Sport

Gorica na Lokomotivu bez kapetana i prve špice, Ndockyt – na čekanju

Nogometaši Gorice u subotu od 16.50 sati, samo tri dana nakon što je njezin protivnik igrao polufinale Kupa, gostuje kod Lokomotive. Domaćin će biti umoran i oslabljen, ali neće ni Goričani put Kranjčevićeve u punom sastavu

Objavljeno

prije 1 godina

4. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Pobjeda u Varaždinu (4-2), na trenerskom debiju Rajka Vidovića, polako je pospremljena u arhive, u ladicu na kojoj stoji “lijepe uspomene”, gdje joj je i mjesto, a pogled je već usmjeren prema naprijed, prema sljedećem izazovu. Njegovo ime je Lokomotiva, kod koje će Goričani gostovati u trećoj uzastopnoj utakmici izvan svog stadiona. Zasad su uzeli četiri od šest mogućih bodova iz prethodna dva gostovanja, a ovim trećim zatvorit će jedan ciklus koji može biti vrlo uspješan.

Za takav rasplet, za pozitivan ishod gostovanja u Kranjčevićevoj, trener Vidović i njegovi igrači počeli su se pripremati nakon dva slobodna dana, nakon Uskrsa i uskrsnog ponedjeljka, ali i u velikoj tišini, daleko od svjetala reflektora. Događalo se to u sjeni utakmica polufinala Kupa, pri čemu je u prvom planu potpuno logično bio ogled Hajduka i Dinama na Poljudu, koji je završio pobjedom zagrebačkih nogometaša i divljanjem splitskih navijača, ali u Gorici su ipak više gledali prema onoj drugoj utakmici.

Lokomotiva, sljedeći protivnik, za prolazak u finale borila se s Rijekom, čiji nogometaši su na terenu još jednom odradili posao u svom stilu. Nažalost, u svom stilu je svoj dio posla, pred televizijskim kamerama, odradio i trener Željko Sopić, ali to je tema za neki drugi tekst. Puno važnije od Sopićevih izjava je ono što smo mogli vidjeti od Lokomotive, koja je još jedanput pokazala da je ozbiljna i jako dobro vođena momčad, a samim time i ogroman izazov za Goričane.

Prednost na strani našega kluba svakako će se tražiti u činjenici da su “lokosi” morali potrošiti veliku količinu energije tijekom tjedna, pa se u Gorici imaju pravo nadati da rezervoari Čabrajine škvadre neće biti puni do vrha… I da Lokomotiva u subotu od 16.50 sati neće biti na razini na kojoj je bila kad je ovog proljeća osvajala Maksimir i Poljud.

U istom sastavu svakako neće biti, budući da Lokomotiva ima velikih problema s ozljedama i izostancima, a u rubriku onih koji nedostaju dodani su neugodni Silvio Goričan i razigrani Robert Mudražija. Trener Silvijo Čabraja morat će kombinirati i tražiti neke nove dobitne kombinacije, pri čemu mu je na raspolaganju i dalje sasvim dovoljno mladih i kvalitetnih igrača. I imat će dovoljno oružja s kojima se mogu suprostaviti Gorici, koja također neće biti kompletna.

U Varaždinu se vratio Nikola Vujnović, kolo ranije u Puli prve minute nakon ozljede upisao je Valentino Majstorović, a neke najave govorile su da će se protiv Lokomotive vratiti željno iščekivani Merveil Ndockyt. Nažalost, neće.

– Ndockyt je trenirao s momčadi, ali jučer je morao ranije izaći, tako da sve upućuje na to da će mu ipak trebati još malo vremena. Još malo ćemo se morati strpiti s njegovim povratkom – otkrio je trener Vidović.

Međutim, koliko god se s nestrpljenjem čeka povratak igrača koji je do ozljede bio najbolji igrač Gorice, to je ipak stara vijest. I, shodno tome, manji problem od onoga koji je puno svježiji.

– Kapetan Filip Mrzljak ozlijedio se u Varaždinu i postoji velika mogućnost da ćemo protiv Lokomotive morati biti bez njega. Nešto slično vrijedi i za Tima Matavža, koji je također vrlo upitan za nastup – kazao je Coach Rajko.

Bit će to, jasno, značajan hendikep za Goricu, jer bit će uskraćena za pomoć kapetana i prvog napadača, ujedno i najboljeg klupskog strijelca ovog proljeća, ali dokazao je naš prvoligaš u Varaždinu da može i bez njih, da ima dovoljno igrača spremnih uskočiti.

Na golu i u obrani tako ne bi trebalo biti promjena, Banić iza Muksgaarda, Maloče, Leša i Štigleca kombinacija je koja je funkcionirala i u Puli i u Varaždinu, a svoje pozicije zadržat će i Pršir, Soldo, Mitrović i Rukavina. Matavževo mjesto u vrhu napada, za očekivati je, preuzet će Ante Matej Jurić, jedan od trojice igrača koji su u Varaždinu upisali po gol i asistenciju, a puno je veće pitanje tko će uskočiti umjesto Mrzljaka.

Prvi kandidat trebao bi biti Andrej Lazarov, koji je u Varaždinu ušao i odradio vrlo dobru rolu, kao opcija na “desetki” nudi se i Vujnović, no budući da se Crnogorac tek vraća iz ozljede, realnije je očekivati da će on krenuti na klupi. Drugih opcija i nema previše, može to biti jedino još mladi Senegalac Sekou Sagna, ali dojam je da će Vidović ipak igrati “na sigurno”, odnosno da će odabrati broj Makedonca Lazarova.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 3 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.