Gorica na Poljudu: ‘Hajduk je sve bolji, ali mi imamo razloga vjerovati u sebe!’
Nogometaši Gorice u subotu u 20 sati igraju protiv Hajduka na Poljudu, a na raspolaganju treneru Vidoviću je kompletan kadar, svi osim ozlijeđenog Sagne. Uspomene s Poljuda nisu osobite, Gorica je bez pobjede od prosinca 2020…
Prolazi od toga i jubilarna dvadeseta godina, ali trener Gorice Rajko Vidović ne zaboravlja jednu od najboljih sezona iz svoje igrače karijere. U dresu nekad slavnog, a danas upropaštenog NK Zagreba, aktualni trener Gorice pet je puta pobijedio Hajduk!
– Lijepo se toga prisjetiti, pogotovo jer sam u jednoj od dvije pobjede na Poljudu i zabio gol. Bilo je to u sezoni 2004/05., posljednjoj u kojoj je Hajduk osvojio naslov prvaka, ali i Zagreb je tad imao momčad sposobnu boriti se za vrh… Situacija baš i nije bila slična ovoj sad, u ulozi trenera Gorice – rekao je Vidović u iščekivanju polaska na put prema Splitu.
Gorica je prošle subote izgubila od Rijeke 1-0, čudesnim golom Nike Jankovića, pa tjedan provela u prijekopotrebnom miru i tišini. Sve rane su se zaliječile, potpisao je i Meritan Shabani, pa Gorica zdrava i spremna dočekuje gostovanje na Poljudu.
– Stanje u momčadi je jako dobro, svi smo zdravi i na raspolaganju za utakmicu. Idemo moćnom Hajduku, koji je pokazao da je na jako dobrom putu s novim trenerom, igrači su prihvatili njegove zahtjeve i igraju sve bolje. Zaključno s pobjedom u Maksimiru, u kojoj su bili fantastični. Čeka nas zahtjevna utakmica, pretpostavljam na punom Poljudu, ali mi smo jako dobro radili, dobro smo odradili i prošlu utakmicu, unatoč porazu, i veselim se onome što nas čeka u subotu – kaže Vidović, pa se okreće posljednjoj prinovi, igraču koji bi tek mogao postati pojačanje.
– Shabani je s nama već desetak dana i mogu reći da se radi o izuzetno kvalitetnom igraču. Naravno, moramo znati da je imao tri operacije križnih ligamenata, da nije igrao deset mjeseci i sigurno će mu trebati vremena da upozna momčad i prilagodi se. Vjerujem da će nam u dogledno vrijeme biti od koristi.
Što se kadra tiče, to bi sad trebalo biti to. Dolazaka više ne bi trebalo biti, za odlaske je mogućnost sve manja, a to je dobra vijest za trenera.
– Mi treneri sigurno bi voljeli da imamo kompletiranu momčad na početku prvenstva, ali znamo da je to teško očekivati. Nezgodno je kad se igrači priključuju nakon četvrtog ili petoga kola. To su igrači koji imaju kvalitetu, ali i igrači koji nisu igrali duži period i nije lako očekivati da će se kroz dva tjedna potpuno uklopiti. Igrači koje smo mi doveli imali su određene nedostatke, neke ozljede, i trebat će im vremena da se fizički pripreme i da mogu konkurirati za prvenstvene utakmice – ističe Vidović.
Znala je Gorica prolaziti jako ružna iskustva na Poljudu, počevši od epizode u kojoj je Rajkov kum Jakir dobio otkaz nakon poraza 0-6 na Poljudu, pa preko Siksovih 0-4, triput po 0-3… Ova Gorica, dojam je, nije momčad koja će se tek tako raspasti. Sva tri dosadašnja poraza bila su minimalna, tijesna.
– Uvijek porazom gubiš, a pobjedom dobivaš tri boda, ali i kad gubiš, nije svejedno kako gubiš. Mene vesele pomaci u igri. U hodu se sastavljamo, igrači se priključuju, a mi smo stabilni. I odlučuju nijanse, kao ovaj udarac Jankovića s Rijekom ili pogreška mladog igrača u 90. minuti u Puli… Ali to je dio odrastanja, promijenili smo momčad i toga će biti. Pokušavamo smanjiti taj dio na minimum, a veseli me što sve skupa iz utakmice u utakmica izgleda sve bolje, što se novi igrači sve više prilagođavaju – rekao je trener Gorice i nastavio:
– Generalno sam zadovoljan momčadi. Imamo problem realizacije, to je vidljivo, ali kao trenera me veseli što smo stabilni otraga, što smo u sredini dolaskom Pajazitija dobili na kombinatorici. Da, fali nam realizacije, jedan pravi killer, u toj situaciji bismo sasvim drukčije pričali. U svakoj utakmici smo imali svoje situacije, protiv svakog protivnika, ali tako to ide kod napadača. Ponekad te pogodi u leđa pa uđe u gol, ponekad fulaš s tri metra… Važno je da mi nastavimo jako raditi i okrenut će se to u našu korist. Protiv Rijeke su dečki odradili jako dobru utakmicu, dogodi se da primiš taj eurogol, ali moraš nastaviti na isti način, jer vratit će nam se u nekoj drugoj utakmici.
Bilo bi sjajno da se to dogodi baš na Poljudu, ove subote od 20 sati, ali prepreka će biti iznimno zahtjevna, o čemu će najviše reći imena poput, recimo, Ivana Rakitića.
– Ne bih izdvajao pojedince, ali sigurno da se radi o velikom igraču, fantastičnom nogometašu, Ivan Rakitić je možda i najveće ime koje je ikad zaigralo u HNL-u, ali nije on tamo sam. Tu je i Livaja, i Krovinović, i Uremović… Kad imaš takve igrače, trener ima obavezu da se bore za naslov prvaka, a u posljednje vrijeme pokazali su da su na pravom putu – ističe Vidović i zaključuje:
– Daje mi vjeru zadnja utakmica s Rijekom. Vjerujem da ćemo biti dobri i hrabri, vidjet ćemo nakon 90 minuta za koliko je to bilo dovoljno!
NK Torpedo odavno je ugašen, ali nogomet se ove nedjelje vraća u Okuje!
Ove će se nedjelje malonogometaši iz te “trećine” našega kraja okupiti na igralištu u Okuju, na kojem je nekad davno egzistirao lokalni NK Torpedo. U međuvremenu se pojavio i Marcelo, a sad je vrijeme za mali nogomet…
Kao i ostale ljetne malonogometne lige, a imamo ih tri u našem kraju, i Malonogometna liga Turopolja i Posavine svakog vikenda ima novog domaćina. Došla je ta liga već do šestoga kola, koje će lokalni nogometni heroji odraditi ove nedjelje, i to u – Okuju!
Tako je, naučili su nas, pravilo reći, da Okujci žive u Okuju, a vrlo ispravnom čini se i vratiti nogomet u to mjesto, barem na ovaj način. Mjesto je ovo, naime, poznato po nogometašu svjetskoga glasa, po najvećem nogometašu kojeg je Turopolje ikad imalo, po našem Marcelu Brozoviću. I pomalo čudno zvuči da selo koje je svijetu nogometa dalo igrača takvoga kalibra nema svoj nogometni klub, pogotovo kad znamo da ih u turopoljskom kraju egzistira čak 19, ali baš je zato još veća čar dolaska malonogometaša u “selo by Marcelo”.
Lokalni NK Torpedo godinama je funkcionirao, djelovao, igrao, ali početkom devedesetih ta se priča ugasila. I nikad više klub u Okuju nije ponovno “oživljen”… Povijesni izvori kažu da je u tim predratnim i prvim ratnim godinama ugašen cijeli niz klubova iz manjih turopoljskih mjesta: NK Budućnost Lekneno, NK Croatia Dubranec, NK Šiljak Šiljakovina, NK Mladost Rakitovec,
NK Sava Bukevski Strmec, NK Sloboda Bukevje, NK Posavina Veleševec…
No, da se vratimo u sadašnjost… U nedjelju će program biti otvoren u 16.30 sati, kad će igrati Pešćenica i Lazina, nakon njih slijede Ribnica i Okuje, zatim Čička Poljana i Drnek, pa Mraclin i Rakitovec, Jagodno i Novo Čiče te na kraju, od 19.50 sati, Kuče i Turopolje. Kako najavljuju iz Okuja, uz nogomet će u ponudi biti i “hladne cuge, tople hrane i muzike uživo”…
U Vršcu u Srbiji se održao E3 kvalifikacijski turnir za ETU Grand Prix, za uzrast kadeta i juniora, na kojem je nastupilo više od 560 natjecatelja iz više od 20 država.
Naš Taekwondo klub Velika Gorica predstavljale su juniorke Lana Gavrilov, Lana Horvat, Katarina Bačurin, Lejla Lea Kajfeš i Dora Habijančić.
Najbolje plasirana je bila Lejla Lea Kajfeš koja je osvojila 3. mjesto i brončanu medalju, dok su Katarina Bačurin i Dora Habijančić zaustavljene u borbama za medalju, te su se morale zadovoljiti sa 5. mjestom. No unatoč tome bile su među 8 najboljih u svojoj kategoriji što im je osiguralo plasman na Grand Prix, koji će se u rujnu ponovo održati u Vršcu.
Inače, Grand Prix je pozivni turnir na kojem nastupa najboljih 32 u kategoriji, a 22 sportaša sa ETU rang liste imaju direktan ulazak na turnir, odnosno 8 sportaša sa kvalifikacija plus 2 wild carda.
–Krajem godine održat će se i Finalni Grand Prix na kojem će nastupiti samo 16 najboljih u kategoriji, te se nadamo kako ćemo i tamo imati našeg predstavnika. Ovo je veliki uspjeh za naš klub i ponosni smo na uspjehe naših sportašica. Navikle su nas na velike rezultate i svaki put nas razvesele sa novim uspjehom. Čestitke na ostvarenom rezultatu – poručio je klub.
Sa ovim turnirom ujedno je završila natjecateljska polusezona u kojoj je klub odradio 24 turnira, a nakon odmora, 15. srpnja sportaši već kreću s pripremama za drugi dio sezone.
Ndockyt iz Gorice, ali ne iz HNL-a: Treća hrvatska postaja – Rijeka!
Nakon 78 nastupa u dresu s goričkim grbom u posljednje tri godine, Merveil Ndockyt postao je igrač prvaka Rijeke. Nakon Gradskog vrta i našega Gradskog stadiona, sad će mu dom biti Rujevica
Prošle su pune tri godine otkad je Merveil Ndockyt iz Osijeka stigao u Goricu. Dečko iz Konga, bivši igrač Barcelone B, stigao je kao igrač koji je davao neke dobre naznake, ali u osječkom dresu nije se do kraja potvrdio u HNL-u. U Gorici je u tome uspio. Udomaćio se u Turopolju, igrao je jako dobar nogomet, a onda ovog ljeta dočekao kraj ugovora.
Već neko vrijeme bilo je jasno da Ndockyt neće produžiti ugovor s Goricom, da će napustiti naš klub, ali budući da je ugovor trajao do 30. lipnja, uredno se pojavio prvog dana na pripremama. Ranije od ostalih otišao je na tuširanje i tako se u skraćenom programu oprostio od Gorice. Koja se dva dana kasnije oprostila od njega.
“Nakon gotovo tri godine u dresu Gorice, po isteku ugovora klub napušta Merveil Ndockyt. Tijekom svog boravka u Velikoj Gorici, Merveil je za našu momčad upisao ukupno 78 službenih nastupa, postigao sedam pogodaka i podijelio pet asistencija. Miljenik mnogih – zbog svoje igre, borbenosti i srčanosti na terenu, ali i zbog zaraznog karaktera izvan njega. Uvijek spreman na šalu, često na hrvatskom jeziku, Doki je svakodnevno unosio pozitivnu energiju u svlačionicu i klub. I zato, našem dragom Merveilu ovim putem iskreno zahvaljujemo na svemu što je dao za Goricu u ove tri godine. Sretno, Doki brate”, stoji u goričkom pozdravu igraču koji je ostavio dubok trag.
I isključivo pozitivan dojam, kakav će nedvojbeno ostaviti i u Rijeci, na sljedećoj postaji svog nogometnog puta. Nije česta pojava da nogometaš iz dalekog Konga promijeni čak tri kluba u Hrvatskoj, ali Doki je u tome uspio. Preko Osijeka i Gorice do Rujevice.
– Sretan sam i uzbuđen što sam ovdje. Ovo je pravi trenutak za mene da dođem u Rijeku. Jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj me htio i to je bilo dovoljno za mene. Želim da Rijeka opet bude prvak, da ostvarimo što bolje rezultate u Europi i da uživam u nogometu – rekao je Ndockyt nakon potpisa ugovora s Rijekom.
Odsad će četiri puta godišnje biti na “krivoj” strani, tamo gdje su u zadnje vrijeme bili i Fruk, Janković i Rukavina, ali takvom je liku teško ne poželjeti sve najbolje i najljepše. Osim, naravno, kad igra protiv Gorice…
Karate Club Centar iz Velike Gorice zaključio je natjecateljsku sezonu s odličnim rezultatima na dva velika natjecanja, čime je potvrdio kvalitetu rada i pokazao da ima perspektivne mlade borce spremne za najveće izazove.
Naime, prvo natjecanje je održano 30. svibnja u Sisku, gdje je u sportskoj dvorani Zeleni Brijeg organiziran Sisak Cup. Na turniru je sudjelovalo 208 natjecatelja iz 27 klubova iz cijele Hrvatske. Karate Club Centar nastupio je sa sedam natjecatelja, a kući su se vratili s impresivnih šest medalja: tri zlata, jedno srebro i dvije bronce. U ukupnom poretku svih klubova u konkureniciji borbi zauzeli su visoko četvrto mjesto.
Sara Brletić bila je prava zvijezda natjecanja s dvije zlatne medalje u konkurenciji učenica (U12 godina, -39 kg) i mlađih kadetkinja (U14 godina, -37 kg).
Zlatom se okitio i Patrik Jeromić u kategoriji mlađih kadeta (U14 godina, -50 kg).
Srebrnu medalju osvojila je Dora Paić (učenice -39 kg), dok su bronce pripale također Dori Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Kim Kumic (mlađe kadetkinje -42 kg).
Samo dva tjedna kasnije, 14. lipnja, održano je Prvenstvo Zagrebačke županije u Križu, među deset klubova, Centar je nastupio s 13 natjecatelja i osvojio čak deset medalja: četiri zlata, četiri srebra i dvije bronce, čime su zauzeli šesto mjesto u ukupnom poretku klubova.
Ponovo je briljirala Sara Brletić osvojivši dva zlata: među učenicama (-44 kg) i mlađim kadetkinjama (-37 kg). Zlatne medalje donijeli su i Patrik Jeromić (mlađi kadeti -55 kg) te Mihaela Pavlečić (učenice -34 kg).
Srebrne medalje osvojili su:
Toma Novosel (mlađi kadeti -50 kg),
Dora Paić (učenice -44 kg),
Mihaela Pavlečić (mlađe kadetkinje -37 kg),
Mihael Jurlina (učenici -39 kg).
Brončane medalje osvojili su Dora Paić (mlađe kadetkinje -37 kg) i Patrik Jeromić (kadeti -52 kg).
–Broj medalja mogao je biti i veći, no dio članova nije mogao nastupiti zbog školskih obveza pred kraj nastavne godine te zbog bolesti. Ovim dvama natjecanjima zatvorili smo još jednu iznimno uspješnu sezonu. Već sada s nestrpljenjem iščekujemo nove izazove na jesen, s time da se treninzi nastavljaju krajem kolovoza, a svi zainteresirani pozvani su da im se pridruže u maloj dvorani Osnovne škole Nikole Hribara i postanu dio naše sve brojnije i uspješnije karate obitelji – poručila je Ines Grdenić, predsjednica kluba.
VIDEO Lijepe slike Alpasa: ‘Ponosni smo što njegujemo istinsku bit nogometa!’
Iza nas je ostalo 14. izdanje Alpas Cupa Grada Velike Gorice, koje je i ovoga puta okupilo 40 klubova iz cijele Europe, ali i šire. Naše kamere bile su na Udarniku ovih dana…
Odrađeno je 14. izdanje Alpas Cupa, odrađeno je i pospremanje na Udarniku, a nakon svega toga došlo je vrijeme sabiranje dojmova. Iz Kurilovca su to učinili objavom s porukom svima…
“Kad su se malo slegli dojmovi, kada su svi stigli svojim kućama, organizatori oživjeli, ovim putem se želimo zahvaliti svim akterima našeg Alpas Cup-a 2025.; od klinaca, trenera, voditelja, sudaca, organizatora, sponzora, donatora, roditelja, apsolutno svih koji su se utkali u ovaj jedan praznik nogometa!
Veoma smo ponosni što imamo ovakvo jedno bogatstvo i zajedništvo kojim njegujemo onu istinsku bit nogometa, a to je druženje i respekt! Preponosni smo na činjenicu da su nam na ovom našem turniru ponovili i istaknuli to naši najmlađi a najveći nogometaši!
Čestitke idu FK Crvena zvezda na zasluženo osvojenom glavnom turniru, nadamo se da je sve prošlo u najboljem redu i da ste osim rezultatski, zadovoljni i svim ostalim segmentima Alpas Cup-a 2025.
Kao domaćini, dati ćemo si za pravo i istaknuti kako smo najviše ponosni na naše male Kurilovčane koji su nas sve zajedno zbližili u jednom veselju i ponosu, osvojili Utješni turnir, te nam pokazali kakve male španere imamo u najmlađim kategorijama, i da za budućnost i kvalitetu našeg Kurilovca ne moramo brinuti!
Osim nogometa, te male igračine, kao i svi sudionici Alpas Cup-a, pokazali su i jedno ogromno srce pruživši podršku našem Ivanu Šćepini koji je mogao vidjet da smo svi zajedno tu za njega i da ćemo uvijek biti podrška u njegovom oporavku!
Još jednom ogromno hvala svima te se nadamo da je svima bilo ugodno i lijepo na našem Udarniku, da se vidimo ponovo, a u komentarima možete ostaviti dojmove ili podijeliti slike sa turnira!
Hvala i sportski pozdrav!”, poručili su iz kluba.
A mi smo sve skupa obuhvatili u jedan video uradak…