Više od mjesec dana prošlo je od posljednje domaće utakmice nogometaša Gorice, od poraza od Hajduka 0-3, a u međuvremenu se dogodilo valjda sve što se moglo dogoditi. Od tog trenutka do prvog sljedećeg domaćeg susreta, ove subote protiv Dinama, promijenilo se praktički sve što se promijeniti moglo, i to ne samo u svijetu goričkog prvoligaša.

Za početak, Hajduk je u tim trenucima bio u vrlo ozbiljnoj utrci za naslov prvaka, a u međuvremenu su iz nje ispali. Čvrsto u sedlu u tim su trenucima bili i trener Karoglan, i predsjednik Jakobušić, i sportski direktor Nikoličius. Danas više nisu, zaključno s Nikom ranije tijekom dana… S druge strane, u toj je utakmici trener Gorice bio Dinko Jeličić, na televiziji je u svom domu utakmicu gledao Rajko Vidović, a ove subote bit će obrnuto. Već uhodani Rajko će sjediti na klupi protiv Jakirova Dinama, a Dinko će gledati na televiziji.

Smjestile su se u to razdoblje i tri gostujuće utakmice Gorice, pobjeda kod Varaždina i remiji kod Istre i Lokomotive, a stigli smo u svemu tome ispratiti i akciju reprezentacije. Seniori su sudjelovali na turniru u Egiptu, U-21 selekcija nastradala kod Portugala, a Oreščaninova U-19 reprezentacija zapela je nadomak Eura, na koji se čudesnom pobjedom 5-0 protiv Irske uspjela plasirati U-17 reprezentacija…

I upravo tu, u toj posljednjoj natuknici, krije se nova promjena, posljednja novost koja se dogodila. U toj selekciji, u momčadi koju je donedavno vodio Robert Jarni, a odnedavno Marijan Budimir, svoje mjesto čvrsto drži i Luka Vrzić, kapetan kadeta Gorice, a od danas i igrač seniorske momčadi Gorice!

U četvrtak prijepodne, naime, dva dana uoči dolaska Dinama, prvi trening sa seniorima odradio je mladić za kojeg će u klubu reći da se radi o klupskom projektu. Vezni igrač kojeg opisuju kao motoričnog, agilnog, tehnički vrlo kvalitetnog igrača, sposobnog pucati s obje noge i igrati u oba smjera rođen je 5. siječnja 2007. godine, što će reći da je malo nakon Nove godine napunio 17 godina. I da je najmlađi igrač koji je priključen prvoj momčadi, budući da je također 17-godišnji Zvonimir Josić gotovo pola godine stariji.

U kadru trenera Vidovića ima još nekolicina mladih, javnosti ne toliko poznatih igrača s vrlo zanimljivim potencijalom, ali u Vrzićevu slučaju potencijal je čak i više nego vrlo zanimljiv. Sama činjenica da je riječ o reprezentativcu, momku koji bez problema egzistira u okruženju najboljih vršnjaka u državi, dovoljno će reći sama po sebi, a informacije koje dolaze od bolje upućenih i dodatno potkrepljuju tezu da se radi o klincu na kojeg bi svakako trebalo obratiti pozornost.

Čine to već neko vrijeme i skauti velikih i bogatih klubova, mnogi od njih podcrtali su njegovo ime u svojim bilježnicama, a to puno govori. U prvom dijelu sezone svi oni mogli su ga gledati u kadetskom okruženju, u kojem je predvodio svoju momčad, jer kažu da ima i snažno izražene liderske osobine, a proljeće je Luka dočekao kao junior. U prvoj momčadi juniora, u juniorskom HNL-u, u početnih 11, s prilično dobrim dojmom kojeg je ostavio na početku svoje juniorske priče.

Procijenili su tako u klubu da je vrijeme za novi korak naprijed, da se Vrzić gurne i u seniore, da ga se testira kroz treninge, a onda možda dođe šansa i za utakmice. Teško je vjerovati da će se to dogoditi već protiv Dinama, dva dana poslije prvog treninga, ali ni takav scenarij ne mora biti do kraja isključen. U svakom slučaju, do kraja sezone vjerojatno će dobiti poneku minutu, ponešto prostora da pokaže koliko zna i može, ali i da pošalje poruku svakom sljedećem talentu iz omladinske škole da će njihovo vrijeme doći. I da im se nudi prostor.

Luka Vrzić nije originalno domaći igrač, budući da je rođeni Zagrepčanin, odrastao na Trnju, ali ključne nogometne godine odradio je u Gorici. Dio velikogoričke nogometne stvarnosti postao je u kolovozu 2022., prije gotovo dvije godine, došavši tako u svoj četvrti klub u mladoj nogometnoj karijeri. Počeo je, logično, u NK Trnju, pa već sa sedam godina otišao u Dinamo. Sedam godina proveo je u Maksimiru, pa u zadnjoj godini pionirskog staža preselio u Rudeš. Tu je negdje uskočila Gorica, privukla ga svojim projektom, a nepune dvije godine poslije odluka da dođe u Turopolje pokazuje se jako dobrom.

Bude li i dalje sve išlo svojim tijekom, dozirano, pametno, a istovremeno hrabro, lako je moguće da će cijela priča poprimiti još ljepše tonove, da će Gorica iz svog pogona izbaciti ozbiljnog igrača, koji će možda jednoga dana donositi golove, asistencije, pobjednički gard, a posljedično valjda i poneki euro u klupsku blagajnu…

Neka bude tako. I neka bude prvi u nizu, jer to je najbolji mogući put. Uostalom, pametnom se čini odluka da se do kraja ove sezone prilika pruži što većem broju mladih igrača. U čekaonici ih je još nekoliko, počevši od desnog beka Đekića te stopera Matkovića i Josića, preko Senegalaca Sagne i Falla, pa do svih ostalih koji su tu, u iščekivanju svog trenutka.