Sport

Gorica od vrtića! Kako je klinac od 17 završio na dječjim crtežima…

Luka Vrzić ima samo 17 godina, i dalje je kadet, ali upravo su se navršila dva tjedna otkad je dio seniorske momčadi HNK Gorice. A to je, pokazalo se, dovoljno vremena da postane idol dječacima zaluđenima nogometom…

Objavljeno

prije 2 godine

25. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Na nekih dvije tisuće i tristo metara udaljenosti od Gradskog stadiona, na kojem se priča rodila, na katu jednog velikogoričkog dječjeg vrtića, dogodilo se ono što bi svi koji vole VG-sport voljeli da se pretvori u standard. Dvojica šestogodišnjaka, posloženi jedan do drugoga, crtaju. Prevladavaju crna i crvena boja, vidi se tu i nekakva brojka, pa sve skupa zaslužuje detaljniji uvid…

I doista, nije nikakva fatamorgana, dečki crtaju – dres HNK Gorice! Broj je 20, a iznad njega piše “Vrzić”.

– Čekaj, stvarno crtate dres od Luke Vrzića iz Gorice – pitamo dečke uz solidnu dozu nevjerice, jer takvo nešto donedavno je bilo nezamislivo.

– Da, Vrzić! Jesi vidio kako on jako puca, igrao je super protiv Rijeke – odgovara mali nogometni fanatik Toma, kojeg bi malo što u tom trenutku oduševilo više od rečenice koja je slijedila:

– Ja ti njega poznajem…

U dječjim očima pojavio se neki poseban sjaj.

– Stvarno? Pa jel poznaješ onda i Mitrovića? A Ndockyta? A Sekou Sagnu?

Kod ovog trećeg imena čovjek shvati da ima posla s malo drukčijim klincem, posebno nabrijanim na nogomet, na klub iz svoga grada, pa preostaje jedino dati klincu “peticu” i u sebi poželjeti da se slične scene ponavljaju što češće…

Scene koju smo, budući da ga poznajemo, prepričali i – Luki Vrziću. Klincu koji je sa 17 debitirao za prvu momčad Gorice protiv Dinama, koji je nastupio i pritom impresionirao Tomu i protiv Rijeke, koji je posljednjih desetak dana dio prve momčadi. Čuvši priču iz vrtića, Luka se samo sramežljivo nasmijao, nenaviknut na takvu vrstu pozornosti, jer do prije nekoliko mjeseci igrao je u kadetima Gorice.

Na život u seniorima pokalo se navikava.

– Da, zadnja dva tjedna u prvoj momčadi i stvarno je sve super. Dečki su me super prihvatili, dojmovi su baš odlični – kaže nam Luka, pa se prisjeća prvog dana, prvih trenutaka:

– Malo je bilo straha i treme, nisam znao kako će to sve izgledati… Pamtim da su me prvi dočekali Leš i Mitrović, s njima sam se prvima upoznao, a onda su počeli dolaziti i svi ostali… Naravno da je odmah krenula i zezancija, u stilu “šta je ovo, osnovna škola?”, ha, ha. Ali dobro, već nakon par dana sam se prilagodio i sad je već sve nekako normalno.

Trener Rajko Vidović već ga je javno pohvalio, kazao da radi fenomenalno na treninzima, a identičan dojam imaju i suigrači, koji su vrlo brzo shvatili da im “mali iz osnovne škole” može parirati, nositi se i s puno starijima i iskusnijima. S druge strane, treneri iz omladinske škole reći će da se radi o izrazito karakternom mladom igraču, klincu koji se ničega i nikoga ne boji, ali naravno da je u početku bilo impresioniranosti.

– Ovo je ostvarenje snova. Jedan dan gledaš te igrače na TV-u, čitaš o njima na internetu, a sad si s njima u svlačionici… Cijeli život sam radio za to, ovo sam čekao, naravno da ti ne može biti svejedno – priznaje Luka, koji je debitirao u posebnim uvjetima.

Na tribinama Gradskog stadiona tog 13. travnja bilo je više od 5700 ljudi, tisuće Bad Blue Boysa, a na terenu aktualni prvak države.

– To je bilo nestvarno. Taj osjećaj, ta atmosfera na tribinama… Poklopilo se da je baš na moj debi pao rekord stadiona, da je s druge strane bio Dinamo, sve skupa stvarno nezaboravno – govori Vrzić.

Dečko iz Borovja svoj nogometni put vezao je upravo uz Dinamu, u čijoj je akademiji proveo sedam godina, da bi u Veliku Goricu došao u ljeto 2022. nakon sezone u Rudešu.

– Čim sam došao, super sam prihvaćen. Prvo sam došao u kadete, pa sam igrao HNL s godinu starijom generacijom, a ove sezone bio sam i kapetan kadeta. U drugi dio sezone ušao sam s juniorima, što je također prošlo odlično, a zadnjih 15-ak dana sam sa seniorima. Sve ide jako lijepo, imam podršku od obitelji, ali i od prijatelja. Sve ih zanima, sve pitaju…

Ponekoj minuti nada se i u utakmici protiv Osijeka u nedjelju, a dan poslije priključit će se U-17 reprezentaciji. Standardni je reprezentativac, dio momčadi koju vodi Marijan Budimir, koja je izborila nastup na Euru na Cipru krajem svibnja i početkom lipnja, pa je pozvan i na kratko okupljanje sljedećeg tjedna, posljednje uoči priprema za Euro.

– Imamo trening kamp od tri dana, koji je završiti utakmicom protiv juniora Dinama u srijedu – kaže Luka pa nastavlja:

– Prvi poziv dobio sam u rujnu i od tad sam stalo s reprezentacijom. U početku se i tu trebalo uklopiti, ali sa svakom sljedećom akcijom osjećam se sve bolje s tim dečkima.

Prema svemu sudeći, Vrzić je vrlo blizu i odlaska na Europsko prvenstvo, a dosadašnja iskustva kažu da će ga se koristiti na desnome boku, odnosno desnom krilu. Iako…

– Ako se mene pita, ja sam polušpica. Desetka. Tu se najbolje osjećam – zaključuje 17-godišnji Vrzić, glavni lik goričke nogometne priče koja bi mogla poslužiti kao model za budućnost.

Talentiran, karakteran, sa šansom u pravo vrijeme, s kvalitetom da šansu iskoristi. I da, evo, postane heroj dječice u vrtićima…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 1 sat

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 7 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.