Sport

Gorica na Dinamo ide s kadetom? Luka Vrzić na prvom treningu sa seniorima…

Vezni igrač ofenzivnih sklonosti iz zagrebačkog Trnja, 17-godišnji mladi reprezentativac Luka Vrzić, jesenas je bio kapetan kadeta Gorice, na početku proljeća zaigrao je za juniore, a od četvrtka je postao i senior

Objavljeno

prije 1 godina

11. travnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Više od mjesec dana prošlo je od posljednje domaće utakmice nogometaša Gorice, od poraza od Hajduka 0-3, a u međuvremenu se dogodilo valjda sve što se moglo dogoditi. Od tog trenutka do prvog sljedećeg domaćeg susreta, ove subote protiv Dinama, promijenilo se praktički sve što se promijeniti moglo, i to ne samo u svijetu goričkog prvoligaša.

Za početak, Hajduk je u tim trenucima bio u vrlo ozbiljnoj utrci za naslov prvaka, a u međuvremenu su iz nje ispali. Čvrsto u sedlu u tim su trenucima bili i trener Karoglan, i predsjednik Jakobušić, i sportski direktor Nikoličius. Danas više nisu, zaključno s Nikom ranije tijekom dana… S druge strane, u toj je utakmici trener Gorice bio Dinko Jeličić, na televiziji je u svom domu utakmicu gledao Rajko Vidović, a ove subote bit će obrnuto. Već uhodani Rajko će sjediti na klupi protiv Jakirova Dinama, a Dinko će gledati na televiziji.

Smjestile su se u to razdoblje i tri gostujuće utakmice Gorice, pobjeda kod Varaždina i remiji kod Istre i Lokomotive, a stigli smo u svemu tome ispratiti i akciju reprezentacije. Seniori su sudjelovali na turniru u Egiptu, U-21 selekcija nastradala kod Portugala, a Oreščaninova U-19 reprezentacija zapela je nadomak Eura, na koji se čudesnom pobjedom 5-0 protiv Irske uspjela plasirati U-17 reprezentacija…

I upravo tu, u toj posljednjoj natuknici, krije se nova promjena, posljednja novost koja se dogodila. U toj selekciji, u momčadi koju je donedavno vodio Robert Jarni, a odnedavno Marijan Budimir, svoje mjesto čvrsto drži i Luka Vrzić, kapetan kadeta Gorice, a od danas i igrač seniorske momčadi Gorice!

U četvrtak prijepodne, naime, dva dana uoči dolaska Dinama, prvi trening sa seniorima odradio je mladić za kojeg će u klubu reći da se radi o klupskom projektu. Vezni igrač kojeg opisuju kao motoričnog, agilnog, tehnički vrlo kvalitetnog igrača, sposobnog pucati s obje noge i igrati u oba smjera rođen je 5. siječnja 2007. godine, što će reći da je malo nakon Nove godine napunio 17 godina. I da je najmlađi igrač koji je priključen prvoj momčadi, budući da je također 17-godišnji Zvonimir Josić gotovo pola godine stariji.

U kadru trenera Vidovića ima još nekolicina mladih, javnosti ne toliko poznatih igrača s vrlo zanimljivim potencijalom, ali u Vrzićevu slučaju potencijal je čak i više nego vrlo zanimljiv. Sama činjenica da je riječ o reprezentativcu, momku koji bez problema egzistira u okruženju najboljih vršnjaka u državi, dovoljno će reći sama po sebi, a informacije koje dolaze od bolje upućenih i dodatno potkrepljuju tezu da se radi o klincu na kojeg bi svakako trebalo obratiti pozornost.

Čine to već neko vrijeme i skauti velikih i bogatih klubova, mnogi od njih podcrtali su njegovo ime u svojim bilježnicama, a to puno govori. U prvom dijelu sezone svi oni mogli su ga gledati u kadetskom okruženju, u kojem je predvodio svoju momčad, jer kažu da ima i snažno izražene liderske osobine, a proljeće je Luka dočekao kao junior. U prvoj momčadi juniora, u juniorskom HNL-u, u početnih 11, s prilično dobrim dojmom kojeg je ostavio na početku svoje juniorske priče.

Procijenili su tako u klubu da je vrijeme za novi korak naprijed, da se Vrzić gurne i u seniore, da ga se testira kroz treninge, a onda možda dođe šansa i za utakmice. Teško je vjerovati da će se to dogoditi već protiv Dinama, dva dana poslije prvog treninga, ali ni takav scenarij ne mora biti do kraja isključen. U svakom slučaju, do kraja sezone vjerojatno će dobiti poneku minutu, ponešto prostora da pokaže koliko zna i može, ali i da pošalje poruku svakom sljedećem talentu iz omladinske škole da će njihovo vrijeme doći. I da im se nudi prostor.

Luka Vrzić nije originalno domaći igrač, budući da je rođeni Zagrepčanin, odrastao na Trnju, ali ključne nogometne godine odradio je u Gorici. Dio velikogoričke nogometne stvarnosti postao je u kolovozu 2022., prije gotovo dvije godine, došavši tako u svoj četvrti klub u mladoj nogometnoj karijeri. Počeo je, logično, u NK Trnju, pa već sa sedam godina otišao u Dinamo. Sedam godina proveo je u Maksimiru, pa u zadnjoj godini pionirskog staža preselio u Rudeš. Tu je negdje uskočila Gorica, privukla ga svojim projektom, a nepune dvije godine poslije odluka da dođe u Turopolje pokazuje se jako dobrom.

Bude li i dalje sve išlo svojim tijekom, dozirano, pametno, a istovremeno hrabro, lako je moguće da će cijela priča poprimiti još ljepše tonove, da će Gorica iz svog pogona izbaciti ozbiljnog igrača, koji će možda jednoga dana donositi golove, asistencije, pobjednički gard, a posljedično valjda i poneki euro u klupsku blagajnu…

Neka bude tako. I neka bude prvi u nizu, jer to je najbolji mogući put. Uostalom, pametnom se čini odluka da se do kraja ove sezone prilika pruži što većem broju mladih igrača. U čekaonici ih je još nekoliko, počevši od desnog beka Đekića te stopera Matkovića i Josića, preko Senegalaca Sagne i Falla, pa do svih ostalih koji su tu, u iščekivanju svog trenutka.

Sport

Legendo, hvala i sretno! Krizma ide dalje, ostaje gomila lijepih uspomena…

Krešimir Krizmanić, dijete HNK Gorica, napušta svoj klub nakon 13 godina provedenih na Gradskom stadionu, od toga cijelih sedam u prvoj momčadi. Nekoć talentirani klinac izrastao je u simbol onoga kako bi to trebalo izgledati…

Objavljeno

prije 3 sata

2. lipnja 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

E, tako ti to nekako trebalo izgledati u idealnom scenariju! Dobro, ne baš u potpunosti tako, jer postoji i detalj koji bi mogao biti i “idealniji”, ali… Krešo Krizmanić otišao je iz Gorice kao simbol onoga na što svaki navijač “ponosa grada”, svaki prijatelj kluba, pomisli kad razmišlja o idealnom igraču za našeg prvoligaša.

Krešo je, naime, dečko s Galženice. “Born and raised” u ovome gradu, u ovome klubu. Počeo je kroz Udarnik, svoj talent zatim prošetao do Sigeta, nosio dres Hrvatskog dragovoljca, pa se na poziv trenera Perice Vidaka vratio kući. I došao u Goricu sa samo 11 godina.

U ovom klubu, koji u to doba baš i nije nalikovao klubu kakvog imamo danas, mali Krizma je rastao iz mjeseca u mjesec, iz sezone u sezonu, iz generacije u generaciju. Prvo kao desno krilo koje zabija ljevicom, zatim kao lijevi bek, pa na kraju kao stoper. Od limača, preko kadeta i juniora, sve do seniora. Uspio je u tome u uvjetima koji nisu bili idealni, iz niželigaškog juniorskog uskočio je u prvoligaški seniorski nogomet, a u takvim prijelaznima mnogi se izgube.

On se nije izgubio. Umjesto toga, mali Krešo stalno je napredovao. Iako, vidjelo se odmah da je u tom dečku nešto posebno…

– Protiv kojeg stopera mi je najteže igrati? Protiv Krizme na treningu!

Tako je svojevremeno govorio Lukasz Zwolinski, najbolji strijelac Gorice u prvoj prvoligaškoj sezoni. U to vrijeme Krizma je imao 18 godina, nije dobivao priliku u borbi za Europu, minute je skupljao u juniorskoj momčadi, ali odmah je bilo jasno da je pitanje vremena kad će i među velikim dečkima doći “na štih”. Ne samo zbog toga što je govorio Zwole, nego i zbog pametnog vođenja trenera Jakirovića, koji mu je prve prvoligaške minute dao u posljednjoj utakmici sezone.

U svakoj sljedećoj Krizmanić je pokazivao da vrijedi, da može, da ima i talent i kvalitetu, iako uvjeti i dalje nisu bili idealni. Gurali su ga na lijevi bok, štitili od eventualnih pogrešaka koje bi “ubile” mladog igrača, a i u godinama koje su slijedile pokazao je da može – sve! Ako treba na beka, može. Ako ima prostora na stoperu, super. Ako treba pokriti bilo koju drugu poziciju, nema frke… Pokrivao je tako i poziciju desnoga beka, ljevonogom stoperu to je daleko od idealnog okruženja, ali snašao se. I dokazao da je pravi “vojnik kluba”.

Spletom okolnosti, možda ponekad i nesreće, propuštao je prijelazne rokove jedan za drugim, ostajao u Gorici iz godine u godinu, pri čemu se iz klinca koji ima talent pretvarao u igrača koji je počeo nositi Goricu. Dogurao je na kraju do statusa ključnog igrača, jednog od onih bez kojeg niti jedan trener ne želi slagati svojih startnih 11, a u svemu tome nakupilo se čak 175 nastupa za najdraži klub.

Posljedično, Krešo Krizmanić postigao je ono što rijetki uspiju postići. Sa samo 24 godine Krešo je sedmu prvoligašku sezonu dovršio sa statusom – klupske legende. I simbola onoga što piše u idealnom scenariju: domaći klinac dođe u klub, ostane ovdje dovoljno dugo da postane prvotimac, na kraju i jedan od najvažnijih igrača, pa tek onda napusti klub.

Krešo napušta Goricu, dakle, u ljeto 2025. godine, punih 13 godina nakon što je prvi put ušao u svlačionicu Gradskog stadiona, s bogatim prvoligaškim iskustvom i iznimnom nogometnom kvalitetom. Zvuči idealno? I bilo bi, da nije jednoga detalja…

Krizma, naime, iz Gorice odlazi kao slobodan igrač. Da je scenarij baš potpuno idealan, klub bi ga transferirao u milijunskom nogometnom poslu, zaradio taj značajan novac i poželio mu svu sreću u nastavku karijere sa znakom eura ili dolara u očima. Ovako, u priči koja je prekrasna, iako ne i do kraja savršena, Krizma odlazi nakon isteka ugovora, uvjeren da je pravi trenutak za iskorak.

Klub se od Kreše Krizmanića prvi put oprostio uoči utakmice protiv Hajduka, njegove posljednje u dresu s brojem 25 i bikom na prsima, a drugi i posljednji put to je učinjeno objavom na društvenim mrežama.

U sklopu oproštaja stigao je i oproštajni intervju, jedan opširan pogled unatrag, na sve ove goričke godine dečka s Galženice. Krizma, hvala na svemu i sretno!

Nastavite čitati

HOTNEWS

Ironwoman Vedrana Janjić u Hamburgu došla do osobnog rekorda Ironman utrke

Produženi vikend članovi Atletskog kluba Turopolje iskoristili su za pojedinačne nastupe na utrkama, a neki su posebno impresivni.

Objavljeno

prije 5 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

cityportal sportska redakcija

Članica Atletskog kluba Turopolje Vedrana Janjić jučer je u Hamburgu odradila svoju treću Ironman utrku, koja je dio Pro Serije i bodovana je kao Europsko Prvenstvo, a Vedrani je to treći nastup na punoj Ironman distanci. To podrazumijeva 3.800 metara plivanja, 180 kilometara bicikliranja i trčanje maratona dugog 42,2 kilometra.

Vedrana je plivačku dionicu riješila za točno sat i pol, na biciklu je provela 5 sati i 26 minuta, a na kraju je maraton istrčala za 3 sata, 46 minuta i 29 sekundi. Kroz cilj je prošla s ukupnim vremenom od 10 sati, 59 minuta i 48 sekundi, što je njen rekord na utrci.

–Jako sam zadovoljna. Jutro nije bilo obećavajuće jer su odgodili start za sat vremena zbog grmljavinskog nevremena i skratili vrijeme za tranziciju pa je sve bilo kaotično i naopako. Onda sam se pogubila u jezeru i napravila više nego je trebalo. I tranzicija je ogromna pa sam i tu puno izgubila jer se puno trči s plivanja do bajka i kasnije do trčanja. Ali na bajku i trčanju sam nadoknadila vrijeme. Na bajku su bili jaki naleti vjetra pa sam se pošteno namučila i malo je snage ostalo za trčanje. Ali već na prvom kilometru se nebo otvorilo ša smo trčali i po dubokim lokvama. Takvo mi je vrijeme pasalo pa sam ipak dobro otrčala. Sve u svemu, osim plivanja, sve je prošlo po planu. Ali to je Ironman, uvijek nešto iznenadi i treba biti snalažljiv – ispričala je Vedrana.

Ultramaratonac Bojan Šebrek, samo dva tjedna nakon istrčanih 70 kilometara od Zagreba do Siska, u nedjelju je gotovo istu udaljenost prošao na utrci u Sloveniji. U Kranju je održana utrka Slo12Run, jedna od najpoznatijih ultri u susjednoj državi, na koju redovno odlazi i ultraška elita iz Hrvatske.

Bojan je sudjelovao u šestosatnoj utrci, a uz iscrpljujuću vrućinu i temperaturu zraka od 30 stupnjeva, uspio je istrčati 65.445 metara, osvojivši ukupno sedmo mjesto od 41 trkača.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Visoka pobjeda Lomnice protiv Bana Jelačića

Objavljeno

prije 6 sati

2. lipnja 2025.

Objavio/la

David Jolić

Lomnica je u 32. kolu Premier lige pobijedila Ban Jelačić rezultatom 5:1 golovima Nikole Antunovića (3), Hrvoja Skupnjaka i Tonija Kovačevića, za goste Stjepan Klenović.