljeni jutarnji razgovor Marko.

Ili, valjda će se i to primiti jednako kao pjesma Vatrogasaca, lukavečki Francesco Totti.

Igračice Odbojkaškog kluba Velika Gorica zabilježile su prvu pobjedu na domaćem terenu u Prvoj odbojkaškoj ligi za seniorke, glatko u tri seta bile su bolje od ekipe Zadra.

Već na početku utakmice bilo je vidljivo da gostujuća ekipa ima probleme u svim segmentima igre (servis, prijem, blok, smeč) i domaće su prvi set dobile bez poteškoća. Drugi set bio je skoro identičan prvom (14:7, 19:9) za uvjerljivih 25:17. Kretanje rezultata u 3. setu bilo je zanimljivije (6:8, 9:13, 17:13, 21:14), jer su do polovice ove dionice na parketu bile igračice domaće ekipe koje imaju manju minutažu. Ukupno trajanje susreta – 70 minuta, broj poena 75:50.

Nakon 09. kola Velika Gorica (9 3 6 15:20 6) je sa 6 bodova na 09. mjestu. Zadar (9 0 9 1:27 0) je na zadnjem 12. mjestu bez bodova i s jednim osvojenim setom. Velika Gorica u idućem 10. kolu igra s Olimpikom II u Zagrebu.

Galerija fotografija

Prva liga seniorke 2023./2024., 09. kolo

OK Velika Gorica  – OK Zadar 3:0 (25:15, 25:17, 25:18)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja 70. Subota, 02.12.2023., 20 sati. Suci: Marko Antolić i Ana Ivanković (oboje iz Zagreba). Delegat: Krunomil Vedriš (Zagreb). Zapisničarka: Ana Visković (Velika Gorica). Granične sutkinje: Mihaela Antolović i Nika Gavranović (obje iz Zagreba).

VELIKA GORICA: Nina Kolobarić (L), Mia Rebić, Sara Sruk, Antonia Mlinac (L), Nora Dešković, Mia Ninčević, Lea Kalinić, Paula Pavlović, Nola Mara Kobaš, Ema Đurak, Anamarija Kralj, Marija Rozić, Nikol Matić (cap.). Trener: Vinko Ivelj. Pomoćni trener: Dražen Uzelac.

ZADAR: Nika Henjak, Lana Nimac, Lara Longin, Izabela Kero, Iva Jurič, Lucija Mijić (L), Sara Pelaić, Ira Baričević, Franka Volpi-Kobal (cap.)(L), Fani Hromin, Magdalena Krnčević. Trener: Domeniko Kresoja. Pomoćni trener: Robert Kresoja.

Rezultati 09. kola (02.12.2023.): HAOK Mladost II – OK Pula 3:1, ŽOK Drenova – OK Veli Vrh 0:3, OK Cratis Varaždin – OK Olimpik 2:3, OK Velika Gorica – OK Zadar 3:0, ŽOK Sinj – ŽOK Dubrovnik 2:3, HAOK Zagreb – ŽOK Vinkovci 3:2.

Označena je ova utakmica jednim od dva velika derbija kola, na papiru čak i većim nego okršaj druge Rijeke i petog Osijeka, jer ovdje su igrali prvi Hajduka i četvrta Gorica, ali od derbija na kraju nismo vidjeli ni D. Za derbi su, naime, potrebna dva dobra protivnika, a ove subote na Poljudu je dobar bio samo Hajduk… Gorica u gostima kod lidera prvenstva nije bila na svojoj razini i potpuno zasluženo ostala je bez bodova ovog splitskog subotnjeg poslijepodneva.

Iako je u prošlom kolu zabio dva komada Rudešu, Sven Blummel nije se kvalificirao za startnih 11 na Poljudu, trener Dinko Jeličić odlučio je zaigrati s dva desna beka, Raspopovićem i Munksgaardom, dok je u vrhu napada Vujnović dobio prednost ispred Matavža i Jurića. Imao je Jeličić i jasnu ideju kako se postaviti od početka, kako izlaziti u tranziciju, a to se jako lijepo potvrdilo već u drugoj minuti. Prvu priliku na utakmici imala je Gorica preko Vujnovića, njegov pokušaj odbio je golman Lučić, naletio je Mitrović, ali nije uspio poslati loptu u mrežu.

Međutim, tu je negdje i prestala konkretna gorička napadačka aktivnost. Hajduk je preuzeo konce igre u svoje ruke, krenuo dominirati, prijetiti Baniću, a kao posljedica svega toga stigao je i pogodak za vodstvo. Igrala se 20. minuta kad je Marko Livaja primio loptu desno, naizgled u ne osobito opasnoj poziciji, ali već trenutak potom se namjestio na lijevu nogu i naciljao drugu stativu. Tamo je Muksgaarda “preskočio” Leon Dajaku i pogodio za 1-0.

Ništa se, međutim, ni nakon toga nije promijenilo. Nije se dogodilo nikakvo buđenje Gorice, čak štoviše, pogreške u dodavanjima su se dodatno povećale, a Hajdukova dominacija možda čak i pojačala. Gorica je uspjela još svega jedanput doći do Hajdukova šesnaesterca u ostatku prvog poluvremena, pa ukupno gledajući možemo reći da je to bilo jedno vrlo skromno poluvrijeme u izvedbi Jeličićeva orkestra.

Od početka nastavka ušao je Blummel umjesto Munksgaarda, nakon sata vremena nogometa na travnjak je utrčao i Luka Kapulica, ali koju minutu potom Hajduk je potvrdio svoju dominaciju. Leon Dajaku ovoga je puta bio asistent, ubacio je iz slobodnog udarca, a pred golom je najviši bio Mihael Žaper. S obzirom na sve što smo do tad vidjeli od Gorice prema naprijed, već u toj 64. minuti situacija je izgledala izgubljeno, a utakmica počela podsjećati na neke davne i traumatične koje su Goričani znali igrati na Poljudu.

Takav dojam dodatno se pojačao već pet minuta poslije, kad je bivši igrač Gorice Anthony Kalik lijepo asistirao za Emira Sahitija, a on lakoćom prebacio istrčalog Banića za neuhvatljivih 3-0. Točnije, bili su to trenuci u kojima je bilo najlakše poželjeti da netko ugasi svjetla, da utakmica što prije završi… Pogotovo nakon bilo kojeg od neuvjerljivih pokušaja Gorice da krene prema naprijed, koji su najčešće završavali već na prvom ili eventualno drugom dodavanju.

S obzirom na prikazano, nije na kraju uopće loše što je završilo 3-0, čime je nastavljena priča o Gorici s dva potpuno različita lica. Doma sve funkcionira sjajno, u gostima najčešće baš i ne, pa još kad se pogodi da je s druge strane kvalitetniji protivnik, vodeća momčad prvenstva… Za napraviti nešto u takvim okolnostima nije dovoljno biti ni dobar, tu prolazi jedino odlično, a Gorica je ovoga puta bila – slaba.

U tom smislu, dobra je vijest što će Gorica do kraja prvenstvene jeseni odigrati još samo dvije domaće utakmice, prvo protiv Istre 1961, a onda i protiv Varaždina. Ovu u Splitu trebalo bi što prije zaboraviti.

Odbojkaši Gorice pobijedili su u 9. kolu 2. lige Croatiu (Zagreb) s 3:1 i tako zabilježili 4. pobjedu u prvenstvu te se s 8 bodova izjednačili s klubom iz Zagreba.

Croatia je u završnici prvog seta imala prednost 20:18, ali su domaći nakon drugog timeouta serijom 7:1 osvojili set. Kroz drugi set Gorica je furiozno prošla (25:11) i očekivala se laka konačna pobjeda.

Međutim, momčad iz Zagreba je uzvratila istom mjerom u 3. setu (13:25), ali nije joj uspio preokret u potpunosti. Gorica je u dramatičnoj završnici 4. seta ipak bila uspješnija (27:25) za konačnu pobjedu – 3:1!

Galerija fotografija

Druga liga – Regija Sjever (m) 2023./2024., 09.kolo

OK Gorica – OK Croatia 3:1 (25:21, 25:11, 13:25, 27:25)

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Petak, 01.12.2023., 21 sat. Suci: Branimir Kompes i Lada Milanović (oboje iz Zagreba). Zapisničarka: Mirna Molnar (Velika Gorica).

GORICA: Franko Katalenić, Bruno Silaj, Josip Dujić, Matija Klasnić, Marko Suhalj, Egon Ramadanaj, Juraj Baldas, Gabriel Kaurić, Gašpar Škorić Budimir, Matej Šakota, Ivan Radman, Mihael Blažević (L), Patrik Vidaković (L). Trener: Marko Barunović.

CROATIA: Bruno Paris Radić, Petar Rendulić (L), Jakov Troje, Hrvoje Vrca, Nikša Šutej, Filip Vuletić (cap.), Maciej Sitarz, Filip Musa, Niko Vidović. Trener: Jozo Kovačević.