Sport

Gorica na Sopića krenula uraganski, a onda… Dva penala s odgodom i poraz u 90.!

Nogometaši Gorice vodili su 2-0 nakon 25 minuta ogleda s Rijekom na otvaranju proljeća, da bi na kraju upisali poraz 2-3. Riječani su izjednačili iz dva kaznena udarca dosuđena nakon VAR intervencije, a preokrenuli u samom finišu…

Objavljeno

prije 2 godine

24. siječnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kao da sve skupa nije bilo dovoljno pamtljivo i posebno samom činjenicom da se u Veliku Goricu, prvi put nakon odlaska krajem kolovoza, vratio Željko Sopić, otvaranje nogometnog proljeća ponudilo je i dodatnu dramu. Budući da se snijeg nije maknuo s glavnog terena Gradskog stadiona ni pet dana nakon što je pao, uoči ogleda Gorice i Rijeke do posljednjeg je trenutka trajalo vijećanje hoće li se igrati ili ne. Protiv su bili Riječani, za svi ostali, a na kraju je donesena odluka da se – igra!

S osam minuta zakašnjenja, potrošenih na dogovore i pregovore, Gorica je u utakmicu krenula u očekivanom izdanju, s napadačkim kvartetom Mitrović – Vujnović – Jurić – Matavž, bez kartoniranogo Solde, kao i ozlijeđenih Majstorovića i Ndockyta. Sopić je, s druge strane, istrčao s defenzivnijim Hodžom umjesto Nike Jankovića, s planovima koji su uključivali jedino i isključivo tri boda. Međutim, malo je toga u prvoj fazi utakmice išlo po Sopićevu planu.

Srećom po Goricu i Dinka Jeličića, naravno, jer domaća se momčad definitivno puno bolje snašla u otvaranju utakmice. Nakon samo malo više od dvije minute nogometa, Ante Matej Jurić je s lijeve strane ušao u sredinu, donio loptu na 20-ak metara od gola Rijeke, pa dao udesno za Josipa Mitrovića. Bivši igrač Rijeke loptu je primio, opalio i zatresao mrežu iza leđa nemoćnog Nediljka Labrovića! Praktički nije ni počelo, a Gorica je povela.

Nastavili su Goričani parirati Rijeci i nakon gola, odmaknuli protivnika od svojih vrata koliko god je to bilo moguće, pa u 25. minuti podebljali svoje vodstvo. Tim Matavž bio je u čvrstom duelu s Riječaninom Smolčićem, uspio odnijeti loptu, proslijedio je desno prema Nikoli Vujnović, a on ju je, činilo se na pravu, zahvatio taman dovoljno da se ušulja u gol. Odmah je pomoćni sudac podigao zastavicu, označio zaleđe, ali slijedila je VAR provjera, koja je otkrila dvije stvari. Prvo i najvažnije, zaleđa nije bilo, gol vrijedi, Gorica vodi 2-0! I drugo, strijelac nije bio Vujnović, radilo se u autogolu Smolčića.

Međutim, tu je show s VAR-om tek počeo. Već nakon nešto manje od pola sata Sopić je napravio dvije zamjene, uveo Obregona i Grgića umjesto Pašalića i Ivanovića, a pet minuta poslije Rijeka je dobila – penal! Neobična situacija, jer faul Maloče dosuđen je na rubu kaznenog prostora, da bi nakon nekoliko trenutaka odluka bila promijenjena, a prekršaj prebačen u kazneni prostor. S bijele točke siguran je bio Marko Pjaca.

Mijenjao je Sopić i na predahu, uveo bivšeg igrača Gorice Niku Jankovića umjesto Selahija, a do izjednačenja je došao već nakon nešto više od pet minuta nastavka. Priča je opet bila slična. Ubacivanje iz kornera, lopta leti po kaznenom prostoru, igra se nastavi, pa nakon nekoliko desetaka sekundi sve staje, a iz VAR sobe zovu suca Ercega. On gleda u monitor i presuđuje – još jedna penal za Rijeku. Opet je pucao Pjaca, ovoga puta Ivan Banić je obranio, ali na odbijenu loptu natrčao je izvođač Pjaca i pogodio za 2-2.

U razdoblju koje je slijedilo posebno valja istaknuti fenomenalnu priliku Josipa Mitrovića nakon lucidnog dodavanja Dina Štigleca s boka, bila je to prigoda koja definitivno spada u stopostotne, ali imala je svoje prilike i Rijeka. Blistao je i ovoga puta Ivan Banić, statistički najbolji golman u državi u 2023. godini, a obrana iz 80. minute lako bi mogla pronaći svoje mjesto među najboljim obranama kola…

Dinko Jeličić promijenio je samo jednog igrača, uveo samo Blummela umjesto Mitrovića, a Željko Sopić pokušavao je i na silu doći do potpunog preokreta. Do kojeg je na kraju, u 90. minuti utakmice i došao. Na silu, odnosno nakon gužve poslije kornera. Niko Galešić ostao je zaboravljen na drugoj stativi i poslao loptu u mrežu za konačnih 2-3.

Vremena za žaljenje nema previše, već u nedjelju dolazi Lokomotiva, a tu bi se mogle vidjeti posljedice. Kako na terenu, tako i na igračima, njih 11 koji su morali uložiti ogroman napor, da bi na kraju ostali praznih ruku… Šteta, velika šteta.

Još je veća šteta što je nakon posljednjeg sučeva zvižduka nastala opća makljaža na terenu, letjele su i šake, sudjelovali su tu svi igrači, uključujući i one s klupe, a budući da je utakmica službeno još trajala, stigla je i nova nevolja. Kapetan Filip Mrzljak dobio je izravni crveni karton, Goričanin Blummel i Riječanin Goda žute…

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 12 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 17 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.