HOTNEWS
Gorica nakon punih šest godina opet ima licencu za I HNL
Jučer su iz Hrvatskog nogometnog saveza odaslane odluke o licenciranju klubova I i II HNL. Kako su i najavljivali ranije iz gradskog drugoligaša licenca za I HNL je izborena u žalbenom roku, no u Gorici su se iznenadili nakon što je i Solin dobio licencu iako nije u pravnom smislu ispunio kriterij 51% profesionalnih nogometaša. Gorica se protiv Rudeša “čistila” sa žutim kartonima kako bi u kvalifikacijama sa Cibalijom imala na raspolaganju sve raspoložive snage, što i nije iznenadilo nikog obzirom da je i Cibalija to isto učinila pred utakmicu sa Rijekom. Ono što je iznenadilo čelne ljude Gorice je činjenica da je Solin dobio prvoligašku licencu iako je po njima nije trebao dobiti, a što se točno dogodilo upitali smo predsjednika Gorice Nenada Črnka:
“Hrvatski nogometni savez već niz godina vodi registar klubova i igrača koji je javan i u koji imaju uvid svi koji vode sustav natjecanja ili u njemu sudjeluju. Drugi žalbeni rok za licenciranje je istekao 18. svibnja a s 19. svibnjem su donošene odluke o licenciranju. Mi smo se spremali za kvalifikacije i logično je bilo da nam je posljednje kolo nevažno za plasman ako Solin nema licencu i osobno sam nekoliko sati prije utakmice sa Rudešom pregledao statuse svih igrača NK Solin i uvjerio se da su svega dvojica profesionalci, a svi ostali amateri. To je i više nego dovoljan razlog da zaključimo da Solin ne ispunjava jedan od ključnih kriterija za dobivanje licence te postupimo kako smo postupili. Čišćenje sa kartonima se radi svugdje u svijetu i to rade i veliki klubovi u svim svjetskim ligama pa to ne treba nikog čuditi. Nažalost, netko u Državnom uredu za sport nije radio svoj posao i 08. svibnja izdao rješenje o upisu u registar profesionalnih za klubova NK Solin iako taj klub nije ispunio uvjete iz članka 24. stavak 1. Zakona o sportu koji kaže da Klub koji traži izdavanje takvog rješenja mora zadovoljavati uvjet od više od 50% sportaša seniora pod profesionalnim ugovorima a koji su u tekućoj sezoni imali nastup za taj klub, te da je prije izdavanja rješenja DUZS dužan provjeriti to u nadležnom savezu koji vodi natjecanje. Zašto to nije nitko učinio i zašto je rješenje izdano nije moje da razmišljam, Gorica samo traži da se poštuju propisi i Zakon o športu za koji se svi zdušno zalažemo.”
Neki su mediji danas objavili da ste početkom svibnja upozorili Solin na propuste, da li je to istina? “Da, istina je. Negdje u drugom tjednu svibnja provjerio sam statuse igrača Solina i Rudeša jer obično drugoligaški klubovi kod licenciranja za I HNL upis u registar profesionalnih klubova ostave kao posljednji detalj u licenciranju i kad sam vidio da Solin nema ni naznaka profesionalizacije nazvao sam svog kolegu iz Solina Antuna Grgića i upitao zašto su odustali od I HNL. On nije znao odgovoriti, no ja sam mu tada spomenuo da obzirom na proces provođenja gotovo da i nemaju više vremena da to naprave, ali da nije ni kasno. Ne znam zašto nisu, ali očito se radilo o propustu nekog u administraciji kluba. Žao mi je što je došlo do ovakve situacije ali ozbiljnost organizacije i ustroja klubova upravo daje neko jamstvo za igranje I HNL i Gorica jako ulaže u tehničko administrativni sektor i mi samo želimo i tražimo da nas sve tretiraju jednako. Kako bi bilo da netko dođe u nadležnu policijsku postaju i preda zahtjev za izdavanje vozačke dozvole bez uvjerenja da je položio vozački ispit i da mu službenik izda dozvolu, ili da smo mi npr. odjelu za licenciranje napisali da imamo reflektore i da nam na temelju toga oni izdaju licencu, a kad nas netko pita gdje su mi smo mrtvi hladni mogli odgovoriti – U Velikoj na stadionu Kamen Ingrada!”
Gradski stadion Velika Gorica. foto: Cityportal.hr
Tko je kriv za ovo, Državni ured za sport ili HNS? “Osobno sam siguran da se ovo ne bi dogodilo da između DUZS i HNS-a ne postoje lagane napetosti oko tumačenja Zakona o sportu. Nekako se u posljednjih godinu dana stjecao dojam koji su stalno potencirali i mediji da između jednih i drugih postoje prijepori unutar tumačenja istog Zakona i bojim se da je i ovaj puta na štetu Gorice, ali i nogometa, HNS jedva dočekao da netko u uredu Janice Kostelić ne radi svoj posao. Uvjeren sam da bi u bilo kojoj drugoj situaciji pravna služba HNS-a vratila rješenje za NK Solin u DUZS uz obrazloženje da je isto izdano bez podloge, jer upravo je HNS taj koji provodi licenciranje i vodi i verificira profesionalne ugovore igrača svojih klubova u natjecanju i oni to moraju primijetiti, no, zbog navedenih tenzija stiče se dojam da je netko to namjerno propustio. Državni ured za sport je pak tijelo koje si ovakve gafove ne smije dopustiti, jer da je tamo netko radio svoj posao i NK Solin bi vjerojatno imao priliku za popravni, a ovakve situacije se ne bi događale. Druga je pak stvar u činjenici zašto netko u klubu koji sebe smatra ozbiljnim ide ispunjavati uvjet dan nakon isteka žalbenog roka u drugom krugu, ali to neka ide njima na dušu. Gorica svoje temelje gradi godinama, mi već nekoliko godina imamo igrače pod PRO ugovorima i ovog proljeća smo to samo nadogradili sa dva tri Ugovora. No, nažalost to samo pokazuje i potvrđuje realnost u kojoj se nalazimo, a ona je da još uvijek nemamo vizija i ne znamo što hoćemo.”
Upitali smo predsjednika Gorice što očekuje i čemu se nada, te hoće li Gorica igrati kvalifikacije sa Cibalijom? “Prvenstveno očekujem da u pravnom smislu profunkcionira pravna država i da se ovakve stvari nikom ne događaju. Gorica više od godine dana nije izgubila prvenstvenu utakmicu na svom stadionu i da zaigraju i juniori mi ćemo ići na pobjedu. Stabilan smo klub i imamo zrelost za daljnji iskorak i učinit ćemo sve prvenstveno na zelenom travnjaku da do toga i dođe, a u kvalifikacijama nikom neće biti lako. Ako će se igrati onda to može biti samo Cibalija koja mora osvojiti najmanje bod ako slučajno Split pobijedi u posljednjem kolu, no Gorica je ozbiljna, spremna i vrlo motivirana da postane prvi drugoligaš koji je u kvalifikacijama sa prvoligašem ušao u I HNL i moji igrači i stručni stožer će dati sve od sebe da tako i bude. Imamo i kvalitetu i karakter da izađemo kao pobjednici iz dvije utakmice.”
Gradski stadion Velika Gorica. foto: Cityportal.hr
Vaš bivši trener Damir Milinović ne misli tako. Javno se oglasio da Gorica ni Solin nemaju šanse protiv Cibalije. Nismo vas prije pitali o uzrocima razlaza sa Milinovićem, pa vjerujem da imate što reći na tu temu? “Ako je to rekao, a mnogi su mi potvrdili da je, tada mi je ta izjava samo još jedna potvrda koliko sam bio u pravu što sam se odlučio na raskid i koliko mi je krivo što to nisam napravio ranije, još u prosincu. Ne mogu vjerovati da on ne vjeruje u momčad koju je sam selekcionirao. Možemo mi imati međusobne prijepore, ali ovo je nož u leđa igračima koji su na terenu slijedili njegove ideje i vizije. Trener to ne smije izjaviti, jer nakon te izjave on očito nije vjerovao da sa tom momčadi može ući u I HNL. To samo dokazuje karakter i činjenicu da njemu Gorica nikad nije bila u prvom planu već isključivo on sam, što potvrđuju i brojni klubovi u kojima se stalno aktivno nudio u toku cijele 2016. godine iako je u Gorici imao prvoligaške uvjete. No, pogledajte statistiku. Damir Milinović je u posljednjih 10 kola u kojima je vodio Goricu imao tek tri pobjede i 15 bodova od 30 mogućih. Pa to nije dovoljno ni za borbu za ostanak. Dobili smo teško Rudeš, nakon čega se odmah uspavali i u slijedeća dva kola izgubili dobivene utakmice, uvlačili se u mišju rupu i izgubili bodove te slijedom toga pali na treće mjesto. Momčad je bila sputana, bez samopouzdanja i vjere u sebe. Može on sada pričati bajke, ali u svlačionici je bilo sve samo ne bajka. Davor Mladina je u 8 utakmica ostvario skor 5 pobjeda 1 neodlučene i 2 poraza, što znači 16 bodova, odnosno za 1 bod više od svog prethodnika ali u dvije utakmice manje od Milinovića. Svi daljnji komentari i matematike su suvišne. Uvijek govorim, klub je svetinja i institucija i mora biti iznad svega, pa i predsjednika i trenera. Neki to žele razumjeti, neki ne, ali glupo je da se svih ovih mjeseci kroz medije pokušava provući žrtva koja je šokirana time što je dobila otkaz u Gorici. Pa zar ja nemam pravo biti šokiran, pogotovo sredinom mjeseca kad potpisujem naloge i vidim koliko novaca moramo plaćati treneru za polovičan učinak u prvenstvu. Priznajem da kad sam ga nagovarao da dođe u Goricu i nisam imao previše izbora. On je imao prvoligašku plaću i tražio još bolje od toga i čvrsti Ugovor na dvije godine. Gorica je tada bila posljednja i procijenili smo da je to dobar posao. Tada se nitko nije žalio i tada je bilo pošteno da sve strane budu korektne u poslu. Očekivao sam isto i prilikom razlaza, ali nažalost prevario sam se i ovo mi je još jedno odrastanje u svemu.” – želio je završiti svoju priču predsjednik Gorice Nenad Črnko, ali mi se nismo dali.
Gradski stadion Velika Gorica. foto: Cityportal.hr
Gdje će Gorica igrati I HNL, ili još bolje gdje će igrati kvalifikacije ako do njih dođe? “Odlično pitanje, na koje još ne mogu odgovoriti. Ako ćemo po licenci tada Maksimir, ali mi možemo igrati i na stadionu unutar naše županije koji ima licencu, a to je stadion Intera u Zaprešiću. No, kad bismo gledali kome i kako je odjel za licenciranje progledavao kroz prste tada ne bi trebalo biti problema ni da igramo u Velikoj Gorici. Naime, do početka prvenstva imat ćemo i sjedalice i brojače, a rasvjeta će se početi graditi. S druge strane Osijek igra bez brojača, Lokomotiva je igrala u Kranjčevićevoj sa stajaćim tribinama za gostujuće navijače iako odjel za licenciranje i tamo traži sjedalice. Tražit ćemo da igramo kvalifikacije na našem stadionu. Ako su sjedalice i brojači problem nogometa u Hrvatskoj onda bolje da ga i ne igramo. Na ovom stadionu se igrao EURO U17. Dobili smo silne pohvale od UEFA-e po svim segmentima od sigurnosnih do kvalitete terena i prostora, te cjelokupne organizacije. Ako je UEFA bila zadovoljna nema razloga da HNS komplicira. S druge strane slažemo se da noćne utakmice moramo igrati negdje gdje je rasvjeta, dok ne dobijemo svoju, ali ukoliko nam upadne neki dnevni termin, a imamo sve druge uvjete osim rasvjete ispunjene nema nikakvih razloga da ne igramo na svom stadionu. Mislim da bi i u HNS-u konačno trebali shvatiti da klubovi poput Gorice mogu donijeti samo boljitak nogometu u Hrvatskoj!” – završio je optimistično predsjednik Gorice.
Zagrebačka županija pozvala je sve gradove i općine da u najkraćem mogućem roku započnu s izradom programa priuštivog stanovanja. Sastanak s gradonačelnicima i načelnicima održan je kako bi se raspravilo o obvezama i mjerama koje će proizaći iz Nacrta prijedloga Zakona o priuštivom stanovanju.
„Kroz nacionalni plan stambene politike za razdoblje 2025. – 2030. za priuštivo stanovanje bit će dostupno 1,5 milijardi eura, a kroz Višegodišnji financijski okvir 2028. – 2034. dodatnih 3,5 milijardi eura“, izjavio je zamjenik župana Damir Tomljenović, naglasivši kako se radi o iznimnoj prilici, ali i velikoj odgovornosti za sve jedinice lokalne samouprave u županiji.
Tomljenović je objasnio da program uključuje definiranje potreba, ustupanje zemljišta ili osnivanje prava građenja, sufinanciranje gradnje, oslobađanje od komunalnog doprinosa te mogućnost zajedničke provedbe projekata između više općina i gradova. Ciljne skupine su mladi do 45 godina i obitelji s djecom, građani deficitarnih zanimanja, ranjive skupine te osobe starije od 65 godina ili s invaliditetom. U slučaju da lokalne jedinice nemaju kapacitete za provedbu stambene politike, zadaće će preuzeti Zagrebačka županija. Gradovi i općine pozvani su, nakon stupanja Zakona na snagu, što prije izraditi vlastite programe priuštivog stanovanja, koji će biti preduvjet za korištenje dostupnih sredstava.
Foto: Zagrebačka županija
HOTNEWS
FOTO Učenice Gimnazije pobjednice gradskog natjecanja u odbojci
Pobjednice su se plasirale na Županijsko natjecanje u odbojci za djevojke.
Gradsko natjecanje školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u odbojci za djevojke u organizaciji Zrakoplovne škole Rudolfa Perešina održano je jučer (utorak, 03.03.2026.) u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole. Natjecala su se 4 ŠSD-a: ŠSD GVG (Gimnazija, voditelj Gordan Polan, prof.savjetnik), ŠSD Gorek (Ekonomska škola, voditeljica Ana Tihi Prajdić, prof.)), ŠSD Zrakoplovac (Zrakoplovna škola Rudolfa Perešina, voditelj Krešimir Lušić, prof)) i ŠSD Velgor (Srednja strukovna škola, voditelj Tomislav Škrinjarić, prof.). Sve utakmice vodila je sutkinja Hana Josić.
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Igrano je po kup sustavu: polufinale, utakmica za 3. mjesto i finale. Izraziti favorit Gimnazija bila je u prvom polufinalnom susretu vrlo uvjerljiva protiv Strukovne i bez velikog naprezanja glatko pobijedila. Druga polufinalna utakmica između Ekonomske i Zrakoplovne bila je ravnopravnija, ali su djevojke iz Ekonomske očekivano pobijedile.
Zrakoplovac je u utakmici za 3. mjesto bio bolji od Velgor i pobijedio u dva seta. Jednako tako i Gimnazija je nadigrala Ekonomsku, opravdala ulogu favorita i osvojila uvjerljivo oba seta za prvo mjesto.
Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su odgovarajućim medaljama, a pobjednice su se plasirale na Županijsko natjecanje u odbojci za djevojke.
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke, 2025./2026.
REZULTATI ŠSD GVG – ŠSD Velgor 2:0 (25:1, 25:6), ŠSD Gorek – ŠSD Zrakoplovac 2:0 (25:20, 25:15); ŠSD Zrakoplovac – ŠSD Velgor 2:0 (25:9, 25:11); ŠSD GVG – ŠSD Gorek 2:0 (25:10, 25:10).
POREDAK 1. ŠSD GVG, 2. ŠSD Gorek, 3. ŠSD Zrakoplovac, 4. ŠSD Velgor.
ŠSD GVG: Ana Mirenić, Nika Krišto, Lucija Cindrić, Lucija Drezga, Leona Stijaković, Eva Josić, Dora Radman, Nika Jukić, Ana Patljak, Klara Ćosić, Ana Gašparac. Voditelj: Gordan Polan, prof. savjetnik
Foto galerija
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
VVelika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 03.03.2026. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
HOTNEWS
Svestrana Ana iz Lazine – logopedinja, volonterka i glas kao poziv
Ana Šantek, bivša učenica Ekonomske škole Velika Gorica i dobitnica nagrade Zlatna kreda za učenicu godine, jedna je od onih mladih osoba koje ne miruju. Ovo je priča o djevojci iz Lazine Čičke koja svoj glas ne koristi samo da bi se čuo, nego da bi nekome značio.
Iz Lazine Čičke dolazi priča o djevojci koja je već u srednjoškolskim danima pokazala da se trud, talent i znatiželja itekako isplate.
Ana Šantek, bivša učenica Ekonomske škole Velika Gorica i dobitnica nagrade Zlatna kreda za učenicu godine, jedna je od onih mladih osoba koje ne miruju. Dok su drugi još razmišljali što će nakon škole, ona je već pokretala školski podcast, pjevala na vjenčanjima, istraživala glas i gradila iskustva koja danas prirodno vode prema njezinom studiju – logopediji.
Priča o Ani zapravo je priča o tome kako znatiželja, hrabrost i malo onog poznatog “zašto ne?” mogu otvoriti vrata koja možda na početku ni ne vidiš.
U vremenu kad se često pitamo jesu li mladi dovoljno angažirani, jedna djevojka iz našeg kraja tiho, ali uporno gradi svoj put i to tako da se svaka njezina aktivnost prirodno nadovezuje na sljedeću. Kod Ane Šantek ništa nije slučajno.
Ona je jedna od onih mladih osoba zbog kojih shvatiš koliko potencijala ima u našem kraju. I koliko je važno dati priliku, podršku i prostor da taj potencijal raste.
Ovo je priča o djevojci iz Lazine Čičke koja svoj glas ne koristi samo da bi se čuo, nego da bi nekome značio.
Podcast koji je krenuo iz učionice, a završio kao ozbiljna referenca u CV-u
Prije nego što je upisala logopediju, Ana Šantek već je iza sebe imala projekt na kojem bi joj pozavidjeli i stariji kolege: školski podcast koji je pokrenula doslovno iz male učionice.
Danas podcast „Koji faks upisati?“ vodi nova generacija učenika, a Ana to gleda s posebnim zadovoljstvom.
– Jako mi je drago što projekt nije stao našim odlaskom, nego je dobio nastavak. Sada ga preuzima ekipa iz drugog razreda, dok ja imam prostor za neke nove ideje – rekla je Ana.
I tu se već vidi ono što je pokretalo cijelu priču: nije poanta bila u njoj, nego u ideji koja će trajati.
A iza kadra – potpuna gerila produkcija. Snimali su u maloj školskoj učionici koju su na ekranu pretvarali u “mali dnevni boravak”. U stvarnosti? Kamera pričvršćena za školske stolice, improvizirana pozadina na zavjesama i set koji je izgledao uvjerljivo samo dok ga se ne pomakne za koji centimetar. Tko bi došao na snimanje, ostao bi iznenađen koliko je cijela priča zapravo bila kreativna improvizacija. Drugim riječima, low budget, high volja.
Veliku ulogu imalo je i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih, koje financira izvannastavne aktivnosti poput sporta, umjetnosti i tehnologije. Ana i ekipa prijavili su se na natječaj i prošli.
– S time smo si kupili opremu, kamere, mikrofone, fotelje, pozadinu, ma sve – rekla je Ana.
Prvi gost došao je preko brata. Studira na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a predložio je prijatelja koji je preddiplomski završio u Hrvatskoj, a danas studira na Harvard Universityju.
– Ispalo je da nam je prva epizoda bila s dečkom koji je danas na Harvardu – očito znamo prepoznati potencijal – našalila se Ana.
Nakon toga sve se počelo širiti po onom poznatom principu, znam nekoga tko zna nekoga. Ubrzo su pokrili medicinu, stomatologiju, logopediju, FSB, FER i niz drugih fakulteta, donoseći realne, studentske perspektive.
Promocija je išla i preko TikToka, ali s mjerom.
– To je super način da se promoviramo jer nas gosti onda podijele na svom profilu, ali nisam se htjela previše fokusirati na to. Često sam gledala kroz prizmu studentskog zbora da bude realan prikaz faksa, a ne samo neke snimke s TikToka – otkrila je Ana istaknuvši kako cilj nije bio viralnost nego autentičnost.
– Krenula sam s tim kako bismo prikazali kako zapravo funkcionira određeni fakultet i time potaknuli ekipu te im olakšali odabir. To je jako bitna odluka koja može, iako ne mora, odrediti smjer u životu. Svi imamo neke predrasude o fakultetima zbog tračeva koje čujemo, a htjela sam pokazati kako zapravo jest – rekla je Ana.
I nisu svi gosti dolazili s pričom “kod nas je sve savršeno”. Upravo suprotno, govorili su realno, s dobrim i lošim stranama. A nekad su se, kad se za podcast pročulo, javljali i sami.
Iako danas o tome govori smireno, priznaje da odluka o pokretanju podcasta nije bila bez dvojbi. U glavi su se vrtjeli razlozi “zašto ne”, ali kod nje, kaže, uvijek na kraju prevlada ono retoričko “zašto ne?”. Vodi se mišlju da će joj više biti žao stvari koje nije pokušala nego onih koje možda nisu uspjele. Strah od tuđeg mišljenja postoji, ali, kako kaže, nije dovoljno važno da bi je zaustavilo.
Možda najzrelija rečenica koju je izgovorila odnosi se baš na ono što mladi često podcjenjuju: “Sve što napraviš izvan klupe će ti se jako dobro spojiti s onim što ćeš raditi, iako u tom trenu tako ne izgleda.”
Podcast je započeo kao inicijativa za upoznavanje fakulteta i olakšavanje upisa, a završio kao ozbiljna stavka u životopisu. Projekt koji je bio kreativan, organizacijski zahtjevan te komunikacijski i produkcijski intenzivan. Donio joj je sigurnost pred kamerom, vještine vođenja razgovora, umrežavanje, ali i ono najvažnije, potvrdu da se ideje isplati realizirati, čak i kad su kamere pričvršćene za školske stolice.
Glas koji prati “da” – ali u crkvi, ne u sali
Ali to nije sve. U Aninom portfelju postoji još jedna, izrazito osobna priča: pjevanje na vjenčanjima. I to, kako sama naglašava, na vjenčanjima, ne na svadbama.
– Uvijek svi pomisle da pjevam na svadbama, ali ne, pjevam na vjenčanjima – smije se.
Nije, kaže, tip koji bi nastupao na svadbenim feštama. Smatra da osobnost itekako utječe na stil pjevanja, boju glasa i način prenošenja emocije. Budući da je emotivna i suosjećajna, osjeća da joj upravo duhovna glazba najviše pristaje.
– Moraš biti prisutan u tome i znati prenijeti misao, jer duhovna glazba je zapravo molitva. To mi je najljepša činjenica u cijeloj ovoj priči – ističe Ana.
Pjeva, kaže, otkad zna za sebe. U osnovnoj je sve nekako stalo jer nije vidjela gdje bi se dalje razvijala, ali početkom srednje ponovno se priključila crkvenom zboru u Čiču. Upravo je tamo počela ova priča. Poznanica iz zbora i glazbene škole, koja je već pjevala na vjenčanjima, uputila ju je u tome smjeru. Preko nje je i Ana dobila priliku.
Prvi nastup dogodio se sasvim spontano. Paula je trebala biti kuma na jednom vjenčanju i nije mogla pjevati. Predložila je Anu.
– Za to sam se vjenčanje spremala tri mjeseca. Te pjesme sam toliko uvježbavala… Naravno da nije bilo savršeno, ali bilo je predivno. I danas pogledam snimke – rekla je Ana te istaknula kako to vjenčanje pamti kao trenutak u kojem je sve kliknulo.
Vjenčanje je bilo u crkvi Alojzija Stepinca u Velikoj Gorici i upravo je taj nastup bio početak svega. Prilika koja se pojavila neočekivano, ali u savršenom trenutku. I stvarno, Bog uvijek nađe načina.
Danas iza sebe ima tri do četiri godine iskustva. No početak nije bio bajka. Nakon prvog nastupa, sljedeći je došao tek deset mjeseci kasnije. Pa onda jedan u tri mjeseca. “Ne ide to odmah”, priznaje. Sve je raslo polako, kroz preporuke i ono najstarije oglašavanje, od usta do usta. Otvorila je i Instagram profil, ali ključ je bio dobar glas koji se širio među mladencima.
U jednom trenutku vjenčanja su postala mjesečna. Danas ih ima toliko da ponekad, nažalost, mora i odbiti.
Posebnu dimenziju cijeloj priči daje činjenica da najčešće nastupa s tatom. On svira, ona pjeva. Vikendi ih tako vode po cijeloj Hrvatskoj. Spoje nastup i mali izlet, stanu na kavu putem, upoznaju nova mjesta i ljude.
Iako iza sebe ima velik broj otpjevanih vjenčanja, trema ne nestaje. Zapravo, kaže da je na vjenčanjima trema veća nego na natjecanjima ili drugim nastupima.
– Ja bih jako pomno birala tko bi meni pjevao na vjenčanju. Zato mi je spoznaja da netko baš mene odabere predivna – rekla je Ana.
Zato to naziva najljepšim “poslom” na svijetu – iako ga, iskreno, uopće ne želi zvati poslom.
– Uvijek mi je žao to naplatiti, jer meni je to takav doživljaj da bih najradije ja njima platila samo da mogu sudjelovati – istaknula je Ana te kaže da je razlog taj što uljepšava jedan od najvažnijih trenutaka u nečijem životu. Sudjeluje u danu koji je mladenka možda sanjala godinama.
Uz vjenčanja, Ana nastupa i na različitim glazbenim događanjima, poput festivala Prvi glas Zagorja, gdje se fotografirala s voditeljem Mirkom Fodorom.
Glas kao poziv: Od mikrofona do logopedije
Iako je završila Ekonomsku školu u Velikoj Gorici i jedno vrijeme očekivala da će nastaviti u tom smjeru, odluka je na kraju pala na nešto sasvim drugo. Danas studira logopediju i to nimalo slučajno. Do te je odluke došla još prije nego što je snimila podcast epizodu o tom fakultetu, kroz razgovore sa studentima i vlastito promišljanje o tome gdje se dugoročno vidi.
Logopedija joj se, kaže, pokazala kao logičan izbor. Cijeli život bavi se glasom, kroz pjevanje, istraživanje vokalne tehnike, izražavanje emocije. Upravo je glas u središtu ove interdisciplinarne znanosti koja spaja medicinu, psihologiju, pedagogiju i lingvistiku. Kod nje se tako spojila kreativnost i znanost, emocija i struktura.
Zanimljivo je i to da svoju odluku nije dijelila sa svima. Svjesna koliko je logopedija jedan od najtraženijih studija u Hrvatskoj, planove je zadržala za uzak krug ljudi. Čak je i u podcast epizodi o tom fakultetu pazila da ostane objektivna, iako je već tada znala da je to njezin smjer. Taj pristup, tiho raditi, a glasno ostvariti dosta govori o njoj.
Za srednju školu kaže da joj je bila lijepa, ali studentski život opisuje kao predivan. A kad se sve zbroji, od podcasta, preko pjevanja, do studija, ispada da se cijela njezina priča zapravo vrti oko glasa. Samo sada taj glas dobiva i znanstvenu dimenziju.
Tamo gdje glas dobiva smisao
Za kraj, možda i najtiši, ali najvažniji dio njezine priče.
Ana danas volontira u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica. Naravno, i to je nekako došlo prirodno, kao produžetak svega što već radi. Kod nje se stvari ne događaju stihijski; svaka nova stepenica logično se nadovezuje na prethodnu.
Prije upisa na logopediju htjela je provjeriti kako izgleda prijemni ispit i što se zapravo traži. Nazvala je logopedicu iz Centra, objasnila situaciju i pitala može li doći na razgovor, čisto da iz prve ruke vidi kako izgleda rad u struci. Umjesto kratkog savjeta dobila je poziv na edukaciju isti dan. Tako je, bez velikog plana, započelo volontiranje.
Iako u tom trenutku, usred mature i priprema za fakultet, nije razmišljala o dodatnim obvezama, odlučila je prihvatiti priliku. Želja za logopedijom bila je jača. A rad s predškolcima, upravo ono što je zanima, pokazao se kao idealna “praksa” i prije same prakse.
Danas radi u grupi predškolaca kojima je odgođen polazak u školu zbog govornih teškoća, što joj je posebno dragocjeno jer je izravno povezano sa strukom. U Centru je sudjelovala i u programima za buduće prvašiće koje pripremaju za školu, ali i za učenike od trećeg do petog razreda koji se suočavaju s poteškoćama u ponašanju ili socijalizaciji. S njima kroz radionice uče prepoznavati i imenovati emocije, razvijati samokontrolu, nositi se s ljutnjom, rješavati sukobe razgovorom, graditi samopouzdanje i osjećaj pripadnosti. Male, ali važne vještine koje često čine veliku razliku.
Jedna joj je situacija posebno ostala urezana. Na jednoj radionici djevojčica joj je izradila narukvicu. Ana ju je nosila tijekom učenja i priprema za prijemni ispit. Kaže da joj je baš ta narukvica bila dodatna motivacija, podsjetnik zašto želi taj poziv i za koga ga želi raditi.
Još jedan dokaz da je veći propust ne pokušati nego pokušati pa ne uspjeti.
Volontiranje, kaže, možda zvuči kao klišej u rečenici “ja volontiram”, ali u stvarnosti je daleko od toga. To je prostor učenja, rasta i konkretne pomoći drugima, ali i sebi. U njezinu slučaju, to je i mjesto gdje se sve njezine priče spajaju u jednu: glas, djeca, znanje i želja da ono što voli ima smisao.
-
Vijestiprije 3 dana(EKSLUZIVNO) Goričan iz Dubaija – “Mediji krivo prenose, evo što se zapravo događa”
-
HOTNEWSprije 2 danaTko u Velikoj Gorici ima pravo na naknadu za troškove stanovanja?
-
Vijestiprije 2 danaVIDEO Novi napad u Dubaiju! Naši sugrađani sve snimili
-
Sportprije 4 danaGalovićev rani pogodak odveo Polet u četvrtfinale Kupa NSVG